tag:blogger.com,1999:blog-6401769662538923292024-03-05T10:43:03.167+01:00Christus RexCHRISTUS REXChristus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comBlogger1450125tag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-39792634820498402762023-03-20T21:24:00.010+01:002023-03-20T21:31:31.802+01:00Nova službena mrežna stranica Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Hrvatskoj<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0mpOXzax_YHTdpZRV-qZ9S0rAvgzIWNiG6564ZvCGOAJxcBzISb7jIxrPi2D6hyFgD3CQSy_I8jIKMzub08PSriwdjUwa2JOCtgDIW7DUYCT0sfnDSX3hVmtHmUfiVsoBgmXYF7yHKxY-iaAsNo7hLoksAplYOgNn_E-6_fHwlPKmo8RUG7ZFeOi-pQ/s1280/IMG_20230320_210629_541.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="613" data-original-width="1280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0mpOXzax_YHTdpZRV-qZ9S0rAvgzIWNiG6564ZvCGOAJxcBzISb7jIxrPi2D6hyFgD3CQSy_I8jIKMzub08PSriwdjUwa2JOCtgDIW7DUYCT0sfnDSX3hVmtHmUfiVsoBgmXYF7yHKxY-iaAsNo7hLoksAplYOgNn_E-6_fHwlPKmo8RUG7ZFeOi-pQ/s16000/IMG_20230320_210629_541.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">D</div><div class="separator">ragi prijatelji i dobročinitelji, </div><div class="separator">na današnji blagdan sv. Josipa, zaštitnika naše domovine, s velikom radošću predstavljamo vam dugo očekivanu službenu stranicu Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Hrvatskoj. </div><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator"><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Budući da već nekoliko godina postoji blog pod nazivom Christus Rex koji je dosada poslužio svojoj svrsi, došlo je vrijeme i pojavila se potreba za pravom web stranicom.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Na dosadašnjem blogu Christus Rex dosada ste mogli pronaći raznovrsni sadržaj: čitati o događajima u Crkvi, djelovanju Bratstva općenito i specifično u Hrvatskoj, razne brošure, obavijesti i još mnogo toga. Od danas ćete moći pronaći navedeno i mnogo toga drugoga na našoj novoj web stranici na sljedećoj poveznici:</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="text-align: center;"><b><a href="http://fsspx.hr/">http://fsspx.hr/</a></b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Time ćemo nakon gotovo deset godina rada okončati aktivnost našeg dosadašnjeg bloga Christus Rex, a nova mrežna stranica će se s vremenom još bolje urediti te dakako molimo za razumijevanje u slučaju nekih poteškoća ili manjka sadržaja na stranici. Naš službenik glasnik Christus Rex i dalje će izlaziti pod istim naslovom.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nadamo se da će vam se nova mrežna stranica svidjeti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Pozivamo vas da je posjetite i podijelite drugima te tako zajedno doprinesemo da i druge duše upoznaju djelovanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X., otkriju neiscrpno i vječno blago Tradicije Crkve te uzvišenost svete Mise po tradicionalnom obredu Svete Majke Crkve. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Hvaljen budi Isus Krist i njegova pod križem žalosna Majka Marija!</div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-60017589201954144712023-03-19T04:10:00.003+01:002023-03-19T08:11:39.516+01:00IV. korizmena nedjelja<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWipu4aCRnCMoklQIKsmnyHbaNIx2Pnxt3p-anbA21EaNYq5x0lvwxh1wRuLFCWvS18BeMgJ2TBf2tFd5E1CoqBBH3CRtRD858U2TfGmFmgUY562owzvWF1OVTFXGE4PYOCDruHhFFRcevlHKIy0hjtJ4IlUtd0Y9h48QNqqSN6wVmIfrypmk8pky0/s1526/128409@2x.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="1526" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWipu4aCRnCMoklQIKsmnyHbaNIx2Pnxt3p-anbA21EaNYq5x0lvwxh1wRuLFCWvS18BeMgJ2TBf2tFd5E1CoqBBH3CRtRD858U2TfGmFmgUY562owzvWF1OVTFXGE4PYOCDruHhFFRcevlHKIy0hjtJ4IlUtd0Y9h48QNqqSN6wVmIfrypmk8pky0/s16000/128409@2x.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">P</div><b>oslanica (Gal 4, 22-31): </b>"Braćo: pisano je da je Abraham imao dva sina: jednoga od ropkinje, a drugoga od slobodne. Onaj od ropkinje rođen je u tijelu, a onaj od slobodne po obećanju. To je u slici rečeno. Te dvije žene znače dva zavjeta: jedan, onaj s gore Sinaja, rađa robove - to je Agara (jer je gora Sinaj u Arabiji) i odgovara današnjem Jeruzalemu koji robuje zajedno sa svojom djecom. </div><div class="separator"><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator">A nebeski Jeruzalem slobodan je, i on je naša majka. Pisano je naime: "Veseli se, neplodnice, koja ne rađaš! Kliči i viči, koja ne znaš za porođajne bolove, jer napuštena žena ima mnogo više djece nego ona koja ima muža". A mi smo, braćo, kao Izak djeca obećanja. Ali, kao što je onda onaj rođeni po tijelu progonio rođenoga po duhu, tako je i sada. Međutim, što zapovijeda Pismo? "Istjeraj ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje neće dijeliti baštine sa sinom slobodne". Tako, braćo, mi nismo djeca ropkinje, nego slobodne; a tu nam je slobodu Krist darovao."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Sv. Evanđelje (Iv 6, 1-15):</b> "U ono vrijeme: prijeđe Isus na drugu stranu Galilejskog ili Tiberijadskog mora. Za Njim je išlo veliko mnoštvo naroda, jer su vidjeli čudesa što ih je činio bolesnicima. Isus se popne na goru i sjedne ondje sa svojim učenicima. A bio je blizu Vazam, židovski blagdan. Isus podigne oči i vidi da k Njemu dolazi silno mnoštvo naroda, pa upita Filipa: "Gdje ćemo kupiti kruha da ovi jedu"? Ovo reče da bi ga kušao, jer je znao što će učiniti. Filip mu odgovori: "Dvjesta dinara kruha nije dosta da svaki malo dobije". Jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče: "Jedan je dječak ovdje koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribe. Ali, što je to za toliki svijet"! Isus im zapovijedi: "Recite ljudima da sjednu". A bilo je ondje mnogo trave. I posjedalo je oko pet tisuća ljudi. Isus tada uze kruh, zahvali (Bogu) i razdijeli prisutnima. Tada i od riba, koliko su htjeli. Kad su se nasitili, reče svojim učenicima: "Sakupite komade što su pretekli, da ne propadnu"! I skupe ih, i napune dvanaest košara komada što se pretekli onima koji su jeli od pet ječmenih hljebova. Kad ljudi vidješe čudo koje učini Isus, rekoše: "Ovo je zaista prorok koji ima doći na svijet". A kad je Isus razumio da namjeravaju doći, da Ga uhvate i proglase kraljem, ponovno otiđe sam u goru."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>IV. korizmena nedjelja</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"U liturgijskom jeziku zove se današnja nedjelja "Dominica laetare", jer tako počimlje uvod u Sv. Misu" (Dr. Ivo Kraljević: Propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini, str. 117):</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>"(Iz 66, 10-11) Veseli se, Jeruzaleme! Okupite se svi koji ga ljubite. Radujte se u njegovu veselju svi koji ste s njim bili žalosni. Kličite od radosti i nasitite se svoje utjehe. (Ps 121,1) Obradovao sam se kad mi rekoše: Idemo u dom Gospodnji." (Ulazna pjesma, Rimski Misal)</i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Naziv 'Jeruzalem' ne označuje samo glavni grad židovske zemlje, nego Crkva tim imenom nazivlje i samu sebe. Ona je drugi Jeruzalem, koji obuhvaća cijeli svijet. Tim istim nazivom napokon nazivlje ona slijedeći svetog Ivana Evanđelistu i Nebo, nebeski Jeruzalem.</div><div class="separator">Današnja Misa odiše duhom radosti. Mjesto ljubičastoga upotrebljava svećenik ružičasto odijelo, koje je znak prigušenoga veselja. Orgulje sviraju. Čemu se Crkva raduje? Raduje se, što će se novi Jeruzalem napuniti novim stanovnicima. Katekumeni su na završetku svoje priprave i u ovom tjednu u srijedu obavit će se nad njima glavni skrutinij, kad će im biti predano i protumačeno Vjerovanje i molitva Gospodnja. Vesele se također i katekumeni, jer su nadomak svojemu cilju. Zato Crkva odmah na početku Mise radosno kliče..." (Dragutin Kukalj: Dani spasenja, str. 53)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"I sveti Pavao u Poslanici govori o tom novom Jeruzalemu. To je majka naša - Sveta Crkva. Oni, koji su postali njezinim članovima, djeca su obećanja i uživaju slobodu djece Božje, kojom nas je Krist oslobodio. Oni nisu više robovi đavla, kao što su bili ljudi u Starom Zavjetu, kad je na njihovim dušama ležao istočni grijeh, pa zbog toga nisu mogli da postanu ni stanovnicima onoga trećega Jeruzalema, koji je na nebesima." (Isto, str. 54)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Čudo kruha...</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Čudo, koje nam pripovijeda današnje Sv. Evanđelje, bez sumnje je jedno od najprivlačnijih čudesa za današnji naraštaj. U ovo doba opće ekonomske krize, kad se tako teško živi, kad se i kruh, ta najpotrebitija hrana za čovjeka tako skupo plaća, evanđeoska vijest o umnažanju kruha izgleda kao jedna čarobna, ugodna priča iz sretnih starih zlatnih vremena. A nije priča nego pravi istiniti događaj, koji se zbio otrag blizu dvije tisuće godina, a koji se u nebeskom drugom pogledu obnavlja još i u naše dane. </div><div class="separator">Promotrimo: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">1. umnažanje kruha u prošlosti,</div><div class="separator">2. umnažanje kruha u sadašnjosti." (o. Petar Vlašić: Čudesa Isusova u prošlosti i sadašnjosti, str. 47)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Božanski Spasitelj popeo se na jedan maleni brežuljak na istočnoj strani pustinje, odakle puca krasan pogled na čitavu ravnicu i na Genezaretsko jezero, štono se stere kraj ravnice. Do Njega su stali Njegovi učenici a naokolo narod. Došli su iz bliza iz daleka, iz gradova i sela. Cio dan su stajali kod Njega, ne osjećajući umora, ni gladi ni žeđi; bili su samo željni, da Ga gledaju i slušaju. A On je zaboravio na sebe, zaboravio na počinak radi kojeg je došao u ovo samotno mjesto, te se je sav dao na službu narodu podižući njihove duše, liječeći njihova tjelesa. (Isto, str. 48)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>1. umnažanje kruha u prošlosti</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"U to je došla večer. Počelo se smrkavati. Narodu je trebalo okrepe. Njihovo tijelo nije moglo dulje izdržati. A hrane uza se nisu imali. Tko da im je sada dade? Naokolo nema u blizini nijednog ovećeg mjesta, a da ih otpusti, te otiđu daleko, mnogi će na putu smalaksati." (Isto, str. 48)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Isus premda je već bio odlučio na čudnovati način nahraniti ono veliko mnoštvo naroda, htio je prije kušati vjeru svojih učenika, pak zapita sv. Filipa: <i>"Gdje ćemo kupiti kruha da ovi jedu"? </i>Na što Mu odgovori sv. Filip: <i>"Dvjesta dinara kruha nije dosta da svaki malo dobije." (Dr. </i>Martin Štiglić: Homilije za sve nedjelje, str. 174)</div><div class="separator"><i><br /></i></div><div class="separator"><div class="separator">"Velikodušnost ukorak prati dobrotu, kao što svjetlost prati svjetlo i kao što toplina slijedi vatru zbog njezine veličine, a Bog je najveća i beskrajna dobrota. Vlastito je Bogu davati i činiti dobro: <i>"Blaženije je davati nego primati". (Dj 20,35) </i>Bog od nas nema što primiti: <i>"moja ti dobra nisu potrebna" (usp. Ps 16,2). </i>Svemir je poput stabla koje ima korijen, deblo, grane, listove i plodove. Korijen ne prima ništa od debla, nego sam daje čitavome stablu sok i snagu; grane primaju od korijena i debla te daju hranu listovima i plodovima. Tako jesu stvari u svemiru: neke su stvari samo plodovi, primaju i ne daju, druge su opet ujedno i uzrok i učinak, poput elemenata i nebeskih tijela, poput zvijezda koje primaju svjetlost od sunca i prenose ju svijetu. Bog je, međutim, samo uzrok: može davati, ne i primati, poput korijena stabla, poput sunca među zvijezdama nebeskog svoda." (Svakidašnje meditacije iz spisa sv. Lovre Brindiškog, str. 407-408)</div><div class="separator"><br /></div></div><div class="separator">"Pod hljebom razumijeva se u otajstvenom smislu kruh milosti i slave, a pod dvjesto dinara zasluge pravednika Staroga i Novoga Zavjeta. Odakle slijedi, da sve zasluge svih ljudi od početka svijeta pak do konca, nisu nam mogle pribaviti milosti otkupljenja: združene pak s Isusovim zaslugama mogu nasititi dušu našu i steći nam milost i slavu." (Dr. Martin Štiglić: Homilije za sve nedjelje, str. 174)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Jedan je dječak ovdje...</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">"Ovaj dječak, kako je vidjeti, morao je biti član siromašne obitelji, pošto su se ječmenim kruhom hranili samo siromašni ljudi. Ovaj dječak nalikuje Mojsiju; pet hljebova označuje pet knjiga Mojsijevih; a dvije ribe znače dvije vrste njegovih zakona: ćudoredne i obredne. Stari zakon sa svim njegovim zapovijedima nije mogao nasititi rod ljudski i usrećiti ga, jer bijaše neplodnim. Jedini Isus mogao ga je popuniti i usavršiti. On je u Novom Zavjetu onaj dječak, koji je sa pet hljebova i dvije ribe doskočio našim duševnim potrebama, nasitivši nam i pamet i srce. Pet hljebova predstavljaju Njegov nauk, milost, sakramente, slavu i život vječni; a dvije ribe označuju Njegov dvostruki život: vanjski i nutarnji, kojim se može nasititi svaka duša, željna kršćanskog savršenstva." (Isto, str. 174-175)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Svak je upro svoj pogled u Isusa. A On uze onih pet hljepčića u svoje presvete ruke, podiže oči svoje put neba, dade hvalu višnjemu Ocu i onda ih poda učenicima, da razdijele narodu. (...)</div><div class="separator">Ali gle!, divnog čuda Isusove svemogućnosti i milosrđa, Njegove dobrote i ljubavi! Kako su učenici počeli kruh dijeliti, onako se on stao množiti u njihovim rukama: što su ga više dijeliti to ga je sve više bilo." (o. Petar Vlašić: isto, str. 49)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Svijet je bio izvan sebe od čuda. Oni su vidili u rukama Isusovim samo pet hljebova; vidjeli su kako je samo tih pet dao učenicima i ovi ih stali dijeliti, a gle! ipak je bilo dosta svima, nasitiše se sve one tisuće muškaraca i žena. Neopisiv zanos zavlada u mnoštvu, to ih je čudo energiziralo, to ih je uvjerilo o vrhunaravnoj moći Isusovoj, o Njegovom božanskom poslanstvu i stadoše govoriti jedan drugome: <i>"Ovo je zaista prorok koji ima doći na svijet". </i>I toliki ih je zanos obuzeo, da su bili pripravni na ramenima Ga ponijeti u Jeruzalem i tu Ga proglasiti Kraljem svega Izraela." (Isto, str. 49)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>2. umnažanje kruha u sadašnjosti</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">"Divno uistinu čudo! I kako bi bilo lijepo, premila braćo, kad bi se takova što i danas moglo ponoviti! Kako bi lijepo bilo u današnjoj skupoći žita i kruha, kad bi čovjek s jednim malim hljepčićem mogao nahraniti čitavu svoju brojnu porodicu, ili kad bi mu kilogram brašna dostajao za godinu ili mjesec dana. To bi bila zbilja velika blagodat napose za siromašnije slojeve pučanstva.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">A ipak, moja mila i draga braćo, slično čudo ponavlja se uistinu još i u naše dane. Još i danas <i>gdje je Isus tu se kruh umnaža. </i>Događa se to na više načina. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ponajprije u duhovnom pogledu. Ovaj svijet jest kao jedna duhovna pustinja, u kojoj duša ne nalazi dovoljno hrane i okrepe. Božanski Spasitelj vidi pred sobom te jadne duše, gladne i žedne i On zna, ako ih tako pusti, izginut će. Zato se On brine za njih i čudesnim ih načinom hrani. Ima jedan mali sitni hljepčić: manji nego li su bili oni hljebovi Genezaretskoj pustinji; taj sitni hljepčić svećenik u Isusovo Ime blagosljivlje, posvećuje, pak lomi i dijeli dušama. Ima na stotine, na tisuće duša, ima ih na milijune: ali kolikogod ih ima, svaka dobiva dio za sebe, i to obilni dio, koji je zasićuje. Što se više toga kruha dijeli, to ga više ima, nikada ne dolazi na manje, makar ne znam koliko se povećao broj onih koji ga blaguju. Mislite li, da to nije nikakovo čudo? Mislite li, da ovo čudo zaostaje za onim, koje nam pripovijeda današnje Evanđelje? Ah, zasljepljenosti ljudskog razuma i tvrdoće ljudskoga srca! Da bi se u našim crkvama dijelio badava tjelesni kruh kolika bi stiska bila svakog dana jutrom rano pred vratima naših crkava! I koliko bi mnoštvo svijeta danomice ispunjalo crkve! Prostrane bazilike ne bi bile dostatne, da prime toliko mnoštvo. A eto dijeli se badava u obilnoj mjeri kruh nebeski, kruh za dušu, pa gle! koliko nemara, da ga se primi! Koliko praznine u našim crkvama i na svečane dane! A ipak, moja draga braćo, morali bismo kudikamo većom željom nastojati pribaviti si ovaj nebeski, otajstveni kruh, Presvetu Euharistiju, nego li nastojimo pribaviti si zemaljski, obični kruh. Jer ovaj kruh krijepi samo tijelo, koje i onako jednoga dana treba da se raspne, a onaj - euharistijski kruh - krijepi duše, koje su određene za život vječni." (Isto, str. 50)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Isus umnaža kruh u današnje doba i na jedan drugi način. Imade bijednih siromaha, koji skapaju od gladi, koji žele koricu suhog kruha, a ne mogu da ga nabave. Nemaju ni prebijene pare, da si kupe zalogaj. Ima u pojedinim mjestima dosta takovih bijednika, napose u današnje doba. I eto, nađu se dobre duše koje se za njih pobrinu. Otkidaju sebi od usta, da dadu potrebitijima od sebe. Podižu i ubožnice, u kojima siromasi mogu naći dobru opskrbu. Čiji je duh koji te dobre duše potiče na takova djela milosrđa, koji ih navodi, da dijele onu koricu kruha, što su je stekli znojem svoga čela, sa najpotrebnijim članovima ljudskoga društva? Nije li to Isusov duh? Nije li to odraz onog milosrđa, kojim je bio taknut božanski Spasitelj, kad je u Genezaretskoj pustinji nasitio 5000 ljudi sa 5 hljebova i dvije ribice? I ovdje u neku ruku od jednoga kruha jedu toliki i toliki. Umnaža ga milosrdna ljubav, koja je protekla iz Srca božanskog Spasitelja.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Pa i na treći način božanski Spasitelj u današnje doba umnaža kruh. Tu je otac obitelji. Dan na dan trudi se on i muči za svoju djecu. Brižljivo dijeli on s njima ono što zaradi, više puta uzimlje za sebe samo ugrizak, sitni komadić, a sve drugo daje svojoj ženi i djeci. Taj komadić kruha, što ga sa svojom obitelji dijeli, stoji ga više puta velikoga truda, krvava znoja, ali on ipak ne popušta. Trudi se rado i veselo ne štedeći sebe samo da njegovi u kući imadu koricu kruha. On zna, da ih ima, koji lagodnije žive od njega, koji po gostionicama i krčmama, u gozbama i pijankama potroše sve što dobiju, i dok su oni siti njihova žena i djeca vape koricu crnoga kruha. I on bi mogao tako samo za sebe raditi, samo za sebe trošiti , ali on toga neće. On voli onaj komadić kruha, što ga teškom mukom stekao, podijeliti s onima, za koje je dužan brinuti se. Taj duh rada, premila braćo, taj duh požrtvovnosti, duh shvaćanja svoje dužnosti, što je drugo nego duh Isukrstov? I gdje toga duha ima, tu kruha ne fali, gdje ga nema, tu je velika oskudica." (Isto, str. 51)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Kruh s neba dao s njima, koji svaku slast u sebi ima.</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">"Na još jednu misao navodi nas ovo divno čudo Isusovo.</div><div class="separator">Vi znadete, predraga braćo, da božanski Spasitelj nije prezirao jelo i pilo. Svaki komadić kruha držao je vrijednim darom Božjim. Ne rijetko vidite Ga i za bogatim stolom, na velikim gozbama. Vidite Ga i na piru! Zlobnici, koji Ga nijesu poznavali, nazivali su Ga izjelicom i pijanicom. O, On je dobro znao, <i>da čovjek živi od kruha!</i> <i>Ali ne samo od kruha.</i> To je on sa svom odlučnošću naglasio. Kad se radilo o spasu duša, tada je On zaboravljao na tjelesni kruh, tada je On znao i gladovati samo da duše nahrani nebeskom hranom, svojom božanskom naukom.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">A to je, moja mila i draga braćo, što bi trebalo da dobro upamtimo. <i>Ne živi čovjek samo od samoga kruha. </i>Ne smijemo sve svoje umne i fizičke sile upotrijebiti samo na tjelesnu hranu. Treba da težimo i za duševnom hranom, treba da pribavljamo i duhovni kruh. Sutradan pošto je nahranio mnoštvo tjelesnim kruhom, istaknuo je božanski Spasitelj znamenitu nauku: <i>"Ja sam kruh života. Tko dolazi k Meni, neće gladovati, i tko u Mene vjeruje, neće nikada ožednjeti." </i>(Isto, str. 51-52)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"G. 1901. došli su gradski oci grada Reimsa, da pregledaju bolnicu, u kojoj su dvorile redovnice. Gospoda su brzo prolazila sobama, gdje su bili bolesnici s ranama od raka i s drugim gadnim bolestima. Njima je bio nepodnosiv onaj smrad od rana. Pri polasku upita jedan od njih glavaricu: <i>'Sestro, kako vi dugo ovdje služite"? </i>Odgovor je bio: <i>'Punih 40 godina". </i>Pitao je dalje začuđen: <i>'Recite mi, odakle vam toliko snaga"? </i>Redovnica je odvratila: <i>'Od Sv. Pričesti, koju dnevno primam. Kada ovdje ne bi bilo Presvetih Sakramenata, ne bi nijedna od nas mogla ustrajati". </i>Po Sv. Pričesti, po kruhu jakih postajemo i mi jaki." (Đuro Cezner: Blagoslovljen Bog u svojim svetima, str. 322)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>...k Njemu dolazi silno mnoštvo naroda...</b></div><div class="separator"><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">"Kršćanine, putniče, možda ti strasti kao suhi vjetar prže grlo tvoje i pale ti srce kao žar sunca u pustinji. I ti pohiti u hladovinu crkve k Isusu svome, i On će ti dragocjenim napitkom u Sv. Pričesti ublažiti bol. Namjesto strasti ulit će u srce tvoje onu blagu Božansku ljubav, koja će te učiniti sličnim Bogu tvomu. </div><div class="separator">Dušo kršćanska, ako su ti siromaštvo, patnja, teška kušnja oslabili vjeru i ufanje, pa te pritišću zemlji i ne daju ti gledati u nebo, čuj poznati mili glas: <i>"Dođite k Meni svi, koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas okrijepiti"! (Mt 11,28). </i>Ovo ti govori najveći mučenik, tvoj Spasitelj, i pruža ti hljeb slađi od meda. Uzmi ga živom vjerom i ufanjem, jedi ga, on će te osloboditi očaja i svu gorčinu i težinu kušnja pretvorit će u breme lako i slatko...</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Dušo kršćanska, trebaš li mira, utjehe, svjetla, mudrosti? Sve, sve što ti treba, možeš dobiti tamo u onoj tihoj, hladovitoj oazi, gdje tajanstveno vječno svjetlo trepti kao vječna hvala neizmjerne, prečudne ljubavi Božanskog pustinjaka, Isusa. Ako i nije vrijeme za Sv. Pričest, ti ipak često amo zalazi i u prijateljskom razgovoru otkrivaj srce svoje nebeskom Prijatelju. Iza ovakova razgovora dat će ti Isus poljubac mira i ljubavi, koji će te uščuvati od mnoge pogibelji na putu kroz pustinju života. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Blago onima, koji pravo cijene onu svetu oazu u crkvama našim, gdje je Isus sakriven pod neznatnom prilikom kruha, jer će jednom biti dostojni, da uniđu u oazu vječnog mira i sreće, gdje će Isus u velikom sjaju, moći i veličanstvu biti nagrada onima, koji su Ga ljubili..." (Đuro Cezner: Svijetlo dana Gospodnjega, str. 144)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Tko si Ti, o Gospodine, a tko sam ja? Ti si bezdan mudrosti, ustrpljivosti i svakoga dobra. Ja sam bezdan neznanja, slabosti, grijeha i svakog zla. Ti neizmjerno biće i život, a ja sam samo ništavilo. O moj Bože i sve moje." (sv. otac Franjo)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Podaj, molimo, svemogući Bože, da mi koji zasluženo trpimo zbog svojih djela, odahnemo utješeni Tvojom milošću." (Zborna molitva, Rimski Misal)</div></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-70889520986450781902023-03-16T13:05:00.001+01:002023-03-16T13:05:28.972+01:00Konzervativna reakcija protiv Pape Franje?<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjn3I0j4f7VpZvz7kqTScf3pjpye80OrhsGB7eTE6Kk3DPIjLdHu0ia7CeCkrpSqfyKqK5x7G3w6rtdax95jT1KNtGs3Jv5eUjJjcSCIDYAjPptgQdjxsMU7_OLCkmfFnU_yUlI_GYVXMUn18vqkzFkCr49zffRDoCaqz8A6fM9icgU1iLtQHjjJt6n/s800/vatican_jardins.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjn3I0j4f7VpZvz7kqTScf3pjpye80OrhsGB7eTE6Kk3DPIjLdHu0ia7CeCkrpSqfyKqK5x7G3w6rtdax95jT1KNtGs3Jv5eUjJjcSCIDYAjPptgQdjxsMU7_OLCkmfFnU_yUlI_GYVXMUn18vqkzFkCr49zffRDoCaqz8A6fM9icgU1iLtQHjjJt6n/s16000/vatican_jardins.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">N</div>akon smrti Benedikta XVI., 31. prosinca 2022. godine, nekoliko je vatikanista izvijestilo o "pobuni" nekih konzervativnih kardinala. <span><a name='more'></a></span>Oni se oslanjaju na nedavno objavljenu knjigu msgr. Georga Gänsweina i kardinala Gerharda Ludwiga Müllera kako bi iznijeli hipotezu o "tajnom planu" koji je imao za cilj staviti Papu Franju pod takav pritisak da će na kraju dati ostavku.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Na svom blogu <i>Corrispodenza romana</i> od 11. siječnja 2023. godine, Roberto de Mattei citira članak Massima Franca u <i>Corriere della Sera</i> od 8. siječnja: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Među glavnim predstavnicima ove fronte Franco navodi, uz msgr. Georga Gänsweina [bivši osobni tajnik Benedikta XVI.], kardinala Gerharda Müllera, bivšeg predstojnika Kongregacije za nauk vjere i Timothyja Broglija, novog predsjednika konferencije američkih biskupa."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ali, kao što talijanski povjesničar s pravom primjećuje: "U istim novinama koje izražavaju glas progresivnog establišmenta, Gian Guido Vecchi piše da "u grmlju tradicionalističke opozicije Franji, postoji post mortem pokušaj korištenja Benedikta XVI. kao barjak i za stvaranje sukoba između dvojice papa, koji u stvarnosti ne postoji'" [<i>Corriere della Sera,</i> 10. siječnja].</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Za Roberta de Matteija: "Manevar se jasno sastoji u tome da se konzervativci učine odgovornima za sukob čiji su glavni tvorci [u stvarnosti] današnji njemački biskupi, uključeni u njihov 'sinodalni put'."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Pritom ti progresivni vatikanisti ističu da čak kada bi i "antifranjina" skupina uspjela ishoditi ostavku, to ne bi značilo da bi uspjeli postaviti "svog čovjeka" na Petrovo prijestolje. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Massimo Franco u trenutnim manevrima konzervativaca prije svega vidi "svjesnost da nemaju jednog jakog kandidata koji bi se suprotstavio progresivcima." Činjenica je da je Franjo od početka svog pontifikata pa do kolovoza prošle godine imenovao 113 kardinala od kojih su 83 izbornika, od ukupno 132.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Pogotovo otkad su, kako podsjeća Roberto de Mattei, citirajući msgr. Gänsweina u svom nedavnom djelu (Ništa osim istine), među "papabilima mnogi od onih koji se smatraju 'liberalnijim' predstavnicima, upotrebljavajući opći razumljivi izraz, promaknuti u važne službe upravo pod pontifikatom Benedikta XVI."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Među imenima koje je iznio predstojnik Papinskog doma su glavni kardinali progresivne fronte, kao što je Jean-Claude Hollerich (nadbiskup Luksemburga, 2011. godine), Luis Antonio Tagle (nadbiskup Manile, 2011. godine) i Matteo Maria Zuppi (pomoćni rimski biskup, 2012. godine). Podjela između "ratzingerijanaca" i "bergolijanaca" stoga nije tako jasna. Kako se može poreći postojanje rastuće zbunjenosti?</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Dvosmisleno nasljeđe Benedikta XVI.</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">Mora se priznati da ovu zbunjenost održava dvosmislena baština samog Benedikta XVI. Kako ističe Cȏme de Prévigny u Renaissance Catholique od 26. siječnja, preminuli papa razvio je "tezu o izdanom koncilu, čije su namjere bile izokrenute, koji ne bi izričito želio štetu koja je uslijedila i koji su mediji preokrenuli."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"To je poznato objašnjenje koje je on mnogo puta iznio u Rimu. Vjerojatno nije dovoljno uzeo u obzir činjenicu da reforme Drugog vatikanskog sabora nisu provodili novinari, nego biskupi u biskupijama koji su dobro znali što su izglasali u koncilskoj auli."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U svakom slučaju, primjećuje francuski povjesničar, o temama gdje je "Sabor uveo novotarije, kao što su svrhe braka, kolegijalnost, vjerska sloboda i ekumenizam, Benedikt XVI. je podržao reforme do točke nastavka međureligijskog dijaloga, ne oklijevajući obnoviti famozni asiški susret, iako ga se promatralo kao jedan od najupitnijih izraza pontifikata njegova prethodnika."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"U temeljnim načelima katoličanstva, opravdavao je i ukidanje katoličkih država, okrećući leđa načelu Kristove društvene vladavine nad društvima, kako se to shvaćalo kroz petnaest stoljeća. Međutim, to isto načelo kršćanskih država izvorno je omogućilo izlazak iz razdoblja progona kako bi se evangeliziralo svijet, izgradili tornjevi u svim selima utemeljenim pod blagim jarmom kršćanstva."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Upravo je njegovim ukidanjem proklijao miris relativizma obilježenog općom dekristijanizacijom društva i galopirajućim nezadovoljstvom crkava. Kako se budu održavala koncilska načela, postoji velika bojazan da će njihove najkatastrofalnije posljedice, kao što smo vidjeli u proteklih šezdeset godina, i dalje biti na djelu unutar Crkve."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">I zaključuje s dvije nepobitne činjenice: "Tražeći da se tradicionalni misal u kratkom periodu potpuno napusti, [i] sazivanjem Sinode o sinodalnosti kako bi se onemogućilo svako vraćanje unatrag, sadašnji papa želi definitivno uništiti načelo hermeneutike kontinuiteta koje je propalo onog dana kad je Benedikt XVI. podnio ostavku [sa svoje službe]."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Utopijska hermeneutika</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">O neuspjehu ove dvosmislene hermeneutike, o. Claude Barthe u Res novaeu od 31. siječnja, uzimajući u obzir intervju dan Edwardu Pentinu za <i>National Catholic Register</i> od 9. siječnja, tvrdi:</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"U svom obraćanju Rimskoj kuriji u prosincu 2005. godine Benedikt XVI. prilično je neodređeno objasnio svoj projekt: primjeniti na Drugi vatikanski sabor 'hermeneutiku napretka u kontinuitetu', i to za lex credendi [pravilo vjerovanja]."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Štoviše, prema njemu bi jedan od učinaka liberalizacije stare liturgije trebao biti da se oponašanjem, kontakom, 'obogaćivanjem', omogući ispravljanje i ispravno tumačenje nove liturgije. To je bila utopija. Jer, kako god da se služi i tumači, nova liturgija zadržava svoje intrizične nedostatke, a to su doktrinarni nedostaci."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Međutim, u isto vrijeme "Benedikt XVI. također je bio naklonjen slavljenju predkoncilske liturgije, <i>lex orandi</i> pridružen <i>lex credendi</i> koji je također bio pretkoncilski. Benedikt XVI. je nevoljno ili možda djelomično svojevoljno, položio minu pod koncilsku zgradu."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Takvo je ambivalentno nasljeđe Benedikta XVI., koje može samo potaknuti rastuću zbunjenost i na kojem se ne može temeljiti čvrsta reakcija na postkoncilski debakl. Kao što Cȏme de Prévigny kaže: "Sada moramo moliti da papa, definitivno oslobođen od Koncila i problema povezanih s njime, može napisati novu stranicu za Crkvu, ponovno potvrđujući vječna načela katoličanstva."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/conservative-reaction-against-pope-francis-80446" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-38841883340633765512023-03-12T00:42:00.004+01:002023-03-13T16:49:47.864+01:00III. korizmena nedjelja<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvy6xwroSzG1dzcK74qhsL2GteGRPLOXcI01iOnIZQSVDNHc_Ng6W5KfkwC5fCMblRddEp1SDaq1tmbiyk3N9yRr0UJ-iyJCgjbT2ZEcCKG9GX81poTqOIrCt8DHzKS1PwJXzorDHMwOekPbwhwpRafipl9Cr7vK4yhv3LswYHwSux1QBhpgySvFEt/s419/exorcism-art-blogimg-1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="236" data-original-width="419" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvy6xwroSzG1dzcK74qhsL2GteGRPLOXcI01iOnIZQSVDNHc_Ng6W5KfkwC5fCMblRddEp1SDaq1tmbiyk3N9yRr0UJ-iyJCgjbT2ZEcCKG9GX81poTqOIrCt8DHzKS1PwJXzorDHMwOekPbwhwpRafipl9Cr7vK4yhv3LswYHwSux1QBhpgySvFEt/s16000/exorcism-art-blogimg-1.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator"><div class="dropcaps">P</div><b>o</b><span><b>slanica (Ef 5, 1-9):</b> „Braćo: nasljedujte Boga kao predraga djeca i ljubite se kao što je Krist ljubio nas i za nas se predao kao prinos i miomirisna žrtva Bogu.<a name='more'></a></span><br /></div><div class="separator">A bludnost ili kakva druga nečistoća i škrtost neka se među vama i ne spominje, kao što dolikuje svetima. Tako ni bestidnost i besmislen govor ili nepristojne šale, što sve nije na mjestu, nego radije zahvaljivanje. Znajte ovo i dobro zapamtite: nijedan bludnik ili nečist čovjek ili škrtac, jer su to idolopoklonici, neće imati baštine u Kristovu i Božjem Kraljevstvu. Da vas ne bi tko zavarao ispraznim rječima, jer zbog toga dolazi Božja srdžba na nepokornu djecu. Dakle, ne budite njihovi sudrugovi! Nekada ste bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu. Živite kao djeca svjetla, jer plod je svjetla dobrota, pravda i istina.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Sv. Evanđelje (Lk 11, 14-28): </b>„U ono vrijeme: Isus je izgonio đavola iz čovjeka koji je bio nijem. I kad je istjerao đavla, nijemi progovori, i mnoštvo se ljudi divilo. Ali neki rekoše: „On izgoni đavla pomoću Beelzebuba, poglavice đavola”. Drugi pak iskušavajući Ga zatraže od Njega znak s neba. Isus razumije njihove misli i reče: „Svako kraljevstvo u sebi nesložno opustjet će, i srušit će se kuća na kuću. Tako, ako je i đavao zavađen u sebi, kako će se održati njegovo kraljevstvo? Kažete naime da ja izgonim đavla pomoću Beelzebuba. Ako ja izgonim đavla pomoću Beelzebuba, čijom ih moću izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci. Ali, ako đavla izgonim Božjom silom, doista je Božje kraljevstvo došlo k vama. Kada jak i dobro naoružan čovjek čuva svoj dom, u miru je sve što ima. Ali, kad dođe jači od njega i svlada ga, uzme mu oružje u koje se pouzdavao i razdijeli što zaplijeni. Tko nije sa mnom protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa. Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta po pustim mjestima tražeći pokoja. Ali, kad ga ne nađe, reče: „Povratit ću se u svoju kuću iz koje sam izišao”. I kad se povrati, nađe je pometenu i uređenu. Zatim otiđe, uzme sa sobom sedam drugi duhova gorih od sebe, i s njima uniđe i nastani se ondje. Tako posljednje stanje onog čovjeka bude gore od pređašnjega”. Kad je On to rekao, neka žena iz naroda poviče: „Blago utrobi koja te nosila i prsima koje su te dojila! A On odgovori: „Još više blago onima koji slušaju Božju riječ i po njoj žive.” </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Treća korizmena nedjelja </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U kršćanskoj starini nazivala se ova nedjelja „nedjeljom skrutinija”, jer su toga dana morali vjernici u crkvi izjaviti, smatraju li izabrane katekumene dostojnima, da budu pripušteni svetomu Krštenju. Ujedno se toga dana nad njima izricao prvi egzorcizam tj. zaklinjanje đavla. Stoga se razloga i pjeva kod ove Svete Mise Evanđelje o tome, kako je Isus izgnao đavla. Tom zgodom je Spasitelj održao i poučnu propovijed o tomu, kako se čovjek, koji se otresao đavolske prevlasti, ne smije vračati natrag na put grijeha, jer će njegov pad biti još gori, nego li što je bio prije. Bila je to opomena katekumenima, ali u isti mah i svima vjernicima.” (Dragutin Kukalj: Dani spasenja, str. 52) </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Kao što dolikuje svetima.... </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Kristove riječi nadopunjuje Pavao u svojoj poslanici, koji kaže, da se ostavimo bezbožničkog načina života. Dok smo živjeli u grijehu, bili smo u tami. Primivši Sveto Krštenje došli smo u svjetlo i sad se više ne možemo vraćati natrag u tamu. (...) </div><div class="separator">I u ovoj Misi kao i u drugim korizmenim Misama molimo u psalmodijskim dijelovima i molitvama Gospodina, da nam ne uskrati svoje pomoći u svladavanju naših unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, koji nas navode na grijeh. </div><div class="separator">Vrlo je lijepa u ovoj Misi Pričesna pjesma: <i>„Vrabac nalazi sebi dom i grlica gnijezdo gdje da stavi svoje mlade. Tako ja nalazim Tvoje oltare, Gospodine nad vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji stanuju u Tvojem domu, Gospodine! Oni će Te vječno slaviti”.</i> Oči katekumena uprte su u Gospodina i oni žele, da što prije postanu članovima Crkve. Vjernici su to već postigli i oni nalaze ugodno prebivalište u kući Očevoj, koji hrani najboljom hranom, pravim Tijelom Sina svojega pod prilikama kruha u Svetoj Pričesti.” (Isto, str. 52-53) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>U ono vrijeme: Isus je izgonio đavola iz čovjeka koji je bio nijem. I kad je istjerao đavla, nijemi progovori...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Otkad je Isus razorio kraljevstvo vražje, vrlo su rijetki slučajevi, da bi tko god od kršćana bio tjelesno opsjednut od nečistoga duha; ali zato ih je od njega mnogo više opsjednuto na duši, a to su svi oni, koji mu služe smrtnim grijehom. On ih je ulovio u svoje zamke i zasužnjene drži za svoju volju. Zamke pak njegove jesu naše neuredne strasti i zle pohote, koje nas vuku od jednoga grijeha u drugi.” (Dr. Martin Štiglić: Homilije za sve nedjelje, str. 163) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Što je to nijemi sotona? - To je đavao nečistoće. Tako ga je nazvao i sam Isus u Evanđelju.” (o. Luigi Chiavarino: Ispovijedajte se dobro – dijalozi i primjeri, str. 28) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Kako god vuk, kad ugrabi ovcu, uhvati ju za vrat, da ne može vikati za pomoć, tako i đavao, kad čovjeka na grijeh zavede, zatvori mu usta, da ne može više govoriti. Takav je čovjek nijem prema Bogu, jer Mu se ne moli, niti Ga hvali, niti za kakvu milost prosi. Nijem je prema drugima, jer na tuđe grijehe šuti, niti koga pokara kada treba. Nijem je prema samomu sebi, jer se ili vrlo rijetko ili nikada ne ispovijeda, ili ako se ispovijeda, možda i koji veliki grijeh od srama ili straha prešuti, i tako pada još u veće prokletstvo.” (Dr. Martin Štiglić: Homilije za sve nedjelje, str. 163-164) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>„Jadnih li nas! Moramo, dakle biti oprezni. - Jasno! Sveti Augustin tvrdi: „Kao što je oholost nastanila Pakao anđelima, tako ga bludnost puni ljudima”. A Sveti Alfonz dodaje, da su svi kršćani – koji propadaju – osuđeni radi bludnosti ili bar ne bez nje. </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>- A koji je uzrok tomu? - Dva su osobita razloga: 1. ljudi vrlo lako počine nečiste grijehe; 2. vrlo ih teško isprave. </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>- Zašto je vrlo lako počiniti nečiste grijehe? - Jer ne smijemo misliti, da su nečisti grijesi samo bludni čini, preljubi i slične gnusobe: to su samo krajnosti. Da netko smrtno sagriješi nečistoćom, dostatni su pohotni pogledi, sramotno čitanje, razvratne pjesme, raspuštene kretnje i razgovori, raskalašena ljubakanja, nepristojni čini, pa čak i misli i nutarnje naslade i nečiste želje, kad na njih slobodno pristane. </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>- A zašto ih je najteže popraviti? - Jer, nažalost, jedan grijeh vuče drugi, dok se malo po malo ne splete lanac, koji je zatim vrlo teško prekinuti. Jao onome, tko počne! </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>- Je li moguće? Ali zar ispovijed ništa ne pomaže? Zar nije dostatna, da prekine taj lanac? - Ispovijed je uvijek najsnažnije sredstvo, ali samo dobra ispovijed. Tu je naprotiv varka i sva snaga nijemog đavla; on zatvara usta, kako smo već vidjeli, i ne dopušta čovjeku, da dobro ispovijedi ove grijehe. </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>- Oh, kad bi se nesramnici svaki puta dobro ispovijedili, ne bi ustrajali u nečistoći, za ne, oče? Ispovijed bi bila jača od nje? - Točno! Nijemi đavao voli tmine. Ispovijed nosi svjetlo, a svjetlo raspršuje grijehe. </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>- Dakle, Božje milosrđe napušta bludna grešnika? - Ne napušta Bog bludnika, nego bludnik napušta Boga, ili više ne mari za Nj, ili – još gore – prezire Ga... (...) Stoga bludnost zovu majkom konačna nepokajanja, a sveci kažu: „Bestidan život, neraskajana smrt.”(o. Luigi Chiavarino: Ispovijedajte se dobro – dijalozi i primjeri, str. 28-30) </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U Petrovoj i Lateranskoj crkvi u Rimu ostao je od starine običaj, da pokornik iza ispovijedi klekne pred ispovjedaonicu, a svećenik ga udari lagano po glavi dugom šibom. Što to znači? </div><div class="separator">Kada bi stari Rimljani htijeli dati robu slobodu odveli bi ga pred suca na trg, a on bi ga proglasio slobodnim i pri tom bi ga udario šibom. To je bio takozvani zadnji udarac i znak oslobođenja. Slično i onaj udarac ispovjednika znači, da se pokornik oslobađa vražjeg ropstva i da postaje slobodno dijete Božje. Ova se milostinja daje svakomu, koji se skrušeno kaje i svoje grijehe iskreno ispovijedi.” (Đuro Cezner: Svijetlo dana Gospodnjega, str. 249) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U gradu Lionu nosio je svećenik Popudbinu bolesniku. Neki radnik, veliki grešnik, prema komu je svećenik baš išao, umakne brzo u drugu ulicu, da ne mora pokleknuti pred Presvetim. Svećenik je zašao baš u istu ulicu. Radnik pobježe u pokrajnju, a svećenik opet za njim, jer ga je tamo put vodio. U neprilici skoči radnik u jednu kuću, a svećenik uniđe u istu, jer je tamo bio bolesnik. </div><div class="separator">Radnik otvori prva vrata i nađe se baš u sobi bolesnika, kamo odmah iza njega stupi i svećenik. </div><div class="separator">Radnika taknu milost Božja, on pade na kojena pred Isusom, koji ga je slijedio i komu je htio umaći. Ljubav Isusova ganu mu srce, on se skrušeno ispovijedi i započe pravi kršćanski život. </div><div class="separator">I za tobom, grešniče, ide Isus, da te spasi, tebe On progoni svojom ljubavi. Kad god vidiš gdje se drugi ispovijedaju, to je opomena za te, kad drugi primaju Isusa u Sv. Pričesti, On i tebe sebi zove. </div><div class="separator">Ne budi tvrd, skruši se, ispovijedi se i živi kao katolik. Ne opetuj onih ludih fraza slabih katolika: „Bog zna grijehe moje, Njemu ću ih ispovijedati; svećenik je grješnik kao i ja; ispovijed su izmislili svećenici itd.”. Bolje ti je promisliti, kako je Bog dao vlast apostolima i svećenicima opraštati grijehe.” (Isto, str. 249-250) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„O grešniče! Tebi nudi milosrdni Bog slobodu! Bog ti nudi svoje prijateljstvo i ljubav. On od tebe samo traži kajanje i ispovijed. <i>„Sin Čovječji, došao je iskati i spasiti što bi izgubljeno” (Lk 19,10). </i>O milosrđa Božjega! Grešniče, što robuješ tmini, strasti, što si izgubio slobodu i Boga svoga, spoznaj jadno stanje duše. Kidaj lance ropstva i prihvati brzo ruku svoga Spasitelja, koju ti pruža na pomirenje. Slavi Boga, koji je prema tebi tako milosrdan!” (Isto, str. 249) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Vjeruj, brate, da je Sv. Ispovijed od Boga, jer da nije, davno bi je svećenici napustili, kao svoj najveći teret, a i kršćani, jer traži žrtve i poniznosti. Sv. Ispovijed je divno djelo ljubavi i milosrđa Božjega, a ujedno je jedino sredstvo, po kojem iza krštenja dobivamo oproštenje grijeha.” (Isto, str. 250) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U životu Sv. Jeronima nalazimo ovaj događaj: kada je on bio jednom u špilji betlehemskoj, čuo je, kako mu Božanski Spasitelj govori: <i>„Jeronime, danas je moj blagdan, daj mi štogod”.</i> On odgovori: <i>„Isuse, dajem Ti svoja dobra djela, postove i molitve”.</i> Isus je nastavio: <i>„Daj mi što drugo”. </i></div><div class="separator"><i>„Nemam ništa više, da Ti darujem, Isuse, ali reci mi ipak, što bih Ti dao”?</i> Pun blagosti i ljubavi reče mu Gospodin: <i>„Jeronime, daj mi svoje grijehe, da ti ih oprostim”. </i></div><div class="separator">Uvijek, a osobito u korizmi, govori svima nama Isus: <i>„Daj mi grijehe svoje, da ti ih oprostim”.</i> O kolika je ovo ljubav! Odazovimo se Isusu s velikom zahvalnošću, predajmo Mu po svećeniku u ispovijedi grijehe svoje i On će nam ih sve oprostiti.” (Isto, str. 250) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Svako kraljevstvo u sebi nesložno opustjet će, i srušit će se kuća na kuću...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Promatrajmo nadalje, „kao da bi [Isus] htio reći: „Vi velite, da ja preko Beelzebuba kneza vražjega izgonim đavle. No čujte, kako si samo protuslovite. Čvrstoća kraljevstva stoji u jedinstvu državljana. Ako su ovi među sobom nesložni, kako će opstati njihovo kraljevstvo? I dobrobit obitelji stoji u slozi pojedinih njezinih članova. Jesu li ovi među sobom nesložni, onda obitelj takva mora propasti. To jamačno dopuštate i vi. Dobro, dakle. I sotona ima svoje kraljevstvo i obitelj. Ako dakle ja, u ime Beelzebuba, poglavice vragova, izgonim vragove, onda je sam sotona protiv sebe, jer ruši svoje vlastito kraljevstvo i obitelj; a to je nemoguće. Po tom je nemoguće, da meni, koji sam došao razoriti kraljevstvo sotonino, sam sotona pomaže, kako ću mu razoriti kraljevstvo, koje on hoće svakako da uzdrži.” (Dr. Martin Štiglić: Homilije za sve nedjelje, str. 166) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Ali, kad dođe jači od njega i svlada ga, uzme mu oružje u koje se pouzdavao i razdijeli što zaplijeni...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U stara vremena bio je običaj, da su držali po jednoga oružnika ili više na vratima kuće ili u dvorištu, da čuva kuću i pokućstvo, pa ako bi tko god htio na silu navaliti u kuću, odbio bi ga oružjem u ruci, da bude sve na miru, štogod je u kući. Takvomu oružniku prispodbljava Isus đavola, koji je osvojio svijet i čuvaše ga u miru, kao svoju vlastitost, da mu ga tko ne otme. Sad izvodi dalje Isus ovako: „Đavo kao hrabar oruđnik čuvaše dosele ovaj svijet i držaše ga mirno pod svojom vlašću. Oružje njegovo, u koje se najviše uzdao i u njem držao sapet rod ljudski, bijaše bezboštvo i razuzdanost. Nu Ja sam đavola svladao odbivši njegove kušnje i prognavši ga u Pakao; oružje sam njegovo skršio zasadivši među ljudima božanski nauk i ćudorednost; duše, što ih bijaše ugrabio, oteo sam mu, i razdijelio u svojoj Crkvi, tako da su jedni postali apostoli, drugi mučenici, treći ispovjednici, četvrti djevice i svetci svake vrste. Ako sam Ja dakle svladao đavola, lišio ga oružja i oteo mu duše, što ih bijaše zasužnio, onda je očigledno, da sam Ja veći i jači od njega, te mi nije trebalo njegove pomoći, da iz opsjednutih izgonim vragove. Da ja s njim ne držim, vidi se i odatle, što smo si mi najveći protivnici. Ja hoću da ljude spasim, a on da ih pogubi; ja ih odvraćam od grijeha i nagovaram na krepost, a on sije među njima razdor, mržnju, bezvjerstvo i svakojake grijehe. I tako je među nama nepomirljiv rat, te je svaki moj protivnik koji s vragom drži, a koji sa mnom drži, njemu se protivi. Nije dakle moguće, da ja preko njega izgonim vragove. A budući da vi, Farizeji, koji biste me morali priznati za Mesiju, i u tom dobrim primjerom prednjačiti narodu, odvraćate narod od mene klevećući moja čudesa, vi ste moji protivnici i držite s đavolom, mojim protivnikom, i tako razorujete što ja sijem, i rasipljete što ja skupljam.” (Isto, str. 167-168) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Još više blago onima koji slušaju Božju riječ i po njoj žive...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Dvije nam se zastave u vječnost viju. Zastava Isusova i zastava protivnika Njegovih. I zaista Isus je razdijelio svijet u ta dva tabora: u sinove Božje i u sinove svijeta ovoga (usp. Lk 16,8). To je On i potvrdio u govoru onom oprostnom na zadnjoj večeri (Iv 16,20), kad je ono rekao, da kad u jednom taboru vlada veselje, u drugom da vlada plač i obratno. </div><div class="separator">Naši su pređi, hvala Bogu, uvijek se nalazili, otkako su Sv. Krst primili, boreć se za krst časni u taboru, u kojem je pobjedonosna zastava križa. To nas je, hvala Bogu i u životu održalo. U novije vrijeme neprijatelji naši htijeli bi nas odvratiti od te povijesne tradicije naše, pod izlikom, da su nova vremena i novi duh, koji traži, da se sasvim prekine sa dosadašnjim našim tradicijama i životom u ime tobožnje neke nove evolucije u narodnom pogledu, koja s vjerom da nema ništa zajedničkoga. To bi bila za nas smrt, a ne kakova tobožnja evolucija, jer odstrani ono, što je bitno u organizmu, nisi mu nego zadao smrt. </div><div class="separator">Vjerni ostanimo toj zastavi Kristovoj, koja se vije samo u Njegovoj pravoj Crkvi, okupljajmo se oko nje u složne redove, odbacimo stari jal i neslogu, od koje je uvijek domovina naša krvarila, zapamtimo ove riječi današnjeg Svetog Evanđelja, da je svako kraljevstvo, koje je u sebi rascjepkano, od kratkoga vijeka...” (Dr. Ivo Kraljević: Propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini, str. 115) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„O, Bože, pravedni i milosrdni, evo me k Tebi. Ja se odričem vraga i njegova ropstva i vraćam se skrušen Ocu svome. O daj, da po svećenikovu odrješenju uniđe mi i utjeha u dušu moju. </div><div class="separator">Iz dubine srca slavimo sa psalmistom veliko milosrđe Božje, pa recimo: „Ispovijedit ću proti sebi nepravdu svoju Gospodinu i Ti si oprostio bezbožnost grijeha moga”. (Ps 31,5) </div><div class="separator">„Hvalite Gospodina, jer je dobar, jer je milosrđe Njegovo vječno!” (Ps 106,1)” (Đuro Cezner: Svijetlo dana Gospodnjega, str. 250) </div><div class="separator">„Pogledaj, molimo, svemogući Bože, na molitve poniznih i u našu obranu pruži desnicu svojeg veličanstva.” (Zborna molitva, Rimski Misal)</div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-15946101883832049042023-03-07T11:24:00.011+01:002023-03-07T21:48:35.437+01:0056. okružno pismo Trećega reda FSSPX-a Austrijskog distrikta<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2b0hhjSfjnATkiBH0NcV5SUtYU0zW7Oz5uLFhFL-yRYtReA9zhzyD8DUJOgOXy-g9NOy6MewfNKXq7vLpHenIjrl4bjMGsVqFOxXJZGX-pNKUmlIA4v3OHNrxDN40BMH-_2HRUVlhNP_mafohLTxcOYGxi3UMFQXL9t3Hqgkrtfmbt0l0aAIoQkE3Pw/s400/pius-x-medal-1_1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="282" data-original-width="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2b0hhjSfjnATkiBH0NcV5SUtYU0zW7Oz5uLFhFL-yRYtReA9zhzyD8DUJOgOXy-g9NOy6MewfNKXq7vLpHenIjrl4bjMGsVqFOxXJZGX-pNKUmlIA4v3OHNrxDN40BMH-_2HRUVlhNP_mafohLTxcOYGxi3UMFQXL9t3Hqgkrtfmbt0l0aAIoQkE3Pw/s16000/pius-x-medal-1_1.