ponedjeljak, 14. ožujka 2016.

Malo ih je koji ljube Isusov križ


Isus imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo onih, koji bi nosili njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu, ali malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više drugova u gozbi, a malo u postu.
Svi se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti.
Mnogi idu za Isusom do lomljena kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.
Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa.
Mnogi ljube Isusa, dok ih ne snađu nevolje.

Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.
A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe.

I kad im ne bi htio nikad dati utjehe, ipak bi ga uvijek hvalili i uvijek bi mu htjeli zahvaljivati.
O, koliko može čista ljubav k Isusu, u kojoj čovjek ne traži nikakove svoje koristi ili ljubavi!
Zar ne valja zvati najamnicima one koji uvijek traže utjehu? Zar ne pokazuju, da više ljube sebe nego Krista, jer neprestano misle samo o svojoj koristi i dobitku?

Gdje će se naći tko, koji bi htio služiti Bogu bez plaće?
Rijetko se nalazi čovjek tako duhovan, da bi se lišio svega.
Jer tko će naći pravoga siromaha u duhu i takova, koji bi se odrekao svakog stvorenja? Platio bi ga kao dragocjenost, što se iz daleka doprema.

Kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je to ništa.
I kad bi izvršio veliku pokoru, još je malo.
I kad bi naučio svu znanost, još je daleko.
I kad bi u takvoga bila velika krepost i veoma revna pobožnost, još mu mnogo treba: naime još jedno, što mu je najpotrebnije.

Što je to?
Da se odrekne i sebe nakon što je sve napustio; da izađe iz sebe te da ništa ne zadrži iz ljubavi prema samom sebi. I kad je učinio sve, što zna da je morao učiniti, neka misli, da nije ništa učinio.

Neka ne drži velikim, što se može držati za veliko, već neka se uistinu prizna nekorisnim slugom, kako kaže Istina: „Kad učinite sve, što vam se zapovijedi, recite: sluge smo nekorisne.“ (Luka 17,10)
Onda će istom moći biti pravi siromah i lišen svega u duhu, te s prorokom kazati: „Jer sam sam i nevoljan.“ (Ps 24,16)
Ipak nitko nije bogatiji, ni silniji, ni slobodniji od onoga, koji umije sebe i sve ostaviti i smjestiti se na posljednje mjesto.


(Toma Kempenac: Nasljeduj Krista; XI. glava)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.