nedjelja, 30. kolovoza 2015.

Što čini kralj koji je napadnut u svome kraljevstvu?


Propovijed preuzvišenog biskupa de Galarrete u Zaitzkofenu
prigodom svećeničkog i đakonskog ređenja 27. lipnja 2015.


Preuzvišeni, draga subraćo, dragi ređenici, dragi vjernici, kako kaže sv. Toma Akvinski, cilj sakramenta sv. Reda jest Euharistija. Sakrament sv. Reda je bitno usmjeren prema Euharistiji koju sveti Dionizije naziva sakramentom sakramenata. I onako kako mora biti posvećen Hram, dakle zgrada crkve, sveto posuđe i ruho, tako mora biti posvećen i služitelj Euharistije. Upravo je to Ordo, sakrament sv. Reda koji naime svećenika bitno posvećuje za Euharistiju. Tako i razlikovanje različitih stupnjeva svetog Reda nastaje po svom odnosu prema Euharistiji, bilo to za posvećenje tijekom same svete Mise, bilo za različite službe koje stoje u povezanosti s ovim sakramentom. U prvom je slučaju to svećenik, svećenstvo. Zbog ovog razloga ređeniku se tijekom svečanog obreda predaje kalež i plitica s hostijom. Tako dobiva ovlast posvećivati ih i služiti Misu. A onda su tu i druge službe koje svećeniku pripomažu kod slavljenja sakramenta Euharistije: na prvom mjestu đakon, đakonat: đakon je svećenikov suradnik, osobito kod slavljenja svečane ili pontifikalne Mise kao i kod podjele sakramenta. Svećeništvo je posve usmjereno prema Euraristiji kao žrtvi i sakramentu.

Doctor Communis, sveti Toma Akvinski, spominje tri razloga za ustanovljenje presvete Euharistije kao sakramenta. Ponajprije kako bismo održali živim spomen na našega Gospodina Isusa Krista, na Njega, Njegovo djelo otkupljenja i Njegovu ljubav. Drugo, Presveti oltarski sakrament, dakle sama sveta Misna Žrtva i treće, Euharistija je hrana i hrani čovjeka. A sveti Toma tumači dalje da su ova tri razloga lijekovi; zbog ova tri razloga Euharistija je lijek protiv tri glavna čovjekova zla, a to je naime zaborav Boga, da čovjek ne otpadne od Boga. Stoga ju je Gospodin ustanovio također i kao spomen na njega samoga. Drugo, imamo obvezu činiti zadovoljštinu za svoje grijehe pred Bogom i zbog tog razloga ostavio nam je svetu Misnu Žrtvu kako bismo ispunili dužnost i oslobodili se od krivnje. I treće, presveta Euharistija upravljena je protiv propadanja, smrti kao posljedice istočnog grijeha. Ona je dakle lijek protiv požude, protiv duhovne, ali i tjelesne smrti.

subota, 29. kolovoza 2015.

Je li Isus Krist Sin Božji - tiskana knjižica


Pošto smo dosad objavili nekoliko izvadaka iz knjižice 'Je li Isus Krist Sin Božji?', Svećeničko bratstvo sv. Pija X. tiskalo je cjelovitu knjižicu koja će biti dostupna za nabaviti preko naše elektroničke pošte (christusrexhrvatska(ET)gmail.com) ili za uzeti na stoliću za tisak prigodom idućih svetih Misa. Knjižica se dijeli besplatno, kao materijal koji sadrži sve najvažnije argumente o Kristovom božanstvu i treba poslužiti za buđenje naše vjere u ovu središnju vjersku istinu.



četvrtak, 27. kolovoza 2015.

Smiju li vjernici pristupati sakramentima kod svećenika FSSPX-a?


Jedan od najčešćih prigovora kojima se nastoji vjernike udaljiti od Svećeničkog bratstva sv. Pija X. jest taj da svećenici Bratstva nemaju potrebnu vlast upravljanja (jurisdikciju) i da im je zabranjeno djelovanje. A budući da Crkva zabranjuje aktivno sudjelovanje u bogoštovlju kod svećenika koji su pod kaznom obustave (suspenzije) i da je ta vlast upravljanja potrebna za valjanost sakramenata pokore i ženidbe, vjernici ne bi smjeli pristupati sakramentima kod FSSPX-a.

Nakon što je 1970. god. Svećeničko bratstvo priznato od friburškog biskupa i tako steklo priznanje za područje cijele Crkve, ubrzo je došlo do poteškoća. Kako se u cijeloj Crkvi nametnuo novi obred Mise i reforme proizašle iz Drugog vatikanskog sabora, nametnulo se i uvjerenje da oni bezuvjetno obvezuju. Budući da je Bratstvo ustrajalo u služenju isključivo tradicionalnog bogoštovlja i držanju tradicionalnog nauka, duhovnosti i stege, ono je ubrzo postalo smetnjom za promicatelje novog usmjerenja te se nadbiskupa Lefebvrea htjelo prisiliti da prihvati novotarije. Nakon što je Nadbiskup odbio taj pritisak, u želji da ga se slomi odlučilo se poduzeti oštrije mjere pa mu je izrečena zabrana djelovanja (obustava svećeničkih ovlasti), Bratstvu je opozvano crkveno priznanje. Ta situacija, usporedna trajanju opće krize u Crkvi, održala se do dana današnjeg. Prema tome bi imali vrijediti oni prigovori koje iznose provoditelji ili podržavatelji razornog usmjerenja proizašlog iz Drugog vatikanskog sabora. No, Crkva osim redovne, predviđa za iznimne situacije i dopunsku vlast upravljanja, koja svaki čin svećeničkog djelovanja čini valjanim i dopuštenim. Da Crkva upravo tu vlast dodijeljuje tradicionalnim svećenicima (među koje svakako spadaju i svećenici FSSPX-a) u trenutnom stanju crkvene krize, dokazat ćemo na temelju četiri argumenata.

1. Vlast (autoritet) u Crkvi dana je njezinim nositeljima (papi i biskupima) radi izgrađivanja vjere i podložna je božanskom zakonu. Ona ne može biti prepuštena samovolji, nego mora biti u službi spasenja duša – jer Crkva nije totalitarna ustanova, nego je vlast pape i biskupa namjesnička, a ne autonomna. To znači da vršenje vlasti mora biti u skladu s božanski objavljenom vjerom i ćudoređem te ih promicati i čuvati. U slučaju kada bi to vršenje vlasti predstavljalo ugrozu za vjeru, ono se pretvara u zloporabu pa svaki podložnik ima pravo i obvezu zaštititi se, da bi očuvao svoju vjeru i vječno spasenje. U tim slučajevima Crkva iz svog bića proviđa mogućnost primanja spasenjskih sredstava (sakramenata) na način koji u redovnoj situaciji nije dopušten.

srijeda, 26. kolovoza 2015.

Tvoja odluka


Svećeničko bratstvo sv. Pija X. tiskalo je novi letak 'Tvoja odluka' koji progovara o temeljnom opredjeljenju za vjeru. Letak se dijeli besplatno i možete ga naručiti u više primjeraka elektroničkom poštom (christusrexhrvatska(ET)gmail.com) ili uzeti na stoliću za tisak prigodom idućih svetih Misa.



utorak, 25. kolovoza 2015.

Sveta Misa u bazilici s. Maria Maggiore


Svetu Misu za sudionike Križarske vojne svete Krunice služio je 22. kolovoza svećenik FSSPX-a u rimski bazilici s. Maria Maggiore (s. Marije Velike). Ovdje donosimo nekoliko fotografija.


nedjelja, 23. kolovoza 2015.

Samostan Reichenstein – proštenje


U subotu, 22. kolovoza 2015. u povijesnom samostanskom zdanju Reichenstein (kod Monschau u Eifelu) proslavilo se proštenje. Pet monaha iz samostana Bellaigue (Auverge, Francuska) izvjestilo je o budućem utemeljenju benediktinskog samostana u njemačko-belgijskom području.

Posjet monaha bio je dobra prilika saznati više o napredovanju gradnje.

Daljne informacije na adresi:



Nekoliko fotografija iz samostana Reichenstein:


Pater Placidus, meštar novaka iz samostana Bellaigue, bio je u Reichensteinu s trojicom subraće.

subota, 22. kolovoza 2015.

22. kolovoza - blagdan Bezgrješnog Srca Marijina


Takvo pomračenje sebi objašnjavam samo kao ispunjenje proroštva svetog Pavla glede otpadnika posljednjih vremena: i zato im Bog – kaže – "šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži" (2 Sol 2,10). Koja strašnija kazna od hijerarhije koja je izgubila kompas! Ako vjerujemo sestri Luciji, to je ono što je draga Gospa prorekla u trećem dijelu Fatimske tajne: Crkva i njezina hijerarhija doživjet će "dijaboličnu dezorijentiranost" (281). I dalje, prema sestri Luciji, ova kriza odgovara onomu što nam Otkrivenje govori o borbi žene protiv zmaja. No Presveta nam Djevica zajamčuje da će na kraju ove borbe "njezino Bezgrješno Srce pobijediti".

