Christus Rex

Prisjećamo se zašto su pružili otpor... protestantizam u Crkvi nakon Drugog vatikanskog sabora


Uvod urednika novina The Remnant

Davne 1976. kada mi je bilo deset godina, primio sam sakrament potvrde od nadbiskupa Marcela Lefebvrea. Sjećam se blagog i svetog čovjeka, toplog govora i istinski poniznog. Čak i dok smo bili djeca, moja braća, sestre i ja razumjeli smo da se radi o pravom Kristovom vojniku koji je zauzeo hrabro i usamljeno stajalište u obranu svete Tradicije u vrijeme kada ništa nije bilo popularnije od novotarija i inovacija. Naš otac bio je u njegovom društvu i ti ljudi su bili „tradicionalisti“ puno prije nego je biti „tradicionalist“ postalo cool.

Sjetite se, cijeli svijet je bio sred muka revolucije u to vrijeme – seksualne, političke, liturgijske, kulturne – ništa nije bilo više passé od prošlosti. Usamljeno stajalište ranih tradicionalista se, stoga, može usporediti čisto apsurdno (barem u očima svijeta u to vrijeme) s čovjekom koji stoji u blatu na Woodstocku i inzistira da hipiji vrate na sebe svoju odjeću i prestanu uzimati LSD i pušiti travu. Nikoga nije bilo briga. Smijali su im se, izrugivali i na kraju im je rečeno neka se što prije gube van iz Crkve.

Vremena su se zaista mijenjala, i uz dragocjene i rijetke iznimke, ljudski element Kristove Crkve išao je u korak s ludosti – zaista je, neki bi rekli, utirao put.

Kada se prisjećamo zašto su se ti ljudi oduprli ludosti šezdesetih, sjetimo se da oni nisu prvenstveno bili motivirani idejom da štite svoje vlastite situacije. Nadbiskup Lefebvre je, na primjer, bio u mirovini kada je svijet saznao tko je on. Njega su bogoslovi, koji su se odjednom našli okruženi vukovima u ovčjem ruhu u samim bogoslovijama, nagovorili da se vrati natrag iz mirovine. Modernisti su doslovno bili svugdje.

Lefebvre nije pokušavao napraviti ime od sebe. On je bio vjerni sin Crkve koji je pokušavao izvršiti svoju dužnost pred Bogom i Crkvom kojoj je služio cijelog svog života. Važno je sjetiti se toga i staviti ga u kontekst tog vremena.
On nije bio bloger. On nije vodio internetski TV program niti je bio lovac na ''klikove''. On je bio ozbiljan crkveni uglednik – visoko cijenjen od nekoliko papa i poglavar velike družbe – koji je vidio to što se modernisti uspinju na vlasti kao ispunjenje proročanstva i ozbiljnog upozorenja koje je dano Crkvi pola stoljeća ranije od pape sv. Pija X. Otuda ime Lefebvreovom Bratstvu.

Ovaj članak može pomoći onim katolicima koji tada nisu bili prisutni da bolje razumiju što je navelo te velike katoličke genije da ustanu protiv revolucije u Crkvi koju su voljeli više nego išta, kako im je to slomilo srca što se moraju oduprijeti čak i onima unutar samog Vatikana, kako se njihov prekrasan katolički svijet urušavao svugdje oko njih i kako je sve što su radili bilo zbog obrane nezabludivog nauka svete Majke Crkve i njezine drevne liturgije koji su bili svugdje na udaru.

Lefebvre je bio Atanazije Crkve u naše vrijeme i jednoga će dana biti proglašen svetim. Michael Davies je tako mislio, a ni ja nemam sumnje oko toga. Papa Franjo je, više nego ijedan drugi papa, nepažljivo otkrio istinski duh Drugog vatikanskog koncila i tako učinio kristalno jasnim zašto su oni koji su se odupirali tom duhu bili u pravu što su to radili.

Molim vas, budite otvoreni za istinu o onome što se zaista dogodilo... i nastavite čitati.

Michael J. Matt


Liturgijska reforma i ekumenizam

Poricati da je liturgijska reforma smišljena i izvršena radi ekumenskih razloga značilo bi poricati i osporavati dokaze. Prisutnost šest protestantskih predstavnika u komisiji za reformu Mise dovoljan je dokaz za to. Također je značajna činjenica da je fotografija tih šest protestanata objavljena na naslovnici “Documentation Catholique”. (1)

Koji je mogao biti razlog za takvu protestantsku prisutnost ako ne taj da pregledaju molitve, pa čak i da ustroje Misu na način da bude moguće zajedništvo u molitvi s protestantima, i to u najvažnijem činu Katoličke Crkve. (2)

Definicija Mise kakva je dana u uvodu Novus Ordo Mise je protestantska definicija i to je, samo po sebi, nedopustivo i nepojmljivo. (3) Od sada
će naglasak biti na večeri, gozbi, a ne više na žrtvi. Samo to trebalo bi biti dovoljno da opravda naše snažno odbijanje reforme.

Značajno je da više ne nalazimo pojam „žrtva“ u
knjižicama za novu Misu. On je zamijenjen „euharistijskom liturgijom“, „spomen-večerom“, „euharistijskim slavljem“ - sve su to termini koji su tipično protestantski.

Radi čega je Isus došao na svijet?


Koje zadaće ima – bi trebao imati – njegov namjesnik na zemlji?

Dragi prijatelji i dobročinitelji!

Radi čega je Isus rođen u Betlehemu? U početku Došašća postavljamo Vam ovo pitanje. Ispravan odgovor nije samo od najvećeg značaja za nas i naše spasenje, nego ono ima i posve aktualnu povezanost s današnjom krizom Crkve i društva koja svakim danom postaje sve teža. Sam naš Spasitelj udostojao se formulirati odgovor. U odlučnom času izgovorio je pred predstavnikom ondašnje najviše zemaljske sile velike riječi: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“

Ovaj Isusov odgovor na Pilatovo pitanje može biti iznenađujući. Zar ne bismo pomislili da je naš Spasitelj zapravo došao na svijet da otkupi ljude od njihovih grijeha koje je On već kao maleno dijete u jaslicama na sebe uzeo i okajao? To je dakako točno. Prvi korak na putu opravdanja grješnika zapravo je prihvaćanje božanske istine, dakle vjere, a „bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu“1. Stoga je Isus mogao reći učenicima: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (od ropstva grijeha)2. Iz toga nastaje logična struktura poslanja koje je dobio od svojega Oca. Došao je na svijet kao Učitelj kako bi ljude doveo do spoznanja istine3, kao Svećenik, kako bi ih svojom predragocjenom Krvlju i kupeljem ponovnog rođenja očistio i izmirio s Bogom i na koncu kao Kralj kako bi ih svojim zakonom i svojom Providnošću vodio i doveo u vječnu domovinu. Ovo trostruko poslanje prenio je svojoj Crkvi kako bi nastavila njegovo djelo spasenja do konca vremena.4 Iz povijesti se dade dokazati da su dobro i zlo naroda ovisili o tome koliko je vjerno Crkva ispunjala svoju trostruku zadaću. U ovoj činjenici leži i najdublji razlog zašto današnje čovječanstvo zapada u ponor. Već preko 50 godina crkveni ljudi zanemaruju svoje najosnovnije zadaće na strašan način, osobito prvu, svjedočenje za istinu. Tako svijetu uskraćuju sredstvo spasenja koje mu je prijeko potrebno. Ako presuše izvori Otkupljenja, onda nema spasenja.

Nažalost, 31. listopada, na 500. obljetnici reformacije, doživjeli smo nadasve žalosnu i gorku potvrdu ove konstatacije. Papin posjet u Lundu pokazao se samo kao kapitulacija i naklon pred Lutherom, trijumf relativizma i zablude, pogrđivanje časti Crkve!5 Kao Učitelj naroda trebao je posvjedočiti za istinu i kao Vrhovni pastir i Otac kršćana u ljubavi pozvati protestante da okončaju svoje petstogodišnje lutanje i da se konačno vrate u očinski dom, a osobito stoga jer već duže vremena protestantizam boluje od smrtonosne bolesti. Tako bi nasljedovao božanski primjer svih pastira, koji je istodobno svjetlost i ljubav. Dogodilo se posve suprotno! Na oltaru ekumenizma, poradi lažnog prividnog mira prinijeli su se kao žrtva istina, povratak zalutalih i spas mnogih.


Što mi možemo i trebamo činiti? Došašće je za svakoga od nas vrijeme sabranosti i priprave srca, ispita savjesti i posvećivanja sebe samih. Smijem Vam – s obzirom na dramatična događanja današnjice – dati sljedeće savjete:

1) Molimo više nego ikada za našega Svetoga Oca. To je jedna od prvih dužnosti nas kao kršćana. Kako bi se riječ Kristova Petru također i na njemu ispunila: „A ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću!“6

Papa Franjo produžuje ovlast ispovijedanja svećenicima FSSPX-a i nakon Godine milosrđa


Sveta Stolica je 21. studenog objavila apostolsko pismo pape Franje Misericordia et Misera, datirano na 20. studenog. U br. 12 dokumenta Sveti Otac produžuje ovlast ispovijedanja svećenicima Svećeničkog bratstva sv. Pija X. podijeljenu 1. rujna 2015., i nakon Godine milosrđa:

,,Za jubilejsku godinu omogućio sam onim vjernicima koji zbog različitih razloga pohađaju crkve u kojima djeluju svećenici Svećeničkog bratstva sv. Pija X., da mogu valjano i dopušteno primiti sakramentalno odrješenje svojih grijeha. (Vidi ,,Pismo prema kojemu se daje oprost vjernicima pogodom izvanredne Godine milosrđa, 1. rujna 2015.) Za pastoralnu dobrobit tih vjernika i imajući povjerenja u dobru volju njihovih svećenika oko nastojanja, s Božjom pomoću, za uspostavom punog zajedništva s Katoličkom crkvom, osobno sam odlučio produžiti te ovlasti i nakon Godine milosrđa, sve dok ne budu donesene nove odredbe, kako nikome ne bi bio uskraćen sakramentalni znak pomirenja po oprostu Crkve“.

Na dan 21. studenog ove godine, obljetnicu proglasa koji je objavio nadbiskup Marcel Lefebvre 1974., možemo se samo prisjetiti ispovijesti vjere osnivača Svećeničkog bratstva sv. Pija X.: ,,Djelujući na taj način milošću Božjom i uz pomoć Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i svetog pape Pija X., uvjereni smo da ćemo ostati vjerni Rimokatoličkoj Crkvi kao i svim Petrovim Nasljednicima i tako biti „fideles dispensatores mysteriorum Domini Nostri Jesu Christi in Spiritu Sancto“ (vjerni upravitelji otajstava našeg Gospodina Isusa Krista u Duhu Svetomu). Amen.

Dana 1. rujna 2015. je Generalna kuća objavila sljedeće službeno priopćenje koje je još uvijek vrlo važno:

,,Svećeničko bratstvo sv. Pija X. saznalo je iz tiska o uredbama koje je donio papa Franjo povodom nadolazeće Svete godine. U posljednjem odlomku pisma upućenog 1. rujna 2015. nadbiskupu Rinu Fisichelli, predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, Sveti Otac piše: ,,određujem, svojom osobnom odlukom, da u međuvremenu oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu Pokore kod svećenika Bratstva sv. Pija X. valjano i dopušteno primaju odrješenje od svojih grijeha.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. izražava zahvalnost Rimskom Prvosvećeniku za ovaj očinski čin. U podjeljivanju sakramenta Pokore uvijek smo se oslanjali sa svom sigurnošću na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim uredbama Zakonika kanonskog prava.

Prigodom Svete godine papa Franjo želi da svi vjernici koji se žele ispovijediti kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., mogu to učiniti bez ikakve bojazni. Tijekom ove godine obraćenja, svećenicima Svećeničkog bratstva sv. Pija X. bit će na srcu vršenje vlastite službe u ispovjedaonici s obnovljenom velikodušnošću, slijedeći primjer neumorne predanosti koji je sveti Župnik Arški dao svim svećenicima.


Izvor: Generalna kuća FSSPX-a – DICI, 21. studenog 2016.

Euharistija i odgoj


Nadbiskup Lefebvre objašnjava koliko je važno da roditelji imaju pobožnost prema svetoj Euharistiji radi odgoja djece.

Ljudi koji su na bračnom putu trebaju imati veliku ljubav prema Svetoj Misnoj Žrtvi i prema Svetoj Euharistiji. Od tamo će crpiti milosti da ispune svoje poslanje onako kako Bog želi, osobito u vezi onoga što se tiče odgoja njihove djece.

Vrlo je bolno danas za katoličke roditelje kada oni osjećaju da im odgoj njihove djece isklizava iz ruku zbog sablazni ovoga svijeta. Oni koji bi trebali štititi obitelji i pomoći roditeljima da ih odgoje na kršćanski način su oni koji ih, naprotiv, sablažnjuju, vode u grijeh, udaljuju ih od našeg Gospodina Isusa Krista. Koja žalost, koja tragična situacija za današnje obitelji! Kolika sam pisma primio od žalosnih roditelja, moleći bogosloviju da moli za njihovu djecu, za sina, za kćer, koji su se posve okrenuli od Boga, koji su posve napustili svu vjersku praksu, koji žive nemoralne živote! A to su djeca potpuno kršćanskih obitelji, potpuno katoličkih obitelji.

Tako da se danas više nego ikad moramo prisjetiti da milosti kršćanskog odgoja djece dolaze prije svega od ljubavi i pobožnosti samih roditelja prema Svetoj Euharistiji. I od tamo će zauzvrat i njihova djeca trebati crpsti sve milosti koje će im trebati da se odupru sablaznima ovoga svijeta.

(Propovijed održana u Econêu, 7. siječnja 1977.)

Nutarnje uređenje crkve sv. Tome Akvinskog u Grazu


U nedjelju, 18. rujna, održan je svečani blagoslov umjetnički oslikane i uređene crkve sv. Tome Akvinskog u Grazu. Crkvu je podiglo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. 2009. godine u neoromaničkom stilu, a uz nju je izgrađen još župni stan i dvorana za predavanja i susrete. Ipak crkva dosad nije bila umjetnički oslikana i uređena.

Nakon dvogodišnjeg rada je renomirani umjetnik Hermenegild Peiker iz Augsburga dovršio nutarnje uređenje kuće Božje. Kao učenik Karla Manningera je ovaj 72-godišnjak rekonstruirao već puno izgubljenih umjetničkih djela. U slučaju crkve u Grazu čekala ga je posebna zadaća. Trebalo je u neoromaničkom stilu uresiti zidove glavnog broda. Izrađen je ciklus od osam dijelova o životu sv. Tome. U glavnoj apsidi prikazan je Krist sa sedam arkanđela, obje pokrajnje apside na sjevernoj i južnoj strani crkve pokazuju darove Duha Svetoga, odnosno sedam kreposti.

P. Stefan Frey, poglavar Distrikta, blagoslovio je freske i slike dotične nedjelje. U susljednoj svečanosti umjetnik je razložio nastanak monumentalnog djela. Troškovi umjetničkog uređenja crkve dosegli su oko 70 000 € te su financirani isključivo darovima vjernika crkve sv. Tome Akvinskog.





Izvor: fsspx.at

Apostolat Bratstva sv. Pija X. u istočnoj Hrvatskoj – poziv na sv. Misu


Svećeničko bratstvo sv. Pija X. pored svećenike formacije, kao svoje temeljno poslanje ima ponovnu uspostavu tradicionalnog rimskog obreda u Crkvi gdje je on potisnut uvođenjem novog obreda. Tako je Bratstvo u Hrvatskoj uspjelo pokrenuti svoj apostolat u trima većim gradovima koji pokrivaju šira regionalna područja – u Zagrebu, Splitu i Rijeci. No osjeća se potreba i interes da se pokrene apostolat i u istočnim krajevima Hrvatske, koji bi se odnosio na područje Slavonije i Baranje.

Već je p. Franz Schmidberger, rektor Bogoslovije u Zaitzkofenu koji je u tri navrata posjetio Hrvatsku, služio privatnu svetu Misu u Slavonskom Brodu 8. srpnja 2015. godine na koju je došla manja skupina vjernika. On je tom prilikom održao i predavanje koje je pobudilo zanimanje prisutnih. Zatim je p. Tilošanec – po pozivu jedne obitelji odane Tradiciji, služio privatnu Misu ovog ljeta u jednom manjem mjestu u Baranji na kojoj je također prisustvovala manja skupina vjernika. Veći je broj zainteresiranih vjernika koji primaju časopis Christus Rex i prate djelovanje Bratstva te vjerujemo da bi ono uz pomoć Božju moglo proširiti svoj apostolat i na istočni dio Hrvatske, u kojem se trenutno ne služi nijedna javna tradicionalna Misa. U Osijeku i jednoj drugoj slavonskoj župi je prije nekoliko godina jedan redovnički svećenik u samostanskoj crkvi često – ponajviše radnim danom, ali i blagdanima, služio javno tradicionalnu Misu. To je bilo prvi puta da se u Hrvatskoj od uvođenja novog obreda služila tradicionalna Misa javno i kroz duže razdoblje. Potom je postojao pokušaj da jedan isusovački svćenik započne redovito služiti tradicionalnu Misu u Osijeku, što je tadašnji ordinarij opstruirao, kao što to često bude slučaj.

Vjerujemo ipak da je vjera i pobožnost našeg puka i dalje živa te će više vjernika moći prepoznati vrijednost i blago tradicionalne Misne Žrtve. Svećeničko bratstvo će zato ubuduće nastojati pokrenuti svoj apostolat i u istočnoj Hrvatskoj. U tu svrhu će se služiti sveta Misa u Slavonskom Brodu (adresa: Falcon electronic, Vinogradska 2b) u petak, 18. studenog u 17 h. Dođimo zato i podržimo djelovanje Bratstva za ponovnu uspostavu vjekovnog rimskog obreda i spasenje duša!

Blagoslov nove Bogoslovije u SAD-u


Više od tisuću vjernika okupilo se u petak, 4. studenog, u novom domu Bogoslovije sv. Tome Akvinskog, da bi proslavili blagoslov nedavno izgrađene kuće za formaciju bogoslova. S Generalnim poglavarom, biskupom Fellayom, nekoliko poglavara distrikta i desetinama svećenika započeo je ovaj radosni dan za Tradiciju u Americi, kao što i dolikuje, svetom Misnom Žrtvom.

U svojoj propovijedi je Preuzvišeni objasnio kako tako plemenita i velika građevina pomaže formaciji budućih svećenika. Razmatrajući o atributima Božje vječnosti i uzvišenosti, arhitektura vodi do nutarnje tišine i podsjeća duše da njihov poziv nije uobičajen!

Nakon serviranog ručka je p. Yves le Roux, rektor, zahvalio onima koji su učinilo ovo djelo mogućim: dobročiniteljima, radnicima, volonterima i svima koji su molili i prikazivali žrtve da bi se ovo djelo moglo ostvariti.

Ipak, nisu sve vijesti iz Virginije ovog vikenda sretne budući da je Generalni poglavar, biskup Fellay, teško ozlijedio nogu. Pozivamo vas na molitvu da bi se mogao dobro i potpuno oporaviti. Više od svega, nova bogoslovija stoji kao zasluga utemeljitelja Bratstva. Bez vizije nadbiskupa Lefebvrea o obrani katoličkom svećeništva, ništa od ovog ne bi bilo moguće. Nastavimo moliti da bi Bratstvo moglo formirati Božje svećenike i da ih Gospa sve zaštiti u ovom sve više kaotičnom svijetu!

Izvor: sspx.org



Priopćenje Poglavara Francuskog distrikta FSSPX-a o zajedničkoj izjavi Pape i Luteranske crkve


Čitajući zajedničku izjavu koju je Papa objavio zajedno s predstavnicima Luteranske crkve u Švedskoj 31. listopada, povodom petstoljetne obljetnice Luterove pobune protiv Katoličke crkve, naša je tuga dosegla nove dubine.

Suočeni s pravom sablazni koju takva izjava predstavlja, u kojoj jedna za drugom slijede povijesne pogreške, teški napadi na propovijedanje katoličke vjere i lažnog humanizma, koji je izvor tolikih zala, mi ne možemo šutjeti.

Pod lažnim izgovorom ljubavi prema bližnjemu i želje za umjetnim i iluziornim jedinstvom, katolička vjera je žrtvovana na oltaru takvog ekumenizma koji spasenje duša dovodi u opasnost. Najveće zablude i Istina Gospodina našega Isusa Krista stavljaju se u ravnopravan položaj.

Kako možemo biti ,,duboko zahvalni za duhovne i teološke darove primljene kroz reformaciju", kad je Luther očitovao đavolsku mržnju prema Rimskom Prvosvećeniku, bogohulni prezir svete Misne Žrtve, kao i odbijanje spasonosni milosti Gospodina našeg Isusa Krista? On je također uništio nauk o Euharistiji odbijanjem Transupstancijacije, okrenuo je duše od Presvete Djevice Marije i zanijekao postojanje čistilišta.

Ne, protestantizam nije katoličanstvu donio ništa! On je uništilo jedinstvo kršćanstva, odvojivši cijele zemlje od Katoličke crkve, gurnuo duše u zablude, stavljajući njihovo vječno spasenje u opasnost. Mi katolici želimo da se protestanti vrate u jedno Kristovo stado, koje je Katolička crkva i molimo za tu nakanu.
U ovim danima kada slavimo Sve Svete, zazovimo sv. Pija V., sv. Karla Boromejskog, sv. Ignacija i sv. Petra Kanizija, koji su se herojski borili protiv protestantske hereze i spasili Katoličku crkvu.

Pozivamo vjernike Francuskog distrikta za molitvu i pokoru za Rimskog Prvosvećenika, kako bi ga naš Gospodin, čije je on namjesnik, mogao sačuvati od zabluda i sačuvati ga u Istini, čiji je čuvat.

Pozivam svećenike Distrikta da služe Misu zadovoljštine i organiziraju Svetu uru pred Presvetim Sakramentom i traže oprost za ove sablazni i mole našeg Gospodina da utiša oluju koja trese Crkvu, sada već više od pola stoljeća.

Pomoćnice kršćana, spasi Katoličku crkvu i moli za nas!

p. Christian Bouchacourt, Poglavar Francuskog distrikta Svećeničkog bratstva sv. Pija X.


Izvor: leportelatine.org

Posveta obitelji Bezgrješnom Srcu Marijinom


U okviru Križarske vojne koju je pokrenuo Generalni poglavar FSSPX-a, mons. Bernard Fellay, pozivaju se obitelji da se posvete Bezgrješnom Srcu Marijinom, u prisustvu svećenika ili sami. U tu svrhu može se upotrijebiti sljedeća molitva.

Sveta Marijo, Majko Božja i naša majko, Kraljice neba i zemlje, Tvojem prečistom Srcu posvećujemo cijelu našu obitelj. Sve što jesmo, što volimo i što imamo, predajemo s potpunim pouzdanjem Tvojoj moćnoj zaštiti i Tvojem majčinskom blagoslovu. Vladaj kao Kraljica u našem domu, upravljaj nad cijelom obiteljskom zajednicom i svakim od nas pojedinačno kao svojim vlasništvom.

S tvojom pomoću obećajemo iznova da ćemo obdržavati Božje i crkvene zapovijedi, posebno svetkovanje dana Gospodnjeg. Isprosi nam milost da i u teškim nevoljama ostanemo nepokolebljivo vjerni našoj vjeri i Crkvi! Pomozi nam da u svim životnim pitanjima ispravno odlučujemo.

Uzmi nas potpuno u svoju službu! Podari nam da postajemo uvijek sličniji Tvojoj ljubavi prema Bogu, poniznosti, čistoći i spremnosti na žrtvu. Daruj nam milost da u našem okružju sve više isijavamo Tvoju ljubav. Podari nam da po svojem biću, molitvom, riječju i djelovanjem postanemo svjetlo lutajućima i zabludjelima. Ojačaj našu volju da činimo zadovoljštinu za sve grijehe i za bezboštvo oko nas po svakodnevnom prikazivanju našeg rada i poteškoća.

O Marijo, uzmi nas pod svoje trpeće majčinsko Srce i vodi nas sve dublje u otajstva Tvojeg božanskog Sina u kojemu jedinom možemo pronaći put, istinu i život. Amen.

Opet nova sablazan s obzirom na koju se ne može šutjeti


U nedjelju 30. listopada jači udar potresa uništio je baziliku izgrađenu u Nursiji (Norcia) na rodnoj kući svetoga Benedikta, ostavivši uspravno samo pročelje. Fotografije koje pokazuju ovaj tužni događaj znakovite su i simbolične za kršćansku Europu čiji je sveti Benedikt zaštitnik, a koja niječe svoje korijene. A tako opet i crkvena hijerarhija koja se odriče sadržaja svoje vjere, skrivajući ruševine iza medijskog privida koji ne može prevariti one koji ljube Kristovu Zaručnicu i koji poznaju njezin nauk i povijest.

Posjet pape Franje u Švedskoj kako bi proslavio 500. obljetnicu Lutherove pobune koja je svojim zabludama prouzročila gubitak tisuća duša i izazvala ratove koji su godinama pustošili Europu, tome je jasna potvrda. Kako se može tvrditi da smo „duboko zahvalni za duhovne i teološke darove koje smo primili od Reformacije“, zahvaljujući Bogu za to, kako se dogodilo na ekumenskoj liturgiji u Lundu? Kako se može reći da su „luterani i katolici ranili vidljivo jedinstvo Crkve“ [1], a da se ne izda vlastita vjera?

Zahvaljivati Bogu za širenje krivovjerja u biti je pripisivati zlo samom Bogu, istinski svetogrdnim činom.

S obzirom na ovu novu sablazan, tko zna koju po redu, ne može se šutjeti, a to vrijedi osobito za one koji igraju veliku ulogu u crkvenoj hijerarhiji, jer tko šuti, prihvaća i postaje suučesnikom.

don Pierpaolo Maria Petrucci, poglavar Talijanskog distrikta FSSPX-a



[1] Izjava katolika i luterana: http://it.radiovaticana.va/news/2016/10/31/firmata_a_lund_la_dichiarazione_congiunta_testo_integrale

1. studenoga – svetkovina Svih svetih


Blagdani Svih svetih posvjedočeni su na Istoku već u 4. stoljeću. Ondje se svagdje uvriježio antiohijski običaj da se ovaj blagdan slavi na pravu nedjelju po Duhovima.

Na Zapadu se počelo slaviti takav blagdan 13. svibnja otkada je tog dana sveti papa Bonifacije IV. (608.-615.), učenik Grgura Velikoga (čiji je spomendan 12. ožujka), godine 609. ili 610. godine poganski Panteon u Rimu pretvorio u crkvu posvećenu Mariji i svim mučenicima. – Sveti papa Grgur III. (731.-741.) posvetio je onda jednu kapelicu stare Bazilike svetog Petra (18. studenoga) Svim svetima.

Papa Grgur IV. (827.-844.) propisao je blagdan Svih svetih cijeloj Crkvi koji se potom proširio tijekom 9. stoljeća i to skupa sa slavljem vigilije (31. listopada). Za određivanje nadnevka Svih svetih na 1. studenoga ranije se zalagao osobito blaženi Alkuin; na to je pobožnog anglosaksonskog učenjaka vjerojatno potaknuo keltski početak godine 1. studenoga koji je za Britance onoga vremena još bio značajan.

Papa Urban IV. (1261.-1264.) je naučavao da se blagdan Svih svetih slavi upravo radi štovanja onih svetih čiji spomen nije zabilježen u kalendaru.
Osmina blagdana potječe od pape Siksta IV. (1471.-1484.). Ona je ukinuta 1956. godine skupa s vigilijom uoči blagdana.

Izvor: www.fsspx.de

Arhiva bloga

Glasnik: