utorak, 20. studenoga 2018.

Prelazak vlč. Kornelija Grgića u Bratstvo sv. Pija X.


S radošću možemo objaviti veliku vijest da je jedan hrvatski svećenik odlučio pristupiti Svećeničkome bratstvu sv. Pija X.! To je vlč. Kornelije Grgić koji je pripadao Zagrebačkoj nadbiskupiji za koju je zaređen 2010. godine. Pet godina je obavljao službu župnoga vikara u tri različite župe Zagrebačke nadbiskupije (Jastrebarsko, Župa sv. Petra i Župa Gospe Žalosne – Špansko u Zagrebu), a od 2015. godine bio je upravitelj dviju župa u okolici Karlovca (Vrhovac i Gornje Prekrižje). Nakon nekog vremena povezanosti sa Svećeničkim bratstvom i razmišljanja vlč. Grgić odlučio je ovoga mjeseca pristupiti Bratstvu te mu se priključio upravo tijekom pohoda p. Stefana Freya, poglavara Distrikta (10.-11. studenoga), koji ga je tom prilikom mogao i predstaviti vjernicima.

Vlč. Grgić time je ostvario odluku koju je nadbiskupu Bozaniću najavio već prije tri i pol godine, prije nego što će preuzeti svoju posljednju službu. U međuvremenu je naučio služiti tradicionalni obred svete Mise te je u nekoliko navrata u prošlim mjesecima mogao i odslužiti sv. Misu u našoj kapeli u Zagrebu. Time je Svećeničko bratstvo po Božjoj providnosti dobilo pojačanje za apostolat u Hrvatskoj kojemu je to svakako potrebno te se nadamo i molimo da će se on po Božjoj milosti dalje razvijati te da će mu Gospodin providjeti još svećeničkih zvanja.

Kako je p. Frey najavio prigodom svoga posjeta našim kapelama, vlč. Grgiću predstoji izvjesno razdoblje svećeničke formacije, u kome će se ipak povremeno moći uključiti u apostolat Bratstva u Hrvatskoj. Propisi iziskuju da svećenik koji želi postati član Svećeničkoga bratstva mora provesti barem godinu dana u njegovim kućama da bi se tako bolje upoznao s njegovim životom te možemo očekivati da bi vlč. Grgić sljedeće godine mogao biti i službeno primljen u redove FSSPX-a. Time bi on nakon p. Marka Tilošanca postao drugi hrvatski svećenik u redovima Bratstva.

Snimka tradicionalne latinske Mise koju je vlč. Kornelije Grgić
odslužio u svojoj posljednjoj župnoj crkvi

Ova radosna vijest ipak ne bi bila cjelovita da joj ne pridodamo osvrt na neke popratne okolnosti koje su se pojavile. Zagrebačka nadbiskupija nažalost nije mogla prešutjeti ovaj događaj te je na svojoj internetskoj stranici u ekspresnom roku objavila priopćenje u kojemu osuđuje prelazak vlč. Grgića u FSSPX. Tu bismo reakciju s jedne strane mogli doživjeti kao iznenađujuću s obzirom da se u našim crkvenim strukturama događaju brojni stvarni skandali, kod kojih ipak izostaje prava ili čak ikakva reakcija. No s druge strane, ako bolje poznajemo današnje crkvene prilike nećemo biti iznenađeni s obzirom da se unutar modernističkih struktura Tradicija doživljava kao najveći, ako ne i jedini pravi neprijatelj. Toleriraju se ili čak prihvaćaju svakovrsna zastranjenja, zablude i sablazni, no kada se radi o tradicionalnoj latinskoj Misi i tradicionalnome katoličkome nauku, disciplini, duhovnosti, tu susrećemo izrazitu netrpeljivost.

Ovo kratko priopćenje Zagrebačke nadbiskupije ne iziskuje veliki osvrt jer se radi o opetovanju klasičnih parola na koje je već puno puta dan odgovor. Osvrnuli bismo se ipak na sljedeću tvrdnju iz dotične izjave:

,,Obavještavamo vjernike da je vlč. Kornelije Grgić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, dana 9. studenoga 2018. godine samovoljno napustio župe i prestao vršiti povjerenu službu upravitelja Župe sv. Kuzme i Damjana – Vrhovac te Župe sv. Mihaela Arkanđela i sv. Ane – Gornje Prekrižje čime je počinio kažnjivo djelo neposlušnosti prema zakonitim poglavarima.“

Da bismo na nju odgovorili bit će dovoljno prenijeti odlomak iz pisma koje je vlč. Grgić uputio nadbiskupu Bozaniću uoči svoga prelaska u Svećeničko bratstvo, 21. listopada ove godine:

,,Prošle su tri godine od posljednjega razgovora koji sam vodio s Vama. Sada sam siguran u svoj odlazak u Svećeničko bratstvo svetog Pija X. U ove tri godine naučio sam služiti Tradicionalnu latinsku Misu, suzbio pričest na ruke… ali i takva vrsta kompromisa Gospodinu nije i ne može biti po volji. Rekli ste mi kako nećete imati ništa protiv ako za dvije do tri godine odlučim isto. Sada je moja odluka neopoziva i siguran sam kako me Gospodin zove.“

Kako su još uvijek na snazi nepravedne i nevaljane sankcije nametnute protiv Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. i cijeloga djela obnove katoličke vjere i Tradicije, to je jasno da autoriteti moderne Crkve ne žele nikako dopustiti svećeniku da zakonito prijeđe u Svećeničko bratstvo (za što su i onemogućene kanonske pretpostavke). Iz toga razloga primjenjuju se načela koja vrijede za opće djelovanje FSSPX-a – da je ono u svemu zakonito i dopušteno, pa je isto tako moralno opravdan prijelaz u njegove redove i bez suglasnosti ordinarija jer se on zbog teške zloporabe vlasti ne može ostvariti na priznato zakoniti način. Katolički svećenik nije moralno obvezan djelovati pod uvjetima koji izlažu vjeru opasnosti i kada se od njega zahtijeva da služi obred koji po svojoj naravi nije katolički. Stoga mu je dopušteno – dapače i moralna obveza kada je postao svjestan pravoga stanja stvari – da tu službu napusti i opredijeli se potpuno za tradicionalno katoličko bogoslužje i nauk. A u ovom slučaju je sam nadbiskup Bozanić dao svoju usmenu suglasnost za odlazak vlč. Grgića u Bratstvo te je stoga njegov čin u svakome pogledu opravdan.

Sljedeću tvrdnju koju donosi priopćenje Zagrebačke nadbiskupije susreli smo već u pismu nadbiskupa Bozanića povodom podjele sakramenta svete Potvrde ove godine:
,,Ujedno je izrazio namjeru napuštanja punog zajedništva s Katoličkom Crkvom i ulaska u Svećeničko bratstvo svetog Pija X.“

U odgovoru na to priopćenje obrazloženo je u kojoj se mjeri ovom frazom iskrivljuje istina te se njome manipulira kao taktičkim pokušajem zastrašivanja. U nastavku prenosimo cijeli odlomak u kojemu se ovo pitanje razjašnjava:

,,Nadalje, neutemeljenim nalazimo Nadbiskupovu tvrdnju da Bratstvo nije u ,,potpunom zajedništvu s Crkvom“. Htjeli bismo podsjetiti na katolički nauk da stanje ,,nepotpunoga jedinstva s Crkvom“ uopće ne postoji jer osobe ili zajednice mogu biti ili u jedinstvu s Crkvom ili izvan njega. Taj se neologizam danas koristi da bi se promicao pogrešni ekumenizam i dijalog u kojem se ne prosuđuje stanje u kome se nalaze nekatoličke zajednice u skladu s objektivnom istinom katoličke vjere, nego tako da se stvara pomutnja u kojoj se relativizira istina objavljene katoličke religije. Tako se Nadbiskup osobno ili putem svojih povjerenika više puta očitovao pozitivno glede ekumenskih susreta, gdje se isticalo da je važno samo ono što je zajedničko katolicima i nekatoličkim zajednicama, a da posljedično ono što razdvaja nije bitno. Zanima nas zašto taj kriterij Nadbiskup ne primjenjuje i na naše Bratstvo? Nema li ono više zajedničkoga s vjerom koju ispovijedaju on i njegovi najbliži suradnici? I ne bi li onda trebalo pozitivno prosuditi naša nastojanja? Tako bi to trebalo biti, međutim iz objektivne stvarnosti moramo prepoznati da je naše Bratstvo smetnja brojnim današnjim pastirima upravo zbog svoga beskompromisnoga držanja katoličke vjere i bogoslužja koje se danas često kompromitira reformnim programom protivnim cjelokupnoj katoličkoj Tradiciji.

Veze jedinstva s Crkvom su katolička vjera, sakramenti i podložnost pastirima u svemu zakonitome koje naše Bratstvo bezrezervno i predano ispovijeda i čuva. Zato moramo prosuditi kao tešku manipulaciju izjavu da se oni koji sudjeluju u obredu podjele sakramenta Potvrde ,,izlažu opasnosti da se i sami isključe iz potpunog zajedništva Katoličke Crkve“. Istaknuli bismo samo činjenicu da se u dosadašnjoj povijesti djelovanja našega Bratstva po cijelome svijetu samo jedan biskup usudio izreći izopćenje za vjernike koji su sudjelovali u našim bogoslužnim obredima (havajski biskup Ferrario 1991. god.) i da je tu odredbu kardinal Ratzinger kao tadašnji pročelnik Zbora za nauk vjere proglasio nevaljanom. Zato su rukovodeći u Zagrebačkoj nadbiskupiji itekako dobro svjesni da nemaju nikakvoga temelja za izricanje takve apsurdne sankcije, nego se služe ovom neiskrenom metodom kao taktičkim pokušajem zastrašivanja vjernika.

Na isto pitanje osvrnuo se p. Marko Tilošanec opširnije i u svom odgovoru tadašnjem kancelaru Varaždinske biskupije, mons. Perčiću, na istu tvrdnju objavljenu u Službenome vjesniku ove biskupije. Cijeli ovaj odgovor također prenosimo u nastavku:


Time smo opovrgli sve supstancijalne tvrdnje Zagrebačke nadbiskupije izložene u ovome priopćenju. Moramo nažalost konstatirati da ovo nije samo prigodni osvrt Nadbiskupije kao reakcija na pojedini događaj, nego da se ovime stvara jedan pravi niz čina koje je ona poduzela u kontinuiranoj borbi protiv Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. i katoličke Tradicije. Ovo je zato prilika da se opsežnije iznesu ti postupci kako bi se javnost mogla uvjeriti u pravo stanje stvari u našim mjesnim Crkvama i smjeru u kojemu ih vode njihovi pastiri.

Prvi čin koji je Nadbiskupija poduzela bio je dopis upućen 12. lipnja 2015. svim župama u Nadbiskupiji (!) u kome ih se obavješćuje da je p. Marku Tilošancu zabranjeno djelovanje na području Nadbiskupije. Napomenimo da je to bilo još u vremenu kada Bratstvo nije razvilo svoje redovno djelovanje te su se sv. Mise služile sam povremeno. Tekst pisma (koje ipak nije poslano na adresu samoga Bratstva) prenosimo u nastavku:


Napomenimo da na razloge koje je p. Tilošanec uputio mons. Mrzljaku na izrečenu sankciju i molbu za poništenjem zbog njezine očite nevaljanosti, do danas nije dan odgovor.

Sljedeći čin Nadbiskupije odnosi se na slučaj jedne ženidbe sklopljene u FSSPX-ovoj Kapeli sv. Josipa u Zagrebu za koji je – prema odredbama pape Franje koje predviđaju da se svećenicima Bratstva dade jurisdikcija za sklapanje ženidbe – upućen upit Zagrebačkoj nadbiskupiji o tome predmetu. Ovdje prenosimo tekst pisma koje je p. Tilošanec uputio nadbiskupu Bozaniću:


Kako je već istaknuto u odgovoru na pismo nadbiskupa Bozanića povodom podjele sakramenta Potvrde, na ovaj upit poslali su odgovor kancelar i generalni vikar Nadbiskupije. U njemu su protivno spomenutim odredbama pape Franje odbili bilo kakav razgovor o podjeli jurisdikcije radi sklapanja ženidbe u kapeli Bratstva, pozivajući se pritom na izmišljeni i lažni preduvjet da ordinarijat mora imati službene podatke o djelovanju Bratstva, što bi trebalo stajati u pismu povjerenstva Ecclesia Dei od 27. ožujka 2017. No kao što se svatko može uvjeriti, takve tvrdnje u pismu povjerenstva Ecclesia Dei uopće nema. Donosimo u nastavku tekst odgovora iz Nadbiskupije, a potom i odgovor na to pismo koji je nedavno poslao p. Tilošanec:



Sve to pokazuje nam kolika je razina netrpeljivosti i pravoga progona prema Tradiciji koji se provodi u modernoj Crkvi gdje riječi pape Benedikta XVI. iz pisma biskupima povodom povlačenja izopćenja s biskupa Bratstva od 10. travnja 2009. dobro opisuju tu stvarnost: ,,Ponekad dobivamo dojam da naše društvo treba barem jednu skupinu koju se neće nikako tolerirati, koju se može olako napadati i mrziti.

Time nažalost nismo završili popis svih napada protiv Svećeničkoga bratstva nego trebamo pridodati još jednu, posebno zapanjujuću pojedinost. U ovome slučaju se ipak ne radi o postupku Zagrebačke nadbiskupije, nego jedne druge biskupije unutar iste crkvene pokrajine (metropolije), a to je varaždinska. Prošle godine objavljen je Šematizam iste biskupije – zbornik koji sadrži sve relevantne podatke o životu jedne mjesne Crkve. Činjenica je to koja po sebi ne bi privukla posebnu pozornost da u istome Šematizmu nije iznesena jedna nevjerojatna tvrdnja. Naime, u poglavlju koje donosi popis svećenika po godinama ređenja navedeno je ime svećenika FSSPX-a, p. Marka Tilošanca (koji je nekada pripadao istoj biskupiji) s napomenom da je napustio svećeništvo! Evo u nastavku i tog izvatka:



Tko je i u kojoj mjeri od službenika iste biskupije odgovoran za iznošenje ovakve klevetničke tvrdnje (koja bi bila podložna i građanskoj tužbi), nije nam poznato. No moramo ipak zaključiti da ni takav ispad u svjetlu svih prethodnih postupaka iste biskupije nije posve začuđujući. Sve ovo pokazuje samo u kojoj mjeri je Bratstvo progonjeno i da se time u njemu ostvaruje jedno od temeljnih obilježja Crkve, a to je da ona mora biti ,,znak osporavan te neprestano prolaziti kroz nerazumijevanje, progone i mučeništvo.

Želimo ipak zahvatiti Gospodinu i na tim kušnjama koje nas po njegovom dopuštenju snalaze i moliti za jakost u vjeri da bi nas Gospodin učvrstio da ostanemo postojani na putu vjernosti Tradiciji Crkve. A želimo mu poglavito zahvaliti na daru novoga svećenika za Bratstvo i moliti za njegovo posvećenje da bi što više duša vodio prema spasenju.

Gospodine, podari nam puno svetih svećenika!

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.