Christus Rex

Nacija opet iznenađuje (ugodno, dakako)


Dugo nas je mučila misao zašto i kako je hrvatski narod šaptom pao pred navalom modernističkih janjičara i spahija. Mučila nas je misao da narod koji se toliko puta uspio oduprijeti svim protukatoličkim i protukršćanskim opsjenama, ne uspijeva dići glasa i oduprijeti se anarholiberalno-masonskom podrivanju svete Crkve Katoličke i uništenju naše vjere koja je glavni stup našeg opstanka kao naroda na ovim trusnim prostorima.

Međutim, u posljednje se vrijeme javlja sve više glasova istinskog katoličkog načina razmišljanja i izvorne hrvatske hrabrosti i postojanosti u vjeri. Jednostavno smo znali da Hrvatima Tradicija „leži“, a modernizam zaudara. Kao i sve što je trulo.

U broju 30, za mjesec studeni, Hrvatsko narodni mjesečnik Nacija donosi opet niz zanimljivih i vrlo vrijednih članaka. Neke bismo nazvali malenim čudima. Čitamo ih gotovo s nevjericom, ali i beskrajnom radošću.


Već u uvodniku sam Urednik donosi nekoliko misli kojih se nijedan prekaljeni tradicionalist ne bi postidio. Upozorava se na posvemašnju razliku poimanja nekih stvari u Crkvi prije samo pedeset godina i danas: poglavito u slučaju „Duha Asiza“.

„Otvarali bi se molitvenici, biskupi bi po svim župama javili da dolazi Duh Asiza i da svaka Župa proglasi krizno stanje jer je neprijatelj blizu…Svi bi tada znali da dolazi jedan moćni demon koji sebe naziva Duh Asiza.
Svi vjernici u pravoga i jedinoga Boga bi znali da taj demon ima zadatak uništiti vjeru u Isusa Krista. On izjednačava sve religije i Isusa Krista stavlja u istu ravan s đavlima koji se raznim narodima predstavljaju kao bogovi.“

Fantastično! Ovome se ništa ne može dodati. Uopće ne čudi da je došlo do reakcija. Žao mi je samo tih jadnih zavedenih konventualaca koji se blamiraju. Sjetimo se da je sveti Maksimilijan Marija Kolbe bio franjevac konventualac. I on bi vrlo vjerojatno Duh Asiza tjerao egzorcizmom.

Drugi članak koji nas tradicionaliste i duhovnu djecu mons. Lefebvrea zacijelo zanima jest članak na stranicama 30-33 posvećen Bratstvu sv. Pija X.

„Zbunjuje nas što se unutar Katoliče Crkve tolerira što neki javno mole skupa s onima koji otvoreno služe sotoni, a one koji zastupaju autentični katolički nauk se proglašava sektašima. Također znamo čuti da se Dalaj Lama naziva s „vaša svetosti“, hinduista Gandija se naziva „veliki“, ali na spomen čovjeka Crkve odmah nekima skoči žila ljutica na čelu…Pitamo se zašto?“

Još jedan vrlo vrijedan i stručan članak o životu mons. Lefebvrea, utemeljenju Bratstva sv. Pija X. te borbi s modernizmom u sedamdesetima. U ovaj je dio o odnosu mons. Lefebvrea s kardinalom Ratzingerom unijeto malo vlastitih želja i malo se romantičarski pokušalo turpijati nesuglasice, no ostaje činjenica da je kardinal Ratzinger zbilja cijenio mons. Lefebvrea i da je kao Papa učinio puno za Tradiciju.

Ne smije se pak zaboraviti velika razlika u pristupu krizi vjere koja je za nas tradicionaliste ponajprije posljedica ambivalentnih stavova koji su ubačeni u dokumente Drugog vatikanskog sabora te nekoliko vrlo opasnih vremenskih bombi koje je potrebno što je prije moguće osuditi, a to su ekumenizam, vjerska sloboda i kolegijalnost nauštrb primata Petrova nasljednika, Svetoga Oca. Iz takvoga atipičnog Koncila, koji je sam sebe definirao pastoralnim, nastao je i famozni „Duh Koncila“, a onda i „Duh Asiza“, a ti su ne-dusi doveli svetu Crkvu na rub ponora.

Za kardinala Ratzingera problem je rješavala hermeneutika kontinuiteta koja, suprotstavljajući se hermeneutici rupture i virtualnom Koncilu medija, u duhu „istinskog Koncila“ tumači istu vjeru koju smo imali i prije Koncila. Upravo je to bio jedan od glavnih razloga da kanonska situacija FSSPX-a nikada nije riješena i nije mogla biti riješena. Nažalost!


Jedan vjernik

Arhiva bloga

Glasnik: