Christus Rex

Je li priznanje Svećeničkog bratstva svetog Pija X. dovođenje u pitanje II. vatikanskog sabora?



Sljedeći je prilog nedavno objavljen na web stranici američkog Distrikta Bratstva sv. Pija X., ali se odnosi na članak iz prošle godine koji je, međutim, i danas značajan i stoga ga objavljujemo u hrvatskom prijevodu:

Nekoliko izvadaka iz usporedbe dr. Johna Lamonta pojašnjava kako je Bratstvo svetog Pija X. izopćeno iz ljudske zajednice zbog pitanja koje se odnose na II. vatikanski sabor dok heterodoksni liberali dobivaju slobodnu ulaznicu jer prihvaćaju ono što društvo želi.

Iz nedavne medijske bujice o očekivanom (i sada danom) odgovoru biskupa Fellaya Kongregaciji za nauk vjere s obzirom na doktrinarnu preambulu, ima jedan vrijedan članak.

Mnogi su novinari spoznali da je ovaj događaj, koji se tiče Bratstva sv.Pija X., od velikog značaja za cijelu Crkvu. Oni ga označavaju „povijesnim trenutkom“ od „odlučujućeg značaja za Crkvu“ i čak „prijelomnom točkom“ koja će imati dugoročne posljedice za katolički svijet. Izvrstan komentar o ovome vidiku potječe od urednika od Inside the Vatican, dr.Roberta Moynihana:
„Ali važnije od djelovanja na povijesnu prosudbu ovoga pontifikata, na način kako će se ova stvar riješiti, bit će dalekosežno djelovanje na samu Crkvu, kako ona vidi samu sebe i svoje poslanje u svijetu, u vremenu i u povijesti i stoga na to kako Crkva orijentira svoje djelovanje i život s obzirom na sekularni svijet izvan Crkve“.

Ipak, dr Moynihan ne završava ovdje-on navodi razlog zašto je to tako:
„Prijeporno je pitanje tradicionalističko Svećeničko bratstvo svetog Pija X…ali dublje pitanje jest pitanje Drugog vatikanskog sabora i kako bi se trebalo interpretirati Koncil. [2]“

Ovo dovodi do srži stvari: Koju mjeru autoriteta posjeduje Drugi vatikanski sabor? Kako se može određena koncilska učenja, koja nisu u skladu s predkoncilskim Učiteljstvom, međusobno pomiriti?

Dodatno uz takva pitanja, koja su postavili i Msgr. Brunero Gherardini i Roberto de Mattei, dr.John Lamont je u Chiesa objavio pomnjivu analizu pismene rasprave između mons. Fernanda Ocariza i Svećeničkog bratstva sv. Pija X., koje je zastupao Fr. Jean-Michel Gleize [7] koji također slično postavlja odlučujuća pitanja. Dr.Lamont u tome jasno donosi doktrinarnu poziciju Svećeničkog bratstva sv. Pija X. prema II. vatikanskom saboru vis-à-vis s autentičnim Učiteljstvom:

„Prvo pitanje, koje se nekom teologu postavlja o poziciji Svećeničkog bratstva svetog Pija X., tiče se pitanja o autoritetu Drugog vatikanskog sabora.[Članak mons.Ocariza]…čini se da tvrdi da je neprihvaćanje autoriteta II. vatikanskog sabora temelj jaza prema Svetoj Stolici. Ali za svakoga tko poznaje i teološku poziciju Svećeničkog Bratstva sv.Pija X. kao i klimu teološkog mišljenja u Katoličkoj Crkvi, ovu je tvrdnju teško razumjeti. Točke koje je spomenuo pater Gleize, samo su četiri od voluminoznih učenja II. vatikanskog sabora. Svećeničko bratstvo svetog Pija X. ne odbija II. vatikanski sabor u njegovoj cjelovitosti: naprotiv. Biskup je Fellay izjavio da Bratstvo sv.Pija X. prihvaća 95% učenja.“

Dr.Lemont ironično dodaje:
„Ovo znači da je Bratstvo sv.Pija X. lojalnije prema nauku II. vatikanskoga nego mnogi svećenici i hijerarhija Katoličke Crkve.“

Važno je naglasiti da tekstove Drugog vatikanskog sabora koje Svećeničko bratstvo svetog Pija X. odbacuje prihvaćaju skupine (liberali, nap. prev.) unutar Crkve koje odbacuju druga učenja ovoga Sabora.

U nastavku analize kaže se:
„Moglo bi se pretpostaviti da su ovi posebni tekstovi-o vjerskoj slobodi, Crkvi, ekumeni i kolegijalnosti-ti koji predstavljaju problem. Jaz između Svete stolice i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nastaje jer Bratstvo odbija ove pojedinačne elemente II. vatikanskog sabora, ne zbog namjere Svete Stolice da obrani Drugi vatikanski sabor kao cjelinu…

(…)

Posljednja skupina (liberali) tvrde jednostavno da određena učenja Katoličke Crkve nisu istinita. Oni odbacuju katolički nauk, točka. Svećeničko bratstvo svetog Pija X., na drugoj strani ne tvrdi da je nauk Katoličke Crkve kriv. Umjesto toga tvrdi da neke izjave Drugog vatikanskog sabora stoje u proturječju s drugim papinskim učenjima koja posjeduju veći autoritet i da time prihvaćanje učenja Katoličke Crkve zahtijeva prihvaćanje ovih učenja s više autoriteta te odbacivanje malenog udjela pogrješaka II. vatikanskoga. Bratstvo tvrdi da se istinski nauk Katoličke Crkve nalazi u ranijim i mjerodavnim izjavama.“
Dr.Lamont pokreće jedno drugo pitanje: „Kako može biti bilo kakvih prigovora protiv Svećeničkog bratstva sv. Pija X. koje velikim autoritetom insistira na čuvanju papinskih dokumenata?“

Ovo pitanje u stvari samo sebi daje odgovor. Takav prigovor ne može postojati. Ako se pozicija Svećeničkog Bratstva sv. Pija X. prema samom crkvenom nauku prosuđuje kao vrijedna prigovora, mora se reći da ova pozicija ne odgovara onome što dokumenti Učiteljstva zbilja uče i time da Svećeničko bratstvo sv. Pija X. iskrivljuje značenje ovih izjava. Ovu tvrdnju nije lako održati jer kada su svečano proglašeni raniji dokumenti, pridonosili su supstancijalnom djelu teološkog rada po kojem se interpretacija ravna. Značenje koje Svećeničko bratstvo sv. Pija X. njima pripisuje, izvedeno je iz ovoga djela i odgovara onome kako su se ove izjave u to vrijeme razumjele kada su načinjene.

Autor onda logično postavlja ovo posljednje pitanje:

„Ova činjenica dovodi do točke veće prešnosti s trećim pitanjem koje se postavlja teologu: što zbilja naučavaju ove izjave ako to nije ono što Svećeničko bratstvo svetog Pija X. kaže da one naučavaju?
...što je mjerodavni nauk katoličke Crkve o točkama koje su kontroverzne između Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i Svete Stolice?“

Dr. Lamont zaključuje svoju analizu ovom izjavom koja naglašava sveopći značaj odnosa Svećeničkog bratstva sv. Pija X. prema Rimu:
„Narav nauka Katoličke Crkve o vjerskoj slobodi, ekumeni, Crkvi i kolegijalnosti od velikog je značaja za sve katolike. Pitanja koja su pokrenuta kod razgovora između Svete Stolice i FSSPX-a, tiču se time cijele Crkve, a ne samo strana koje sudjeluju u razgovorima.“


Napomene su u prijevodu izostavljene.

Arhiva bloga

Glasnik: