nedjelja, 31. kolovoza 2014.

Svete riječi



„Naše su duše stvorene za istinu. Naš razum, odbljesak božanskog duha, dan nam je radi spoznaje Istine, da nam dade svjetlo koje će nam pokazati cilj prema kojemu se treba usmjeriti sav naš život[…] Poradi toga je najžurnija zadaća vaših pastira, koji vas moraju poučavati u istini, dijagnosticirati one duhovne bolesti što zablude jesu. A kako ne žaliti, kako je već činio sveti Pavao, da neki od onih koji su primili misiju propovijedanja Istine nemaju više hrabrosti izreći je ili je pak predstavljaju tako dvosmisleno da se više ne razaznaje gdje se nalazi granica između Istine i zablude.“


mons. Marcel Lefebvre

petak, 29. kolovoza 2014.

O blaženi prvosvećeniče Pio X.

 

Molitva pape Pija XII. svetom Piju X.

O blaženi Prvosvećeniče, vjerni slugo svojeg Gospodara, ponizni i vjerni učeniče božanskog Učitelja, u boli i u radosti, u nevoljama i u brigama prokušani pastiru Kristovog stada, upravi svoj pogled na nas koji smo prostrti pred tvojim djevičanskim zemnim ostatcima.


Mučna su vremena u kojima živimo; teški napori koje od nas zahtijevaju. Kristova Zaručnica, već povjerena tebi na brigu, ponovno se nalazi u teškim tjeskobama. Njezinu djecu ugrožavaju bezbrojne pogibelji u duši i u tijelu. Duh svijeta, kao ričući lav obilazi, tražeći koga da proždre. Nisu malobrojni koji mu postaju žrtvama. Imaju oči, a ne vide; imaju uši, a ne čuju. Zatvaraju pogled na svjetlo vječne istine; slušaju glase sirena koji prišaptavaju prijevarne poruke. Ti, koji si na zemlji bio velikim pokretačem i vođom Božjeg naroda, budi našom pomoći i zagovornikom našim i svih onih koji se javno priznaju Kristovim sljedbenicima. Ti, čije se srce slomilo, kada si vidio svijet kako se strmoglavljuje u krvavu borbu, pomozi čovječanstvu, pomozi kršćanskom puku, trenutačno izloženom sličnim kušnjama; isprosi od božanskog milosrđa dar trajnog mira i kao pristup njemu, povratak duhova onome smislu istinskog bratstva koje sâmo opet može dovesti među ljudima i narodima pravdu i slogu koju Bog želi. Amen. 

srijeda, 27. kolovoza 2014.

O svećeničkoj revnosti


Svećenik ne ide nikada sam, bilo u raj ili u pakao: s njime uvijek ide velik broj duša, ili spašenih po njegovoj svetoj službi i njegovim dobrim primjerom ili izgubljenih po njegovoj nebrizi u vršenju svojih dužnosti i njegovim lošim primjerom.

(Misao svetog Ivana Don Bosca)

utorak, 26. kolovoza 2014.

Isus je rođen, trpio je i umro radi spasenja ljudskog roda - Blažena Marija od Isusa IX.


Kada je Bog stvorio svijet i čovjeka, smislio je plan dostojan njegove ljubavi i njegove mudrosti: čovjek je predodređen da slavi i ljubi Boga na zemlji te da ga baštini jednog dana u nebeskoj slavi. Sav je ostatak stvoren radi čovjeka, da mu pomogne kako bi slijedio svoj konačni cilj koji je Bog. Poradi toga, sve u čovjeku i u ljudskom društvu: čini, misli, uporaba sposobnosti, snaga i stvorenja, trebalo je težiti ovomu vrhovnom cilju. No, potaknut od demona, čovjek je sagriješio i nakon svoje krivnje trajno ga kuša taj zloduh koji mrzi Boga i njegovo stvorenje; njegovo je iskvareno srce postalo suradnikom svojeg neprijatelja, dovedeno sada već do pobune protiv Boga kao i do toga da sebe sama učini ciljem. Bog, koji pokazuje beskrajno milosrđe, popravio je Otkupljenjem ovaj strašan pad; sve je obnovljeno u Isusu Kristu. On je rođen, trpio je i umro radi spasenja grješnog čovjeka. Utemeljio je Crkvu čije nadnaravno poslanje jest dijeliti dušama, po sakramentima, beskrajne zasluge Spasiteljeve, poučavati svijet u istini, raskrinkati zabludu, boriti se protiv zla, voditi duše k vječnoj sreći te također čuvati poklad naravnih istina koje strasti ne priznaju, ali koje su temeljem društvenog uređenja.

Moralno je zlo pobuna čovjeka protiv reda koji je Bog odredio; praktično nijekanje podložnosti svih stvari njihovu istinskom i krajnjem cilju. Bez sumnje, nakon istočnog grijeha, zlo je vazda postojalo:stari neprijatelj ljudskog roda koji je nadasve i Božji neprijatelj, u svakom se vremenu urotio radi propasti duša; ali nikada kao danas nije se usuđivao ratovati s toliko smionosti, toliko cinizma i toliko prijetvornosti. Borba je već stoljeće i pol zaodjenuta osobitim obilježjem koje treba potaknuti najozbiljnija promišljanja. Nije većma posrijedi, kao nekoć, napad na neki dio dogme ili katoličkog morala, jedna zabluda koja, nakon zlokobnih gibanja, ne uspjevši zagospodariti, kako je željela, društvom čiji temelji nisu još potreseni u svojoj osnovi, bila prisiljena svladati se nad danostima; čak ni o nebitnoj ili lokalnoj pobuni protiv nekog načela. Posrijedi je sada širok opći pokret oprečan svim vjerskim dogmama, svim moralnim načelima i svim osnovama vjerskog i građanskog društva.

Ovo je zlo sveopće, prostire se u svim narodima svijeta, bez razlike klime, rase, vlasti, hvatajući inteligenciju u široku mrežu laži prikrivenih zavodljivim riječima. U duhu su se mnogih sve istine smanjile; najčudniji poremećaji učinjeni su prihvatljivima; najočitije zablude prihvaćenima, a subverzivna se načela proklamiraju i prihvaćaju.


[Deveti dio odlomka iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova od 8. prosinca 1882. godine]

ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Bogoslovija Holy Cross u Australiji


Bogoslovija Holy Cross u Goulburnu, koji se nalazi u Novom Južnom Walesu južno od Sydneya u Australiji, 25. je srpnja išla na izlet u Majors Creek.

Nakon jutarnjeg, 14 kilometara dugog marša, u podne su bogoslovi već stajali u redu kod roštilja brata Patricka. Nakon ove okrepe i pauze mogao se opet igrati nogomet premda hodanje ujutro i trčanje popodne katkad mogu dovesti i do grčeva…







Zajednica s paterom Fabriceom Loschijem (u bijelom talaru) koji je pristigao na početku nove studijske godine u ožujku kako bi držao predavanja i duhovne vježbe za bogoslove. 

nedjelja, 24. kolovoza 2014.

Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 45


Donosimo u hrvatskom prijevodu Pismo prijateljima i dobročiniteljima broj 45. koje je 7. listopada 1993. godine uputio pater Franz Schmidberger, ondašnji Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X, a koje je objavljeno i u časopisu Civitas 2007. godine pod naslovom: „Načela kršćanskog društvenog uređenja“. U ovom se pismu govori o kršćanskom društvenom uređenju u duhu Tradicije Crkve, s onim istim žarom i ljubavlju prema kršćanskom, katoličkom društvu i kulturi kako je govorio i naš blaženi kardinal Stepinac. Premda nam se i samo razmišljanje o kršćanskom društvenom uređenju danas čini nečim nedostižnim, čak i čudnim i dalekim, zamislimo koliko bi se naš narod duhovno obnovio kad bi se počeo ostvarivati, barem djelomično, dolje navedeni nacrt!


Dragi prijatelji i dobročinitelji!

Kako bi otprilike moglo izgledati kršćansko društveno uređenje primijenjeno na današnje vrijeme? Dopustite nam o tome postaviti nekoliko međaša u obliku aksioma koje pojedinačno valja promišljati i razvijati. Pri tome se orijentiramo po naravnom pravu, Svetom pismu i, dakako, po papinskom nauku koji se tiče države i društva.

subota, 23. kolovoza 2014.

Čudesna događanja



Kalendar sv. Terezije iz godine 1954. donio je na temelju dopisa Generalne uprave Školske braće u Rimu sljedeće izvješće:

19. veljače 1939. godine, jedan dan između preminuća pape Pija XI. i izbora novoga pape, bio je za kardinala državnog tajnika Pacellija osobito obilježen radom. Nakon jedne vrlo uzburkane sjednice uputio se u svoje radne prostorije da ondje obavi još nekoliko važnih stvari. Pošto je naposljetku bio večerao i izmolio svoju Krunicu, otišao je, slijedeći nutarnji poticaj, još jedanput u radnu sobu kako bi pročitao vijesti koje su posljednje pristigle. Bila je mračna noć, svagdje je vladala nijema tišina koju su prekidali samo koraci žandarmerije i švicarskih gardista te tihi žubor vodoskoka na Trgu sv. Petra.

Najedanput je u radnoj sobi bilo posve svijetlo – jedno je svjetlo prodiralo kroz tamu koja je sve snažnije bila osvijetljena i iz koje se odvojila svjetleća pojava u papinskoj odjeći. Kada je ta pojava krenula prema njemu, posve prestrašeni je Kardinal državni tajnik prepoznao njemu tako dobro poznate crte plemenitog pape Pija X. Gotovo oduzet od zaprepaštenosti, Kardinal je samo uspio izgovoriti riječ: „Svetosti!“

Potom je Pijo X. počeo ovako govoriti: „Da, moj vjerni sine, to sam ja! Svevišnji mi je udijelio milost da ti prenesem vijest: za nekoliko ćeš dana biti novim Namjesnikom našega Gospodina Isusa Krista na zemlji. Stravična će događanja potresati svijet tijekom tvojega pontifikata. Tvoje će srce krvariti od neizrecive boli. Jakom rukom upravljaj kormilom Crkve! Svevišnji će ti pomagati, a ja ću nad tobom bdjeti. Bit ćeš jedinom utjehom milijunima ljudi koji se puni povjerenja obraćaju tebi…“

Nakon toga je nestala nebeska pojava. Tek nakon duljeg vremena Kardinal se uspio pokrenuti. Ušao je u obližnju spavaću sobu i spustio se na klecalo. Dugo je ovdje klečao potresen upravo doživljenim viđenjem.


Ovaj doživljaj za čiju točnost kalendar svete Terezije Školske braće može preuzeti jamstvo – uostalom, o tome izvješćuju i drugo listovi kao primjerice tjednik „Il Campanone“ – daje razumjeti da se Pijo XII. s tako velikom revnošću prihvatio da kanonizaciju svojeg časnog prethodnika Pija X. sretno privede kraju. Kada su se u travnju 1944. prenosili posmrtni ostatci pape Pija X. preminulog 1914., Sveti je Otac naredio da mu donesu relikviju njegovog časnog prethodnika na Petrovoj stolici i svaki put kad treba donijeti sudbonosnu odluku, kaže se da traži utočište kod sv. Pija X. koji mu je obećao: „Ja ću nad tobom bdjeti“.

petak, 22. kolovoza 2014.

Islamski teror protiv kršćana u Iraku


Već se mjesecima u Iraku i Siriji sustavno progone posljednji preostali kršćani u ovim najstarijim zemljama kršćanstva. Progone ih islamski teroristi. Razmjere ove „brutalnosti zaustavljaju dah“ kako je rekao predsjednik Središnjeg odbora Orijentalnih kršćana u Njemačkoj u jednom intervjuu časopisu „Tagespost“. Od ulaska američkih postrojbi u Irak, kada je samo u Mosulu živjelo još 35.000 kršćana, protjerani su gotovo svi kršćani. Mosul je danas „čist od kršćana (Christenfrei).“

Ipak se jedva nešto čuje u medijima o ovom progonu kršćana: „Kršćani nisu progonjeni, nego progonitelji“ kako Vladimir Palko u svojoj knjizi „Lavovi dolaze“(„Die Löwen kommen“)  opisuje načelo izvješćivanja u zapadnjačkim medijima o kršćanima. Iscrpno se pak izvješćuje o sadašnjem progonu Jezida, islamske manjine, a razne zemlje, među njima SAD i Francuska, otpočele su s opsežnim programima pomoći za Jezide. To se može veoma pozdraviti. Ali zašto se kršćane uglavnom pripušta njihovoj jezovitoj sudbini?

„Ravnodušje prema činjenici da jedna religija može razviti toliku mržnju i bijes, povezanu s nikada viđenom brutalnošću i nasilništvom što se celebrira u javnosti, racionalno se više ne da objasniti i svakom razumnom čovjeku zaustavlja dah“ rekao je Simon Jacob u gore već spomenutom intervjuu časopisu „Tagespost“. Aludira li time na đavolsku pozadinu islamskog terora?

Kršćani se u Iraku i Siriji ne ubijaju i ne muče tek otkada islamistički teroristi iz terorističke organizacije „Islamska Država Iraka i Levanta“ napreduju s neviđenom brutalnošću. Već je 9. lipnja Emil Shimoun Nona, Kaldejski nadbiskup Mosula izvješćivao da iračko zrakoplovstvo izvodi napade na Mosul i bombardira kuće kršćana. A već kratko vrijeme nakon ulaska američkih postrojbi u Irak otpočeo je veliki progon kršćana, između ostalog i zbog toga jer se htjelo osvetiti nad kršćanima zbog ulaska američke vojske. Prije toga je Irak slovio kao jedna od najsigurnijih zemalja za kršćane u islamskom svijetu.

Dok se u Njemačkoj islamske udruge uzrujavaju zbog diskusija o islamskim kraljevima, od istih se udruga ne čuje nikakvo priopćenje protiv terora nad kršćanima na Bliskom istoku. Kada kršćani nakon dugog bijega konačno stignu u Njemačku, u Njemačkoj ih muslimani u prihvatnim logorima šikaniraju, vrijeđaju, psuju, prijeti im se i premlaćuje ih se. O tome izvješćuje predsjednik Središnjeg odbora Orijentalnih kršćana u Njemačkoj u spomenutom intervjuu. A to čine muhamedanci koje se također prihvaća u njemačke prihvatne logore.

Kršćani u Iraku trebaju našu pomoć; u pomoć Europske Unije ili SAD-a jedva da se mogu pouzdati. Prvi korak za pomoć kršćanskim mučenicima jest naša molitva.
Donesimo čvrstu odluku da ćemo svaki dan za progonjene kršćane na Bliskom Istoku moliti, primjerice deseticu Krunice.

Izvor: pius.info

Komentar: Priključujemo se pozivu Njemačkog distrikta i pozivamo naše čitatelje da se velikodušno uključe u molitvu za našu progonjenu braću na Bliskom istoku te i u svaki drugi oblik pomoći: bilo materijalno, bilo dizanjem svojeg glasa u javnosti, na teološkim fakultetima zaraženim modernizmom na kojima će se sve prešućivati. I nama dah staje od strahota i sotonske mržnje prema Kristu i kršćanima koja je preplavila Bliski istok. Očekuje li sličan scenarij možda sutra i Europu?!

22. kolovoza - blagdan Bezgrješnog Srca Marijina

„Svemogući vječni Bože, koji si u Srcu blažene Djevice Marije pripravio dostojno prebivalište Duhu Svetome, podaj milostivo, da mi koji odanom dušom slavimo svetkovinu njezina Bezgrješnog Srca uzmognemo živjeti po Srcu tvome. Po Gospodinu…“

(Crkvena molitva na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina)



Sestra Lucija, fatimska vidjelica, prenijela je da je Majka Božja štovanje svojeg Bezgrješnog Srca i svetu Krunicu označila kao posljednja sredstva spasenja. Drugih neće više biti. Ako odbacimo ova sredstva, nećemo zadobiti oproštenje Neba.

Prema želji Majke Božje koja je 13. lipnja 1929. godine u kapelici samostana sestara svete Dorotee zahtijevala posvetu svijeta te osobito Rusije svojemu Srcu, papa je Pio XII. (1939.-1958.) u govoru 31. listopada 1942. svijet s pozivom na Rusiju posvetio Srcu Marijinu.

Izrijekom je posvetio Rusiju u jednom pastirskom pismu od 7. srpnja 1952. još jedanput njezinu Srcu. Ivan je Pavao II. (1978.-2005.) također izvršio 13. svibnja 1982. u Fatimi posvetu svijeta u kojoj je Rusiji pripalo posebno mjesto. Ovu je posvetu svijeta ponovio u Rimu 25. ožujka 1984. i 8. listopada 2000. Međutim, svaki je put – protivno želji Majke Božje – izostalo sudjelovanje cijeloga episkopata kod posvete Rusije. U međuvremenu je doduše komunizam pretrpio poraz diljem svijeta, no obraćenje Rusije na katoličku vjeru i dalje izostaje.

Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina ustanovio je 1950. godine papa Pijo XII. Slavi se na osminu Velike Gospe.


⃰ O posveti svijeta koju je trebao izvršiti papa Franjo već smo pisali u članku:

srijeda, 20. kolovoza 2014.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. - Misa i predavanje u Zagrebu




Svećeničko bratstva sv. Pija X. Vas poziva:

na svetu Misu po tradicionalnom rimskom obredu

potom slijedi predavanje na temu: ,,Papa sv. Pio X. i kriza u Crkvi"

povodom stote obljetnice smrti pape sv. Pija X.

Gdje?
Zagreb, hotel Panorama,
Trg Krešimira Ćosića 9 (pored Doma sportova)

Kada?
Petak, 19. rujna, 16 sati


,,Instaurare omnia in Christo"

,,Sve obnoviti u Kristu"

Radujemo se Vašem dolasku!



Litanije sv. Pija X.



Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas
Sveti Josipe, zaštitniče Sveopće Crkve,

Sveti Pio X., uzore svećenikâ,
Sveti Pio X., mudri biskupe,
Sveti Pio X., ponizni kardinale i patrijarše,
Sveti Pio X., gorljivi Prvosvećeniče svoga stada,
Sveti Pio X., pobožni učitelju,
Sveti Pio X., odan siromasima,
Sveti Pio X., tješitelju bolesnih,
Sveti Pio X., ljubitelju siromaštva,
Sveti Pio X., ponizna srca,
Sveti Pio X., vjeran dužnosti,
Sveti Pio X., herojski u vršenju svih krjeposti,
Sveti Pio X., ispunjen duhom samoodricanja,
Sveti Pio X., koji si za cilj imao obnovu svega u Kristu,
Sveti Pio X., koji si doveo dječicu pričesnoj klupi,
Sveti Pio X., koji si svima savjetovao dnevnu i čestu pričest,
Sveti Pio X., koji si nas poticao da upoznamo i ljubimo svetu misu,
Sveti Pio X., koji si svugdje tražio širenje kršćanskog nauka,
Sveti Pio X., koji si se opirao svim krivovjerjima i osuđivao ih,
Sveti Pio X., koji si nas učio pravoj Katoličkoj akciji,
Sveti Pio X., koji si posvetio vjernike laičkom apostolatu,
Sveti Pio X., koji si htio biti poznat kao siromašni pastir duša,
Sveti Pio X., koji odgovaraš na molitve onih koji ti vapiju,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

. Moli za nas sv. Pio X.
. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih,

Pomolimo se.


Bože, koji si ispunio dušu sv. Pija X. gorljivim milosrđem i pozvao ga da bude namjesnik Kristov, podaj da njegovim zagovorom mognemo slijediti stope Isusa, našeg božanskog učitelja; i da naše molitve ovom svetom papi budu plodonosne u ovom životu i nakon njega. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

„Neka bude volja Tvoja. Njoj se posvema predajem.“


Na današnji dan, 20. kolovoza 1914. godine, točno prije sto godina, preminuo je veliki papa sveti Pijo X. Rimski prvosvećenik, Kristov namjesnik na zemlji, katolički reformator, Božji čovjek blaga i ponizna srca, poznat po uzornom i krjeposnom životu, vratio se u kuću Očevu. Njegove posljednje riječi bile su: “Neka bude volja Tvoja. Njoj se posvema predajem.“

Molimo se ovom velikom Božjem ugodniku da nas zagovara kod Nebeskog Oca da i naša draga Domovina sačuva cjelovitu katoličku vjeru i da u ovome životu doživimo nov zamah svetosti i povratka tradicionalne sv. Mise i duhovnosti.


Sveti Pijo X., moli za naš hrvatski kler i narod, za naše obitelji i za malo stado hrvatskih vjernika vjernih Tradiciji!

utorak, 19. kolovoza 2014.

Antikrist



Sudeći po svjedočanstvima rane Crkve, općenito se čini da će Antikrist biti otvoreni bogohulnik koji će se suprotstaviti svakom postojećem bogoštovlju, istinskom i lažnom, progonitelj kršćana, patron Židova i obnovitelj njihove vjere, ali i začetnik novog oblika bogoštovlja. Nadalje, pojavit će se iznenada, pred sâm kraj Rimskog carstva, koje je nekoć bilo živo, a sada samo sniva; ponovno će se spojiti u jedno i starom poretku cara Augusta dodati svoje židovstvo i svoje novo bogoštovlje (možda neku vrstu poganstva); zbog toga će dobiti naslov latinskog ili rimskog cara, što će najbolje odražavati njegov položaj i karakter. I na kraju, nestat će jednako brzo kao što se pojavio.

Još jednom ponavljam da sve to ne govorim kako bih ustvrdio u kojoj su mjeri pretkazanja rane Crkve bila ispravna ili pogrešna, iako su događaji, na različite načine, uglavnom potkrjepljivali njihova općenita tumačenja proročanstava iz Svetog pisma.

Mogli bismo se zapitati: kakve koristi ima govoriti o tim stvarima ako nije sigurno da će se dogoditi? Završit ću kratkim osvrtom na taj mogući prigovor.

