Christus Rex

Intervju s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom - treći dio




Objavili smo dva dijela intervjua s preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom, Generalnim poglavarom Svećeničkog bratstva svetog Pija X., koji je koncem studenog dao obavijesnoj agenciji DICI-a i koja je ondje početkom prosinca objavljena na francuskome i engleskome. Intervju je na francuskome objavljen i kao video. Pročitajte danas posljednji dio intervjua.

Staleške dužnosti

Vjernici moraju ispunjati svoje staleške dužnosti u životu. Čuvati vjeru, vjeru koja je prožeta ljubavlju koja je čvrsto usidrena u ljubavi. To će im omogućiti umaknuti obeshrabrenju, ogorčenoj revnosti i zloći i umjesto toga doživjeti radost, kršćansku radost, koja se sastoji u znanju da nas Bog toliko ljubi da je spreman živjeti s nama i živjeti u nama po milosti.

To osvjetljuje sve što se zbiva i daruje radost koja nam omogućuje zaboraviti probleme i sprječava da oni prekomjerno dobiju na važnosti - probleme koji itekako mogu biti opterećujući. Ali što su oni u usporedbi s nebom koje se upravo po ovim kušnjama zaslužuje? Ove je kušnje Bog pripravio – aranžirao, ne da nas upropaste, nego da nam daju izvojevati pobjedu. Bog ide toliko daleko da u nama živi kako kaže sveti Pavao: „Ne živim više ja nego Krist živi u meni“. To je nevjerojatno lijepo. Kršćanin je svetohranište Presvetog Trojstva, Hram Božji, živi Hram!

Uloga Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Njegova je glavna briga uistinu oko onoga što Crkvu održava na životu: Misa! Sveta je Misna Žrtva doista svagdašnja stvarna primjena zasluga našega Gospodina Isusa Krista, svega onoga što je na Križu zaslužio, postigao, što je zbiljski sveukupnost svih milosti za sve ljude, od prvih, Adama i Eve, do onih na kraju svijeta. Misa je trajni nastavak, obnavljanje, ponovna izvedba ove Žrtve.

Na oltaru se događa Žrtva koja je identična sa Žrtvom na Križu i svakodnevno kršćanima (a u širem smislu čovječanstvu) stavlja na raspolaganje zasluge našega Gospodina, njegovu zadovoljštinu, njegovu naknadu kako bi ishodila oproštenje svih grijeha, toga mora svakodnevno počinjenih grijeha te također i nama potrebne milosti. Misa je formalno pumpa koja na Križu zaslužene milosti raspodjeljuje preko cijelog mističnog Tijela. Stoga se može reći da je ona srce koje preko krvi stanicama doprema sve što trebaju. O tome je riječ kod Mise: ona je srce! Brinući se za ovo srce, brinemo se za cijeli život Crkve.

Obnova Crkve po svetoj Misi

Ako želimo obnovu Crkve, a to posve sigurno želimo, moramo krenuti u ovome smjeru. K izvoru, a izvor je Misa. Ne bilo koja liturgija, nego ono na što mislim jest štoviše liturgija koja je u najvećoj mjeri sveta. Liturgija koja je sveta da to sebi ne možemo predočiti. Liturgija koja raspolaže jedinstvenom svetošću koju je Duh Sveti stoljećima oblikovao, koju su sami sveti pape umjetnički oblikovali i koja zbog toga posjeduje izvanrednu dubinu.

Nova se Misa nikako ne može usporediti s ovom Misom. To su zbilja dva različna svijeta i čak bih rekao da kršćani koji samo u najmanjoj mjeri reagiraju na milost to vrlo brzo ustvrde. Vrlo brzo! Nažalost, danas promatramo da to mnogi ljudi čak niti ne razumiju! Ali za mene je posvema jasno da obnova Crkve odavde mora otpočeti. To je razlog zašto papi Benediktu dugujem veliku zahvalu jer je opet vratio tu Misu. To je bilo od odlučujućeg značaja. To jest od odlučujućeg značaja.

Svećenička formacija

Svećeničko se bratstvo sv. Pija X. zalaže za ovu Misu, želi ovu Misu i pomaže onomu tko je celebrira, a to može samo svećenik i nitko više. Stoga je to glavna svrha Svećeničkog Bratstva: svećeništvo, svećenik, formirati svećenike, pomoći svećenicima, bez ikakvog ograničenja, nitko nije isključen, ne! To je svećenik kako ga je odredio naš Gospodin. Posvješćivati upravo ova blaga koja danas mnogi preziru. A to je tragedija.

Ponovno otkriti kršćanski nazor

Misa je čak još i važnija. Misa je ta koja će prenositi vjeru; ona će hraniti vjeru. Ako netko celebrira Misu bez vjere, on da je to dakako velik problem. Nije riječ o tome da se stvore protuslovlja; riječ je o tome da se istinski ujedini ono što ide skupa. Mislim ipak, otvoreno priznajući – da mi već samo s ova dva elementa raspolažemo snažnim sredstvima za preživljavanje Crkve.

Jasno je da je Crkva napadnuta na različitim razinama; no, uvjeren sam da najozbiljniji problem ipak ostaje gubitak kršćanskog nazora. Kršćani su pokušali postati kao svijet. Tako je glasilo cijelo vrijeme da je namjera Koncila bila prilagoditi se modernom svijetu. Ah ne – to ne ide. Mi živimo u ovome svijetu, stoga se moramo služiti mnogim njegovim stvarima koje ipak sukladno svojoj vremenskoj uvjetovanosti prolaze.

Trajni je pak temelj da smo odani Gospodinu i da mu služimo, što naravno, uključuje u sebe vjeru, milost i kršćanski nazor. Mi želimo dospjeti u nebo. Stoga je upravo potrebno izbjegavati grijeh i činiti dobro – oboje. Dok se ne vratimo ovim bitnim elementima, Crkvu će i dalje uništavati, može se reći – smrtonosni virus koji je virus modernoga svijeta, da budemo točni, moderne kulture.

Pobjeda Bezgrješnog Srca

„Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!“ To je apsolutna izjava; u njoj ništa nije uvjetovano prethodnim događajem. A to su odista riječi koje bude i utemeljuju nadu. One su stijena. Budući da ova pobjeda očito stoji u vezi s posvetom (Rusije), mi naravno želimo ovu posvetu; to je posve normalno.

Koliko ćemo dugo još morati čekati dok budemo mogli doživjeti izvršenje posvete kako je zahtijevana? Ili hoće li se dragi Bog još jedanput više zadovoljiti s manje? Mi to ne znamo. Znademo pak da na kraju stoji ova pobjeda. I stoga je ovdje riječ o sigurnosti. Ne misli se na sigurnost u vjeri jer nije posrijedi vjersko pitanje.

To je obećanje Presvete Djevice. A koliko njezina obećanja vrijede, jako dobro znamo. Sve! Stat! (stoji!)



Arhiva bloga

Glasnik: