ponedjeljak, 3. kolovoza 2015.

Krist - kruh života


Mnoštvo traži Isusa, što je uistinu poželjno, hodati, trčati, hrliti za Isusom i k Isusu. No, sam Isus govori ljudima:“… tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ (Iv 6, 26) i nastavlja poučavati narod o hrani koja ne propada. Ova hrana dolazi od Oca, ali po Sinu Čovječjem, kojega Bog opečati, kako naučava Isus. Hrana je Riječ Božja, sam Krist u svome zakonu, Božjem zakonu. Vidimo kako narod u evanđelju trči za kruhom, a ne znamenjima koja su znak dolaska samoga Boga među narod Božji.

Isus upravo upozorava na ovu opasnost, a to je opasnost da ovu propadljivu hranu stavimo na prvo mjesto. Napuniti želudac bez muke, živjeti bez križa, bježati od pokore, trčati za kruhom, a ne za Kristom, to je promašaj! Hrana koju za život vječni spominje Gospodin je ona hrana koju po Isusovim riječima daje sam Bog Otac, ali ne u izravnom odnosu, nego je tu kao posrednik sam Sin Čovječji, Bog obučen u tijelo čovjeka, ovdje na zemlji, po svemu nama jednak osim po grijehu.

Krist u evanđelju stavlja na srce svakoga od nas ono što ostaje za život vječni. Naglašen je rad oko ove nepropadljive hrane, ove Riječi Božje koja čovjeka ostavlja uronjena u samoga Boga, jer Bog je ta Riječ, hrana za dušu. Jasna je Isusova namjera, to je trčanje za duhovnim, a ne za tjelesnim.

Kruh narodu dijele i drugi, carevi, kraljevi, gospodari ovoga svijeta. No, Riječ Božju, koja jest hrana za život vječni, može čovjeku pružiti samo Bog. Samo od Boga možemo primiti ono što čovjeka čini sretnim, ispunjenim i zdravim u vlastitim nakanama. Stvar je ovdje izbora, želim ili ne želim, a ne mogu li ili ne. Totalna suprotnost od kruha ovoga svijeta je ovaj euharistijski kruh, ova hrana za život!


Znamo kako vladari ovoga svijeta, dobročinitelji naroda i država, zvijezde u usponu i padu, svi oni daju od svoga suviška, ono što sami mogu dati, ta i oni su primili. No, taj kruh, njihov kruh, kruh ovoga svijeta je ograničen, ne može se dati svima, jer je i onaj koji dijeli, čovjek, ograničen. Mnogi potrebuju, a ne mogu primiti, često je tome uzrok i zloća pojedinaca oko njih. Netko opet uzme više nego što mu i treba i tako je to varljivi kruh ovoga svijeta.

Isus daje na znanje nama, vjernicima, kako nije tako s euharistijskim kruhom. Taj je kruh za život u Bogu i s Bogom i ponuđen je svima, ima ga za sve i svatko može do njega ako želi. Taj je kruh izvor spoznanja tko je Bog uistinu jer taj kruh je sam darovani Bog, onaj koji sebe daje. On i govori: „Ja sam kruh života!“ (Iv 6, 34)

Lijepo je spoznati kako naš Bog sebe daje za nas, no opet kao i mnoštvo iz evanđelja, pitamo sami sebe: Kako činiti djela Božja? Kako doći do nepropadljive hrane, kruha?

Gospodin Isus vrlo jednostavno odgovara: „Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.“ (Iv 6, 29).

Krist treba postati i ostati prvo i jedino mjerilo tvojeg i mojeg odnosa prema Bogu, i odnosa prema čovjeku. U onome koga je Otac poslao, u Kristu, postoji duhovna i nepropadljiva hrana, kruh živi, koji ne puni želudac, ali čini novi odnos među ljudima, a plodovi su: mir, radost, uslužnost, dobrota, blagost, uzdržljivost (Gal 5, 22).

To je Kraljevstvo našega Gospodina, to su znamenja koja pokazuju gdje je Kraljevstvo našega Gospodina u ovome svijetu, Kraljevstvo za kojim valja hoditi, danas i uvijek.

vlč. Kornelije Grgić




Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.