Ponajprije, nije nekorisno imati na umu da još uvijek živimo u nečemu što bi se moglo nazvati čudesnim sustavom. Ne želim time reći da se istinska čuda događaju i u naše doba, već da je naše trenutačno stanje samo dio tijeka providnosti koji je počeo čudom te će se barem na kraju svijeta, ako ne prije, završiti čudom. Pojedina iznesena očekivanja mogu biti ispravna ili pogrešna, no Antikrist će doći, tko god i što god on bio; čuda će se dogoditi; staro Rimsko carstvo nije mrtvo; ako Sotona i jest okovan, okovan je na određeno razdoblje; borba dobra i zla nije svršena. Ponavljam! U stanju u kojem se nalazimo, kada je veliki cilj obrazovanja, navodno, riješiti se svega natprirodnog, kad nas se potiče da se smijemo i izrugujemo vjerovanju u ono što se ne može vidjeti, kad nam se govori da sve objašnjavamo samo pomoću poznatog i utvrđenog i da neku tvrdnju provjeravamo iskustvom, moram usvojiti gledište da je ta vizija Antikrista, kao natprirodne sile koja će doći, za nas velika dobrobit, poslana od Providnosti, i protuteža zlim tendencijama našeg doba. Nadalje, za naše je misli sigurno korisno da ih šaljemo naprijed i nazad, prema početku i prema kraju evanđeoskih vremena, prema prvom i drugom Kristovom dolasku. Želimo razumjeti da se nalazimo u istom položaju kao i rani kršćani, s istim zavjetima, svećeničkim dužnostima, sakramentima i obvezama; želimo shvatiti stanje stvari od prije mnogo godina; želimo osjetiti da živimo u grješnom svijetu, svijetu koji počiva na zlobi; želimo shvatiti svoj položaj u njemu, shvatiti da smo svjedoci, da su nam poniženja i patnje suđeni; ne želimo biti iznenađeni kada nas pogode, već, kad nas zaobiđu, to shvatiti kao milostivu iznimku; želimo da nam srca budu budna kao da smo na svoje oči vidjeli Krista i Njegove apostole i njihova čuda, budna za nadu i čekanje Njegova drugog dolaska. Ne samo da ga iščekujemo, već i priželjkujemo znakove koji ga najavljuju; želimo misliti često i mnogo o sudu koji će doći, osobito se zadržavajući i zadubljujući u misao da će nam biti suđeno svakom pojedinačno. Sve su to zasigurno djela svojstvena istinskoj i spasonosnoj vjeri; to je pravi smisao bavljenja Knjigom Otkrivenja i drugim proročkim dijelovima Svetog pisma, i sasvim se razlikuje od našeg poznavanja njihovog ispravnog tumačenja: skidanje vela s naših očiju, skidanje pokrivača što leži preko lica svijeta, kako bismo, dok se krećemo amo-tamo, dok ustajemo i liježemo, dok radimo, hodamo, odmaramo i zabavljamo se, vidjeli Božje Prijestolje podignuto u samom našem središtu, Njegovu veličanstvenost i Njegov sud, neprestano zauzimanje Njegova Sina za odabrane, njihove kušnje i njihovu pobjedu.

Neka nas Bog stoga sve obdari sposobnošću da hodamo uz pomoć vjere, a ne uz pomoć vida, te da živimo u prošlosti i budućnosti, a ne u sadašnjosti.


[Odlomak iz knjige: „Antikrist“, John Henry Newman, Zagreb: Sion, 2006. str. 41-43]

nedjelja, 17. kolovoza 2014.

Slatki glas kojim odjekuje Crkva


Iz Apostolske konstitucije Božanskim nadahnućem svetog Pija X., pape


Božanskim nadahnućem sastavljeni su psalmi. Zbirka psalama sastavni je dio Svetoga pisma. Crkva ih od svojih početaka cijeni kao čudesno vrelo za njegovanje pobožnosti u vjernika što stalno prinose žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. Štoviše, po običaju što se već uvriježio u starome Zakonu, Psaltir je zauzeo odlično mjesto u samoj svetoj liturgiji i božanskoj službi. On je postao, kako veli Bazilije, prirođen glas Crkve. Psalmodija je, po riječima našeg prethodnika Urbana VIII., kći one himnodije što se sveudilj pjeva pred prijestoljem Boga i Jaganjca. Ona po riječima Atanazijevim, osobito ljude posvećene bogoštovlju, uči kojim načinom treba hvaliti Boga i kojim se doličnim riječima slavi. O tome lijepo veli Augustin: Kako bi čovjek dostojno slavio Boga, sam se Bog proslavio; i pošto se Bog udostojao sam sebe proslaviti, čovjek znade put kako da ga slavi.

K tome, u psalmima se nalazi čudesna neka sila, moćna zanijeti duše za sve vrline. Sve Pismo doduše, i staro i novo, bogoduho je i puno nauka, kako stoji pisano. No Psaltir, kao neki raj svih drugih knjiga, sadrži pjesme u kojima propjevaju sve druge knjige. Riječ je to i opet Atanazijeva koji još dodaje: Onome tko psalira psalmi su kao neko ogledalo: u njemu može ogledati sebe i pokrete svog srca, te njima pobuđen moli. Stoga Augustin u Ispovijestima veli: Koliko sam plakao, slušajući tvoje himne i pjesme, snažno dirnut slatkim glasovima kojima je odjekivala tvoja Crkva! Ti su glasovi ulazili u moje uši, u srce se moje razlijevala istina i odande mi se rasplamsavao oganj pobožnosti. Suze su mi tekle, a meni je bilo lijepo uz njih.

Doista, kog da ne uzbude ona česta psalmska mjesta što tako uzvišeno propovijedaju o neizmjernome Božjem veličanstvu, o moći, o neizrecivoj pravednosti, dobroti ili blagosti i drugim nebrojenim pohvalama? Komu da oni ne nadahnu iste osjećaje zahvalnosti za dobročinstva što smo ih od Boga primili i čuvstva ponizne i predane molitve za dobročinstva kojima se nadamo? Tko da njima ne isplače svoju pokajničku dušu? Kog da oni ne raspale ljubavlju prema liku Krista Otkupitelja koji je u njima ocrtan? Jer, po Augustinu, u svim psalmima čuje se njegov – Kristov – glas koji ili psalira ili jeca ili se s pouzdanjem raduje ili uzdiše.

subota, 16. kolovoza 2014.

Zahvalnica Majci Božjoj


Tebe Majku Božju hvalimo: tebe Marijo, Djevicom ispovijedamo.
Tebe vječnoga Oca zaručnicu: svi narodi zemlje slave.
Tebe svi anđeli i arkanđeli: tebe sve poglavice ponizno štuju.
Tebe sva mogućstva i visoke kreposti: tebe sva gospodstva slušaju.
Tebe prijestolja, kerubini i serafini časte: tebe svi anđeoski duhovi veličaju.
Njihovim glasovima: i mi naše združujemo.
Da te svetom, čistom i neoskvrnjenom proglasimo.
Sveta i sveta: sveta Marijo, majko Božja i Djevice.
Puna su nebesa i zemlja: slave veličanstva ploda utrobe tvoje.
Tebe slavodobitni skup apostola: majkom Stvoritelja propovijeda.
Tebe hvaljeni broj proroka: da ćeš djevica Boga roditi, davno reče.
Tebe četa blaženih mučenika: roditeljicom Kristovom slavi.
Tebe nebrojena vojska ispovjednika: crkvom svetog Trojstva zove.
Tebe kolo svetih djevica: djevičanstva i poniženstva svoga izgledom glasi.
Tebe sve strane nebeske: nebeskom kraljicom časte.
Tebe po svem okolišu zemaljskomu sveta Crkva:
Majkom Božjeg Veličanstva zove.
Ti si zaista: i slatka i blaga.
Ti anđeoska Gospođa: ti vrata rajska.
Ti ulaz kraljevstva nebeskoga: ti prebivalište Kralja slave.
Ti korablja pomilovanja i milosti: ti vrutak svakog milosrđa.
Ti utočište grješnika: ti majka Spasitelja.
Ti za slobodu čovječanstva: Božjega si nosila Sina u djevičanskoj utrobi.
Po njemu predobiven neprijatelj stari: otvorena su vjernim nebeska kraljevstva.
Ti na njegovu desnu sjediš: u Očevoj slavi.
Ti ga moli za nas, Gospođo: On će san bo suditi.
Tebe dakle molimo, sluge svoje pomozi:
(poklekni) koje neprocijenjena krv Sina tvoga otkupi.
Nastoj, blaga Djevice Marijo: da vječnom slavom nadareni budemo.
Brani nas, puk svoj, o Gospođo: jer smo baštinstvo Sina tvoga.
I vladaj nas sveđer: i uzdigni ća do vijeka.
Mi svaki dan, o draga Marijo: tebe umiljeno pozdravljamo.
I hvalit ćemo te do vijeka: bogoljubnom pameću i jezikom.
Dostoj se, Bogorodice slavna: sad i vazda, od grijeha nas čuvati.
Smiluj se, blaga, nama: za života i na smrti.
Neka veliko milosrđe tvoje bude vazda s nama: jer, Djevo Marijo, u tebe ufamo.
U tebe, slatka Majko, ufamo: da ćeš nas braniti do vijeka. Amen.

(Uzeto iz molitvenika: otac Anđeo-Marija Miškov „Jesenska ružica ili presveto Gospino ružarije“ blagoslovljeno od S. Oca pape Leona XIII. dne 22. prosinca 1890., deseto izdanje, Dubrovnik 1928.)


petak, 15. kolovoza 2014.

Uznesenje Blažene Djevice Marije Velika Gospa



EVANĐELJE

U ono vrijeme napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

četvrtak, 14. kolovoza 2014.

Tvoje je tijelo sveto i preslavno


Iz Apostolske konstitucije Predarežljivi Bog, pape Pija XII.


Sveti oci i veliki naučitelji u propovijedima i govorima koje su držali puku na svetkovinu Bogorodičina uznesenja, o Marijinu uznesenju su govorili kao o nauku koji kršćanski vjernici već poznaju i usvajaju: njega su osvjetljavali i tumačili, njegov smisao i sadržaj produbljivali, objašnjavali osobito da se ovom svetkovinom slavi ne samo spomen da je tijelo Blažene Djevice Marije sačuvano od raspadanja nego da je i slavilo pobjedu nad smrću, i da je u nebu proslavljeno, po primjeru njezina Jedinorođenca, Isusa Krista.

Tako sveti Ivan Damašćanski, koji se ističe između ostalih kao odlični glasnik ove predane istine, uspoređujući tjelesno Uznesenje slavne Majke Božje s ostalim njezinim odlikama i povlasticama, snažnom rječitošću uzvikuje: „Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da ona, koja je Stvoritelja kao dječaka u krilu nosila, boravi u božanskim šatorima. Trebalo je da zaručnica, koju je Otac zaručio, boravi u nebeskim ložnicama. Trebalo je da ona, koja je gledala svoga Sina na križu i u srce primila mač boli od kojega je bila izuzeta u porođaju, gleda svoga Sina kako sjedi uz Oca. Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripada Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Božju Majku i službenicu“.

srijeda, 13. kolovoza 2014.

Molitva blaženog Alojzija Stepinca Gospi za domovinu Hrvatsku


Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo,

moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske!

Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja.

Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen.

utorak, 12. kolovoza 2014.

Zdravo budi zauvijek, Djevice Majko Božja


''Zdravo budi zauvijek, Djevice Majko Božja, naša vječna radosti, tebi se opet obraćam. Ti si početak naše svetkovine; ti si njezina sredina i kraj; biser neprocjenjivi koji pripada kraljevstvu; pretilina svake žrtve, živi oltar Kruha Života [Isusa]. Zdravo, ti blago ljubavi Božje, vrelo Sinove ljubavi za čovjeka. Ti sjajna, slatka Majko koja daruje darima, sa svjetlošću Sunca; ti blještiš neizrecivom vatrom žarkog milosrđa, po porođenju začetog ploda… otkrivajući skrivenu i neizrecivu tajnu, nevidljivog Sina Očeva – Kraljevića Mira, Koji se na čaroban način pokazao manjim od svake malenkosti.''

(Metodije, Govor o Šimunu i Ani, 14 [ 305. god.])

nedjelja, 10. kolovoza 2014.

Posluživao je svetu Kristovu krv



Iz Govorā svetog Augustina, biskupa


Danas nam rimska Crkva preporučuje slavni dan blaženog Lovre, dan kada je on pogazio bučni i prezreo laskavi svijet, i obojim time nadvladao progonitelja đavla. U Crkvi je, kako često čujete, vršio službu đakona. Tu je posluživao svetu Kristovu krv; tu je za Kristovo ime prolio svoju krv. Blaženi apostol Ivan očito tumači otajstvo Gospodnje večere kad kaže: Kao što je Krist za nas položio svoju dušu, tako i mi moramo polagati duše za braću. Braćo, to je sveti Lovro shvatio; shvatio i učinio; i upravo što je blagovao na onom stolu, to je i pripravio. U svome životu ljubio je Krista, nasljedovao ga je i u svojoj smrti.

Zato i mi braćo, ako istinito ljubimo, nasljedujemo. Jer i ne možemo dati bolji plod ljubavi negoli primjer nasljedovanja: Krist je za nas trpio, i tako nam ostavio primjer da se povedemo za njegovim stopama. Čini mi se kao da je apostol Petra tom tvrdnjom htio istaknuti kako je Krist trpio samo za one koji slijede njegove stope i kako Kristova muka nimalo ne koristi osim onima koji idu njegovim stopama. Sveti su mučenici pošli za njim, sve do prolića krvi, do sličnosti muke. Mučenici su slijedili, ali ne jedini. Nije naime porušen most pošto oni njime prijeđoše, niti je presahnuo izvor nakon što su oni pili.

Ima, braćo, zacijelo taj Gospodnji perivoj ne samo ružā mučenikā nego i ljiljanā djevicā, bršljana oženjenih i ljubica udovicā. Doista, predragi, nijedan rod ljudi ne smije očajavati nad svojim pozivom: Krist je trpio za sve. Istinito je o njemu pisano: On hoće da se svi ljudi spase i dospiju do spoznaje istine.

Shvatimo dakle kako kršćanin, i mimo prolijevanja krvi i pogibli muke, treba nasljedovati Krista. Kad govori o Kristu Gospodinu, Apostol kaže: Budući da je bio u liku Boga, nije držao grabežom biti jednak Bogu. Koje li uzvišenosti! Ali sebe snizi uzimljući lik sluge, postavši sličan ljudima i oblikom kao čovjek. Kakve li poniznosti!

Krist se ponizio! Kršćanine, imaš čega ćeš se držati. Krist je poslao poslušan: što se oholiš? Završivši put te poniznosti i odbacivši smrt. Krist uziđe na nebo. Slijedimo ga. Čujmo Apostola kako kaže: Ako ste suuskrsnuli s Kristom, težite za onim što je gore, gdje Krist sjedi Bogu zdesne.


(Govor 304, 1-4; PL 38, 1395-1397)

četvrtak, 7. kolovoza 2014.

Sveti Pijo X. i katekizam


Intervju s paterom Johannesom Reinartzom


Za sv. Pija X. poučavanje je djece u katoličkoj vjeri bio ključ za rješavanje krize novog vijeka. Kao jedva koji drugi Pontifeks prije njega dao je katehezi najviše prvenstvo. Mjesečnik Mitteilungsblatt je razgovarao s paterom Johannesom Reinartzom (Stuttgart).


Mitteilungsblatt: Zašto vjeronauk za Pija X. stoji u središtu katoličkog apostolata?

Pater Johannes Reinartz: Poučavanje je katekizma jedna od glavnih zadaća katoličkog svećenstva. Prenošenje vjere ovisno je o dobroj nastavi vjeronauka. Pijo je X. bio uvjeren da je poučavanje katekizma temeljem za ponovnu izgradnju kršćanstva. Već kao mladi kapelan sastavio je vlastiti katekizam za svoju nastavu čiji je rukopis još i danas sačuvan.

U njegovoj biografiji čitamo da je njegovo glavno polje rada kao župnik bio vjeronauk za djecu i kršćanski nauk za mladež i odrasle. Moramo imati na umu da je politička situacija u Italiji između 1858. – godine njegovog svećeničkog ređenja – i 1903. – godine izbora na Petrovu stolicu – bila obilježena golemim previranjima.

Kod svojeg rođenja 1835. Pijo je X. još bio podanikom Austrijskog carstva, onda je došao talijanski „pokret za ujedinjenje“ sa svojim jakim antiklerikalnim i masonskim zaleđem. 1871. Rim je otet papinstvu. Italija je doživjela vrlo jak val iseljavanja. Dalekosežne gospodarske i društvene promjene zahvatile su život ljudi. Modernizam, ova hereza svih hereza, uzdigla je svoju prijeteću glavu.

Kako je trebalo dalje prenositi vjeru? Pitanje je katekizma – u to je Pijo X. bio uvjeren – odlučujuće. Kao biskup je bio posvema prožet ovim uvjerenjem. Kao mantovanski nadpastir aktivno je sudjelovao u izradbi jednog kompendija katekizma za sjevernotalijanske biskupije. 1897. i sam je kao Venecijanski patrijarh izdao katekizam koji je imao nešto preko 100 stranica i koji se rabio u cijelom Venetu.

srijeda, 6. kolovoza 2014.

Duhovitost svetaca (I.dio)


Sveti Filip Neri

Kao mladić u internatu često bi zakasnio. Jedanput nije uspio ustati iz kreveta… pa ga je njegov odgojitelj opomenuo: „Kada zvoni, zamisli da si u čistilištu i Bog te zove…“ Sljedeći je dan opet zakasnio i svojem je prefektu to ovako opisao: „Da, mislio sam na čistilište. Onda sam sebi rekao: već si napravio toliko gluposti te stoga moraš duže ostati u čistilištu – i tada sam ostao dalje ležati…“

Jedanput su pozvali sveca: treba ispitati je li neka časna sestra koja je bila na glasu svetosti zbilja sveta. Zadatak je ovako riješio: čekao je dan kada je jako kišilo. Onda je krenuo k samostanu, gazeći kroz prljavštinu i blato i dao je pozvati dotičnu sestru i zamolio ju je da mu očisti cipele. „Svetica“ je to ljutito odbila…Smješkajući se Filip je Neri otišao kući.

Molitva Tome Mora za humor

„Daruj mi dobru probavu, Gospodine, ali i nešto za probavljanje. Daruj mi zdravlje tijela s potrebnim smislom da ga što je moguće bolje zadržim. Daruj mi svetu dušu, Gospodine, koja zadržava ono u oku što je dobro i čisto da se u trenutku grijeha ne uplaši, nego pronađe sredstvo da stvari opet dovede u red. Daruj mi dušu kojoj je dosada strana, koja ne poznaje mrmljanje, ni uzdisaje ni jadanje. Ne dopusti da se odviše brinem za ovo nešto što se sve više širi, a što se naziva „Ja“. Gospodine, daruj mi smisao za humor, daj mi milost razumjeti šalu da upoznam malo sreće u životu i o tome i drugima zborim.“

ponedjeljak, 4. kolovoza 2014.

Molitva papi sv. Piju X.



Slavni sv. Pio X., nastojao si „obnoviti sve stvari u Kristu.“
Podari mi istinsku ljubav za Isusa,
da mogu živjeti samo za Njega.
Pomozi mi steći živi žar i iskrenu volju
da žudim za svetošću života
i da se mogu okoristiti
dragocjenom vrijednosti Presvete Euharistije u žrtvi i sakramentu.
Po tvojoj ljubavi prema Mariji, Majci i Kraljici sviju ljudi,
užeži moje srce nježnom odanošću prema njoj.
Blaženi uzore svećenstva,
priskrbi nam pobožne, predane svećenike
i umnoži svećenička i redovnička zvanja.
Rastjeraj zbrku, mržnju i tjeskobu
te prikloni naša srca miru i slozi
da svim narodima zavlada slatko kraljevstvo Kristovo.

Amen.

Sv. Pio X, moli za mene i (spomeni neku određenu nakanu). 

nedjelja, 3. kolovoza 2014.

Izvor spasenja i pravoga života


Iz Rasprave „O divnom Isusovu Srcu“ svetoga Ivana Eudes, prezbitera


Molim te da misliš o tome kako je Gospodin naš Isus Krist tvoja prva glava, a ti jedan od njegovih udova. On je za te što i glava udovima. Sve njegovo tvoje je: duh, srce, tijelo, duša i sve moći. Svime se tim trebaš služiti kao svojim, da bi ga, služeći mu, slavio, ljubio i veličao. Ti si za nj što i ud glavi, i zato on žarko želi da ima na raspolaganje sve tvoje moći kao da su njegove, da bi služio Ocu i njega proslavljao.

Ali ne samo da on tebi pripada, već želi u tebi biti, u tebi živjeti i vladati, kao što glava živi i vlada u svojim udovima. On naime želi da sve što je u njemu, živi i vlada u tebi: njegov duh u tvome duhu, njegovo srce u tvome srcu, sve moći njegove duše u moćima tvoje duše. Tako će se na tebi ostvariti riječi: Proslavljujte i nosite Boga u svome tijelu, i nek se Isusov život očituje u vama. A i ti, ne samo da pripadaš Sinu Božjemu, već moraš u njemu biti kao što su udovi u glavi. Što god je u tebi, mora biti uključeno u njega. Od njega trebaš primiti život i on treba tobom ravnati. Za tebe nema pravog života osim u njemu, jer on je jedini izvor za istinski život. Izvan njega naći ćeš samo smrt i propast. Neka on bude jedino počelo tvojih pokreta, čina i silā tvoga života. Od njega i za njega moraš živjeti, da bi ostvario one riječi: Ni jedan od nas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima. Jedno si dakle sa samim Isusom kao što su udovi jedno s glavom. Zato moraš s njime imati jedan duh, jednu dušu, jedan život, jednu volju, jednu odluku, jedno srce. On treba biti tvoj duh, srce, ljubav i sve tvoje. Te kršćaninove uzvišenosti proistječu iz krštenja, a povećavaju se i jačaju potvrdom i dobrim vršenjem ostalih milosti što ih Bog udjeljuje. Nadasve ih pak usavršuje euharistija.


(Knjiga 1,5; Sabrana djela 6, 107. 113-115)