Ako je tako, razumjet ćete da ja usprkos svemu nisam pesimist. Sveta će Djevica odnijeti pobjedu. Ona će pobijediti nad velikim otpadništvom, plodom liberalizma. Razlog više da ne stojimo ne čineći ništa! Moramo se boriti više nego ikada za društvenu vladavinu našega Gospodina Isusa Krista. Nismo sami u ovoj borbi: imamo s nama sve pape do Pija XII., uključujući i njega. Svi oni su se borili protiv liberalizma kako bi od njega oslobodili Crkvu. Bog nije dopustio da uspiju, ali nije to razlog za predaju oružja. Valja izdržati. Valja graditi dok drugi uništavaju. Valja ponovno izgraditi porušene utvrde, ponovno izgraditi bastione vjere: najprije svetu Žrtvu Mise svih vremena koja stvara svece, potom naše kapelice koje su naše prave župe, naše samostane, naše mnogobrojne obitelji, naše poduzeća koja su vjerna crkvenom socijalnom nauku, naše političare koji su odlučni provoditi politiku Isusa Krista; sve je to tkivo kršćanskog društvenog života, kršćanskih običaja, kršćanskih utjecaja koje moramo obnoviti, u mjeri u kojoj to Bog bude htio, kada to bude htio. Sve ono što znam, to nas poučava vjera, jest da naš Gospodin Isus Krist mora vladati ovdje dolje, sada i ne samo na kraju svijeta kako bi to željeli liberali.

Dok oni razaraju, mi imamo sreću ponovno graditi. Još veća sreća: pokoljenja mladih svećenika revno sudjeluju u ovom djelu obnove Crkve radi spasenje duša!

Oče naš, dođi kraljevstvo Tvoje!
Živio Krist Kralj!
Duše Sveti, ispuni duše svojih vjernika!
O Marijo, budi naša Kraljica, mi smo Tvoji!

(Odlomak iz knjige: Marcel Lefebvre, Oni su ga raskraljili, peti dio, poglavlje XXXIV.)

petak, 21. kolovoza 2015.

Intervju s p. Stefanom Freyom o zaštitniku Bratstva – sv. Piju X. i njegovoj marijanskoj pobožnosti


Do svog preminuća 20. kolovoza 1914. papa Pio X. bio je veliki štovatelj Majke Božje. Već ga je njegova majka kao malo dijete naučila moliti Zdravomariju i pjevati na čast Mariji. No što znači marijanska pobožnost? Zašto je ona bitna? Prenosimo intervju iz njemačkog glasnika FSSPX-a Mitteilungsblatt u kojemu p. Stefan Frey govori o zaštitniku Bratstva sv. Pija X. i njegovoj marijanskoj pobožnosti.

Mitteilungsblatt: Kako biste načelno okarakterizirali marijansku pobožnost Pija X.?

p. Stefan Frey: Jedan od životopisaca svetog Pija X. izvrsno je kazao da je on „postao svet, a da to nije niti znao, niti zamijetio“. Bila je to ona „svetost koja se u svemu bez otpora i bez pridržaja predavala božanskoj Providnosti“. Kako je njegova svetost prošla bez spektakularnih čudesa i bez vanjskih vidljivih asketskih velikih djela, tako i njegova marijanska pobožnost. Pio X. je bio katolik. Štovanje Marije bilo je, tako reći, dio DNK njegove duhovne osobnosti. To nije samo površno vjerovanje, nije bila teatralnost, ono je kristocentrično. Gdje je Isus, tu je i Marija. Gdje je Marija, tu je i Isus.

MB: Koju ulogu je igrala marijanska pobožnost u njegovom djetinjstvu?

p. Frey: Pio X. rođen je 2. lipnja 1835. Iznad kreveta na kojem ga je njegova majka donijela na svijet visjela je Marijina slika. A pročelje crkve San Matteo u seocetu Riese u kojoj je on dan kasnije primio sveto Krštenje nadvisuje veliki kip Posrednice svih milosti.

Vitki Campanile sa svojom je zvonjavom davao ritam života, molitve i rada ove duboko pobožne zemlje. I umiranje je pratila zvonjava zvona. Trostruko – uglavnom na koljenima – moljenje Anđeoskog pozdravljenja i svakidašnje moljenje Krunice u obitelji bili su nešto naravno u životu naroda.

Zbilja ne znamo puno o obiteljskom životu Sartovih. Bilo je to tiho postojanje. Ljubiti Isusa i Mariju naučio je maleni Giuseppe – bilo je to krsno ime kasnijeg pape – kao i devetero ostalih braće i sestara od majke Margherite Sarto (1813.-1894.). Znamo da je ova jednostavna žena bila velika štovateljica Majke Božje. S djecom je često išla u hodočasničku crkvu Naše Gospe u Cendrole koja se nalazila na rubu sela. „Ova crkva obuhvaća najnježnije vjerske dojmove vremena njegova djetinjstva i mladosti, ona krije najnutarnjiji dio njegova srca“ (Nello Vian).

Godine 1906. Pijo X. je dao da se ovo svetište obnovi. Zabranio je da se postavi spomen-ploča: „Ne želim da me prije vremena kamenuju.“

Drveni kip u ono vrijeme je imao srebrnu krunu. Mnoge zahvalnice (ex voto) dokumentiraju uslišanja i čuda koja su pripisana Gospinu zagovoru.

MB: Što se može reći o njegovoj ljubavi prema Mariji na njegovu daljnjem životnom putu?

p. Frey: Nažalost nemamo duhovni dnevnik; i uopće, Pio X. nije bio čovjek koji je svoj nutarnji život iznosio van. Njegove se krjeposti prepoznavalo po djelima. Jedna karakteristična crta je vjernost u malim stvarima, on je bio kroz mnoge godine svog zemaljskog života čovjek koji je bio u istoj mjeri krjepostan, čovjek iz jednog komada.

četvrtak, 20. kolovoza 2015.

Sveta Misa za sve sudionike Križarske vojne

  

Sveta Misa za sve sudionike Križarske vojne svete Krunice služit će se u subotu, 22. kolovoza, na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina.

Zahvaljujemo svima koji su se uključili, i pozivamo one koji to još nisu, da se upišu u Križarsku vojnu prema navedenom obrascu.


srijeda, 19. kolovoza 2015.

Tri nova subđakona


Dana 15. kolovoza msgr. Alfonso de Galarreta je u Bogosloviji Svetoga Križa u australijskom Goulburnu zaredio tri bogoslova za subđakone.

Subđakonsko ređenje je sakramental koji je Crkva uvela i po kojemu primatelj dobiva pravo sudjelovati na strani đakona u slavlju svete Misne Žrtve.

Subđakon preuzima, prihvaćajući slobodno ređenje, strogu obvezu sudjelovanja u životu žrtve i molitve Crkve po obdržavanju celibata (svećeničkog beženstva) tijekom cijelog života i po dnevnoj molitvi časoslova. Po tome stupa u nepromjenjivo stanje pravih službenika Crkve i oltara.

Glavne obveze subđakona su u sadašnjoj praksi Crkve služenje na oltaru i osobito čitanje poslanice "za žive i mrtve" na trojnoj Misi. Stoga mu se kod ređenja pružaju kalež s pliticom i epistolar te drugi predmeti koji se porabe tijekom svete Mise, da ih dodirne.

Neka novi subđakoni – po riječima liturgije ređenja – "Tvojim svetim oltarima s vjernošću služe".

Australijska bogoslovija Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nalazi se na jugoistočnom dijelu kontinenta, između Sidneya i Canberre.

Rektor je p. Daniel Themann, podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država.

Izvor: fsspx.de


nedjelja, 16. kolovoza 2015.

Neobjavljeni intervju s nadbiskupom Lefebvreom u SAD-u (II.)


Nakon objavljenog prvog dijela, donosimo nastavak neobjavljenog intervjua s nadbiskupom Lefebvreom u SAD-u.


Ali nije li Bog isti Bog za sve ljude na svijetu?

Da. Vjerujem da je Bog prema vjeri Katoličke Crkve isti Bog za cijeli svemir. No pojam Boga uvelike se razlikuje od religije do religije. Naša katolička vjera je jedna i jedina prava vjera. Ako netko ne pristaje bezuvjetno na nju, ne može se reći da je katolik. Naša vjera je ona o kojoj u svijetu ne možemo ni na koji način praviti nagodbe. Bog kakvog zamišljaju muslimani, kaže: "Kada Bog kaže svojim vjernicima: 'Kada odete u raj, bit ćete sto puta bogatiji nego što ste sada na Zemlji. To se odnosi i na broj žena koje imate ovdje na Zemlji.'" Teško da bi ovakav pojam Boga mogao biti jednak našem Gospodinu i Spasitelju.

Zašto pridajete veću važnost papi Piju V., nego papi Pavlu VI.? Uostalom, obojica su jednako pape. Zar ne prihvaćate nauk o papinoj nezabludivosti? Smatrate li da se taj nauk primjenjuje više na jednog, nego na drugog?

Osjećam s jedne strane da je papa Pio V. želio upotrijebiti svoju nepogrešivost, jer je koristio sve uvjete koje svi pape tradicionalno i općenito koriste kada žele očitovati svoju nepogrešivost. S druge strane, papa Pavao VI. je sam rekao da ne želi uporabiti svoju nepogrešivost.

Kada je on to pokazao?

On je to naznačio jer nije upotrijebio svoju nepogrešivost u ikojem pitanju vjere, nasuprot onome što su činili drugi pape u povijesti. Nijedna odredba Drugog vatikanskog nije izdana snagom nepogrešivosti. Nadalje, on nikada nije uključio svoju nepogrešivost u pogledu Mise. On nikada nije rabio izraze koje je upotrijebio papa Pio V., kada je (Pavao VI.) odlučio vjernicima nametnuti novu Misu. Ne mogu uspoređivati ta dva čina proglašenja jer su oni potpuno različiti.
Je li papa Pavao VI. ikad rekao da ne vjeruje u papinsku nezabludivost?

Ne. On to zapravo nikad nije rekao kategorički.
No, papa Pavao VI. je liberalan i on ne vjeruje u nepromjenjivost dogmi. On ne vjeruje da dogma mora ostati zauvijek nepromijenjena. On je za neke evolucije prema željama ljudi. On je za promjene koje su nastale na humanističkim i modernističkim izvorima. I to je razlog zašto ima toliko problema u utvrđivanju vječnih istina. On je zapravo osobno to nerado činio i bilo mu je vrlo neugodno kad god su se pojavili takvi slučajevi. Ovaj stav odražava duh modernizma. Papa do danas nijednom nije upotrijebio svoju nepogrešivost u pitanju vjere i morala.

Je li Papa za sebe kazao da je liberal ili modernisti?

Da. Papa je to očitovao na Koncilu, koji nije pastoralni koncil. On je to također jasno naveo u svojoj enciklici koja se zove Ecclesiam Suam. On je naveo da njegove enciklike neće definirati stvari, nego je želio da budu prihvaćene kao savjeti koji vode do dijaloga. U svom Credu (Ispovijesti vjere) on je rekao da ne želi upotrijebiti svoju nepogrešivost što jasno pokazuje njegove sklonosti.

Smatrate li da je njegova evolucija prema dijalogu ono što Vam dopušta da budete u nesuglasju s Papom?

Da. S liberalnog stajališta treba dopustiti ovaj dijalog. Kad papa ne koristi svoju nepogrešivost u pitanju vjere i morala može se znatno slobodnije razgovarati o njegovim riječima i njegovim postupcima. S moje točke gledišta, dužan sam usprotiviti se onome što se dogodilo jer potkopava nepogrešiva učenja papa od 2000 godina. Međutim, ja nisam za takve dijaloge jer se ne može ozbiljno raspravljati o istinitosti katoličke vjere. To je doista obrnuti dijalog, koji mi je nametnut.

Što bi se dogodilo kad bi Papa odjednom upotrijebio svoju nepogrešivost kako bi Vam naredio da ga poslušate? Što biste Vi učinili?

U mjeri u kojoj bi Papa kao nasljednik sv. Petra na svečani način upotrijebio svoju nepogrešivost, vjerujem da Sveti Duh ne bi dopustio da Papa u tom trenutku bude u zabludi. Naravno, ja bih tada poslušao Papu.

petak, 14. kolovoza 2015.

Posveta Majci Božjoj po molitvi sv. Franje Saleškog


Pozdravljam Te, preslatka Djevice Marijo, Majko Božja, i uzimam Te za svoju Majku; o uzmi me za svojega sina i slugu; ja ne ću druge majke ni druge gospodarice osim Tebe. Spomeni se dakle, dobra, milostiva i slatka moja Majko da sam ja Tvoj sin, da si Ti tako moguća, a ja tako siromašno, slabašno, grješno stvorenje! Vodi me i brani me u svima mojim djelovanjima jer sam ja kukavan i prosjak koji treba Tvoje pomoći i Tvoje zaštite.


Daj mi dakle, sveta Djevice i slatka Majko da i mene Tvoje milosti i krjeposti zapanu, osobito Tvoja poniznost, potpuna čistoća i iskrena ljubav, i sve ono za što znaš da je meni najpotrebnije. Ne reci da mi to ne možeš dati; jer je Sin Tvoj svu moć na nebu u na zemlji u Tvoje ruke predao; pa i treba da me uslišiš jer si Ti Majka svim ubogim potomcima Adamovim, a osobito si moja Majka. Budući da si dakle, o blaga Djevice, moja Majka i tako moćna, tko bi Te mogao ispričati kad bi mi svoju pomoć uskratila? Vidiš, ljubezna Majko, da si Ti prisiljena moj vapaj uslišati. Nad sve nebo uzvišena isprosi mi svojim zagovorom sve milosti koje mi je Presveto Trojstvo Otac, Sin i Duh Sveti za ovaj svijet i za vječnost pripravilo. Amen.



(Preuzeto iz molitvenika: Mali kruh nebeski, Zagreb, 1951.)

(Slika: Gospa Kondžilska)

četvrtak, 13. kolovoza 2015.

Biskup Athanasius Schneider brani FSSPX


Biskup Athanasius Schneider: "Ne postoje bitni razlozi da se kleru i vjernicima Svećeničkog bratstva svetog Pija X. ne da službeno kanonsko priznanje".


"Naši prijatelji s Adelante de la Fe, Rorate Caeli na španjolskome, intervjurali su preuzvišenog biskupa Athanasiusa Schneidera o mnogim temama. Iz cijeloga intervjua koji se isplati pročitati, njegova opažanja o Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. (FSSPX) zavrjeđuju da se njima pomnije pozabavimo. Ova su opažanja nastala nakon dva posjeta bogoslovijama FSSPX-a koje je biskup Schneider obavio po nalogu Svete Stolice."


Adelante de la Fe: Preuzvišeni, nedavno ste posjetili Bratstvo (bogosloviju) u Sjedinjenim Američkim Državama i u Francuskoj. Mi znamo da je to bio "diskretan" susret, no možete li nam dati ocjenu onoga što ste vidjeli i o čemu ste s njima razgovarali? Koja očekivanja imate glede pomirbe u budućnosti i što je glavna smetnja za takvu pomirbu?

Biskup Schneider: Sveta Stolica me zamolila da posjetim obje [bogoslovije] FSSPX-a kako bismo mogli održati raspravu o određenim teološkim temama s jednom skupinom teologa Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i s preuzvišenim biskupom Fellayom. Za mene ova činjenica pokazuje da za Svetu Stolicu FSSPX nije crkvena stvarnost koju valjazanemariti i da je valja ozbiljno shvatiti. Stekao sam dobar dojam tijekom mojih posjeta. Mogao sam u objema [bogoslovijama] konstatirati dobro teološko, duhovno i ljudsko ozračje. "Cum ecclesia sentire" Bratstva sv. Pija X. očitovalo se jasno po činjenici da su me primili kao izaslanika Svete Stolice i da su se prema meni odnosili s iskrenim poštovanjem i srdačnošću. Osim toga, bio sam sretan da sam u objema bogoslovijama u ulaznom dijelu vidio fotografije pape Franje, vladajućega pape. U sakristijama su se nalazile ploče s imenom pape Franje i mjesnog biskupa. Bio sam ganut dok sam tijekom svečanog izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta sudjelovao u pjevanju tradicionalnog korala za Papu ("Oremus pro Pontifice nostro Francisco...").

Koliko ja znam, ne postoje bitni razlozi da se kleru i vjernicima Svećeničkog bratstva svetog Pija X. ne da službeno kanonsko priznanje. Sada ih valja prihvatiti onakvima kakvi jesu. I zbilja, to je i bio službeni zahtjev nadbiskupa Lefebvrea Svetoj Stolici: "Prihvatite nas onakvima kakvi jesmo."

Mislim da od pitanja Drugog vatikanskog sabora ne bi trebalo činiti "conditio sine qua non" jer je posrijedi bilo okupljanje s poglavito pastoralnim ciljevima i obilježjima. Jedan dio koncilskih izjava odražava samo svoje vrijeme i posjeduje samo privremenu vrijednost kako to i imaju stegovni i pastoralni dokumenti. Ako gledamo na Crkvu u dvijetisućljetnoj perspektivi, možemo ustvrditi da na objema stranama (na strani Svete Stolice i Bratstva sv. Pija X.) postoji prenaglašavanje i precjenjivanje pastoralne stvarnosti koju predstavlja Drugi vatikanski sabor.


Ako FSSPX ima vjeru, ako ima bogoslužje i vodi moralan život kako se zahtijeva i kako to vrhovno Učiteljstvo priznaje i kako ga se tijekom stoljeća općenito u Crkvi pridržavalo, i ako FSSPX priznaje zakonitost Pape i dijecezanskih biskupa i za njih se javno moli i ako također priznaje valjanost sakramenata prema Editio Typica novih liturgijskih knjiga, to bi trebalo biti dostatno za kanonsko priznanje Bratstva sv. Pija X. od Svete Stolice. U protivnome će često opetovana pastoralna i ekumenska otvorenost u Crkvi naših dana očito izgubiti svoju vjerodostojnost i povijest će jednog dana crkvenim vlastima naših dana predbacivati da nisu znali 'ne nametati nikakva tereta osim onoga što je potrebno' (usp. Dj 15,28) što stoji u suprotnosti s pastoralnim postupanjem apostola.

Izvor: www.fsspx.de


srijeda, 12. kolovoza 2015.

Militia Immaculatae – kako bi Marija vladala u svim srcima!


Militia Immaculatae (MI) koja je utemeljena samo tri dana nakon čuda sunca u Fatimi 16. listopada 1917., na začuđujući se način slaže s Fatimskim porukama; moglo bi je se promatrati odgovorom na Marijin poziv.

Immaculata nam je u Fatimi dala djelotvorno duhovno oružje u ruke i gotovo je istodobno izabrala svog vjernog slugu, Maksimilijana Kolbea koji je trebao organizirati ovaj protunapad utemeljenjem Vojske Bezgrješne.“ (p. Karl Stehlin)

Militia Immaculatae (Vojsku Bezgrješne) utemeljio je sveti Maksimilijan Kolbe kao reakciju na napade na Crkvu i duše i ona je jedna vrsta duhovne vojske, viteštva pod stijegom Bezgrješne. Kao mladi student teologije bio je svjedokom proslave dvjestogodišnje obljetnice masonerije u Rimu. Parole kao „Sotona treba vladati u Vatikanu, Papa mu treba biti sluga“ u njemu su probudile borbeni duh: „Je li moguće da naši neprijatelji razvijaju takvu odlučnost u djelovanju kako bi nas pobijedili, dok mi stavljamo ruke u džep i ništa ne činimo? Zar mi nemamo puno moćnija oružja, zar ne možemo računati na cijelo Nebo, a osobito na Bezgrješnu?“

Znao je da je Bog samo o jednoj osobi prorekao da će sotoni satrti glavu i da će ga pobijediti (Postanak). Samo je jednoj ženi obećao da će nadvladati sva krivovjerja na cijelom svijetu: „Samo Ti si pobijedila sva krivovjerja“ (Rimski časoslov). Samo Presveta Djevica Marija uspješno vodi do sigurne pobjede. Sveti Maksimilijan bio je prožet ovim marijanskim istinama, čvrsto je vjerovao da nam po Mariji dolaze sve milosti.

Bit Vojske Bezgrješne

Vitezovi koji su se predali Bezgrješnoj trebaju kao oruđe u njezinim rukama ižarivati duh Bezgrješne i primjenjivati sva moguća sredstava radi obraćenja grješnika. Sveti Maksimilijan je za to predvidio tri stupnja:

utorak, 11. kolovoza 2015.

Sveta Filomena


O njezinu životu i smrti ne izvješćuje nijedan martirologij, nijedan crkveni otac ni legenda. Tri riječi natpisa na grobu spominju samo njezino ime: "Pax tecum Filumena!"

"Mir s tobom, Filumena!" Tko je napisao ove jednostavne riječi s pogrješkom na opeku kojom je zatvoreno njezino počivalište u katakombi svete Priscile? Roditelji? Očevidac njezina mučeništva? Pogrebnik? Što te riječi ne kazuju, otkrivaju krhotine stakla koje su pronađene pokraj kostiju: Filomena je umrla kao mučenica. U takvim staklenim posudama prvi su kršćani obično čuvali krv ubijenih poradi vjere. Stoga je i Crkva svečano priznala njezino mučeništvo i odredila da je spomen njezine muke 11. kolovoza.

"Mir s tobom, Filumena!" Bila je počašćena da može umrijeti za Krista; tu nije priličila tupa bol. Otišla je u Kraljevstvo vječnog svjetla i slijedila je sada Janje u mnoštvu izabranih. Palmu za koju su se drugi cijeli život s mukom borili stekla je s četrnaest godina. Stoga je na njezinu grobu umuknuo svaki plač i jadikovanje. Ostala je samo jaka, pobjednička vjera u uskrsnuće tijela i ponovan susret nakon smrti. Ova je vjera sjajila iz tihog oproštajnog pozdrava.

nedjelja, 9. kolovoza 2015.

Neobjavljeni intervju s nadbiskupom Lefebvreom u SAD-u (I.)


Uvod: Sljedeći razgovor s nadbiskupom trebao je biti objavljen 1978. u jednoj vodećoj američkoj katoličkoj tiskovini. Međutim, Konferencija katoličkih biskupa SAD-a zaprijetila je izdavaču tiskovine izopćenjem i odredila potpuno gašenje te tiskovine ako se objavi intervju. Biskupi su zapravo odredili da nijedna katolička tiskovina ne smije objaviti ovaj intervju s nadbiskupom Lefebvreom.

Redigirana verzija tog intervjua napokon je objavljena u The Spotlightu, tjedniku u Washingtonu, DC, u broju od 18. srpnja 1988. godine. Cijeli i neprerađeni intervju donosimo u nastavku. Spotlight ne zauzima stav za ili protiv doktrinarnih pozicija nadbiskupa Lefebvrea. Tiskali smo intervju jer smatramo njegove izjave od prije više godina, ako ih čitamo u svjetlu aktualnih događanja, izuzetno prikladnima.

Svijet se nalazi u stanju skorog kolapsa, a Katolička crkva, ustanova koju su nekada i prijatelji i neprijatelji podjednako smatrali nepromjenjivom, sada je protkana elementima moralnog relativizma, komunizma, homoseksualnosti i velike neizvjesnosti. Nadbiskup Lefebvre se izjašnjava protiv ovih trendova. Pitanja postavljena nadbiskupu su tiskana masnim slovima; njegovi odgovori svijetlima. U ovoj objavi donosimo prvi dio intervjua, a drugi dio slijedi uskoro.

Vi ste raspravljali i sudjelovali u raspravama Drugog vatikanskog sabora, zar ne?

Da.

Jeste li potpisali i pristali na zaključke tog sabora?

Ne. Prije svega, nisam potpisao sve dokumente Drugog vatikanskog sabora, zbog dvaju posljednjih. Prvi, koji se bavio "Religijom i slobodom", nisam potpisao. Drugi, "Crkva u suvremenom svijetu", također nisam potpisao. Ovaj potonji je po mom mišljenju najviše orijentiran prema modernizmu i liberalizmu.

Jeste li zapamćeni ne samo zbog toga što niste potpisali dokumente, nego također i jer ste im se javno protivili?

Da. U knjizi koju sam objavio u Francuskoj optužujem Koncil za zabludu u ovim proglasima i predočio sam sve dokumente u kojima sam napadao stav Koncila – uglavnom, dvije odluke koje se odnose na pitanja religije i slobode i "Crkve u suvremenom svijetu".

Zašto ste bili protiv tih uredbi?

Jer su ova dva proglasa nadahnuta liberalnom ideologijom koju su nam opisali bivši pape – to jest, vjerskom slobodom kako je shvaćaju i promiču masoni, humanisti, modernisti i liberali.

Zašto im se protivite?

Ta ideologija tvrdi da su sve kulture jednake; sve religije jednake, da ne postoji samo jedna i jedina prava vjera. Sve to dovodi do zlouporabe i izopačivanja slobode misli. Sva ova izopačivanja slobode, koja su svi pape stoljećima osuđivali, danas Drugi vatikanski sabor prihvatio.

subota, 8. kolovoza 2015.

Svećenici karizmatici u Brazilu plešu sambu


Riječ je o jednoj fotografiji iz 2003. godine koja pokazuje bogoslove Jahvina bratstva iz Sao Paola u Brazilu. Ovo bratstvo sudjeluje u Katoličkom karizmatskom pokretu.


U ovoj prigodi, bogoslovi, „potaknuti duhom“ (očigledno njihovim), bacili su se na razuzdan ples sambe. Ono što udara uoči jest njihova uniforma: nose svećenički talar. Čini se zbilja da takvi drže do toga da pokažu da su konzervativni.


Ovaj put odijelo ne čini redovnika.

srijeda, 5. kolovoza 2015.

Dobro je da smo ovdje


To otajstvo očitova Isus svojim učenicima na brdu Tabor. Kako je naime, bivajući među njima, govorio o kraljevstvu i o svom drugom dolasku u slavi, a oni možda nisu bili posve uvjereni u to što je glede kraljevstva najavio, on – da bi jednom iz dubine srca to čvrsto prihvatili i iz sadašnjega vjerovali u buduće – čudesno ostvari božansko očitovanje na gori Tabor kao predsliku nebeskog kraljevstva. I kao da je pritom rekao: „Da se ne bi u vama s vremenom pojavila nevjera, evo, već sada, u ovom času, zaista vam kažem: Neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi u slavi svoga Oca“.


Evanđelist pokazuje da se Kristova moć podudara s njegovom voljom, jer nadodaje: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao snijeg. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.


To su čudesa današnje svetkovine, a to otajstvo što se ostvarilo tu na brdu nama je spasonosno. Jer istodobno nas okuplja Kristova smrt i proslava. A da bismo s onim nadahnutim učenicima što ih je Bog odabrao proniknuli u samu bit tih neizrecivih i svetih otajstava, počujmo božanski i posvećeni glas koji nas snažno zove s visoka, sa samog vrha brda.

ponedjeljak, 3. kolovoza 2015.

Krist - kruh života


Mnoštvo traži Isusa, što je uistinu poželjno, hodati, trčati, hrliti za Isusom i k Isusu. No, sam Isus govori ljudima:“… tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ (Iv 6, 26) i nastavlja poučavati narod o hrani koja ne propada. Ova hrana dolazi od Oca, ali po Sinu Čovječjem, kojega Bog opečati, kako naučava Isus. Hrana je Riječ Božja, sam Krist u svome zakonu, Božjem zakonu. Vidimo kako narod u evanđelju trči za kruhom, a ne znamenjima koja su znak dolaska samoga Boga među narod Božji.

Isus upravo upozorava na ovu opasnost, a to je opasnost da ovu propadljivu hranu stavimo na prvo mjesto. Napuniti želudac bez muke, živjeti bez križa, bježati od pokore, trčati za kruhom, a ne za Kristom, to je promašaj! Hrana koju za život vječni spominje Gospodin je ona hrana koju po Isusovim riječima daje sam Bog Otac, ali ne u izravnom odnosu, nego je tu kao posrednik sam Sin Čovječji, Bog obučen u tijelo čovjeka, ovdje na zemlji, po svemu nama jednak osim po grijehu.

Krist u evanđelju stavlja na srce svakoga od nas ono što ostaje za život vječni. Naglašen je rad oko ove nepropadljive hrane, ove Riječi Božje koja čovjeka ostavlja uronjena u samoga Boga, jer Bog je ta Riječ, hrana za dušu. Jasna je Isusova namjera, to je trčanje za duhovnim, a ne za tjelesnim.

Kruh narodu dijele i drugi, carevi, kraljevi, gospodari ovoga svijeta. No, Riječ Božju, koja jest hrana za život vječni, može čovjeku pružiti samo Bog. Samo od Boga možemo primiti ono što čovjeka čini sretnim, ispunjenim i zdravim u vlastitim nakanama. Stvar je ovdje izbora, želim ili ne želim, a ne mogu li ili ne. Totalna suprotnost od kruha ovoga svijeta je ovaj euharistijski kruh, ova hrana za život!