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">H</div><div class="separator">valjen Isus i Marija!</div><div class="separator">Dragi članovi, postulanti, interesenti i prijatelji Trećega reda sv. Pija X.,</div><span><a name='more'></a></span><div class="separator">već neko vrijeme doživljavamo ponovni napad na najsvetije što mi, katolici, posjedujemo na ovome svijetu, Presvetu Misnu Žrtvu. Želim Vas najprije podsjetiti na nekoliko riječi našeg generalnog poglavara:</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Dragi Bog zasigurno ima u vidu još jedan cilj kada dopušta ovaj novi napad na Tridentsku Misu. Nesumnjivo je da su posljednjih godina mnogi svećenici i vjernici otkrili ovu Misu i da su kroz nju naišli na novi duhovni i moralni horizont koji im je otvorio vrata za posvećenje njihovih duša. Najnovije mjere poduzete protiv Mise prisilit će ove duše da povuku sve posljedice onoga što su otkrile: sada moraju izabrati – sa svim elementima razlučivanja koji im stoje na raspolaganju – ono što je neophodno za svaku dobro osviještenu katoličku savjest. Mnoge će se duše naći pred važnim izborom koji će utjecati na njihovu vjeru jer – recimo to još jednom – Sveta Misna Žrtva vrhovni je izraz cijeloga doktrinarnoga i moralnoga svijeta. Stoga je to pitanje izbora katoličke vjere u cijelosti i kroz nju odabira našega Gospodina Isusa Krista s Njegovim Križem, Njegovom Žrtvom i Njegovim sveopćim kraljevstvom. Radi se o odabiru Njegove Predragocjene Krvi, nasljedovanja Raspetoga i to do kraja, potpunom, strogom i dosljednom vjernošću.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Svećeničko bratstvo sv. Pija X. dužno je pomoći svim onim dušama koje su trenutno uplašene i zbunjene. Kao prvo, dužni smo im pružiti sigurnost da Tridentska Misa nikada neće nestati s lica zemlje. To je apsolutno neophodan znak nade. Štoviše, svatko od nas, bio svećenik ili vjernik, mora im pružiti toplu ruku pomoći, jer onaj tko ne želi dijeliti bogatstvo u kojemu uživa, u stvari je nedostojan da ga posjeduje. Samo ćemo na taj način istinski ljubiti duše i pokazivati svoju ljubav prema Crkvi. Jer svaka duša koju osvojimo za Križ našega Gospodina i za neizmjernu ljubav koju je On očitovao Svojom Žrtvom, bit će duša koja je istinski osvojena za Njegovu Crkvu i za ljubav koja oživljuje Njegovu Crkvu, koja mora biti naša, pogotovo u ovom sadašnjem vremenu.“ (don Davide Pagliarani, generalni poglavar, 22. 7. 2021.)</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Smatram vrlo važnim da u Crkvi ponovo više govorimo o svetoj Misi. Isto tako u Svećeničkom bratstvu. Sveta Misa nije samo neka lijepa stvar, neko blago, nego ono jedno blago, središte našeg života. Ako imamo izbora, onda se uvijek moramo odlučiti za svetu Misu, tada, i samo tada smo zaista razumjeli kršćanski život.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Navedimo primjer: ako se netko želi vjenčati i osniva obitelj te traži mjesto gdje će ubuduće živjeti, tada postoji samo jedan odgovor - tamo gdje je sv. Misa, tamo gdje i djeca mogu pohađati sv. Misu, po mogućnosti i radnim danom. Mnogi se sele na selo radi zdravog života i time čine veliku pogrešku svog života. Nisu dovoljno duboko shvatili poredak vrijednosti jer ako možemo birati, moramo se odlučiti za sv. Misu. Dakako da nas Crkva ovdje ne obvezuje, ali to je mudar savjet nadamo se svakog dobrog pastira i donekle razumnog katolika. Upravo u teškim vremenima treba nam sv. Misa! Obitelji treba sv. Misa, djeci i mladima treba sv. Misa!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Stoga je to pitanje izbora katoličke vjere u cijelosti i kroz nju odabira našega Gospodina Isusa Krista s Njegovim Križem, Njegovom Žrtvom i Njegovim sveopćim kraljevstvom.“ Tako govori sa svom jasnoćom iz ljubavi prema dušama naš generalni poglavar. Želim ovo svima vama ponoviti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Vidite kako se već desetljećima ide drugim putem, takozvanim novim putevima, u teologiji, u pastoralu, u crkvenosti. Ali to nisu katolički putevi! Ovo što već nekoliko godina moramo proživljavati ponovni je vrhunac uništenja Katoličke Crkve.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ne smijemo se nikada naviknuti na to ili postati ravnodušni! Moramo pokušati, prije svega, nadnaravno reagirati u istini i ljubavi. Pripazimo da ne sagriješimo kroz neku ishitrenu reakciju.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Sve ovo nisu nove misli. Ali moramo si ove misli uvijek iznova predočiti, jer nam je Bog podario ovo posebno poslanje u vezi s Tradicionalnom Svetom Misom. Članovi Trećeg reda također na vrlo osobit način sudjeluju u tom poslanju našeg djelovanja. Budimo sve više apostoli Tradicionalne Svete Mise, prvenstveno tako da se sami sve više potrudimo oko produbljivanja, a onda da ta divna dobra podijelimo s mnogim drugima.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Tri savjeta:</div><div class="separator">1.) Čitajmo ponovno dobre duhovne knjige o Svetoj Misi – pitajmo svoje dušobrižnike!</div><div class="separator">2.) Dobra priprema i zahvala – popričajmo možda opet s ispovjednikom / duhovnikom o tome kako se to čini, kako bi se moglo poboljšati.</div><div class="separator">3.) Primjeri su najbolje svjedočanstvo. Ovdje članovi Trećeg reda mogu razviti predivan apostolat u svojim obiteljima, među kolegama na poslu, itd. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Dragi članovi, postulanti, interesenti i prijatelji Trećeg reda sv. Pija X.,</div><div class="separator">vikend nakon Uskrsa, 15. i 16. travnja 2023., s početkom u 12.30, ponovno će se održati susret Trećeg reda u Jaidhofu. Svi ste srdačno pozvani!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Tema: Značaj Tradicionalne Svete Mise za dobro ispunjenje staleških dužnosti / Život trećoredaca kao posebni blagoslov za obitelji</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Molimo da se prijavite izravno u Jaidhofu (najbolje preko emaila: kontakt@fsspx.at, ili telefonski) ili preko svojih dušobrižnika.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">S mojim svećeničkim blagoslovom,</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="text-align: right;">Vaš p. Johannes Regele</div><div class="separator" style="text-align: right;">Jaidhof, 25. siječnja 2023., blagdan obraćenja sv. Pavla apostola</div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-89568834026660006512023-03-04T16:59:00.006+01:002023-03-05T17:39:00.601+01:00Korizma – kratak put k savršenstvu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJ1vsxmUsSquqhsvqAdZ9DoBZbz-A2kIFURluPcxYDlOMU1BZMppt3_4yJRbXTT0D0pUBZEuLTuW28lMbJAw_kEqMW-IpidftKz_3vKsc50cKHL_ymW0wI6JEYrLGco6qfwKIt1QNF91VCY-a7WDTtCJY-gY4HgmL20fC2rK_PZKT69BahJsDMawJqZQ/s916/kratak%20put.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="916" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJ1vsxmUsSquqhsvqAdZ9DoBZbz-A2kIFURluPcxYDlOMU1BZMppt3_4yJRbXTT0D0pUBZEuLTuW28lMbJAw_kEqMW-IpidftKz_3vKsc50cKHL_ymW0wI6JEYrLGco6qfwKIt1QNF91VCY-a7WDTtCJY-gY4HgmL20fC2rK_PZKT69BahJsDMawJqZQ/s16000/kratak%20put.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">M</div>atejevo evanđelje sadrži na kraju 5. poglavlja – uvoda u propovijed na gori – Gospodinov poziv: „Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.“<br /><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator"><div class="separator">Nije li to nedostižan zahtjev? Sv. John Henry kardinal Newman (1801.–1890.) je u jednom malom razmatranju ukazao na „kratki put“ k savršenstvu:</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Po riječima svetaca, ako želimo biti savršeni, ne treba raditi ništa drugo nego ispunjavati obične svakodnevne obaveze.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Kratak put k savršenstvu – kratak, ne zato što je lako njime ići, nego jer je svrsishodan i jasan. Nema kratkih, ali ima sigurnih puteva k savršenstvu!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Vjerujem da je ovaj nauk od velike praktične koristi za nas. Lako je imati zamagljene predodžbe o savršenstvu, koje vrlo često služe samo tome da o njima govorimo, ako mu ne želimo težiti. Ali čim ga čovjek ozbiljno želi i čim ga počne tražiti, zadovoljit će ga samo ono što je pred njim dostižno i jasno i što mu pokazuje smjer, kako se može u njemu vježbati.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Moramo imati na umu što se podrazumijeva pod savršenstvom. Ono ne znači nešto izvanredno, nešto neobično ili osobito junačko – nemaju svi priliku biti junaci ili mučenici – savršenstvo znači ono što ta riječ znači u uobičajenom smislu. Savršenim nazivamo nešto što je bez greške, potpuno, trajno i zdravo – mislimo na suprotnost od nesavršenoga. S obzirom na to da vrlo dobro znamo što nesavršenstvo u duhovnom životu znači, suprotnost nam pokazuje što je savršenstvo.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Dakle, savršen je onaj tko potpuno izvršava svoj svakodnevni posao, više od toga ne moramo raditi da bismo težili k savršenstvu. Ne trebamo izlaziti iz kruga svakodnevnih dužnosti. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Naglašavam to jer mislim da se tako naši pogledi pojednostavljuju i naši napori usmjeruju na dostižan cilj. Ako me pitaš što trebaš napraviti da bi bio savršen, kažem ti:</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">– ne ostani ležati u krevetu kada je vrijeme za ustajanje,</div><div class="separator">– prve misli posveti Bogu,</div><div class="separator">– obavi pobožan posjet Presvetom Oltarskom Sakramentu,</div><div class="separator">– pobožno moli Angelus,</div><div class="separator">– jedi i pij na Božju čast,</div><div class="separator">– sabrano moli krunicu,</div><div class="separator">– budi sabran,</div><div class="separator">– kloni se zlih misli,</div><div class="separator">– dobro obavljaj svoje svakodnevno razmatranje,</div><div class="separator">– svaki dan ispituj svoju savjest,</div><div class="separator">– idi u pravo vrijeme na počinak</div><div class="separator">... i već jesi savršen.</div><div><br /></div><div><i>Izvor: <a href="https://fsspx.de/de/news-events/news/fastenzeit-ein-kurzer-weg-zur-vollkommenheit-80321">fsspx.de</a></i></div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-68040207739228805562023-03-01T09:33:00.061+01:002023-03-05T10:02:56.698+01:00Svetost Crkve (II.): apologetska obilježja<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6Wap2dzW1x52ILleVHFw-TuLvnjPRpB0A7c3rOdq3jPzCvYPbsmWTX-ngnqZw8yhb4dPlk_JbC2Mof4As1OVfyZ9QlTERPDD9J7pltW5wKUSZVMnIA57k3G6hGE00CD7UMpdhB3rF8PTMiR5sILanMfcUxTQd7ZqB0LmTElEtKBz0Un3e4CEjJlBC/s800/concile_vatican_i.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6Wap2dzW1x52ILleVHFw-TuLvnjPRpB0A7c3rOdq3jPzCvYPbsmWTX-ngnqZw8yhb4dPlk_JbC2Mof4As1OVfyZ9QlTERPDD9J7pltW5wKUSZVMnIA57k3G6hGE00CD7UMpdhB3rF8PTMiR5sILanMfcUxTQd7ZqB0LmTElEtKBz0Un3e4CEjJlBC/s16000/concile_vatican_i.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">N</div>akon razmatranja svetosti kao takve, potrebno ju je promotriti kao jedno od obilježja Crkve.<span><a name='more'></a></span></div><div class="separator">Pojam <i>obilježja </i>odnosi se na filozofiju - to znači da se stvarnost može prepoznati kao takva zahvaljujući elementima koje sadrži i koje samo ona sadrži. Prisutnost ovog obilježja pokazuje da je riječ o stvarnosti koju ono označava. Apologetika je grana teologije koja ima za cilj omogućiti osobi dobre volje pristup katoličkoj vjeri, uklanjajući prepreke lažnih prigovora i pokazujući koherentnost i ljepotu Objave koju je donio Krist te nužnost Crkve u planu otkupljenja.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Obilježja Crkve u apologetici</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">Prema Prvom vatikanskom saboru prava Crkva Isusa Krista prepoznatljiva je po četiri "obilježja" - ona mora biti jedna, sveta, katolička i apostolska.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">To znači da svetost Crkve (kao i ostale tri oznake) nije samo dogma koja proizlazi iz objave, kao što smo vidjeli u prvom članku, nego mora biti i prepoznatljiva od onih koji ne vjeruju, kako bi mogli razumno priznati "vjerodostojnom" tvrdnju Rimske Crkve da je ona Crkva Isusa Krista.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">No kako prepoznati svetost ako netko nema vjeru? Radilo bi se sigurno o kružnoj logici ako bismo to jednostavno doveli u vezi s onim što je Isus Krist objavio. Stoga je potrebno pribjeći vanjskim očitovanjima ove svetosti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ova očitovanja postoje na dvije razine: svetost načela koja naučava ova ustanova i svetost njezinih članova. Također treba biti moguće ustvrditi da ta obilježja pripadaju isključivo ustanovi koja tvrdi da je prava Crkva.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Svetost načela</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">Prava religija mora posjedovati načela ponašanja koja, kada se slijede, vode ljude ne samo do čestitog života, već i do moralnog savršenstva koje može procvjetati u junaštvu kreposti. Ona očito ne može sadržavati propise protivne naravnom zakonu ili zdravom razumu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Stoga isključujući poganske religije ili islam, koji često sadrže propise suprotne samom naravnom zakonu (npr. poligamija), čak i ljudi bez vjere mogu lako prepoznati superiornost moralnih i duhovnih načela sadržanih u Evanđeljima. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ništa u kršćanskim propisima, kako ih Crkva proglašava, ne može dovesti do kršenja naravnog zakona; sve vodi samoodricanju i herojskoj ljubavi prema bližnjemu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">No ovdje nam je dužnost istaknuti da ta načela kršćanskog morala zadržavaju svu svoju snagu samo u Rimskoj Crkvi. Protestantizam je doveo do obezvrjeđivanja djela, do apsolutizacije savjesti i do popuštanja zahtjevima vremena. Što se tiče odvojenih istočnih crkava, one su stoljećima popuštale na nerazrješivosti braka i već to pokazuje da ne poštuju čak ni naravni zakon.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Modernizam, koji potkopava načela savršenstva kršćanstva sačuvana predajom u Rimskoj Crkvi, mora se promatrati kao ono što jest - odstupanje od autentičnog katoličkog nauka koji ostaje blistav u tradicionalnom učenju papa iz prošlosti. To je nauk na koji se pozivamo i koji ostaje dokazom svetosti Crkve.</div><div class="separator"><br /></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEis11qG-jpXV45z1WlHiGQkzWyFLi4k3EMcVvgrtvdOp1V6eE_x2yjGlo2Bpb1oubxgKUAoGhoUqrDXN7tQAHyAz5VA9vZT61blNvtLykYqRHyPwKHNQqzzq-pPIyyeE_Ydekw1Ks_CwHYo81PdhjAdmT-Pn1Cva7qlWN2xKEP7KFEODD5yuSYl6fuL/s800/pape_pie_ix_vatican_i.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEis11qG-jpXV45z1WlHiGQkzWyFLi4k3EMcVvgrtvdOp1V6eE_x2yjGlo2Bpb1oubxgKUAoGhoUqrDXN7tQAHyAz5VA9vZT61blNvtLykYqRHyPwKHNQqzzq-pPIyyeE_Ydekw1Ks_CwHYo81PdhjAdmT-Pn1Cva7qlWN2xKEP7KFEODD5yuSYl6fuL/s16000/pape_pie_ix_vatican_i.jpg" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Papa Pio IX.</td></tr></tbody></table><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Svetost članova</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">Vidjeli smo da, u skladu s Evanđeljima, Rimska Crkva nikada nije tvrdila da je sastavljena samo od svetaca. Ona tvrdi da oni koji slijede njezina učenja mogu postati sveci.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ova svetost može se shvatiti na tri načina: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- zajednička svetost: obdržavajući zapovijedi i stegu Crkve, uz pomoć sakramenata i katoličke pouke, mnogi su ljudi uspjeli i još uvijek mogu živjeti dostojanstveno, bez ozbiljnih padova ili barem pronalazeći sredstva za oporavak od njih, održavajući iskrenu želju za poštenim i kreposnim životom.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- savršenija svetost: to je svetost onih koji se obvezuju živjeti tri evanđeoska savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, odričući se materijalnih dobara i osjetilnih užitaka pa čak i vlastite volje. Crkva onima koji žele slijediti put savršenstva na raspolaganje stavlja mnoge ustanove obdarene sigurnim pravilima za težnju takvom uzvišenom idealu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Katolička askeza, za razliku od budističke (na primjer), nema za cilj uništenje pojedinca, već njegovo ispunjenje kroz kreposti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- Herojska svetost: pravo junaštvo kreposti, u njihovoj ravnoteži koja isključuju ponos i lakomislenost, od kojih je mučeništvo najupečatljiviji primjer, a koje je uvijek cvjetalo u Rimskoj Crkvi i koje ne samo da joj je vlastito, nego je i plod načela koja joj pripadaju. To je najveći znak njezine božanske svetosti i biti će prva tema ovog niza članaka.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Katolička Crkva sa svojim kultom svetaca promiče širenje ovih uzvišenih modela koje ona podvrgava svojevrsnom jedinstvenom ispitivanju. Gdje god se Crkva proširila ima muškaraca i žena koji su istaknuti u svojim krepostima, koje lako prepoznaju i oni koji ne vjeruju.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">S prisutnošću autoriteta koji bdije nad nadnaravnim darovima i pojavama, kao i nad revnošću i vršenjem same kreposti, Rimska Crkva usmjerava svece tijekom njihova života i čuva ih od golemih opasnosti, počevši od oholosti. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Postoji li svetost izvan Rimske Crkve?</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator">Bez da ovdje idemo predaleko prisjećajući se svoga negativnog teološkog odgovora u prethodnom članku, moramo ispitati tvrdnju o svetosti pojedinih članova odvojenih skupina, osobito istočnih. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Već je spomenuta nemogućnost da se bude svet slijedeći religije koje niječu samu racionalnost naravnog zakona; ovo isključuje protestantski svijet, koji poriče samu mogućnost svetosti i koji, štoviše, jedva da je proizveo velike vjerske ličnosti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Pravoslavni svijet, s druge strane, kanonizira vlastite svece. Ovdje govorimo o likovima za koje se traži herojska svetost, jer opća svetost u apologetici ima samo indikativnu, a ne dokaznu vrijednost.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Polazeći od činjenice da postupci kanonizacija koje je izvršila pravoslavna hijerarhija nisu strogo provedeni te da se temelje više na promatranju čuda ili neraspadljivosti tijela, rijetke slučajeve u kojima se pojavljuje herojska svetost (osobito kod određenih mučenika) treba pripisati učinku katoličkih načela svetosti koja još uvijek postoje u tim skupinama, osobito među jednostavnim ljudima ili ljudima dobre vjere. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Općenito gledajući, ovi ljudi time ne daju svjedočanstvo o pripadnosti takvim sljedbama, nego prije o svetosti onoga što su zadržali od Kristovog nauka.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Slično bi se moglo reći za tragove svetosti koji se nalaze u onima koji pohađaju novu misu ili slijede kler prožet modernističkim načelima. Preostali tragovi katoličkog nauka jedini su elementi koji još uvijek mogu promicati svetost i oni svjedoče njezinu cjelovitost.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Doista, ne poznajemo nijednog sveca koji je postao svecem misleći da je Krist samo primjer religioznog iskustva usporedivog s mnogim drugima, ni preuzimajući svjetovni duh koji proizlazi iz nove liturgije, ni borbom za dobrobit "Majke zemlje". Uistinu, čini se nezamislivim da bi ovakav pristup proizveo nešto više od filantropa ili društvenih aktivista.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Herojska svetost nalazi se na višoj razini. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/holiness-church-2-apologetic-mark-80216" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-52043628358063119282023-02-26T02:51:00.002+01:002023-02-26T10:18:56.819+01:00I. korizmena nedjelja<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrs_Xbb7ykuLL_cjNcdD4cO2DXf33ah5R1yiqZjkLqR1C4QLra0aq11njvuPw9OKf5I4bfTSxkmjJZfAxTQNFzw1Cqz9ydqwQ--EEfsUHUvtv0BSAoS5H5Yi8FXVojQKETMu4gs5CEzM-D02IHZ_e5HNyYWEtbSMugyM4bAUzBly6mTtqXMfzYUpCV/s4000/Christ_in_the_Wilderness_-_Ivan_Kramskoy_-_Google_Cultural_Institute.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3507" data-original-width="4000" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrs_Xbb7ykuLL_cjNcdD4cO2DXf33ah5R1yiqZjkLqR1C4QLra0aq11njvuPw9OKf5I4bfTSxkmjJZfAxTQNFzw1Cqz9ydqwQ--EEfsUHUvtv0BSAoS5H5Yi8FXVojQKETMu4gs5CEzM-D02IHZ_e5HNyYWEtbSMugyM4bAUzBly6mTtqXMfzYUpCV/s16000/Christ_in_the_Wilderness_-_Ivan_Kramskoy_-_Google_Cultural_Institute.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">P</div><b>o</b><span><b>slanica (2Kor 6, 1-10):</b> „Braćo: opominjemo vas da ne primate uzalud Božje milosti. Jer On govori: „Uslišio sam te u pravo vrijeme i pomogao ti u dan spasenja”. Evo, sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja! <a name='more'></a></span><br /></div><div class="separator">Nikomu ni u čemu ne davajmo sablazni da se ne bi kudila naša služba, nego se u svemu vladajmo kao Božje sluge: s mnogo strpljivosti u nevoljama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima; čistoćom, znanjem, velikodušnošću, blagošću, Duhom Svetim, iskrenom ljubavlju, riječju istine, Božjom silom, oružjem pravde za napad i obranu; u slavi i sramoti, na zlu i dobru glasu. Drže nas za zavodnike, a mi smo ljubitelji istine; za nepoznate, a poznaju nas; kao da umiremo, a mi evo živimo; za kažnjene, a ipak nismo predani smrti; za tužne, a mi smo uvijek veseli; za siromahe, a mi obogaćujemo mnoge; za ljude bez igdje ičega, a mi imamo sve.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Sv. Evanđelje (Mt 4, 1-11):</b> „U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju, da Ga iskuša đavao. I kad je postio četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si Božji Sin, reci da ovo kamenje postane kruh”. On odgovori: „Pisano je: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta””. Zatim Ga đavao odvede u sveti grad i postavi Ga na vrh hrama i reče Mu: „Ako si Božji Sin, baci se dolje, jer je pisano: „Svojim je anđelima zapovijedio za Tebe da Te nose na svojim rukama, da ne udariš o kamen svojom nogom””. Isus mu reče: „Ali je također pisano: „Ne kušaj Gospodina, svoga Boga””. Još Ga odvede đavao na vrlo visoku goru odakle Mu pokaže sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu pa Mu reče: „Sve ću Ti ovo dati, ako padneš ničice i meni se pokloniš”. Tada mu reče Isus: „Odlazi, sotono! Pisano je: „Klanjaj se Gospodinu, svomu Bogu, Njemu jedinom služi””. Tada Ga ostavi đavao. I gle, došli su anđeli te Mu služahu.” </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Ne primajte uzalud Božje milosti... </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U starije kršćansko doba započimala je korizma ovom nedjeljom, pa se stoga i kaže u Prikaznoj molitvi: <i>„Svečano Ti, Gospode, prinosimo Žrtvu o početku korizmenoga posta moleći Te, da se sustežući od jela odvratimo i od grešnih strasti”. </i>Istu misao izriče i Zborna molitva, da naime tjelesno uzdržavanje donese Crkvi čistoću i da plod posta budu i druga dobra djela. Napokon u Popričesnoj molitvi Crkva jasno kaže svrhu cijele korizme: <i>„Neka nas, Gospode, sudjelovanje u Tvojim Otajstvima obnovi i oslobodivši nas starog čovjeka, neka nam dade da učestvuje u Tajni našega spasenja”. </i>Svrha je korizme, da se svojim žrtvama uključimo u Žrtvu Kristovu na križu, po kojoj smo spašeni; to znači, sudjelovati u Tajni našega spasenja. Da to uzmognemo, moramo skinuti sa sebe staroga čovjeka. U tom će nas pomoći primanje euharistijske Tajne, Svete Pričesti. Zato su stari kršćani i primali svaki dan Svetu Pričest, da njezinom pomoći izvojimo svrhunaravski život u sebi. Tako je eto, u tim molitvama izražen način oko izgradnje novog čovjeka kroz korizmu.” (Dragutin Kukalj: Dani spasenja, str. 50) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Duh odvede Isusa u pustinju...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Na sjeveroistoku znamenitog grada Jerihona, koji leži na ušću Jordana, a koji je prvi među kananskim gradovima pade čudesnim načinom u ruke Izraelaca, pruža se prostrano pusto mjesto, zvano Jordanskom pustinjom. Na istočnom rubu te pustinje ustrnilo se golo brdo Kvarantana, sa kojeg strše visoke hridine i vire duboke pećine. Tijekom stoljeća mnogi se sveti pustinjaci zaklanjahu u pećine toga brda, da tu u postu i molitvi provode pokornički život. No, znamenitije i svetije osobe nije bilo u toj pustinji od one, koja se tu pojavi oko god. 780 od utemeljenja Rima, tridesete godine našega spasenja. Bio je sam Jedinorođeni Sin Božji, koga Duh Sveti tamo odvede i tu stajaše četrdeset dana i četrdeset noći u strogom postu, razgovarajući se u tihoj molitvi sa svojim nebeskim Ocem.” (o. Petar Vlašić: U zemlji otajstava, str. 65) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Za mnogoga je velikana pustinja i samoća prag djelatnoga života. U samoći duša razgovara s Bogom. Mojsija eno na brdu Horebu razgovara s Njime. Ilija eno na potoku Karitu, Sv. Ivan na obali Jordana, Sv. Pavao u Arabiji (Gal 1,17), Sv. Bazilije, Sv. Ivan Zlatousti, Sv. Jeronim i drugi velikani, svi su ti potražili samoću, da im se duša u razgovoru s Bogom očeliči i pripravi na velika i nesebična djela.” (Dr. Ivo Kraljević: Propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini, str. 106) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Tada mu pristupi napasnik...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Kršćanstvo, braćo, vjeruje u đavla i s njim računa. Ono ga gleda i osjeća, velikoga zločinca, oko sebe, svaki dan: svejedno, da li vidljiva ili nevidljiva. Bez njega se ne može razumijeti ni sav onaj užas grijeha i pokvarenosti, u koji se je ljudski rod ovako bespomoćno i tragično uvalio, ni tvrdokornost nevjere i zloće, koje su puna tolika ljudska srca, ni grozno, okrutno, luđačko-samoubilačko mahnitanje najnižih nagona i strasti u nama, kojima čovječanstvo samo sebe jede i pati od početka, ni strah, krv i suze, u kojima se ono guši, kroz sva stoljeća: i danas, i pred našim očima. Za svim tim mora da stoji netko užasno zločest i zlokoban; jedan zlotvor i krvnik, mrzitelj i cinik, nadljudski i neljudski pokvaren; „ljudoubojica od iskona – homicida ab initio” (Iv 8,44), kako je đavla nazvao Krist. </div><div class="separator">Braćo! Čim je Bog, vidljivo, u Kristu, s Neba sašao na svijet da ga izbavlja, odmah je na nj sišao, iz svoga paklenog ponora i sotona, stari Božji rival, crni protubog, da pokuša spriječiti i pomrsiti te Božje osnove spasenja: da brani svoju demonsku i tiransku strahovladu nad svijetom. S velikim bijesom, „habens iram magnam”, kako ono stoji u Knjizi Otkrivenja (Otk 12,12).” (Dr. Čedomil Čekada: Gospodin govori: Propovijedi, I svezak, str. 29) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Sv. Matej Evanđelist veli da je Isus zato od Duha odveden u pustinju, da ga đavao napastuje. Čudne li opet poniznosti Sina Božjega! Pa zašto se pušta Bogočovjek napastovati od đavla? Na to odgovara Sv. Grgur Veliki ovako: „Nije nimalo nedostojno za našega Spasitelja, što je htio biti napastovan, kad je došao da bude ubijen”. Ali zašto je Isus dopustio, da Ga napastuje đavao? Ovo je dozvolio Isus zato, da nama u našim napastima bude zaštitnikom te nam dade dobar primjer. Time nas je htio podučiti, da budemo oprezni, i da se preuzetno i nesmotreno ne bacamo u napast, već kako Propovjednik (2,1) veli, treba da smo u pravednosti i strahu, te se pripravljamo na svaku napast.” (Dr. Martin Štiglić: Duhovna razmatranja, str. 295) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Napast, to je zamka, klip, zapreka bačena između naše volje i dužnosti; volje, koja ima da djeluje, i dužnosti, koja je cilj našega djelovanja. Napast ili kušnja može doći iz nutarnjosti naravi naše, kojoj se ne mili pregarati, tugovati, neće joj se žrtava ni boli, ili iz vana. Božanski Spasitelj, budući prava osoba Božanska, nije u nutrini svojoj apsolutno ni mogao imati kakove sklonosti na grijeh, zato je napasnik đavao, koji je i prvoga čovjeka naveo na grijeh time, da prestupi volju i zapovijed Božju, pa da se uzoholi i ravan u gospodstvu postane Bogu, i Isusa htio navesti...” (Dr. Ivo Kraljević: Propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini, str. 106) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Ne živi čovjek samo o kruhu...”</b></div><div class="separator"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></div><div class="separator">„U tili čas našao se je uz Isusa jedan neobičan čovjek, stranac. Kao da je s neba pao...Neznanac Mu se još više približuje i gleda Ga netremice, kao da Mu silom hoće da pročita iz duše Njegovu tajnu. Bio je i on dolje na Jordanu, kad se je čulo s Neba: <i>„Ti si Sin moj ljubazni”! </i>„Pa eto, objavi nam se, ako si Sin Božji, da Ti vjerujemo!, sugerirat će Mu sotona. „Gladan si. A Tvoje je sve. Ne treba Tebi kruha od drugih. Pokaži tko si! Učini čudo! Ukloni od sebe trpljenje i nevolju! Pribavi sam sebi hranu! I nama je dugima daj! U izobilju! Učini zemlju rajem”!... </div><div class="separator">„<i>Ako si Sin Božji....”! </i>Još će jedanput sotona to kazati, samo kroz ljudska usta, kroz usta svojih robova, pod križem. <i>„Ako si Sin Božji, siđi s križa. - Kralj je Izraelski, neka siđe sad s križa, pa ćemo vjerovati u Njega”! (Mt 27, 40.42) </i>Ali Isus ga nijedanput nije poslušao. Nije sišao s križa. A neće ni sada od kamenja napraviti kruhove. On ostaje ponizan. On čeka na riječ Božju i vrši je. Nije On došao na svijet, ni da traži ni da komu donosi kruh od brašna. Došao je, da Sebe i ljude nahrani kruhom s Neba (Iv 6, 27. 32. 33. 35. 47-52. 59): istinom, dobrotom, milošću.” (Dr. Čedomil Čekada: Gospodin govori, I. Svezak, str. 30-31) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Neprijatelj ljudskog roda, koji već jednom bijaše prevario prvoga čovjeka – Adama, baš jelom, i preko njega upropastio sav ljudski rod, htjede da jelom prevari ovog drugog Adama, po dostojanstvu – prvog čovjeka, da tim načinom zapriječi djelo ljudskog spasenja... </div><div class="separator">No, dok je prvi Adam u raskošju raja zemaljskoga podlegao napasti i jeo od zabranjenog voća, drugi Adam u strogosti jordanske pustinje nije se dao prevariti od zavoditelja ljudskoga roda, nego ga svlada riječima Pisma...” (o. Petar Vlašić: U zemlji otajstava, str. 66) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Istina Bog, Isus nije mogao griješiti, ali gladovao zasigurno jest, i trpio boli i žalostio se i do dna popio kalež muka. Drugim riječima: Isus nije bio samo pravi Bog, nego i pravi čovjek. Isus dogmatički znači: druga Božanska osoba, koja je čovjek postala, tj. druga Božanska osoba, koja se hipostatski sjedinila sa naravlju ljudskom. Pa kad je Isus ogladnio, mislio je sotona, sad je najbolja prilika, da ga napadne. Kako se često ljudi za volju kruha, časti i dostojanstva bacaju vragu u torbu, kako li često pogaze obraz i poštenje. Toga je uvijek bivalo i bit će. U takovim prilikama treba da se uvijek sjećamo ove današnje evanđeoske slike, pa da pomislimo, da je sve blago ovoga svijeta naspram blagu kreposti i poštenja male cijene, te da je krepost i pošteni obraz vrijedniji nego li i sam život, koji je u službi nepoštenja i zla, crnji i gori od same smrti. Istina, nužda Boga ne moli, ali obično i redovito je, da je ta nužda, kojom ljudi hoće da pred svijetom ispričaju svoj nepošteni korak, umišljena i nikad nije tako velika, da bi se i u savjesti opravdati mogla. One riječi Božanskoga Spasitelja: <i>„Ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi, koja proizlazi iz usta Božjih”, </i>pokazuju, da u takovoj prilici nužde i nevolje tjelesne nikad ne smijemo s uma smetnuti i duševnu stranu i hranu, nego prema onoj Isusovoj: <i>„Tražite najprije Kraljevstvo nebesko i pravdu njegovu, a ostalo će vam se nadodati, jer zna Otac vaš nebeski, da vam sve to - </i>tj. jelo i hrana i odjelo, <i>treba”(Mt 6, 32);</i> nikad ne zdvajajmo ni ne prodajimo duševna dobra za zdjelu leće.” (Dr. Ivo Kraljević: Propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini, str. 106-107) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Ne kušaj Gospodina, svoga Boga.” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Kad čovjek jedanput, dvaput u životu i svlada napast nipošto neka ne miruje, jer evo kako i sotona iz jedne napasti vodi čovjeka u drugu, i to sve iza jaču iza jače i gorju iza gorje. Istina je, otkako je Božanski Spasitelj nadvladao napast đavolsku i oborio sotonino kraljevstvo a utemeljio nebesko, nema nikakove oblasti đavao nad čovjekom kršćaninom, sve dok mu se opire, ali ako, štono veli naš narod, sam mu dušu zapiše i skoči mu u torbu, onda zaista ni ne pusti ga tako lako iz svojih pandža. Osobito ova druga vrst napasti, koju je Božanski Spasitelj htio da doživi na ovome svijetu, od velike je opasnosti po ljude. Svaki čovjek želi da se ističe, da se pokazuje, da mu se drugi dive. Pa kad je sotona ponudio Isusa da skoči dolje sa vrha hrama, jer da će Ga, ako je Sin Božji, anđeli dočekati na ruke, da gdje ne zapne i ne ozlijedi nogu svojih, na to Ga je htio nagovoriti. Ali Božanski Spasitelj odbija i tu napast jasnim riječima Sv. Pisma...U takovom preuzetnom ufanju krije se velika oholost, jer čovjek tuđe traži, da Bog njemu za volju mijenja naravski zakon i da od njegove osobe pravi središnju os, oko koje se ima svijet okretati. Mnogi zaglavljuju u toj preuzetnosti i oholosti, pa je i tim pad dublji, čim je veća nadutost.” (Isto, str. 107) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Odlazi, sotono!...Klanjaj se Gospodinu, svomu Bogu, Njemu jedinom služi.” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Uvijek je đavao široke ruke u obećanjima. Ali teško onomu, tko im povjeruje! Sve je to samo vatromet, samo papirna slava i krivo zlato sa pozornice; brzo će takav ostati praznih ruku: i bez žezla, i bez krune, i bez slave, i bez vlasti. Sve će to rasplinuti u dim, a on će se naći sa sotonom: u njegovoj golotinji, nesreći, mraku.” (Dr. Čedomil Čekada: Gospodin govori, I. Svezak, str. 38) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Božanski Spasitelj, koji se dao bičevati, trnjem kruniti i na križ pribijati, dao se evo i od sotone ovako nosati i napastovati. Vrhunac napasti za čovjeka sastoji se u tom, da pokazuje svoju moć nad drugima i da mu se drugi klanjaju. Premda ni cio svijet nije po izjavi Spasiteljevoj (Mt 16,26) vrijedan duše i jednoga čovjeka, to se ipak svijet i za jako malu cijenu baca u naručje napasniku đavlu. Pri toj vrsti napasti, gdje je đavao tražio od Isusa, da On, koji je došao da otkupi rod ljudski od njegove vlasti i njegova duha laži, pretvaranja, himbenosti i lukavosti, ako hoće da zagospodari svijetom, sklopi kao ugovor s njime i s tim njegovim duhom da ujedini i složi duh svoj istine, pravde i poštenja, i da tako kužnim svojim dahom u korjenu i cvijetu okuži i sapne duh Njegova kraljevstva, nije mogao više Božanski Spasitelj trpiti napasnika svoga, nego mu skine krinku s lica, nazove ga pravim imenom i otjera.” (Dr. Ivo Kraljević: Propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini, str. 107-108) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Samo volju Božju Krist sluša i vrši. Samo pred nebeskim Ocem On se savija u poklonstvu punu strahopoštovanja. Ni pred kim drugim! A najmanje pred vječnim bogohulnikom iz pakla! I Isus je sada planuo svetom srdžbom. Revoltirao Ga je, opravdano, taj drski sotonski izazov, taj direktni atentat na prava i čast Njegova božanskog Oca. Iz Njega je u punoj snazi progovorila samosvijest božanstva.” (Dr. Čedomil Čekada: Gospodin govori, I. Svezak, str. 39) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<i>Gospodinu se Bogu svojemu klanjaj i Njemu jedinome služi”! </i>Pa, to je, braćo, sva naša vjera. To joj je temelj. To joj je sadržaj. To joj je zakon. Tim se ona iz temelja razlikuje od svega onoga, što je, i među ljudima, zadahnuto duhom đavolske oholosti. Ljudi sebe obožavaju; obožavaju ljudsku, zemaljsku – silu i vlast; padaju na koljena pred božanstvom, idolom, čovjeka-nadčovjeka, koji je sebe proglasio, u ove moderne dane, jedinim gospodarom svijeta i života, a emancipirao se od Boga. Misle ti moderni nadljudi, da sve mogu i da svim raspolažu...A ne znaju, jadnici, da su baš tim postali duhovni robovi sotone, okrutnoga gospodara, koji ih je za sobom povukao u prazninu i nesreću. Nadčovjek je postao nečovjek i podčovjek: titan, koji samo bjesni i ruši sve oko sebe. </div><div class="separator">Braćo! Evanđelje, kršćanstvo, zna samo za jednoga Gospodara: onoga s nebesa. Ono sluša samo Njegovu riječ i vrši samo Njegovu volju. Riječ, volju, koja spasava i otkupljuje, lomi sotonske lance, uvodi u slobodu djece Božje (Rim 8,21), čini nas jačima od svih sotoninih zasjeda i napasti. Nikada ono idolopoklonički ne savija koljena pred sotonom. Ni pred sotonom u sebi, pred svojim ljudskim strastima, ni pred sotonom oko sebe, pred velikom demonskom iluzijom zemaljske slave i sjetilnog uživanja. Ono se, dosljedno i tvrdno drži božanske riječi svoga Učitelja: „Dominum Deum tuum adorabis, et illi soli servies – Gospodinu se Bogu svojemu klanjaj i Njemu jedinom služi”! Amen” (Isto, str. 40)</div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-87133059483743216242023-02-25T19:07:00.000+01:002023-02-25T19:07:07.963+01:00Njemačka: što ako dođe do raskola?<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPnyqkxriXOoW-tL-rTCeIRv10UiDuO-4rgbyKzKo0EWm4b34wfHo1GO3dkbTsKFj45I4PFlKIJdd8tMWv7dZEo8dNsGPYPY5pzISIfeh9HFUI1ofpwx76NdPAKmtyNFa2xUS3M0XRoyH46_zKpYYRj9GYiL9S1Yp3woxLhdU-j-FfYFWsK4pEubFl/s800/chemin_sanodal_schisme.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPnyqkxriXOoW-tL-rTCeIRv10UiDuO-4rgbyKzKo0EWm4b34wfHo1GO3dkbTsKFj45I4PFlKIJdd8tMWv7dZEo8dNsGPYPY5pzISIfeh9HFUI1ofpwx76NdPAKmtyNFa2xUS3M0XRoyH46_zKpYYRj9GYiL9S1Yp3woxLhdU-j-FfYFWsK4pEubFl/s16000/chemin_sanodal_schisme.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">Š</div>to bi se dogodilo kada bi Katolička Crkva u Njemačkoj – ili barem njezin značajan dio – formalno raskinula vezu rimskog jedinstva, usvojivši novi način upravljanja i novo naučavanje kako bi se prilagodila težnjama Sinodalnog puta koji se odvija preko Rajne? </div><div class="separator"><span><a name='more'></a></span><i><br /></i></div><div class="separator"><i>Si vis pacem, para bellum</i> (Ako želiš mir, pripremi se za rat). U situaciji u kojoj je Crkva suočena sa sve složenijim skupom globalnih izazova, korisno je razmatrati o crkvenom utjecaju različitih scenarija kojima, iako ostaju samo hipotetski, ne nedostaje potpuna uvjerljivost - kao što je formalni raskol cijele ili dijela Crkve u Njemačkoj. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">S gledišta broja vjernika, taj rascjep ne bi imao velike posljedice: što predstavlja 22 milijuna njemačkih katolika, od kojih samo manjina nedjeljom ide na Misu, u odnosu na 1,3 milijarde vjernika u svijetu? </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Njemačka također ne doprinosi ni na koji značajan način sveopćoj Crkvi u smislu stvaranja klera. Prema studiji koju je 25. siječnja 2023. godine objavila Njemačka biskupska konferencija, trenutačno postoji samo 48 kandidata za svećenike u 27 biskupija u zemlji. Usporedbe radi, Indija, s približno istim katoličkim stanovništvom u smislu broja vjernika, svake godine obučava oko deset puta više novih svećenika. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Zapravo, čitatelj to već sluti, formalni raskol imao bi najveći utjecaj prvenstveno na novčanik Apostolske Stolice. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Carsten Frerk, novinar specijaliziran za proučavanje crkvenih financija u Njemačkoj, procjenjuje imovinu u vlasništvu biskupija na oko 460 milijardi eura, od toga 150 milijardi eura kapitala, a ostatak čine nekretnine. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Kao što većina već zna, njemačko katoličanstvo ima koristi od povoljnog poreznog sustava u kojem dio poreza koji plaćaju porezni obveznici koji se izjašnjavaju kao katolici ide izravno u novčanik Crkve. To je u 2021. godini iznosilo 7 milijardi eura. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">To je lijep iznos od kojega djelomično profitira Sveta Stolica, budući da otprilike četvrtina vatikanskih prihoda dolazi od doprinosa njemačkih katolika, a druga četvrtina od američkih katolika. Ako Njemačka prekine veze s Rimom, moglo bi doći do godišnjeg deficita od 90 milijuna eura. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Na razini crkvene politike granice bi se također morale pomaknuti. Njemački raskol mogao bi dovesti do toga da se univerzalna Crkva pomakne „udesno”, nakon što uvidi koliko je zahtjev za otvorenošću, koji zagovaraju progresivisti, osuđen na to da postane nekontroliran. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Videći u tome gotovo neočekivani učinak, skupina njemačkih katolika koji se protive Sinodalnom putu – <i>Neuer Anfang,</i> „Novi početak” – vjeruje da bi raskol, sve u svemu, imao blagotvoran učinak, jer bi u tom slučaju samo najkonzervativniji elementi ostali u rimskom jedinstvu. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Stoga, „strategija” za katolike poprima kontraintuitivan aspekt. Za konzervativce - dopuštanje da se aberacije Sinodalnog puta množe sve dok ne dođe do puknuća omogućilo bi postizanje „pomaka udesno” za univerzalnu Crkvu. Progresivisti bi, sa svoje strane, imali interes obuzdati sinodalne ambicije kako bi izbjegli njihanje klatna kojeg se boje. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Možda bismo u svjetlu ove analize trebali razumjeti rezerviranosti prema Sinodalnom putu, koje je prije nekoliko mjeseci izrazio kardinal Walter Kasper, povijesna ličnost progresivizma u Njemačkoj.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/germany-what-if-there-schism-80293" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-7002936176328605012023-02-24T14:30:00.010+01:002023-02-25T14:43:00.769+01:00Kardinal sa zadivljujućim moćima<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCy6eLXiB6ciV89lSW3_v4BrmIQsohtsBgWlKs9AxAresCqYytXNXgFn4E44DuYNDn1NQepOv2jjpSoReRQRsSc9Bf5SFGJ-DPLx-BKxaJ7nqpkCob93znT9FfZdVJIBPEvTHm7PpjDJ81JzxkjXcb83lqfPV4KaE9uDOdn7Z4Eckh1J8Sn0e-hjnm/s800/sp_tc.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCy6eLXiB6ciV89lSW3_v4BrmIQsohtsBgWlKs9AxAresCqYytXNXgFn4E44DuYNDn1NQepOv2jjpSoReRQRsSc9Bf5SFGJ-DPLx-BKxaJ7nqpkCob93znT9FfZdVJIBPEvTHm7PpjDJ81JzxkjXcb83lqfPV4KaE9uDOdn7Z4Eckh1J8Sn0e-hjnm/s16000/sp_tc.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">V</div>eć nekoliko mjeseci predstojnika Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata optužuju da je pooštrio primjenu motuproprija <i>Traditionis custodes</i>, dokumenta koji bi trebao ograničiti upotrebu tradicionalnog misala.<span><a name='more'></a></span></div><div class="separator">Njegovi protivnici optužuju ga da je prisvojio ovlasti svojoj službi, veće od onih koje su mu stvarno dane u dokumentu. Kontroverza se upravo obnovila nedavnim objavljivanjem prepiske između visokog prelata i dijecezanskog biskupa.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">"Upravo sam primio pismo Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u kojem se navodi da je dispenza koju sam namjeravao podijeliti [za slavlje tradicionalne Mise u župnoj crkvi, ur.] pridržana Svetoj Stolici. Prema Svetoj Stolici nisam imao i nemam ovlasti osobno dati takvu dispenzu."</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ovo je odgovor biskupa - čini se, u pomalo razočaranom tonu - koji je 31. siječnja 2023. godine stigao na stol anglosaksonskog svećenika odgovornog za zajednicu privrženu Misi svih vremena.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nekoliko vatikanista i akademika oslanja se na ovu razmjenu pisama kako bi istaknuli "zlouporabu moći" za koju vjeruju da je kriv kardinal Arthur Roche, u njegovom tumačenju motuproprija <i>Traditionis custodes</i>.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Biskupovu odgovoru - čije je ime zacrnjeno na faksimilu radi anonimnosti - prethodi pismo koje mu je prethodno poslao predstojnik Dikasterija za bogoštovlje.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">To je zapravo pojašnjenje: novi "zaštitnik" liturgije citira kanon 87 Zakonika kanonskog prava o dispenzacijama, koji propisuje da dijecezanski biskup "ne može dati oprost od zakona čija je dispenzacija pridržana posebno za Apostolsku Stolicu ili drugu vlast." Ovo je glavno obrazloženje. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Međutim, visoki prelat s pravom tvrdi da je, temeljem odgovora na dubije o <i>Traditionis custodes</i>, objavljene krajem 2021. godine, jasno da mogućnost da neka župna crkva u biskupiji odluči služiti tradicionalnu Misu ovisi o Svetoj Stolici, a ne o mjesnom ordinariju.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">No, kvaka je u detaljima: argument kardinala Rochea zapravo je postavljanje pitanja gdje se uzima zdravo za gotovo ono što upravo treba dokazati. Jer zapravo, <i>Traditionis custodes</i> si nigdje izričito ne zadržava pravo za odobrenje tradicionalne Mise u župnoj crkvi. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Doduše, odgovor na dubije, objavljen nekoliko mjeseci kasnije, jasno iznosi ovu misao o dispenzi pridržanoj Apostolskoj Stolici, ali taj odgovor, po mišljenju mnogih kanonista, nije potkrijepljen vlašću rimskog prvosvećenika.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Doista, primjećujemo da dotični dokument nije bio odobren "in forma specifica" od strane Petrova nasljednika, poput ostalih čina koji su proizašli iz raznih dikasterija. Rečeno je samo da je "rimski prvosvećenik obaviješten i da je dao suglasnost za njegovu objavu", što je daleko od formalnog odobrenja koje se obično jasno daje na znanje.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Stoga se čini sve više dokazanim tijekom proteklih mjeseci - a to je zasluga objave ove prepiske - da si kardinal Roche prisvaja dvostruku moć: prvu na račun vrhovnog autoriteta, s njegovim pristankom ili bez toga, tvrdeći da je njegov dikasterij sam po sebi mjerodavan dati normativno tumačenje papinskog dokumenta; drugi na račun dijecezanskih biskupa koji jasno vide da se postavljaju ograničenja njihovim nadležnostima.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator">Ovo je ograničenje tim više neobično što mu ne nalazimo traga u <i>Traditionis custodes</i>. Riskantna je to oklada koja će vjerojatno izazvati sporove, moguće i prosvjede, sa strane mnogih biskupa koji vjeruju da su mjere motuproprija i odgovor na dubiju narušili mir u njihovim biskupijama.</div></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U međuvremenu je kardinal Roche doista uspio dobiti papinsku potvrdu za svoje namjere u vidu reskripta, <a href="https://christusrexhrvatska.blogspot.com/2023/02/rim-papa-razjasnjava-dvije-tocke.html">o čemu je već bilo izviješteno</a>.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/cardinal-astonishing-powers-80255" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-28674599209923690832023-02-24T10:33:00.017+01:002023-03-01T09:23:56.151+01:00Svetost Crkve (I.): dogma<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8_fY_5ykmelyl-PCGbFQAAyWSEArSBoJTo8Bej_bdUqI3f15cj5HbrrzV6tpkXIHUoexLcMptl0txyGLAY5XG9wu_AEtTaGT2SMdmQPmLr8RxyRlkENVr-thPxrl8r07KdOBVNeYfmzPuaq_jDdb9bT32_CiPSHrHjgE2wncOVtceTBJAETm08M-Y/s800/eglise_saintete_christ.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8_fY_5ykmelyl-PCGbFQAAyWSEArSBoJTo8Bej_bdUqI3f15cj5HbrrzV6tpkXIHUoexLcMptl0txyGLAY5XG9wu_AEtTaGT2SMdmQPmLr8RxyRlkENVr-thPxrl8r07KdOBVNeYfmzPuaq_jDdb9bT32_CiPSHrHjgE2wncOVtceTBJAETm08M-Y/s16000/eglise_saintete_christ.jpg" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Crkva, oslanjajući se na četiri Evanđelista, skuplja Presvetu Krv Kristovu, izvor svake svetosti</i></td></tr></tbody></table><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator"><div class="dropcaps">K</div><span>ada izgovaramo Vjerovanje, ispovijedamo svoju vjeru u „jednu, svetu, katoličku i apostolsku” Crkvu. <a name='more'></a></span>Priznajemo da nam je Bog objavio da društvo koje je On utemeljio ima ova četiri obilježja. Ali kakva je to „svetost” koja pripada Katoličkoj Crkvi? Pripada li ona isključivo njoj ili je to „nota” koja ju razlikuje od bilo koje druge vjerske zajednice? Pokušat ćemo bolje razumjeti ovaj pojam u nizu članaka.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Pojam „svetosti” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Prema etimologiji sv. Izidora koju je preuzeo sam sv. Toma, <i>sanctum </i>je ekvivalent <i>sanguine tinctum, </i>što će reći „poškropljeno krvlju”. Starozavjetna ideja očišćenja krvlju žrtava koja, prema Poslanici Hebrejima, predoznačava krvnu Žrtvu našega Gospodina Isusa Krista, sažima dva koncepta čistoće (dobivene škropljenjem krvi) i postojanog posvećenja koje ju prati.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Čistoća se ovdje shvaća kao izolacija od zemaljskih stvari, očuvanje od onoga što je profano, a postojanost u smislu onoga što je posvećeno (sanctum), potvrđeno vječnim i nepromjenjivim božanskim zakonom.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ako nam etimologija daje dragocjene naznake, prema kršćanskoj objavi svetost treba shvatiti kao savršenstvo ljubavi - iznad svega ljubavi prema Bogu, ulivene u dušu, koja upravlja cijelim čovjekovim moralnim životom do njegova konačnog cilja.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Sama ljubav, koja proizlazi iz žrtve križa, čisti dušu od ljubavi prema stvarima svijeta i čini postojano jedinstvo s Bogom već u ovom životu, kao duševnu naviku (kvaliteta prisutna u duši) koja opstaje, čak i u zemaljskoj nemogućnosti da se ustraje u djelima ljubavi.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Onaj koji ima ljubav prema bližnjem je stoga <i>sanctus </i>i u etimološkom smislu - on predaje svoje srce Bogu na postojan način, očišćeno od svega što je protivno Njegovoj ljubavi (opća svetost) ili čak dobrovoljno ostavlja sve što nije strogo potrebno za sadašnji život (herojska svetost). </div><div class="separator"><u><br /></u></div><div class="separator"><b>Svetost Crkve kao objavljena istina </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Onaj koji razumije ovaj pojam svetosti, lako će ga primijeniti na Crkvu. Kao članak vjere, koji izgovaramo u Apostolskom i Nicejsko-carigradskom vjerovanju, moramo vjerovati da je Crkva u svojoj biti sveta. Učiteljstvo je to više puta ponovilo protiv krivovjernika. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U Poslanici Efežanima (5, 36-38) izričito se kaže da je Krist ljubio Crkvu, svoju Zaručnicu i dao samoga Sebe da je posveti i učini slavnom, bez mrlje ili nabora, svetom i besprijekornom. Možemo jasno vidjeti kako članak Vjerovanja počiva na božanskoj objavi kao i na jednodušnom nauku otaca, svjedoka Predaje. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Sam Duh Sveti je kao duša ovog otajstvenog Tijela Kristova, stoga je svako djelovanje Crkve kao takvo božansko djelovanje, sveto po definiciji - sakramenti koje Crkva podjeljuje stoga su sveti, djelitelji plodova Kristove Žrtve, oživotvoreni trećom Osobom Trojstva. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Također, sveta su načela i nauk Crkve, koji su (kao što ćemo vidjeti kasnije) kadri učiniti svetima one koji ih slijede i obdržavaju, a koji bivaju osposobljeni za to upravo putem sakramenata i sredstava koje im Crkva stavlja na raspolaganje.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Metaforički, Crkva je društvo, cijeli red (odnosa), kojem svetost pripada utoliko jer je ona njeno načelo, uzrok njezine izgradnje (djelotvorni uzrok) u njenim članovima (po sakramentima i nauku); i utoliko što drži svetost kao svoj cilj, svoj završetak (konačni uzrok). Crkva je zajednica svetih upravo zbog svoga završetka i članova koji su taj kraj već postigli. </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Svetost članova Crkve</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">To ne umanjuje činjenicu da na ovoj zemlji Crkvu čine sveci (i u smislu ljudi u stanju milosti, kao i ljudi koji herojski žive kreposti) i grješnici. To je ono što je Isus Krist želio dopustiti, izričito poučavajući to u prispodobama o kukolju i pšenici ili o mreži koja zahvaća sve vrste riba. On je također očitovao ovu istinu svojim izborom Jude među svoje apostole. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Rimska Crkva definirala je ovu objavljenu činjenicu kao istinu vjere, protiv Jana Husa i nekih jansenista koji su tvrdili da je Crkva sastavljena samo od pravednih ili predodređenih, što ju je zapravo učinilo nespoznatljivom (jer je čovjeku nemoguće odrediti tko je pravedan ili predodređen).</div><div class="separator"><u><br /></u></div><div class="separator"><b>Svetost kao isključivost Crkve </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ako nas vjera uči da izvan Crkve Isusa Krista nema spasenja, moramo također priznati da izvan Crkve Isusa Krista nema svetosti. To je prije svega istina vjere i kao takvu je ovdje uzimamo u obzir. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Milost, pa i onu djelatnu, na uobičajen način daje samo Crkva i njezini sakramenti. Da bismo stalno ostali u stanju milosti („uobičajena” svetost), a još više da bismo slijedili evanđeoske savjete ili herojski prakticirali kreposti, moramo biti habitualno uklopljeni u kanale milosti i stoga biti članovi Crkve. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Izvan Crkve, iako se mogu primiti stvarne milosti ili prakticirati određene naravne kreposti, ponekad čak i na eminentan način, nije moguće postići ujednačenost svih kreposti. Štoviše, izvan Crkve i milosti ne mogu se zadobiti ni bogoslovne kreposti. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Rijetki su slučajevi krštenih osoba izvan Rimokatoličke Crkve koji, budući da su u dobroj vjeri, plodonosno primaju sakramente raskolnika ili heretika, te se tako posvećuju. Štoviše, oni moraju biti privrženi katoličkoj i rimskoj svetosti, kao i svim njezinim učincima.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U tom smislu Pijo XII. govori u<i> Mystici corporis</i> obraćajući se s ljubavlju onima koji su, iako nisu članovi Crkve, „čežnjom i nesvjesnom željom” usmjereni prema Otkupiteljevom mističnom Tijelu. Ako i nisu isključeni iz spasenja, oni su ipak u velikoj opasnosti da budu izgubljeni, jer su lišeni sredstava svetosti koje mogu uživati samo članovi Rimokatoličke Crkve. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">To također znači da, budući da jedino Crkva ima sposobnost posvećivanja, nijedno istinsko mistično iskustvo ili stvarni kontakt s Bogom nije moguć bez Crkve. „Misticizam” gnostika, sufija, tvrdoglavih ortodoksnih šizmatika, istočnjačkih religija, panteističkog poganstva, papi Franji tako dragog, nikada ne može biti istinska svetost. To je, stoga, đavolska obmana ili ljudska iluzija. </div><div class="separator">Nitko nema Oca bez Sina, a Sina se ne može upoznati i ljubiti bez ljubavi prema Njegovoj Zaručnici, Rimokatoličkoj Crkvi.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/holiness-church-1-dogma-80118" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-75488719061825266142023-02-23T17:25:00.002+01:002023-02-24T14:21:27.334+01:00Rim: Papa razjašnjava dvije točke „Traditionis custodesa”<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjIkqJyWQr_mjbHofbwkOhhKVDfKPqRalPFl0k_PaXbOtpztard53thIS_IWOLMRalkChbFNfYAin7Y6Q9PvDWuldr5kWpT25qqZ-4U6aRR8qSXarssdaaLqQMMfRLA-Vyw6EViwYbKC-DOBu637iPjYftZ-bpbxMbHhsDX8yjiPivySoOUDpQ8d3Y/s800/dscn0021fa.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjIkqJyWQr_mjbHofbwkOhhKVDfKPqRalPFl0k_PaXbOtpztard53thIS_IWOLMRalkChbFNfYAin7Y6Q9PvDWuldr5kWpT25qqZ-4U6aRR8qSXarssdaaLqQMMfRLA-Vyw6EViwYbKC-DOBu637iPjYftZ-bpbxMbHhsDX8yjiPivySoOUDpQ8d3Y/s16000/dscn0021fa.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">N</div>e<span>davno je došlo do zabrinutosti među nekim biskupima i kardinalom Arthurom Rocheom oko dviju točaka, povezanih s motuproprijem <i>Traditionis custodes.</i><a name='more'></a></span></div><div class="separator">Očito je kardinal Roche osjetio da se nalazi u delikatnoj situaciji nakon razmjene pisama s biskupima i mišljenja kanonista o dvjema točkama koje su pojašnjene u <i>Reskriptu</i>, objavljenom 20. veljače 2023. godine. On je stoga zamolio Papu Franju da potvrdi dvije točke <i>Traditionis custodesa</i> koje je protumačio u svom odgovoru na <i>dubije</i> podnesene na motuproprij. </div><div class="separator"><i><br /></i></div><div class="separator"><i>Reskript </i>je dan kardinalu Rocheu tijekom audijencije kod Pape 20. veljače. On je posebno potvrdio da je podjela sljedećih dviju dispenza sadržanih u motupropiju od 16. srpnja 2021. godine, posebno pridržana Apostolskoj Stolici:</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- upotreba župne crkve ili podizanje osobne župe za euharistijsko slavlje prema Missale Romanum iz 1962. (usp. <i>Traditionis custodes</i> čl. 3, <span style="font-family: Liberation Serif, serif;">§</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">2); </span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">- davanje dopuštenja svećenicima koji su zaređeni nakon objave motuproprija <i>Traditionis custodes</i> da se služe s <i>Missale Romanum</i> iz 1962. (usp. <i>Traditionis custodes</i> čl. 4). </span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">U </span><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Reskriptu </span></i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">se dodaje da, kako je propisano čl. 7. motuproprija, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata vrši ovlasti Svete Stolice u navedenim slučajevima, nadzirući obdržavanje odredbi, koje su norma.</span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">Kako ne bi ništa ostalo prepušteno sebi, precizira se da „ako je dijacezanski biskup dao dispenzu u dva navedena slučaja, dužan je o tome obavijestiti Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, koji će procijeniti pojedine slučajeve.”</span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Naposljetku, kako bi u potpunosti zaključio spis, Papa „potvrđuje – nakon što je već izrazio svoj pristanak tijekom audijencije 18. studenoga 2021. godine – ono što je utvrđeno u </span><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Responsa ad dubia</span></i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"> u priloženim objasnidbenim bilješkama od 4. prosinca 2021. godine.” </span></div><div class="separator"><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"><br /></span></i></div><div class="separator"><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Reskript</span></i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"> će biti objavljen u </span><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Acta Apostolicae Sedis,</span></i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"> „službenom glasilu” Svete Stolice. </span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Ovaj tekst sadrži jasnoću, ali pokazuje da se predstojnik Dikasterija za bogoštovlje nije osjećao sigurnim pred kritikama zbog svojih tumačenja te je zato odlučio izdati ovaj </span><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Reskript.</span></i></div><div class="separator"><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"><br /></span></i></div><div class="separator"><i><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">Izvor:<a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/rome-pope-clarifies-two-points-traditionis-custodes-80294" target="_blank"> fsspx.news</a></span></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-36662416938881682292023-02-22T15:40:00.031+01:002023-03-28T17:20:58.842+02:00Raspored sv. Misa: veljača – travanj 2023.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYwhTVpxyaNtkelnbabZDMjSwMZ6p7wHuEc0gZfM8hFlN8eUoA-sWW_-sY10dHDpAfz9V3KP4op_7_C7JfYiBskkG8uzQQ7axXk_ElhEeuWNWgOjYyj_JSQuxHIvJrCbrkl3fPfoWPWXvxajZ9YRsGM2eM25TvmfcUbHx4YKYOeBDd1wW6alabNbLb-A/s660/lent-purple-2%20(1).jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="400" data-original-width="660" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYwhTVpxyaNtkelnbabZDMjSwMZ6p7wHuEc0gZfM8hFlN8eUoA-sWW_-sY10dHDpAfz9V3KP4op_7_C7JfYiBskkG8uzQQ7axXk_ElhEeuWNWgOjYyj_JSQuxHIvJrCbrkl3fPfoWPWXvxajZ9YRsGM2eM25TvmfcUbHx4YKYOeBDd1wW6alabNbLb-A/s16000/lent-purple-2%20(1).jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span><a name='more'></a></span></div></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both;"><p class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span face=""Source Sans Pro",sans-serif" style="font-size: 18.6667px; mso-bidi-font-family: "Source Sans Pro";"><b><a href="http://fsspx.hr/svete-mise/">AKTUALNI RASPORED DOSTUPAN JE NA NAŠOJ NOVOJ STRANICI!</a></b></span></p></div></div>
Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-29581409087772081102023-02-21T23:30:00.000+01:002023-02-22T15:30:21.665+01:00Čista srijeda - Pepelnica<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfcV2Wa876NoKOct20F1W-wV5t03qDSyWk0WJytiNGt_pNq2lHYOIbgcXw4lAS_K6jaBHrNWWP-IaPVew_eT_7NM7uTxAoYr98SLfjVkv1LYjF0GEg-3ZaztjWlEcZbCgpFVC1vMuFHfpf_pk2E3_XpmJ7u4hAyO4PGIfYZN40IW2eVXRmP6MjF4DA/s650/171-1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="383" data-original-width="650" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfcV2Wa876NoKOct20F1W-wV5t03qDSyWk0WJytiNGt_pNq2lHYOIbgcXw4lAS_K6jaBHrNWWP-IaPVew_eT_7NM7uTxAoYr98SLfjVkv1LYjF0GEg-3ZaztjWlEcZbCgpFVC1vMuFHfpf_pk2E3_XpmJ7u4hAyO4PGIfYZN40IW2eVXRmP6MjF4DA/s16000/171-1.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator"><div class="dropcaps">P</div><b>oslanica </b><span><b>(Jl 2, 12-19):</b> „Ovo govori Gospodin: „Obratite se k Meni svim svojim srcem u postu, plaču i tuzi. Razderite svoja srca, a ne svoje haljine i obratite se Bogu, svojem Gospodinu, jer je On dobrostiv, milosrdan, ustrpljiv, bogat milosrđem i oprašta zloće. <a name='more'></a></span><br /></div><div class="separator">Tko zna, neće li se obratiti i oprostiti, pa će za Sobom ostaviti blagoslov za žrtvu i prinos Bogu, vašem Gospodinu. Trubljom sa Siona oglasite, odredite post, skupite narod, posvetite skup, saberite starce, pozovite djecu i dojenčad. Neka zaručnik iziđe iz svoje sobe i zaručnica iz svoje odaje. Svećenici i Gospodnje sluge neka između žrtvenika i trijema plaču i zazivaju: „Oprosti, Gospodine, oprosti svojemu narodu i ne dopusti da se tvojemu nasljedstvu izruguju i da nad njim vladaju nevjernici! Zašto da bezbošci govore: „Pa gdje je njihov Bog”? Gospodin je revnovao za svoju zemlju i oprostio svojem narodu. I Gospodin je rekao svojem narodu: „Evo, poslat ću vam žita i vina i ulja. Bit ćete siti, a vas samih neću predati nevjernicima da vas sramote”, to tvrdi svemogući Gospodin.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>Sv. Evanđelje (Mt 2, 16-21): </b>„U ono vrijeme, reče Isus svojim učenicima: „Kad postite, nemojte biti žalosni kao licemjeri koji nagrđuju svoje obraze, da se pokažu pred ljudima kako poste. Zaista vam kažem, da su oni već primili svoju plaću. A kad ti postiš, namaži svoju glavu i operi svoje lice da te ljudi ne vide kako postiš, nego Otac tvoj koji je nevidljiv. I nagradit će te tvoj Otac koji vidi i sakrivene stvari. Ne skupljajte blaga na zemlji gdje izgriza moljac i rđa, i gdje potkopavaju lopovi. Nego, sabirajte blago na Nebu, gdje ne izgriza ni rđa ni moljac i gdje lopovi ne potkopavaju ni kradu. Gdje je tvoje blago ondje je i tvoje srce.” </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Čista srijeda – Pepelnica </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U najstarije kršćansko doba, započinjala je korizma s prvom nedjeljom. Budući da je tako post imao samo 36 dana, a kršćani su htjeli da poste po primjeru Kristovu čitavih 40 dana, dodana su korizmi i četiri posljednja dana iz tjedna po Pedesetnici. Tako je Pepelnica postala prvim danom korizme. Posipanje pepelom obavljalo se u starokršćansko doba samo na glavama javnih pokornika, a kada je javna pokora u Crkvi napuštena, nastao je običaj, da se pepeo stavlja na glavu svima vjernicima.” (Dragutin Kukalj: Dani spasenja, str. 48) </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Blagoslov pepela </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Pepeo je slika zemaljske prolaznosti i raspadljivosti. Oduvijek se u Crkvi upotrebljavao kao znak pokore. On nas imade podsjećati na ništavnost našega života, da se srce naše otrgne od svega što je zemaljsko. Blagosljivljajući na Pepelnicu pepeo Crkva moli, da bi taj vidljivi čin proizveo u dušama vjernika također i duhovne plodove pokore i odricanja. </div><div class="separator">Stavljajući vjernicima pepeo na glavu govori svećenik riječi Božje izrečene Adamu nakon grijeha u raju zemaljskomu: <i>„Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah povratiti”. </i></div><div class="separator">Obred završava molitvom: <i>„Podaj nam, Gospodine, da službu kršćanskih vojnika svetim postovima započnemo, te se uzdržljivošću utvrdimo u boju protiv duhovnih zloba”. </i>Eto, u toj molitvi je izražen sav smisao korizme. Korizma je <b>vrijeme borbe </b>protiv samoga sebe, protiv svojih zlih sklonosti. Svi moramo u toj borbi biti vojnici. Snagu će nam davati tjelesni post kao odlično sredstvo odricanja. Ta tjelesna uzdržljivost ima biti sredstvom da lakše svladamo u sebi svoje duhovne zloće, strasti i grešne sklonosti.” (Isto, str. 49) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Sv. Crkva, da odvrati od nas strašne kazne kojima Bog grijeh kazni već na ovom svijetu, a osobito poslije smrti, potiče nas na pokoru tim, što nas sipa pepelom po glavi. Pokorom zadovoljavamo za počinjene grijehe. Pokora nas čuva, da se ne povratimo u grijeh. </div><div class="separator">Tako u Starom Zavjetu spominje Sv. Pismo, kako si Ninivljani posuše glavu pepelom i obukoše se u kostrijet i postiše 40 dana strogo na propovijedanje Jone proroka.” (Matija Kulunčić: Život i nauka Isusa Krista: II. svezak – Uskrsno doba, str. 76) </div><div class="separator">„Zato nam je i Sv. Crkva posula glavu pepelom, da na uspomenu posta i pokore našega Spasitelja i mi postimo i pokoru činimo u ovoj sv. korizmi. Jer Krist Gospodin kaže: <i>„Ako ne činite pokore, svi ćete poginuti.” (Lk 13,5) </i>(Isto, str. 77) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Svima se smiluješ Gospodine, i ne mrziš ni jedan svoj stvor. Ne gledaš na grijehe ljudi, ako čine pokoru, i praštaš im, jer si ti Gospodin Bog naš.” (Ulazna pjesma, Rimski Misal; Ps 56,2) </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Misni obrazac je strogo pokornički. Sastoji se iz odlomaka Svetog Pisma, u kojima je govor o potrebi pokore. Svi smo grešnici i zavrijedili smo tešku kaznu sa strane pravednoga Boga, no taj isti pravedni Bog je također i naš milostivi Otac, koji je spreman da nam u svaku doba oprosti, kad se obratimo k Njemu i kad Ga zamolimo za oproštenje. Veliki su grijesi naši, ali je još veće milosrđe Božje. Vrijeme korizme je vrijeme najprikladnije da se obratimo Gospodinu čitavim srcem svojim, posteći i plačući i tugujući. Ali taj post ne smije biti samo izvanjski.” (Dragutin Kukalj: Dani spasenja, str. 49) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Kad postite, nemojte biti žalosni kao licemjeri...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Ne smijemo biti jednaki farizejima, koje kori Isus u Evanđelju ovoga dana. Oni su se oblačili u poderana odijela, nijesu se prali, posipavali su glave pepelom, samo da ih ljudi vide kako su oni pobožni i kako poste. Krist toga neće! Onaj, koji posti, neka toga ne pokazuje u javnosti, da ga ljudi vide, nego u tajnosti, gdje ga vidi Otac nebeski.” (Isto, str. 49) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Ne skupljajte blaga na zemlji...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Ima dosta ljudi, koji ne vjeruju u život vječni na Nebesima. Oni vele, da su Nebo izumili bogataši i popovi, da mogu lakše pljačkati lakovjerne ljude. Jer ljudi će puno strpljivije podnositi njihovo pljačkanje, ako se nadaju vječnom blaženstvu, koje ih čeka iza smrti u nekakvom Nebu! Dakle, prema njihovu mišljenju, Nebo je izum bogataša i ništa drugo! </div><div class="separator">A sada pogledajmo, što veli zdrav ljudski razum o tome. Ima li zaista Nebo, ili je to samo izmišljotina bogataša i popova? Mjesto odgovora na to pitanje evo jedne zgode iz života čuvene gospođe Garnier, koja je sredinom prošlog stoljeća osnovala u francuskom gradu Lionu „Družbu sestara za njegovanje neizlječivih bolesnika”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Jednoga su dana donijeli u njezinu bolnicu neku ženu, koja je dulje vremena teško bolovala. I za nekoliko dana spomene gospođa Garnier pred tom bolesnicom Boga... „Kakav Bog”!, odgovori joj ta žena ljutito. „Da ima Boga, ne bi On dopustio, da se ja toliko patim”! </div><div class="separator">Na to je gospođa Garnier ušutila i dalje s materinskom ljubavlju i velikom ustrpljivošću dvorila nju i ostale bolesnike. Prošlo je otada nekoliko mjeseci. I jednog dana njih su dvije opet razgovarale o svojim poteškoćama. U razgovoru pade riječ i o Nebu. Na to se bolesnica malo zamisli i prošapta više za sebe: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Nebo...Nebo...! Nebo mora biti! Jer kad ga ne bi bilo, ostala bi ova sestra nenagrađena za sve žrtve, što ih iz ljubavi prema meni i drugim bolesnicima podnosi, i to bez ikakve nagrade ovdje na zemlji. A to ne može nikako proći bez nagrade. Ove žrtve moraju negdje biti nagrađene”! </div><div class="separator">Evo, ova je žena instiktivno osjetila, da iza ovoga zemaljskog života mora biti jedno mjesto, gdje će pravednici za svoje žrtve i druga dobra djela primiti nagradu, koju nijesu primili ovdje na zemlji. A to je Nebo! </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Međutim, ova je žena stvorila taj zaključak gledajući ljubav i požrtvovnost samo jedne osobe, to jest gospođe Garnier. A mi znademo iz povijesti svetaca i pravednika Božjih, a gledamo to i na svoje oči, kako mnoge plemenite duše – ima ih na milijune po kugli zemaljskoj – ostavljaju sve što imaju, dapače odriču se i obiteljskog života, samo da mogu nesmetano služiti svom bližnjemu, među ostalim i njegovati bolesnike! A sve to bez ikakve nagrade ovdje na zemlji. Stoga je ona bolesnica posve logično zaključila, da mora biti Nebo, gdje će te osobe biti nagrađene vječnim blaženstvom u zagrljaju Oca nebeskog. A to nas uči i sam Sin Božji, koji veli u Sv. Evanđelju: <i>„Zaista kažem vam! Nema nikoga, koji radi mene ostavi braću ili sestre, ili majku ili oca, a da ne bi u budućem svijetu primio život vječni”! </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Eto dakle, što veli zdrav ljudski razum o tom izumu bogataša. Zato su svi narodi, Asirci i Babilonci, Egipćani, Grci i Rimljani, Germani i Slaveni, Kinezi i Japanci, Bušmani i Hotetoti vjerovali u život iza smrti, gdje će pravednici biti nagrađeni, a grešnici kažnjeni. I tada će se udovoljiti pravdi, koje nema na zemlji. </div><div class="separator">Naravno, ljudski razum, sam po sebi, ne može si stvoriti pravu sliku o životu iza groba. Zato nam je dragi Bog poslao svoga Sina Isusa Krista, da nas o tome pouči. I evo, što On dovikuje svima, koji se iz ljubavi prema Njemu žrtvuju i trpe ovdje na zemlji: <i>„Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada na Nebesima”! </i></div><div class="separator">A Sv. Pavao Apostol kliče u Ime Njegovo: <i>„Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo, šta je Bog pripravio onima, koji Ga ljube!” </i>(Mons. Ivan Vlašić: Svagdanje zgode i nezgode, str. 26-27) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim...” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Današnje Sv. Evanđelje, ponovno nas vraća na prvu zapovijed ljubavi – ljubiti Gospodina svim srcem svojim. </div><div class="separator">Upućuje nas, medicinskim rječnikom – da izvršimo na svome srcu operativni zahvat uz pomoć najboljeg kardijalnog kirurga – operaciju, naučiti i ljubiti Boga svim srcem svojim iznad svega; ne samo kroz vrijeme korizme, nego do konca našega života. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Naše je srce maleno, po prilici kao šaka odraslog čovjeka. Ali ako to srce počnemo mjeriti, otkrit ćemo da se u njemu krije nekakav beskrajni ponor, kojega ne može nitko i ništa ispuniti. I slobodno skinite zvijezde s neba pa bacite u taj bezdan, nećete mu ni dna pokriti, a kamoli ga ispuniti! Da se o tom uvjerimo, ne treba daleko ići, dosta je malo se okrenuti oko sebe i čitati novine. Mi ćemo ovdje iznijeti samo jedan slučaj. </div><div class="separator">Bilo je to godine 1926. u talijanskom gradu Komo. Jednog jutra nađoše u hotelskoj sobi obješena čovjeka, koji je bio veoma elegantno odjeven. Kad su ga počeli pretraživati, otkriše legitimaciju, iz koje se vidjelo, da je to jedan od najbogatijih ljudi u onom kraju. Na koncu nađoše jedno pisamce, u kojem on piše: <i>„Ubijam se, jer ne mogu podnijeti osamljenosti i dosade života”. </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ovo nam pisamce daje odgovor na jedno veliko pitanje. Naime, mnogi ljudi misle, da se u bogatstvu nalazi sreća ljudskog srca. I zaista, u novcu se kriju skoro sva dobra ovog svijeta. Jer za novac možeš kupiti najskupocjenija odijela, raskošne vile, najslađa jela i sva ostala uživanja, što ih ova zemlja može pružiti čovjeku. </div><div class="separator">Zato gledamo na svoje oči, kako mnogi ljudi bjesomučno jure za novcem. I u toj pomamnoj jurnjavi ne paze ni na što, nego varaju, kradu, otimaju, dapače ubijaju, samo da zgrnu što više zemaljskoga blaga. </div><div class="separator">Ali ono pisamce otkriva nam, da je sve to velika varka i obmana. Jer kad bi u novcu bila sreća ljudskog srca, onda bi onaj bogataš iz Koma bio itekako sretan čovjek. A eto, on sam priznaje, da je vrlo nesretan i više ne može izdržati. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Zato nas Duh ovako opominje po svome proroku: <i>„Ako vam se umnoži imetak, neka vam srce ne prione uz to blago”! </i>A naš božanski Spasitelj veli u Sv. Evanđelju: <i>„Zaista, kažem vam, teško je bogatašu ući u Kraljevstvo nebesko”! </i></div><div class="separator">A sada okrenimo stranicu i potražimo sreću ljudskog srca na drugom mjestu. </div><div class="separator">Mnogi ljudi misle, da se sreća nalazi u spolnim uživanjima i tjelesnoj ljubavi, koja se tako blještavim stilom opisuje u mnogim romanima i veliča po našim kinematografijama. A tome se ne treba puno čuditi, jer ta je ljubav često puta vrlo zamamna i opojna. Zato mnogi ljudi pomamno piju iz čarobne čaše tjelesnih uživanja, misleći da će u toj čaši naći svoju sreću. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ali i to je velika varka i obmana” Jer svagdanje iskustvo uči nas, da se na dnu te opojne čaše redovito kriju gorke suze kajanja i razočaranja, a često puta neizlječive bolesti, revolver, konopac, lizol. Zato moli se Bogu – veli Sv. Pismo – „<i>da te čuva od preljubnice, jer njezini putovi vode k mrtvima”. </i>A na drugom mjestu veli: <i>„Nemojte se varati! Ni bludnici, ni preljubnici neće ući u Kraljevstvo Božje. Njihova je sudbina u jezeru, koje gori ognjem”! </i></div><div class="separator">I tako prođite sva uživanja i radosti, što ih ovaj svijet može pružiti čovjeku, pa ćete se uvjeriti, da se u ljudskom srcu zaista krije nekakav beskrajni ponor. I možete u taj ponor baciti sve blago i sve naslade ovoga svijeta, ljudsko srce uza sve to ostat će prazno, nemirno i nesretno. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">A odakle to dolazi? <i>„Dolazi odatle”</i> – odgovara Sv. Augustin – <i>„jer Bog nas je stvorio za Sebe, a ne za ovu zemlju. Stoga je naše srce nemirno, dok ne otpočine u Njemu”. </i>Zato nam dovikuje naš božanski Spasitelj: <i>„Tko je žedan” – </i>sreće! - <i>„neka dođe k Meni i pije. Tko pije od vode, koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti”</i>. </div><div class="separator">Pa kako bi bilo da i mi prislonimo svoja usta na ovo božansko Vrelo! Jer možda su kojemu od nas već ispucale usne od silne žeđi za srećom, koju je badava tražio na vrelima zemaljskih radosti.” (Isto, str. 13-14) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<b>Gdje je tvoje blago ondje je i tvoje srce.” </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U Evanđelju Sv. Mateja čitamo ove zagonetne riječi: <i>„Kraljevstvo je nebesko kao trgovac, koji traži skupocjene bisere”. </i>Svaki kršćanin, kad pročita ovaj redak iz Sv. Evanđelja, zapitat će se: „A koji je to trgovac, što hoda po ovoj zemlji i skuplja te dragocjenosti”? Na ovo pitanje odgovaraju sveci Božji u jedan glas, da je to sam Sin Božji, koji je ostavio svoje božansko prijestolje i došao na ovu zemlju, da potraži to svoje izgubljeno blago. </div><div class="separator">A kakvi su to biseri tako skupocjeni, da ih je sam Bog došao potražiti? Na ovo će nam pitanje najbolje odgovoriti jedna zgoda iz života Sv. Ante Padovanskog, koji je na krštenju dobio ime Ferdinand. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Bilo je to jedne zime, kad je Ante imao desetak godina. Jednog su dana otišli svi njegovi na posao, a on je sam ostao u kući. Najednom pokuca netko na vrata. Anto otvori i ugleda pred vratima dječaka, koji je bio vrlo siromašno odjeven, a u ruci je držao prosjačku torbu, Dakle prosi! Anto mu odmah reče: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Oprosti mali, ja ti ne mogu ništa dati, jer nemam nikoga kod kuće osim mene”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Pa ipak, možeš mi nešto dati”, odgovori dječak, „jer ja ne tražim novaca”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Nego što tražiš”? </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Tražim ljudska srca”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Ljudska srca”, začudi se Anto. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Jest, ljudska srca”, potvrdi dječak na vratima i otvori svoju torbu. Anto zaviri i ugleda u torbi mnogo ljudskih srdaca, malih i velikih. Sva su ta srca živo kucala i blistala se kao najljepši rubini na suncu. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „A tko si ti”?, upita Anto. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">- „Ti mene dobro poznaješ, jer ti mama svaki dan govori o meni. Ja sam Isus i došao sam Ferdinande, da mi i ti daruješ svoje srce...” I nestade malog Prosjaka. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ferdinand se je, kako znademo, odazvao Isusovoj želji, te Mu u najnježnijoj dobi darovao svoje srce. Kasnije, još kao mladić stupi u Franjevački Red, gdje mu dadoše ime Anto. I tu postade jedan od najvećih svetaca Kristove Crkve. </div><div class="separator">Ovoj zgodi iz života Sv. Ante doslovno odgovaraju riječi Sv. Pisma: <i>„Evo, stojim na vratima i kucam”! </i>Pa ako Ga upitamo: „Zašto kucaš Isuse, što tražiš od mene”? On će nam odgovoriti onim riječima Sv. Pisma: <i>Daruj mi sine svoje srce”! </i>Eto, dakle, zašto je Sin Božji sišao s Neba na ovu zemlju. Došao je da potraži naša srca, jer to su Njegovi najdragocjeniji biseri. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">A sada ćemo postaviti jedno pitanje. Koliko taj Trgovac plaća za ljudsko srce? Evo, što na to pitanje odgovara Isus u Sv. Evanđelju: <i>„Svaki koji radi Mene ostavi kuću, ili oca i majku ili njive, primit će stostruko” – </i>ovdje na zemlji <i>– „i baštiniti život vječni”! </i></div><div class="separator">Dakle, potpunu i vječnu plaću za ljudsko srce daje On gore na Nebesima. Ali i ovdje na zemlji plaća On stostruko! To mi svaki dan gledamo na svoje oči. Uzmimo na primjer naše redovnike i redovnice. Oni su se iz ljubavi prema Isusu odrekli svega, pa i svoje obiteljske kuće. Ali za to su dobili na stotine kuća ovdje na zemlji! Jer svaki samostan njihova Reda, bilo u Beču – Parizu – Madridu – New Yorku... njihova je kuća! I tu su im otvorena sva vrata i po danu i po noći. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Stoga, budimo i mi pametni trgovci, kad prodajemo svoju „robu” tome božanskom Trgovcu. Pa pošto On toliko plaća, nemojmo dugo čekati, nego odmah danas darujmo Spasitelju svoje srce. I nastojmo, da to srce ostane uvijek u Torbi Isusovoj, jer jedino tu će naći svoj mir ovdje na zemlji i vječno blaženstvo gore na Nebesima.” (Isto, str. 86-87) </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„<i>Gdje je tvoje blago ondje je i tvoje srce.” </i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Podaj, Gospodine, svojim vjernicima da časne svetkovine posta, započnu prikladnom pobožnošću i da ih s postojanom odanošću dovrše.” (Zborna molitva, Rimski Misal)</div><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 1px; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-8186805298494335402023-02-20T21:00:00.009+01:002023-02-20T21:16:23.816+01:00Utječe li pohađanje tradicionalne ili nove mise na vjeru?<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwxbnZ-MvEfJXXHowSHIkgRahZIWG7i4lFPGHr_rZK7I8NGlUsIc4UkfyVo1rSFlSaw4naiiKPcF-Dw660vWMtLxrHnctZu2U9KTArQN2hyq4tKjKK854doGr10ECtD69HgmmxoErnUAFj-dPpWdbXpwIXcpB9kY83tKGHnfZdd34MDdBbrw7N_UTm/s800/nom_mt.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwxbnZ-MvEfJXXHowSHIkgRahZIWG7i4lFPGHr_rZK7I8NGlUsIc4UkfyVo1rSFlSaw4naiiKPcF-Dw660vWMtLxrHnctZu2U9KTArQN2hyq4tKjKK854doGr10ECtD69HgmmxoErnUAFj-dPpWdbXpwIXcpB9kY83tKGHnfZdd34MDdBbrw7N_UTm/s16000/nom_mt.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">O</div>d p<span>očetka liturgijske reforme, nakon proglašenja <i>Novus ordo missae</i> (NOM), branitelji Tradicije Crkve upozoravali su na opasnost koju predstavlja nova liturgija.<a name='more'></a></span>Ponavljajući poznatu izreku – <i>lex orandi, lex credendi</i> – zakon molitve je zakon vjere, upozorili su i na budući pad vjere koji će uslijediti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Prvi koji su objavili ovo upozorenje bili su autori <a href="https://christusrexhrvatska.blogspot.com/2013/08/breve-esame-critico.html">Kratkog kritičkog osvrta</a> [poznatog i kao Ottavianijeva intervencija], u svojoj još uvijek relevantnoj analizi koju su podržali kardinali Alfredo Ottaviani i Antonio Bacci, koji su pristali potpisati uvodno pismo toga dokumenta. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Zaključak ovog dokumenta upozorava: „Napuštanje liturgijske tradicije koja je tijekom četiri stoljeća bila znakom i zalogom jedinstva bogoslužja (i uvođenje neke druge, koja će nužno biti znakom podijeljenosti zbog nebrojenih sloboda što se u njoj omogućuju, te koja i sama obiluje insinuacijama i očitim zabludama protiv čistoće katoličke vjere) pokazuje se, rečeno na najblaži mogući način, kao nesaglediva pogrješka.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Više od pedeset godina ovo upozorenje odjekuje na sve jači način, usred progresivnog gubitka vjere u sve većim i širim dijelovima Crkve, gubitka vjere koji se uočava najprije u sve većem padu vjerske prakse, a zatim i sve heterodoksnijim stavovima prema predmetima katoličkog vjerovanja. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ovaj gubitak vjere sada je vidljiv čak i među dušobrižnicima. Tako su zahtjevi i odluke Njemačkog sinodalnog puta, od kojih se mnoge protive katoličkoj vjeri, među ostalim u pitanjima vlasti u Crkvi koja je pridržana biskupima, o bračnom moralu i o homoseksualnim zajednicama. </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>Anketa koja puno otkriva</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Što se vjernika tiče, odstupanja su vidljiva već desetljećima, a ankete redovito bacaju porazno svjetlo. Jedna od njih je zanimljiva za našu temu jer je provedena usporedba praktičnih katolika koji idu na novu misu s onima koji idu na Tradicionalnu Misu (TM).</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Rezultati koriste ankete koje su već provele priznate ustanove. Usporedba se usredotočila na sedam točaka, a ovdje ćemo uzeti u obzir samo pet: </div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>1. Odobravanje kontracepcije doseže 89% za pristalice NOM-a, a 2% za vjernike TM-a</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>2. Odobravanje pobačaja doseže 51% za </b><b>pristalice</b><b> NOM-a, a 1% za vjernike TM-a </b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>3. Pohađanje nedjeljne Mise je 22% za </b><b>pristalice</b><b> NOM-a, a 99% za vjernike TM-a</b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>4. Odobravanje istospolnih brakova je 67% za </b><b>pristalice</b><b> NOM-a, a 2% za vjernike TM-a </b></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>5. Godišnja ispovijed iznosi 25% za </b><b>pristalice</b><b> NOM-e, a 98% za vjernike TM-a</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ovakav rezultat nije slučajnost. U takvim bitnim elementima koji se tiču objavljenog morala i obvezne katoličke prakse, razlike su više nego značajne. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ovo su katolici koji žive u istoj zemlji, Sjedinjenim Državama, u isto vrijeme – između 2014. i 2018. godine – često anketirani u istoj državi, drugim riječima, stavljeni pod iste opće uvjete. Najpristupačnija i najvidljivija razlika je u praksi NOM-a ili TM-a. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Vjerojatno postoje neočekivani elementi koje bi trebalo uzeti u obzir i koji bi doradili rezultate, ali oni nikada neće moći nadoknaditi razliku koja oscilira između 50 i 87 posto. Nova misa je doista izazvala, povezano s koncilskim reformama koje je prate, značajan gubitak vjere. Autori Kratkog kritičkog osvrta bili su u pravu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor:<a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/does-mass-attendance-traditional-or-new-influence-faith-80213" target="_blank"> fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-55820998440534333382023-02-19T23:30:00.009+01:002023-02-20T07:24:43.725+01:00Sjedinjene Države: FBI optužen za špijuniranje tradicionalnih katolika<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMeEhNLcW48InWrVZetQAfRP4lzIOyfO9WsnUc56RS2cGyy-Kgx0vFzOdvI9wjSG045S7E8luCSmXJftDb7tuPfaoEzdrhpkCn0R73b6Kn6Onsl_u4__bAYirq55rMmetu7TX9D8diogS-adI1OSKXwMMKZEMFB4kZGEqhKBPpP4CdHavavcGsDcch/s800/fbi_drapeau_memo_anticatholique.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMeEhNLcW48InWrVZetQAfRP4lzIOyfO9WsnUc56RS2cGyy-Kgx0vFzOdvI9wjSG045S7E8luCSmXJftDb7tuPfaoEzdrhpkCn0R73b6Kn6Onsl_u4__bAYirq55rMmetu7TX9D8diogS-adI1OSKXwMMKZEMFB4kZGEqhKBPpP4CdHavavcGsDcch/s16000/fbi_drapeau_memo_anticatholique.png" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">D</div><span>ržavni odvjetnici dvadeset američkih saveznih država potpisali su pismo tražeći od Federalnog istražnog ureda (FBI) da razjasni podrijetlo i provedbu svog nedavno procurjelog „antikatoličkog” memoranduma te je li FBI počeo špijunirati tradicionalne katolike.<a name='more'></a></span><br /></div><div class="separator">U pismu direktoru FBI-a Christopheru Wrayu i glavnom državnom odvjetniku SAD-a Merricku Garlandu, državni odvjetnik Virginije Jason Miyares kritizirao je memorandum usmjeren prema „radikalnim tradicionalnim katolicima” i zahtijevao da FBI „objavi sve materijale koji se odnose na memorandum”. Devetnaest drugih državnih odvjetnika također je potpisalo pismo. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Memorandum FBI-a iz Virginije tvrdi da „pojačana istraživanja o interesu rasno ili etnički motiviranih nasilnih eksremista (RMNE) u radikalno tradicionalnoj katoličkoj (RTK) ideologiji, zasigurno predstavljaju nove mogućnosti za ublažavanje prijetnji kroz otkrivanje novih izvora za kritične točke i njihov razvoj.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U dokumentu se tvrdi da RMNE-i 'traže' tradicionalno katoličko bogoslužje i upotrebljavaju jezik RTK ideologije na društvenim mrežama. Osim pohađanja Tradicionalne Latinske Mise, smatra se da RTK tipično 'odbacuju' Drugi vatikanski sabor kao 'valjani sabor'.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Što se tiče vladinih naziva za određene katolike kao „nasilne ekstremiste” zbog njihovih uvjerenja i njezinih planova da regrutira katolike da špijuniraju svoje bližnje župljane, Miyares je primjetio: „Iskreno govoreći, to je ono što bih očekivao od komunističke Kube.” U pismu državnog odvjetnika traži se da FBI najprije „odmah i nedvosmisleno naredi osoblju agencije da ne obrađuje Amerikance na temelju njihovih vjerskih uvjerenja i praksi”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Dvadeset državnih odvjetnika također traži „potpuno objašnjenje podrijetla dokumenta i dokumenata povezanih s njegovom provedbom”, kao i „informacije o tome kako je dokument već utjecao na katolike u Virginiji, uključujući „je li FBI započeo infiltriranje u bogomolje u suprotnosti s internim smjernicama FBI-a.”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Iako je FBI povukao dokument nakon intenzivnih reakcija na njegov sadržaj, Miyares i drugi državni odvjetnici naglasili su da ih FBI-evi „napori za kontrolu štete” nisu uvjerili. Glavni državni odvjetnik Virginije dodao je: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„FBI-jevo čišćenje dokumenata...i navodni 'pregled' procesa koji ga je stvorio ni na koji način nas ne uvjerava da ovaj memorandum ne odražava širi program tajnog nadzora američkih katolika ili drugih vjerskih sljedbenika i infiltracije u njihove bogomolje. Uvjerava nas samo da je FBI posramljen javnim otkrivanjem sadržaja memoranduma.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Gosp. Miyares istaknuo je da su on i njegovi kolege memorandum smatrali posebno zabrinjavajućim iz nekoliko drugih razloga, ne samo zato što su primijetili da je to dio 'opasnog trenda FBI-a i Ministarstva pravosuđa da etiketiraju one koji imaju stajališta suprotna od Administracije, kao ekstremiste ili teroriste'.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Državni je odvjetnik također istaknuo da „špijuniranje katolika” predstavlja „apsurdnu upotrebu federalnih saveznih snaga i protuobavještajnih resursa”, dok očigledne opasne nezakonite aktivnosti ostaju neriješene. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">G. Miyares je dalje istaknuo da je „FBI već 'odbacio' praksu špijuniranja Amerikanaca u bogomoljama, kao što je to učinio u džamijama nakon terorističkih napada 11. rujna'. Zapravo, FBI je 'revidirao svoje interne smjernice 2010. i 2013. godine kako bi spriječio svoje operativce da bezosjećajno zanemaruju vjersku slobodu američkih građana.'”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Bilo bi vrlo zabrinjavajuće da je FBI oživio praksu protiv američkih katolika ili, još gore, da uopće nije zatvorio program”, napisao je Miyares. FBI-ev zviždač koji je objavio antikatolički memorandum, Kyle Seraphin, nedavno je upozorio da on služi kao 'otvorena vrata' za metu na sve kršćane u SAD-u kao kriminalce.”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Mislim da su, ako smo realni glede toga, pronašli ulaz u ono što misle da je rubni katolicizam kako bi se infiltrirali među kršćane općenito i proglasili ih pravim kriminalcima u ovoj zemlji ili potencijalnim teroristima”, rekao je Tuckeru Carlsonu u četvrtak. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Naime, čini se da spominjanje RTK-ovih „anti-LGBTQ” uvjerenja u dokumentu ocrnjuje ne samo veliku većinu tradicionalnih katolika, nego i veliku većinu konzervativnih kršćana, budući da je biblijsko vjerovanje da brak postoji samo između muškarca i žene tumačeno od pro-LGBT aktivista kao „anti-LGBTQ.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„U stvari, Southern Poverty Law Center (SPLC), citiran u predmetnom dopisu, čak identificira zakone koji sprječavaju muškarce da sudjeluju u ženskim sportovima kao 'anti-LGBTQ'. Na svojoj web stranici SPLC odbacuje 'vjersku slobodu' kao 'krinku' za, kako tvrde, anti-LGBTQ uvjerenja.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Glavni urednik <i>Catholic Family News </i>Brian McCall, rekao je za LifeSiteNews da, objavljivanje memoranduma „potvrđuje distopijsko stanje zemlje u kojoj nažalost živimo.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„McCall je također istaknuo da tradicionalni katolicizam 'nikada nije imao nikakve veze s rasnom netrpeljivošću ili mržnjom', te da su zapravo bijele rasističke skupine povijesno imale za metu katolike 'jer su katolici u ovom svijetu uvijek tražili spasenje i poboljšanje mnoštva tih rasa i etniciteta, koje bijeli protestantski elitisti preziru'.”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Ironično, svaka župa Tradicionalne Latinske Mise koju sam ikada pohađao etnički je raznolikija od liberalnih katoličkih župa koje odvajaju polaznike po jezičnim, a time i etničkim linijama (tj. španjolske mise, vijetnamske mise itd.)”, nastavio je McCall. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Mora se voditi računa o značenju izraza „tradicionalni katolici” koji koristi FBI. Čini se da je to jednako „prisustvovanju Tradicionalnoj Latinskoj Misi”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/united-states-fbi-accused-spying-traditional-catholics-80149" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-11917461099292727662023-02-18T23:30:00.003+01:002023-02-19T07:36:03.964+01:00Njemačka: sinodalna vijeća već postoje u nekim biskupijama<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUhzBUYdZzR9e5joftbmh0VD2SB9Gj0Fq9hsN6QF4nCQWJSQV5sepTni3iklWPHc90LazxWFLbNo2gMCNDLGwmyQTzMKqY0xJ8Tz6Gyq20ls18D_y2PZf2e3N8ABHCxV4uXJ4BOHGtXfsV9TJUMmm7-cLqbMakOrEwQFlc98iCOY3lzUfQq-LKINCS/s800/cathedrale_saint_etienne_passau.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUhzBUYdZzR9e5joftbmh0VD2SB9Gj0Fq9hsN6QF4nCQWJSQV5sepTni3iklWPHc90LazxWFLbNo2gMCNDLGwmyQTzMKqY0xJ8Tz6Gyq20ls18D_y2PZf2e3N8ABHCxV4uXJ4BOHGtXfsV9TJUMmm7-cLqbMakOrEwQFlc98iCOY3lzUfQq-LKINCS/s16000/cathedrale_saint_etienne_passau.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator"><div class="dropcaps">P</div><span>redstavnici katoličkih biskupijskih vijeća Njemačke podržavaju stvaranje Sinodalnog vijeća predviđenog Sinodalnim putem, a osuđeno pismom kardinala Parolina, Ladarije i Ouelleta.<a name='more'></a></span></div><div class="separator"> U nekim biskupijama takva vijeća već postoje, iako je Sveta Stolica rekla da im nije mjesto u Crkvi. Tijekom godišnje skupštine Biskupije Passau donesena je izjava da je potrebno „nastaviti korake s ciljem formiranja odbora i sinodalnog vijeća za zemlju, kao i sinodalnih vijeća u različitim biskupijama”, prema rezoluciji iz koje je Centralni odbor njemačkih katolika (ZdK) citirao odlomak za priopćenje javnosti u ponedjeljak. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Cilj je promicati kulturu promišljanja i zajedničkog odlučivanja u kojoj se mogu postići transparentnost i podjela vlasti kao izraz sinodalnosti”, stoji u rezoluciji. Sinodalnost jača biskupe, a ne slabi ih, tvrdi se u izjavi.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Time je dan odgovor na pismo vatikanskog Državnog tajništva objavljenog krajem siječnja. U tom su dokumentu kurijalni kardinali Pietro Parolin, Luis Ladaria i Marc Ouellet upozorili „da ni Sinodalni put, ni tijelo koje je njime ustanovljeno, ni biskupska konferencija nemaju ovlasti uspostaviti sinodalno vijeće na nacionalnoj, biskupijskoj, odnosno župnoj razini.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator">Sa svoje strane je biskup Georg Bätzing, biskup Limburga, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, kao i Sinodalnog puta, podsjetio da neke biskupije već uvode sinodalna vijeća ili već godinama imaju takve strukture. Ali nije spomenuo nijednu biskupiju imenom. </div><div><br /></div></div><div class="separator">Tekst pod naslovom „Deklaracije iz Passaua” glasi: „Potičemo sve da slijede ovaj put prema sinodalnoj crkvi.” A autori preciziraju: „To nije protivno sadržaju rimskog pisma, budući da svaki mjesni biskup može osnovati takvo vijeće za svoju biskupiju temeljem svoje ovlasti.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ova posljednja izjava je začuđujuća, jer rimsko pismo kaže upravo suprotno: „Želimo precizirati da ni Sinodalni put, ni bilo koje tijelo koje je njime ustanovljeno, ni bilo koja biskupska konferencija nemaju ovlasti uspostaviti 'sinodalno vijeće' na nacionalnoj, biskupijskoj ili župnoj razini.” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Odgovor je Papa odobrio in forma specifica, što mu daje poseban autoritet. Ali sljedbenici Sinodalnog puta nisu zaboravili Che Guevaru: „Revolucija je poput bicikla: kad ne ide naprijed, pada”. Što oni prevode kao: „Sretni smo s našim biskupima na putu prema sinodalnoj crkvi.”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/germany-synodal-councils-already-place-some-dioceses-80060" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-83489269978115516282023-02-15T15:14:00.008+01:002023-02-15T23:22:44.176+01:00Intervju s novim poglavarom Austrijskog distrikta<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrzfIo2PyXSz9Izrt2P-FVRZoLZO3gMt93bQ3IfpUHEw8ion0wRtNbFJLFqrrOhnBCaH05t2_dBOmQWsUKg-bLjYbhf3R_dCZSTVJgexHr4mCRsELDp5vVUQoE9aBNVEDBL1ugyttyFuIqojJNahvaFhPDyyJeMf5ky2-i3K6x-lDXBV80unhz5Dzblg/s800/p.-regele_3a.gif" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrzfIo2PyXSz9Izrt2P-FVRZoLZO3gMt93bQ3IfpUHEw8ion0wRtNbFJLFqrrOhnBCaH05t2_dBOmQWsUKg-bLjYbhf3R_dCZSTVJgexHr4mCRsELDp5vVUQoE9aBNVEDBL1ugyttyFuIqojJNahvaFhPDyyJeMf5ky2-i3K6x-lDXBV80unhz5Dzblg/s16000/p.-regele_3a.gif" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">V</div><b>elečasni pater Regele, od početka veljače zaduženi ste kao poglavar Distrikta za Austriju - što je bila Vaša prva misao kada ste saznali za to?<br /></b><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator"><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Da budem potpuno iskren, moja prva misao bila je: „Gospodine, zašto se na mene stavlja još i ovo breme, ne bi li to mogao netko drugi preuzeti?“ Sve mi je to jednostavno išlo prebrzo. Jako sam sretan sa svojim radom u dušobrižništvu, uvijek sam htio biti samo mali i jednostavni župnik koji vrši svoju službu za Isusa, za svetu Crkvu, za ljude. Kroz svoju blisku suradnju s dosadašnjim poglavarom Distrikta tijekom prošlih godina dobio sam duboki uvid u golemu zadaću koja je povezana s ovom službom i tako sam sumnjao u to, jesam li dorastao ovome zadatku. Razgovor s našim generalnim poglavarom ohrabrio me je, dao mi je potrebno pouzdanje. Jedan subrat, koji me dobro poznaje, također me ohrabrio, a oba razgovora bila su važna pomoć u odluci. Nakon što sam još nekoliko dana u molitvi ovu brigu prinio Bogu, pristao sam. Moja velika utjeha uoči ove zadaće jest i ostaje molitva brojne braće, vjernika i prijatelja.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator"><b>Osim vremenski zahtjevnog svakodnevnog rada kao poglavar Distrikta, koji su Vaši ciljevi za nadolazeće godine, koje naglaske želite postaviti i što Vam je u dušobrižništvu osobito važno?</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Mladi su budućnost Crkve i stoga su mi oni osobito važna briga. Tu vrijedi uložiti puno vremena i truda u dobro funkcionirajući, katolički rad s mladima. Što su prethodne generacije primile od roditeljskog doma i škole, danas više ne možemo pretpostaviti, ovdje se radi i o ljudsko-socijalnom utisku. Daljnji temeljni zadatak svakog poglavara u Crkvi su zvanja, bliska suradnja s bogoslovijom. Najzad, ali ne manje važno, smatram svojim zadatkom biti u kontaktu sa svećenicima, redovnicima i redovnicama u biskupijama i samostanima, ohrabrivati ih. Te posvećene osobe ne žele više sudjelovati u uništavanju Crkve, u svemu što već odavno više nije katoličko, oni pate i često se nalaze u velikim poteškoćama i konfliktima sa savjesti.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U dušobrižništvu moramo još bolje proučavati aktualne probleme ovoga vremena; također dušobrižništvo za bolesne ljude koji pate, probleme mladih i obitelji. Pokušat ću poticati tradicionalne „Pietas austriaca“ (odn. bohemica, hungarica, croatica, itd. u drugim zemljama našega Distrikta), kako bi kroz dobru pučku pobožnost katolički život opet postao vidljiv i znatan u svakodnevici, nakon što je gotovo izbrisan modernizmom i prevratima poslije Drugog vatikanskog sabora. Osobita nakana na srcu mi je da se svim snagama promiče svakodnevno pohađanje Mise i molitva krunice u obiteljima. Mi kao katolici moramo stalno obnavljati svoj rimski duh, usprkos svemu što toliko godina doživljavamo, a naš osnivač daje nam divan primjer.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ukratko, moramo propovijedati ljepotu katoličke vjere, ljepotu Katoličke Crkve, pravu veličinu katoličkog svećenstva. Moramo naviještati vječne istine jasno i bez straha, s propovjedaonice, ali i u osobnom razgovoru, u ispovjedaonici, u duhovnom vodstvu. Većina ljudi, čak i crkveni službenici, uopće više ne znaju što je zapravo Katolička Crkva. Ovdje trebamo opet ukazati na put prema Kristu, na put prema Crkvi. Tek nedavno proslavili smo 400. obljetnicu smrti sv. Franje Saleškog. Ovaj svetac osobito laicima toliko jasno pokazuje kako funkcionira dobar kršćanski život, kako se može biti potpuno normalno i jednostavno katolički i kako se može ići svojim putem k posljednjem cilju, bez ikakvih čudnih neobičnosti u jednu ili drugu stranu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Stoga mi je sv. Franjo Saleški veliki uzor u dušobrižništvu, kao i moj najdraži svetac, sv. Filip Neri, zatim sv. Pio X. i naravno dragi osnivač našeg Svećeničkog bratstva sv. Pija X., nadbiskup Marcel Lefebvre. Posebno želim spomenuti još velikog marijanskog biskupa priznavaoca iz moje matične Biskupije Linz, časnog slugu Božjeg Franza Josepha Rudigiera, pravog dušobrižnika dobra srca. Svi su oni dobri uzori za svakog svećenika.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator"><b>S Minoritenkirche je Tradicija dobila dom u srcu Beča. Kakvom razvoju ovog duhovnog središta težite u nadolazećim godinama?</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Minoritenkirche treba, ako Bog tako želi, biti središte prave katoličke obnove svih zemalja našega Distrikta, prije svega, naravno, grada Beča. Na prvom mjestu treba biti dostojno slavljena tradicionalna rimska liturgija. Ovdje smo postavili neke posebne naglaske, na primjer slaveći tradicionalni bečki „Fünfherrenamt“ (bogoslužje s petoricom klerika). Velika mi je želja da Minoritenkirche opet postane crkva ispovijedi i dušobrižništva, potpuno u duhu sv. Klemensa Marije Hofbauera, koji je nekoliko godina djelovao u ovoj crkvi. Za sve to potrebno nam je više svećenika u Beču! Priorat s petoricom svećenika, odvažio bih se reći, bio bi idealan i neophodan za tu divnu crkvu. Vječno smo zahvalni drevnoj Talijanskoj kongregaciji, koja potječe od Isusovaca 17. stoljeća i koja ima veliku povijest, da su nam prepustili Minoritenkirche. Ovdje se želim izričito zahvaliti upraviteljici Danijeli Panelli na ovome hrabrom i milostivom koraku Marijanske Kongregacije Talijana u Beču. U skladu s tradicijom ove crkve želimo staviti naglasak na dušobrižništvo talijanskih vjernika. Trebamo ići Božjim tempom, iz ljubavi prema Crkvi i prema svim dušama.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator"><b>Kakav je općenito razvoj Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Distriktu?</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Broj vjernika je jako narastao, osobito u posljednje tri godine, na nekim mjestima se udvostručio. Trenutno se Distrikt sastoji od šest zemalja i otprilike 38 mjesta u kojima djelujemo. To je velika radost za nas, ali imamo doista premalo svećenika! Da bismo svoj posao mogli obavljati zaista onako kako bismo željeli trebalo bi nam, realno govoreći, još najmanje šest do sedam svećenika, ali ni s tim brojem ne možemo još uopće razmišljati o osnivanju škole.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U posljednjih pet godina sedmorica iz Distrikta primili su svećeničko ređenje, trojica od njih nažalost ne djeluju unutar Distrikta, nego u drugim zemljama, gdje su također prijeko potrebni. Trenutno ima nekoliko bogoslova iz naših zemalja. Moramo biti zahvalni na prekrasnom razvoju apostolata, ali također moramo moliti za nova zvanja te tako doista s pouzdanjem i radošću gledamo na budućnost.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator"><b>Imate zanimljivu pozadinu: u svom građanskom zanimanju bili ste uspješni kao prirodoslovni znanstvenik. Kako se dogodilo da ste u toj situaciji osjetili poziv?</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Poziv na svećenstvo osjetio sam još puno ranije, kao malo dijete nakon prve pričesti osjetio sam da me oltar i svećenstvo privlače. Kada sam imao 16 godina počeo sam ići svakodnevno na svetu Misu i živjeti duhovni život. U svome djetinjstvu mogao sam još doživjeti pravi katolički život, vrhunske svećenike, pravu pučku pobožnost, dobru katehezu. U gimnaziji sam imao jako dobre profesore i nekoliko kolega postali su svećenici. Moj ispovjednik, isusovac, stariji, jako dobar svećenik, imao je veliki utjecaj na mene, uz nekoliko drugih, vrlo dobrih svećenika. Taj duhovnik, p. Kuno Zerlauth, SJ, prije mature dao mi je do znanja da bi bilo bolje da ne uđem u modernu bogosloviju ili u neki od modernizma oboljeli red, to ne bi moglo dobro završiti. Trebao bih prvo slijediti svoje sklonosti prirodnim znanostima, a kasnije će mi Bog pokazati konkretan put prema svećeništvu. U gimnaziji sam rano otkrio ljubav i oduševljenje biokemijom, mikrobiologijom ali i entomologijom. Tako sam slijedio njegov savjet, ali u svim tim godinama studiranja nije me pustila želja da postanem svećenik.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nakon vojnog roka sam se s 19 godina kao numerarij (član koji živi u celibatu) pridružio osobnoj prelaturi Opus Dei, u kojoj sam ostao 13 godina i gdje sam završio studij filozofije i teologije te postao direktor obrazovnih centara, odnosno studentskih domova. Poslovno sam također bio aktivan u farmaceutskoj industriji, što mi je u mnogim pogledima otvorilo oči za ono što se u društvu zaista događa. Međutim, uskoro sam Božjom milošću, od prijatelja svećenika, saznao da ti ideali u stvarnosti još postoje. U Zaitzkofen sam došao 2014. godine, 8. prosinca 2015. pridružio sam se Bratstvu i 30. lipnja 2018. zaređen sam za svećenika. Dvije godine služio sam kao kapelan u prioratu sv. Klemensa Marije Hofbauera u Beču, od 2020. g. bio sam prior priorata u Jaidhofu, također sam rado obavljao službu kapelana izviđača, bio aktivan u radu s mladima i duhovnik Trećeg reda Svećeničkog bratstva. Od jeseni 2018. g. vikendom skrbim o vjernicima u svojoj ljubljenoj tradicionalnoj župi sv. Eme u Klagenfurtu u Koruškoj.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator"><b>Što si želite za Austrijski distrikt u nadolazećim godinama?</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Prije svega trajno produbljivanje otajstva svete Mise, našeg najvećeg blaga na zemlji! Svako dobro katoličko dušobrižništvo proizlazi s oltara i vodi k oltaru. Molimo za svećenička zvanja, redovnička zvanja i dobre katoličke obitelji. Ali potrudimo se i oko toga da si međusobno zaista pomažemo, da se međusobno zaista podržavamo, također u svim ljudskim problemima. Vremena ne postaju lakša, potrebno je čvrsto zajedništvo u svakom pogledu, ne ostavimo nikoga samoga! Također budimo zahvalniji, to nažalost prečesto zaboravljamo!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Već odavno ušla su u Crkvu razna strujanja nespojiva s vjerom koja toliko često razvodnjuju njezino pravo poslanje. Jer u Crkvi se ne radi o ljevici ili desnici, u Crkvi se mora raditi o 'gore ili dolje', o katoličkom ili nekatoličkom. Radi se o Crkvi, radi se o istini, radi se o Isusu Kristu, o Bogu! Želimo služiti Katoličkoj Crkvi, služiti istini, koja je tamo gdje je Bog!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Molim Vas da puno molite za mene! Bog plati!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.at/de/news-events/news/interview-mit-dem-neuen-österreichischen-distriktoberen-79792">fsspx.at</a></i></div></div></div></div></div></div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-24418791222706761142023-02-13T23:30:00.003+01:002023-02-14T21:29:00.605+01:00Koja zemlja ima najveću posjećenost nedjeljne Mise?<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhj8Dqf-FFiIhbeaIL9qDhjTkVMjt1ZLSMg_-2iXHsx0rSc0MRsEgi10cy7Os8eErFCO570rDcXbm-58mvEQm-rrxFACQuiBvL585ccIUZxI7QGuw4CkMsftWkDM2sPDNSQEkM7_sKC9tm3BdP0MT3pTt8c-hffkosqVW5mRtmSR2AzmS7vsLAuRzsw/s800/abuja_eglise_catholique.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhj8Dqf-FFiIhbeaIL9qDhjTkVMjt1ZLSMg_-2iXHsx0rSc0MRsEgi10cy7Os8eErFCO570rDcXbm-58mvEQm-rrxFACQuiBvL585ccIUZxI7QGuw4CkMsftWkDM2sPDNSQEkM7_sKC9tm3BdP0MT3pTt8c-hffkosqVW5mRtmSR2AzmS7vsLAuRzsw/s16000/abuja_eglise_catholique.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">I</div><span>straživači iz Centra za primijenjena istraživanja apostolata (CARA) sa Sveučilišta Georgtown u Washingtonu, nedavno su objavili studiju o praksi nedjeljnjog pohađanja sv. Mise unutar Katoličke Crkve u svijetu.</span></div><div class="separator"><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator">Znanstvenici CARA-e koristili su se podacima iz Svjetske ankete o vrijednostima (WVS), međunarodne studije o vjerskim uvjerenjima koja se provodi desetljećima, kako bi ispitali 36 zemalja s velikim brojem katoličkog stanovništva. Poredali su te zemlje prema postotku katolika koji su izjavili da idu na Misu jednom tjedno ili više, isključujući vjenčanja, sprovode i krštenja. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nigerija i Kenija imaju najveći udio katolika koji idu na Misu jednom tjedno ili više, s Nigerijom u očiglednom vodstvu: 94% katolika u zemlji kaže da ide na Misu barem jednom tjedno. U Keniji je ta brojka 73%, a u Libanonu 69%.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ovaj visoki postotak vjerske prakse u Nigeriji posebno se objašnjava vrlo rizičnom situacijom za katolike u toj zemlji. Dovoljno je podsjetiti da je 11 katolika bilo ubijeno u siječnju ove godine, 46 u prosincu i još 50 na prošle Duhove. Da ne spominjemo svećenike koji su ubijeni. Posljednji je živ spaljen 15. siječnja. Krv mučenika sjeme je kršćana, kako reče Tertulijan. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Na Filipinima katolici koji prakticiraju dostižu 56%, u Kolumbiji 54%, u Poljskoj 52%, a u Ekvadoru 50%. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Bosna doseže skoro polovinu nedjeljnih praktikanata (48%), kao i Meksiko (47%) i Nikaragva (45%), a slijede Bolivija (42%) i Slovačka (40%). Konačno, Italija (34%), Peru (33%) i Venezuela (30%) ostaju iznad trideset posto. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U kontinuiranom opadanju, praksa je 29% u Albaniji, 27% u Španjolskoj i Hrvatskoj te 25% na Novom Zelandu i Ujedinjenom Kraljevstvu. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Mađarska i Slovenija imaju po 24% praktikanata, Urugvaj je postotak ispod s 23%, slijede Australija i Argentina s 21%, zatim Portugal i Češka s 20%. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Austrija je na samo 17%, ista stopa kao i Sjedinjene Države, slijedi Litva sa 16%, Njemačka i Kanada sa 14%, Latvija i Švicarska s 11%, Brazil i Francuska s 8%, i na kraju Nizozemska sa 7%. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Prije svega, ne postoji stvarna veza između prakse i osjećaja vjerske pripadnosti. Tako tri četvrtine američkih katolika sebe smatra „religioznima”, ali samo 17% prakticira vjeru. U Francuskoj više od 70% katolika sebe smatra „religioznima”, ali samo 7% prakticira. Jedine dvije zemlje u kojima se korelacija podudara su Nigerija i Libanon.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nasuprot tome, zemlje s višim bruto domaćim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika imaju nižu razinu pohađanja i obrnuto. Krivulja je silazna hiperbola od Nigerije do Švicarske. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Teže je precizno opisati ovaj mehanizam, ali je korelacija zapanjujuća. No, iza tog kriterija, ili zajedno s njim, utječu i druge stvari, poput sekularizacije, ali i strašne krize koja pogađa Crkvu, te neshvatljivosti Učiteljstva u pripadajućoj mu službi naučavanja od Drugog vatikanskog sabora.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor:<a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/which-country-has-highest-sunday-mass-attendance-79816" target="_blank"> fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-89609271398349019462023-02-10T21:52:00.001+01:002023-02-11T13:40:40.029+01:00Smrt Benedikta XVI: analize i komentari (II.)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSvdzdXOvSOCITi-vR-wM-HNpRNcMAAMU9FGrnaMa-uN67ooOQzkSC9flFvWon9ECr-vjg22CLUZuQh7bX0Gruljjuab32LgZfvesbrtl0r4BgM33ARI5S0zRT0B43Uo-eEZmm355mR19jRBlwOnwJbEV_trY4QHwFvJv8rrPJft28xo6cePcldytT/s800/benoiit_xvi_funerailles.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSvdzdXOvSOCITi-vR-wM-HNpRNcMAAMU9FGrnaMa-uN67ooOQzkSC9flFvWon9ECr-vjg22CLUZuQh7bX0Gruljjuab32LgZfvesbrtl0r4BgM33ARI5S0zRT0B43Uo-eEZmm355mR19jRBlwOnwJbEV_trY4QHwFvJv8rrPJft28xo6cePcldytT/s16000/benoiit_xvi_funerailles.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">N</div><span><span>astavak ovog opsežnijeg osvrta daje nam uvid u predviđanja o razvoju događaja nakon Benediktove smrti.</span><a name='more'></a></span></div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>3. Što slijedi nakon smrti Benedikta XVI.? </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U „La nuova Bussola Quotidiana” od 7. siječnja Stefano Fontana postavlja pitanja ostavštine Benedikta XVI. Prema njegovim riječima, ovo nasljeđe „predstavlja jedno razdoblje, koncilsko i postkoncilsko” koje se sastoji u „prikupljanja cijelog pitanja od mjesta gdje je on [papa emeritus] stao, ne vršeći promjenu razdoblja, nastavljajući obuzdavati raskalašene tendencije i nastavak obnove”. Za Franju, s druge strane, „rasprava između Koncila i postkoncila je završena”. On „namjerava ostaviti iza sebe ovu eru, koja bi, prema njemu, vidjela Crkvu još uvijek u poziciji očuvanja, a ne izlaska”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Stefano Fontana potvrđuje: Franjo „želi biti post-post-koncilski. Istina je da se on često poziva na Koncil, ali upravo zato da bi precizno rekao da se više ne želi zadržavati na njemu i na razdoblju koje je on započeo. Za njega je rasprava između Koncila i postkoncila završena”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Najjasniji dokaz za to njegovo stajalište, među nebrojenim kojih smo se mogli prisjetiti, je motuproprij 'Traditionis custodes', kojim se utvrdilo da je 'liturgijsko pitanje' završeno, a s njim i pitanje cijele epohe. Ali upravo je to bilo glavno pitanje za koje je Benedikt XVI. smatrao da ga treba ostaviti otvorenim”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Znači li to da je uloga „mjerača vremena” ili „ležećeg policajca” koju je imao Benedikt XVI. s njime umrla? Talijanski novinar smatra da će „Benedikt i njegova ostavština više utjecati na Crkvu nego prije, više sada, nakon njegove fizičke smrti, nego prije, dok je još bio živ. Svi se sjećamo njegovih zadnjih dviju javnih intervencija: jedan o zlostavljanjima od strane klera, a drugi o svećeničkom celibatu zajedno s kardinalom Sarahom. Te dvije intervencije 'zaustavile' su neke negativne procese i spriječile odluke koje su možda već bile donese, ali su bile zamrznute. Njegovom smrću to više neće biti moguće, ali taj će posao od sada nastaviti oni koji su ovih dana preuzeli brigu o njegovoj ostavštini”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Hipoteza Stefana Fontane postavlja pitanje: trebamo li „hermenautiku reforme u kontinuitetu” koju je promovirao Bendikt XVI. 2005. vidjeti kao sposobnu konkretno proizvesti samo „usporavanje” neumoljivog pada? Kao padobran koji usporava spuštanje, ali ne spriječava pad na tlo, samo ga čini manje brutalnim? Ova ostavština Benedikta XVI. Nije u skladu s programom pontifikata sv. Pija X.: „Sve obnoviti u Kristu” (Ef 1,10).</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Izdanje „The Caminante Wanderer” od 8. siječnja, pozivajući se na njemačke novine „Die Tagespost”, smatra da je „sa smrću Benedikta XVI., započela nova etapa u Franjinom pontifikatu, dapače i same Crkve. A razlog je taj što je Ratzinger djelovao kao neka vrsta tampona koji je ublažio bijes konzervativaca protiv Bergolijovih ekscesa”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Ili, kako je rekao kardinal M<span style="font-family: Liberation Serif, serif;">üller, konzervativci bi mogli ići u samostan Mater Ecclesiae po iscjeljenje. Sada nema tampona, a nema više ni staračkog doma. Sukob je neizbježan...” </span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Međutim, prema argentinskom komentatoru, trenutni kontekst mijenja odnos snaga: „Smrt Benedikta XVI. kasni; priča bi bila sasvim drugačija da se dogodila prije pet ili šest godina. Sada je Bergolio istrošeni i oslabljeni Papa, a svi oko njega u manje ili više uskim krugovima čekaju da umre... Kao što stručnjaci govore već nekoliko mjeseci, Vatikan miriše na konklavu”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„S druge strane, Franjin izrazito autoritarni stil vladanja stvorio je neprijatelje svuda, čak i među onima koji dijele njegov progresivizam. Pogledajmo, primjerice, apostolsku konstituciju koju je proglasio prošli petak [Ecclesiarum communione, 6. siječnja 2023.], kojom Rimska biskupija de facto intervenira i zahtijeva da se njegov vikar, na primjer, konzultira s njim o imenovanju svih župnika ili ređenje svakog od bogoslova”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Štoviše, Franjo „nema potporu ni najmoćnijh progresivnih snaga: njemačkog episkopata, a s njime ni ostalih zemalja u njegovoj orbiti. Narod, 'vjernički narod', nije blizak papi Franji. Dovoljno je vidjeti slab odaziv javnosti koji svaki njegov javni istup okuplja”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Bergolio je dakle slab jer je star i bolestan; jer se njegov pontifikat istrošio uz mnogo buke ni oko čega, jer mu je njegov stil vladanja priskrbio bezbrojne neprijatelje i jer mu nedostaje podrška i odanost naroda”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Wanderer”, međutim, ne vidi reakciju od strane konzervativnih prelata koje nasumično citira: „Kardinali Burke, Sarah; biskupi poput <span>Viganòa <span style="font-family: Liberation Serif, serif;">ili Schneidera, možda su najpoznatiji. Ali ja bih također uključio u tu skupinu kardinale M</span></span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">ü</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">llera, Pella [koji je upravo predao svoju dušu Bogu 10. siječnja], Erd</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">ӧ</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">a i Eijka te dobar broj američkih biskupa”.</span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">To nije nikakva konzervativna reakcija jer među tim prelatima nema vođe koji bi ih mogao ujediniti. Progresivni tisak trenutno označava čovjeka koga treba srušiti: msgr. Georg G</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">ä</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">nswein, bivši privatni tajnik Benedikta XVI. Predstavljanje njegove knjige „Nient'altro che la Verit</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">à</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">” [Ništa osim istine, moj život uz Bendikta XVI.], stavilo ga je u središte pozornosti. </span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Argentinska stranica smatra da bi podizanje vođe zahtijevalo „eksplozivni događaj”. On to vidi u mogućem imenovanju kemijski čistog progresivca na čelo Kongregacije za nauk vjere: „Prema komentarima u vatikanskim krugovima, stvarna i gruba Franjina namjera je imenovati njemačkog biskupa Heinera Wilmera za predstojnika Kongregacije za nauk vjere”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Riječ je o osobi koju svi opisuju kao ultraprogresivnu i privrženu najekstremnijim odlukama njemačkog Sinodalnog puta. „Za njega, primjerice, Sveta Misa nije bitan element kršćanskog života, a predlaže potpunu reviziju crkvenog nauka o spolnosti. Rečeno je da još nije imenovan zbog snažnog protivljenja na koje je Franjo naišao od strane brojnih biskupa i kardinala, poput kardinala M<span style="font-family: Liberation Serif, serif;">ü</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">llera”.</span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„No, bude li inzistirao na imenovanju, što je vrlo vjerojatno s obzirom na okolnosti, nema sumnje da će Crkva ući u vrlo duboku borbu i podjelu, a za koju nitko ne zna kako će završiti”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2GSL-OUcirVUQ_cdfBEv3OqAjFL3UPjXgozwATMDpSF4s-XVZjhb5mZ8CXAKb-puqL-5ZUuftBPlBEJVQSxYiDGgrmPoIPeRF92-FFQSQZXw1GzDyw8vm91Q9IntSGG9rOSrKA6_86nkCWeCSwYOM-bnTCChg5RB2C891Yb6AuhFRSr1RK7MVUbLE/s800/commission_ecclesia_dei.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2GSL-OUcirVUQ_cdfBEv3OqAjFL3UPjXgozwATMDpSF4s-XVZjhb5mZ8CXAKb-puqL-5ZUuftBPlBEJVQSxYiDGgrmPoIPeRF92-FFQSQZXw1GzDyw8vm91Q9IntSGG9rOSrKA6_86nkCWeCSwYOM-bnTCChg5RB2C891Yb6AuhFRSr1RK7MVUbLE/s16000/commission_ecclesia_dei.jpg" /></a></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>4. Pitanje Tradicionalne Mise </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Izjava msgr. Georga G<span style="font-family: Liberation Serif, serif;">änsweina, osobnog tajnika Benedikta XVI., pokazuje da odnosi između pape Franje i njegovog prethodnika nisu uvijek bili tako bratski kao što pokazuju službene fotografije. Odgovarajući na pitanja vatikanista Guida Horsta za „Die Tagespost” 20. siječnja, njemački je prelat govorio o motupropriju „Traditiones Custodes” koji je praktički poništio „Summorum Pontificum”. Tvrdio je: „Bilo je jako teško. Vjerujem da je čitanje novoga motuproprija slomilo srce papi Benediktu jer je njegova namjera bila pomoći svima koji su svoj dom našli u Tradicionalnoj Misi, pronaći unutarnji mir, liturgijski mir, kako bi napustili položaj nadbiskupa Lefebvrea”.</span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Nadalje, ako se pomisli koliko je stoljeća Tradicionalna Misa bila izvor duhovnog života i hrane za tolike ljude, uključujući mnoge svece, nemoguće je zamisliti da više nikome nije dostupna”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„I ne smijemo zaboraviti da su mnogi mladi koji su rođeni nakon Drugoga vatikanskog sabora, a koji zapravo ne razumiju svu dramu koja je okruživala Koncil, pa i novu misu, također, također pronašli duhovni dom, duhovno blago u Tradicionalnoj Misi. Oteti ovo blago vjernicima... Moram reći da je to nešto što mi se ne sviđa”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Sretni smo saznati da su Benedikt XVI. i njegov tajnik djelili istu privrženost duhovnom blagu Tridentske Mise, ali smo iznenađeni što iz usta msgr. G<span style="font-family: Liberation Serif, serif;">änsweina, da je ova privrženost trebala biti popraćena nadom da će katolici „napustiti položaj nadbiskupa Lefebvrea”. </span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">Kako utemeljitelj Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nikada nije tvrdio da ima osobni nauk niti originalna stajališta, postavlja se pitanje što točno znači izjava njemačkog prelata. Mogući odgovor daje Luissela Scrosatti u „La Nuova Bussola Quotidiana” od 5. siječnja: </span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Kardinal Joseph Ratzinger dugo je radio na tome da dopusti onima, koji su duboko bili privrženi drevnom obredu, mogućnost da imaju svoje mjesto u Crkvi, a da ih se ne smatra rezervatom nostaligičara, već razumijevajući njihovu ljubav prema ovom časnom obredu Crkve”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Tijekom biskupskih ređenja bez papinskog naloga od strane nadbiskupa Marcela Lefebvrea i biskupa Ant<span style="font-family: Liberation Serif, serif;">ô</span><span style="font-family: Liberation Serif, serif;">nija de Castra Mayera 1988. godine, činilo se da je jedina mogućnost da možemo nastaviti piti iz ovog neiscrpnog i sigurnog duhovnog izvora bilo slijediti nadbiskupa Lefebvrea u stvaranju entiteta kanonski nepriznatog od Crkve te držati se njegove pozicije supstancijalnog odbacivanja dokumenata Drugog vatikanskog sabora, postkoncilskog učiteljstva i liturgijske reforme”.</span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Talijanska novinarka nastavlja: „Ratzinger je prednjačio u stvaranju kanonske strukture tako da se čitave zajednice te pojedini svećenici i vjernici više ne suočavaju s nevjerojatnom dilemom: ili stari obred ili crkveno zajedništvo”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Tako je stvoreno Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' i razni svećenički instituti te monaške i redovničke zajednice koje su mu pridodane. Bio je to važan prvi korak, ali bilo je jasno da se na taj način ne može pobjeći od stvarnosti 'zaštićene zone' i od ideje da je drevni obred bio za dobrobit nekolicine nostalgičara, možda čak i pomalo fanatičnih ljudi. 'Summorum Pontificum' bio je veliko priznanje da ovaj obred u potpunosti pripada liturgijskom izričaju Crkve u rimskom obredu”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U odgovoru na „dilemu” Luiselle Scrosatti, „ili stari obred ili crkveno zajedništvo”, nećemo spominjati izraze poput „rezervata za nostalgičare” ili „možda pomalo fanatično”, jednostavno ćemo citirati biskupa koji ne pripada Svećeničkom bratstvu sv. Pija X., ali koji danas vidi ono što je nadbiskup Lefebvre vidio na samom početku krize. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U video intervjuu koji je prenio „LifeSiteNews” 13. rujna, 2022., Athanasius Schneider, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, rekao je o Bratstvu koje je utemeljio nadbiskup Lefebvre: „Moramo biti realni. Situacija oko Svećeničkog bratstva sv. Pija X. povezana je s izvanrednom krizom Crkve”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Oni [svećenici Bratstva] ne čine ništa osim onoga što je Crkva uvijek činila do Sabora: nema novih stvari, oni jednostavno nastavljaju činiti što su činili i sami sveci, i ponavljam: njihova je situacija kanonski nepravilna zbog velike krize u kojoj živimo od Koncila. Moramo biti vrlo iskreni i to vidjeti”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Naravno da moramo moliti za njih da dobiju potpunu kanonsku strukturu i da im pomognemo u tome, ali kada je u pitanju vjere stanje nužde, kanonsko-pravni aspekt je sekundaran. Na prvom mjestu je vjera, istina i liturgija, a sve to Crkva je oduvijek čuvala, kao što je to bio slučaj u četvrtom stoljeću za vrijeme arijanske krize”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Sveti Atanazije bio je ekskomuniciran”, rekao je, „'Oni [arijanci] su zauzeli sve crkve, ali mi imamo vjeru. Oni imaju zgrade, mi imamo vjeru'. Možda oni [neoarijanci] imaju kanonsku moć i strukture, ali toliko mnogo biskupa nema vjeru...ili nema punu vjeru”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">I zaključuje: „Stoga moramo imati globalnu viziju i moliti da [jednog dana] dođe papa koji priznaje i daje sve ovlasti Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. i drugim zajednicama koje nastoje sačuvati vjeru”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Dana 21. studenoga 1974., nadbiskup Lefebvre dao je ovu izjavu, koja je postala poznata: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Stoga se pridržavamo svega onoga što je Crkva svih vremena vjerovala i u vjeri prakticirala prije modernističkoga koncilskoga utjecaja: u ćudoređu, bogoštovlju, katekizmu, u svećeničkoj formaciji, u crkvenim ustanovama i svemu što je u knjigama kodificirano i zabilježeno. I tako čekamo da istinsko svjetlo Tradicije rastjera tmine koje zamračuju nebo Vječnoga Rima”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">I precizira: „Djelujući tako, milošću Božjom i uz pomoć Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i svetoga pape Pija X., uvjereni smo da ćemo ostati vjerni Rimokatoličkoj Crkvi, kao i svim Petrovim nasljednicima i tako biti „fideles dispensatores mysteriorum Domini Nostri Jesu Christi in Spiritu Sancto. Amen”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Gotovo 50 godina kasnije, valjanost načela koja je izrekao utemeljitelj Bratstva očituje se biskupima, svećenicima i vjernicima koji ga nisu poznavali, ali koji odano priznaju da ta tradicionalna načela bacaju svjetlo na sadašnju situaciju i omogućuju rad za spasenje duša.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/death-benedict-xvi-analyses-and-commentaries-2-79769" target="_blank">fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-46959037748000321122023-02-07T16:04:00.012+01:002023-02-14T15:38:24.063+01:00Duhovna obnova (Jaidhof, ožujak 2023.)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvhyQ60vGc1hS35symMxckey7KrSU037stGXtZ87s8H9BZJARfLB3xlVa779068_Gf2Q7-cvfduYw1WCkCj33U7yNZr8jSbApx76TQOoheHZUV4WqUFZJc3djzsz6TsugdEIPxCN_iZKbs-fu_-hAJg9FtCnNNPK6QsV-svC6MRebGyAFEoUD4cc4nmw/s1072/Duhovna-Obnova-2023%20(1).png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1072" data-original-width="758" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvhyQ60vGc1hS35symMxckey7KrSU037stGXtZ87s8H9BZJARfLB3xlVa779068_Gf2Q7-cvfduYw1WCkCj33U7yNZr8jSbApx76TQOoheHZUV4WqUFZJc3djzsz6TsugdEIPxCN_iZKbs-fu_-hAJg9FtCnNNPK6QsV-svC6MRebGyAFEoUD4cc4nmw/s16000/Duhovna-Obnova-2023%20(1).png" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-22103789412664939312023-02-06T23:30:00.004+01:002023-02-16T20:57:55.777+01:00Smrt Benedikta XVI.: analize i komentari (I.)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihrA5P_htTRSnzzLl6UznxANxRvJNVafoioLWvoJVCJdG2oV8cJwyh7tRXSjoKcpWhpVJqHJFP_Wqy6YOO59TyXUwod8HeeonoPHoDKO1Rxiw35Nx0vgMEALLl0Ats36xXLemR6bZc5lpEoG7DiZEyxD7b_pv3H6XGHP0qSFbzkekcxIhAPfgvKwdi/s800/francois_obseques_benoit_xvi.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihrA5P_htTRSnzzLl6UznxANxRvJNVafoioLWvoJVCJdG2oV8cJwyh7tRXSjoKcpWhpVJqHJFP_Wqy6YOO59TyXUwod8HeeonoPHoDKO1Rxiw35Nx0vgMEALLl0Ats36xXLemR6bZc5lpEoG7DiZEyxD7b_pv3H6XGHP0qSFbzkekcxIhAPfgvKwdi/s16000/francois_obseques_benoit_xvi.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">S</div><span>mrt Benedikta XVI. u 95. godini života, 31. prosinca, 2022., i njegov sprovod koji je uslijedio na Trgu sv. Petra u Rimu 5. siječnja, 2023., izazvali su mnoštvo analiza i komentara u medijima.<a name='more'></a></span></div><div class="separator">Kako se u ovom mnoštvu informacija ne bismo izgubili, bit će ih korisno grupirati u četiri odjeljka.</div><div class="separator"><b><br /></b></div><div class="separator"><b>1. Pogrebna svečanost</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Misa zadušnica 5. siječnja 2023. okupila je 130 kardinala, 400 biskupa, 3700 svećenika i 50.000 vjernika. Popratilo ju je više od 600 novinara iz cijeloga svijeta. Došavši u invalidskim kolicima, papa Franjo predvodio je slavlje, ali ga je zbog stalnih problema s koljenom na oltaru zamijenio kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Papina propovijed bila je kratka meditacija nad posljednjim Kristovim riječima: „Oče, u Tvoje ruke predajem duh svoj”, koje je predstavio kao dušobrižnički „program života”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Leonardo Lugaresi komentira 5. siječnja na svom blogu: „Što god tko mislio o Franjinoj propovijedi (i općenito o njegovom ponašanju tijekom svečanosti), čini mi se neospornim da je to bio apsolutno generički govor, koji bi bio savršen za bilo kojeg drugog pokojnika, gotovo bez ikakvih izmjena u bilo kojoj drugoj prilici”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nico Spuntoni zabilježio je 8. siječnja u „Il Giornale”: „Odsutnost dana žalosti u Vatikanu, munjevita procesija od samostana Mater Ecclesiae [gdje je boravio Benedikt XVI.] do bazilike sv. Petra u jednostavnom kombiju, nastavak službenih aktivnosti kao što je opća audijencija srijedom, zahtjev upućen vladama da prisustvuju pogrebu kao privatni građani a ne sa službenim izaslanstvima, osim izaslanstava Italije i Njemačke, izazvale su rašireno nezadovoljstvo”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Sa svoje strane, Papin sunarodnjak koji piše za „The Wanderer” nije oklijevao 5. siječnja govoriti o „podlosti”, citirajući nekoliko činjenica: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Puno kardinala i biskupa bilo je razočarano što se nisu mogli pridružiti procesiji u kojoj su se nosili posmrtni ostatci pokojnog pape od samostana Mater Ecclesiae do bazilike sv. Petra. U bilo kojoj zemlji, u bilo kojoj monarhiji, ova procesija poprima posebnu i strogu svečanost, čak i kada nije pitanje smrti vladajućeg monarha (sjetimo se slučaja Don Juana de Borb<span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">óna ili kraljice majke Engleske ili princa Filipa od Edinburga)".</span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;"><br /></span></div><div class="separator">"Posmrtni ostaci Benedikta XVI. prevezeni su sivim kombijem. Ni Franjo ni kardinal vikar nisu predvodili procesiju. Iza vozila bili su samo msgr. Georg G<span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">änswein i žene koje su posljednjih godina pomagale Benediktu XVI. U kuriji je to bilo vrlo loše percipirano: "Mi to ne radimo ni susjedu najmanjeg sela u Italiji", rečeno je".</span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">"Mnogi biskupi i kardinali iz cijeloga svijeta, koji su došli oprostiti se od pape emeritusa, bili su zapanjeni i dali su svojim voljenima do znanja nemarnost gesta i riječi pape Franje u odnosu na njegova prethodnika. Jedan od njih je izjavio: "Hraniti duše a ne usta, to je poslanje Crkve"."</span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;"><br /></span></div><div class="separator"><span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">Stranica "Infovaticana" 6. siječnja na španjolskom jeziku upotrijebila je izraz "podlost" posebno za Papinu propovijed i izvijestila o nekim primjedbama izrečenim nakon svečanosti.</span></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Franjina propovijed već je postala izvor ruganja. „Ne mogu vjerovati što sam čuo: ni riječi o golemoj ostavštini Benedikta XVI. Zapravo, jedva da je spomenuo čovjeka, osim kratko na kraju, da kaže 'dobrodošao'. Kakav sramotan čin. Znak ogromnog nepoštovanja”. „Skandal nije ono što je Franjo rekao, nego ono što nije rekao. Mogao je održati istu propovijed za svoga dvorskog službenika”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQS0_4Tbu4sC3ehm2eKd8Sw_QCVYiSzWflf0OtP-qsg3vtN-GvhkZDCqm58K6c_w-oJqfBqZ3AuioXk19nlz219kW-DFKtXO25UJpsW6x7xRSpWW_DAMsJrrdYPnyzb1hStB8MCIrmNCLp9qu2cz8vfVi1hqUMFhxaOPjJS2qlruo7T48aLK0xwe4C/s800/zen_ulrich.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQS0_4Tbu4sC3ehm2eKd8Sw_QCVYiSzWflf0OtP-qsg3vtN-GvhkZDCqm58K6c_w-oJqfBqZ3AuioXk19nlz219kW-DFKtXO25UJpsW6x7xRSpWW_DAMsJrrdYPnyzb1hStB8MCIrmNCLp9qu2cz8vfVi1hqUMFhxaOPjJS2qlruo7T48aLK0xwe4C/s16000/zen_ulrich.jpg" /></a></div><div style="text-align: center;">Kardinal Joseph Zen i biskup Laurent Ulrich</div><span><!--more--></span><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>2. Dvoznačne počasti </b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Počasti upućene Benediktu XVI. bile su dvoznačne utoliko što su se svi htjeli osvrnuti samo na vidike pokojnog pape koji su im odgovarali. Tako je u večer njegove smrti, 31. prosinca, Franjo govorio o „dobroti” svog prethodnika – dobroti koju je on predstavio kao „građansku vrlinu” koja igra važnu ulogu u „kulturi dijaloga”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Isto tako, tijekom opće audijencije u srijedu 4. siječnja, okarakterizirao je i govorio o Benediktu XVI. kao „velikom učitelju kateheze”, hvaleći njegovu „živu i uljudnu misao” koja „nije bila samoreferentna, nego crkvena”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U predgovoru koji je napisao za „Bog je uvijek novi”, knjigu koja okuplja duhovna razmišljanja Benedikta XVI., koju je 14. siječnja objavila „Librairie Editrice Vaticane”, Franjo kaže da je njegov prethodnik, „Benedikt XVI. teologiju radio na koljenima u molitvi”. Istim je izrazom opisao kardinala Waltera Kaspera 2014., tijekom konzistorija o obitelji koji je pripremao „Amoris laetitia” i pričest za rastavljene i „ponovno vjenčane”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Za pariškog nadbiskupa msgr. Laurenta Ulircha, u izjavi od 31. prosinca, Benedikt XVI. doista je papa Drugog vatikanskog sabora: „Posljednji papa koji je sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru, Joseph Ratzinger, dugo je meditirao o otajstvu Crkve u našem svijetu, počevši od koncilske konstitucije 'Lumen gentium', na kojoj je radio kao mladi teolog, kao i mjesto Božjega naroda u dijalogu između Gospodina i muškaraca i žena našega vremena”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Na kraju svog pontifikata Benedikt XVI. prepoznao je precizno upravo u ovom dijalogu, koji je Bog htio, između Crkve i čovječanstva, plodove koje je Koncil nastavio donositi 60 godina, a kojima se i danas možemo diviti: stalni razvoj socijalnog nauka Crkve, slobode savjesti, međureligijskog dijaloga”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Dvoznačnost odavanja počasti Benediktu XVI. objašnjava se činjenicom da u brojnim izjavama pokojnog pape svaka osoba može pronaći ono što joj odgovara. Osuđivanje „diktature relativizma” koegzistira s hvaljenjem „otvorenog sekularizma” u duhu vjerske slobode koju je promicao Drugi vatikanski sabor: </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>-</b> „Postavljamo diktaturu relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnju mjeru daje samo vlastiti ego i svoje želje”. [Propovijed s „Mise Pro eligendo romano Pontifice”, prije konklave koja ga je trebala izabrati, 2005.] </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>-</b> „Religije se ne mogu bojati pravednog sekularizma, otvorenog sekularizma koji dopušta svakome da živi ono što vjeruje, u skladu sa svojom savješću”. [Video emitiran 25. ožujka 2011. za francuske katolike čija je vlada ponovno pokretala raspravu o sekularizmu.] </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U ovom dvosmislenom kontekstu konzervativni prelati mogu posebno zadržati od Benedikta XVI. suprostavljanje relativizmu, sugerirajući suprotstavljanje doktrinarnom i moralnom relativizmu koji trenutno vlada u Vatikanu. Kao takvo, štovanje koje se odaje Benediktu XVI. postaje slabo prikrivena kritika sadašnjeg Pape.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Tako kardinal Zen Ze-kiun, bivši biskup Hong Konga i protivnik vatikanske politike prema komunističkoj Kini, piše 4. siječnja na svom blogu, koji je preuzela „La Nuova Bussola Quotidiana”: „Benedikt XVI. branio je istinu protiv diktature relativizma. Nije se bojao ispasti nazadan pred tolikim ljudima koji do kraja veličaju pluralizam, neselektivnu inkluzivnost”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Rekao je da ljubav bez temelja u istini postaje ljuska koja može sadržavati bilo što”. I dodaje: „Otkad riječ 'konzervativac' znači grijeh? Nažalost, vjernost Tradiciji može se shvatiti kao 'rigidnost' ili 'indietrizam' [zaostalost, nazadnost]”. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><b>-</b> Ova zadnja riječ je neologizam koji je skovao Franjo [indietrismo], a koja se može prevesti kao „nazadnost” ili „retrogradni duh”. Služi za kažnjavanje svih onih koje sadašnji Papa smatra „krutima” doktrinarno, moralno i liturgijski. </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Kineski prelat završava prikrivenom kritikom vatikanske politike kompromisa s komunističkim vlastima, u suprotnosti s onim što je činio Benedikt XVI.: „U Angelusu od 26. prosinca 2006. papa Benedikt potaknuo je vjernike u Kini da ustraju u vjeri, čak i ako se u sadašnjem trenutku sve čini neuspjehom. Unatoč njegovom velikom trudu, papa Benedikt nije uspio poboljšati stanje Crkve u Kini. Nije mogao prihvatiti nikakav kompromis”.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">U istom duhu prikrivene kritike, možemo pročitati u „L´Homme Nouveau” od 5. siječnja ovu izjavu kardinala Gerharda Ludwiga M<span style="font-family: "Liberation Serif", serif;">üllera, bivšeg prefekta Kongregacije za nauk vjere: "Ne smijemo se dati zavarati obećanjem da odricanje od afirmacije Isusa Krista vodi toleriranju različitosti subjektivnih istina, jer ono prije vodi u diktaturu relativizma".</span> </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„Vidimo to u brutalnoj vladavini dominantne razuzdanosti zapadnog svijeta i u nečovječnoj apsolutnoj kontroli misli i ponašanja u azijskim diktaturama. Za nas, riječ Krista, jedinog Spasitelja svijeta je: 'I upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi' (Iv 8, 32).” </div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">I podsjeća na ulogu Petrova nasljednika u utvrđivanju svoje braće u vjeri: „Papa je načelo i trajni temelj Crkve u istini vjere i zajedništvu svih biskupa i vjernika' jer u njemu cijela Crkva okreće svoj pogled na Isusa i ispovijeda: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga'.”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">„A s tim je neraskidivo povezano obećanje dano Petru i njegovim nasljednicima u Rimu: 'I ja tebi kažem: ti si Petar; i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. I tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga' (Mt 16, 18-19).”</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor:<a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/death-benedict-xvi-analyses-and-commentaries-1-79721" target="_blank"> fsspx.news</a></i></div>Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-10313155511398112602023-02-05T23:30:00.003+01:002023-02-16T20:47:02.736+01:00P. Zvonimir Rudolf Škunca (1929.-2023.)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgh7Q6FErhd9RBsj0L6K751RBtNyriuBAzjEIyBvX1cwVcvjyT1D_aSaNifLbbVi1ApSJGAACF1c5BoWks0VPELDLxIvjk25v9z4LY8DVUr0klUxpsCiinubgvNz-v0Z67LL-z-LfT4VcILJtrKOXilkPdbjf3A8SNFNTdZrWSKfRMR8OsKRtdAV_feDQ/s1052/p.%20Skunca%203.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="396" data-original-width="1052" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgh7Q6FErhd9RBsj0L6K751RBtNyriuBAzjEIyBvX1cwVcvjyT1D_aSaNifLbbVi1ApSJGAACF1c5BoWks0VPELDLxIvjk25v9z4LY8DVUr0klUxpsCiinubgvNz-v0Z67LL-z-LfT4VcILJtrKOXilkPdbjf3A8SNFNTdZrWSKfRMR8OsKRtdAV_feDQ/s16000/p.%20Skunca%203.png" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator"><div class="dropcaps">P</div>rijatelj našeg Svećeničkog bratstva, p. Zvonimir Škunca, prešao je s ovoga svijeta u vječnost na blagdan Svijećnice ove godine.<span><a name='more'></a></span>Rođen 1929. godine, stupio je u Družbu Isusovu gdje je prošao formaciju te djelovao kao svećenik sve do početka postkoncilskog vremena. Tada je, kao i brojni drugi samozatajni i široj katoličkoj javnosti nepoznati svećenici, nastavio služiti sv. Misu svih vjekova kojoj je obećao vjernost na svom svećeničkom ređenju.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Tako je p. Škunca, u nemogućnosti da nastavi svoje svećeničko djelovanje u nekad slavnom redu Crkve koji će polako postati provoditelj najrevolucionarnijih promjena, okupio oko sebe skupinu vjernika privrženih Tradicionalnoj Latinskoj Misi te nastavio djelovati u Švicarskoj. U svojim je vremenitim potrebama bio ovisan isključivo o velikodušnosti svojih dobročinitelja te potpuno predan vodstvu Božje Providnosti. Usred novonastalih, dramatičnih prilika u Crkvi, nastavio je još radikalnije živjeti svoje zavjete koje je kao redovnik položio pred Bogom. Skriven od očiju javnosti, činio je ono najviše što svećenik može - prikazivati svemogućem Bogu nekrvnu Kristovu žrtvu na oltaru, proseći od Njega smilovanje za grešan ljudski rod i milosti potrebne da bi se odabrane duše sačuvale za apokaliptičke događaje, za koje je on svakog trenutka bio spreman. U toj svijesti o posljednjim stvarima koje iščekuju svakog od nas, nastojao je neumorno opominjati i poučavati svoje bližnje.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC3qB2_tE8MxU-eR1a0aSecASNvw6Hrdxdg6HYh0hzDXItBtNfo2AkluX5zxnnAmZBexTMN4P9E8Cb6JSW2RlkNHnUBh9b_OI6yvZ8WZzdbXFRZbmhgNo7MVwEFxjFCU8j_lrVcFWSsX73ngDZD__P1QBLMeafZZOyuK8p3wsPajEeDyadGK0eFnK7uA/s1280/IMG_20230206_013759_431.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC3qB2_tE8MxU-eR1a0aSecASNvw6Hrdxdg6HYh0hzDXItBtNfo2AkluX5zxnnAmZBexTMN4P9E8Cb6JSW2RlkNHnUBh9b_OI6yvZ8WZzdbXFRZbmhgNo7MVwEFxjFCU8j_lrVcFWSsX73ngDZD__P1QBLMeafZZOyuK8p3wsPajEeDyadGK0eFnK7uA/s16000/IMG_20230206_013759_431.jpg" /></a></div><div style="text-align: center;"><i>Misa zadušnica na Dušni dan u Kapeli sv. Jeronima u Splitu</i></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Iako je on cijelog svog života bio spreman da Vječnome Sucu iziđe ususret, bilo to već u ovom svijetu ili u budućemu, odlučio mu je Gospodin podariti dug život kroz koji je svjedočio vjerojatno najturbulentnijim vremenima u povijesti Crkve. U svojoj već dubokoj starosti, prije nekoliko godina, omogućili su mu njegovi dobročinitelji da završni dio svog života provede u našoj Dalmaciji. Tu se njegov životni put tješnje povezao s našim Bratstvom. Na obostranu duhovnu korist dogovorena je suradnja u našem apostolatu, gdje je p. Škunca pretežito kroz 2018. godinu pomagao služeći sv. Mise u našoj Kapeli sv. Jeronima u Splitu. Njegov je angažman, dok god su mu tjelesne snage to dopuštale, omogućio češće i redovitije služenje sv. Misa, na čemu su vjernici bili istinski zahvalni.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Unatoč tome što je njegova energičnost davala naznake da će pater još duže vrijeme biti aktivan, ipak, ulazak u deseto desetljeće njegovog života donio je sa sobom značajno pogoršanje zdravstvenoga stanja. Tu su mu naši svećenici nastojali pomoći u svim duhovnim potrebama, posjećujući ga i omogućujući mu primanje svetih sakramenata.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRFcCs2oKaFM01YqMEA_hjQrqX4ez5nm5WgoTRZOC9nv0VTVbkVqhN1QIuzaanEWNYqhr560hHvZv8ZabaPSOegP6FxZtk5unnICNxyuuw9fNMpqZXKWGgxgnigdsQ3D1VJD4nzlTUSwa_LuWyCJkZVptmq2Gi-f2bAW1zUB9J6zYkuFlSISklZ2HfIw/s1044/IMG_20230206_013443_799.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1044" data-original-width="576" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRFcCs2oKaFM01YqMEA_hjQrqX4ez5nm5WgoTRZOC9nv0VTVbkVqhN1QIuzaanEWNYqhr560hHvZv8ZabaPSOegP6FxZtk5unnICNxyuuw9fNMpqZXKWGgxgnigdsQ3D1VJD4nzlTUSwa_LuWyCJkZVptmq2Gi-f2bAW1zUB9J6zYkuFlSISklZ2HfIw/s16000/IMG_20230206_013443_799.jpg" /></a></div><div style="text-align: center;"><i>Sv. Misa prigodom kampa mladih u ljeto 2018.</i></div><div class="separator" style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator">Kroz posljednjih se mjesec dana paterovo zdravstveno stanje posebno pogoršalo tako da je morao biti prebačen na bolničku njegu te se naslućivao njegov skori prelazak u vječnost. Tu sam mu mogao osobno podijeliti sakrament posljednje pomasti koji ga je, vjerujemo, posve pripremio za susret sa svojim Spasiteljem kojemu je na ovom svijetu želio svim srcem služiti. To se i dogodilo na blagdan kada slavimo prikazanje Djeteta Isusa u hramu, koga je on posebno ljubio i bio mu odan. Pozvao je Gospodin svog svećenika s ovoga svijeta na <a href="https://christusrexhrvatska.blogspot.com/2014/06/pocetak-mjeseca.html">prvi četvrtak u mjesecu</a>, koji je tradicionalno posvećen upravo otajstvu svećeništva u spomen na njegovu ustanovu na Posljednjoj večeri.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdlnN5yRX_F0lDYcdQcQ2YS_n4LXDfEE0Ympkj7IuB3CXk9sTV7_jnGb5yvIfbc4FQBHtiPuAbIDqZYUhvBv-YErRzfKdPGdxirnkvILxkeMh-tFsjd1EgNNwWLWNa6BIA0bCYNbhVZ2okNahhEOvAEAD2_BKLiidQLS1OeJChQ95nJpfXtNepMcYqvg/s2048/IMG-20221113-WA0002.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1537" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdlnN5yRX_F0lDYcdQcQ2YS_n4LXDfEE0Ympkj7IuB3CXk9sTV7_jnGb5yvIfbc4FQBHtiPuAbIDqZYUhvBv-YErRzfKdPGdxirnkvILxkeMh-tFsjd1EgNNwWLWNa6BIA0bCYNbhVZ2okNahhEOvAEAD2_BKLiidQLS1OeJChQ95nJpfXtNepMcYqvg/s16000/IMG-20221113-WA0002.jpg" /></a></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Misu zadušnicu i sprovodne obrede služio je u subotu, 4. veljače 2023., na groblju u Zagvozdu naš p. Sebastian Kolinski, isprativši njegovo smrtno tijelo p. Škunce u svećeničku grobnicu koju su za to priredili požrtvovni vjernici. Dok s radošću ističemo primjer svećenika prijatelja - jednog od brojnih skromnih i samozatajnih svećenika koji su ostali vjerni svetoj Misi svih vjekova, njegovo nas svjedočanstvo utvrđuje u našoj odlučnosti da ga u tome slijedimo te ostanemo i mi vjerni do kraja. S druge nas strane Crkva potiče na molitvu za njegovu besmrtnu dušu za koju vjerujemo da će naći smilovanja kod Nebeskoga Kralja te nas moći zagovarati kod njegovog prijestolja.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="text-align: center;">Requiem aeternam dona ei, Domine!</div><div class="separator" style="text-align: center;">Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="text-align: right;">p. Marko Tilošanec</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="text-align: center;"><b>Propovijed p. Sebastiana Kolinskog sa sprovodne Mise</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator">Dogodila se vrlo tužna novost koju smo svi doživjeli bolno. Časni svećenik Zvonimir Rudolf Škunca okončao je svoj život. Vijest se proširila i danas je okupila vjernike kako bi iskazali čast pokojniku i za njega molili vječni mir.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Iskazujemo vam mir i čast, časni svećeniče! Zaslužujete da na Vašem grobu posvjedočimo da ste razumjeli svoj poziv i velikodušno ga ispunili - primit ćete nagradu vječnog blagoslova od Boga na Nebu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimYSncut_73ktc9tZXk9cUUmYkqzydjJG_Wj28j5KF4bKYMcltRCFqw6p1-lmns_2b2-FYZNzJBRSWUFVMOtqSky44WAhRsnkoPOA0uooluWcr8FqBft0pE1drxUsTaRBuxs1vF-U-NMyPtjE73OgZhyi7rYqU1o4ymIvly287P6xN2IXcCs7Ta1eP2A/s736/IMG_20230206_014306_195.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="736" data-original-width="576" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimYSncut_73ktc9tZXk9cUUmYkqzydjJG_Wj28j5KF4bKYMcltRCFqw6p1-lmns_2b2-FYZNzJBRSWUFVMOtqSky44WAhRsnkoPOA0uooluWcr8FqBft0pE1drxUsTaRBuxs1vF-U-NMyPtjE73OgZhyi7rYqU1o4ymIvly287P6xN2IXcCs7Ta1eP2A/s16000/IMG_20230206_014306_195.jpg" /></a></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Nema ljepšeg i plemenitijeg poziva na zemlji od svećenikovog. Bog se spominje svoje Crkve te bira iz naroda i poziva svećenika, daje mu milosti i šalje ga među ljude da ga predvodi u molitvi, krepostima, radu i pobožnosti. Postajući posrednik između naroda i Krista, on prikazuje sve darove i molbe naroda Svemogućem Bogu. Pobožni svećenik zna da nije s ovoga svijeta; ne traži vlastite interese, ne želi zemaljsku imovinu, ne slijedi užitke života. Svugdje ima za cilj slavu Božju i spasenje drugih.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ne može li ova slika biti slika života svećenika blagoslovljene uspomene? Dragi prijatelji, vi koji ste ga poznavali, recite mi, zar on nije ispunio ono na što ga je Bog pozvao? Cijeli život ostao je vjeran vjeri u kojoj je kršten. Cijeli život služio je tradiciji, putovao i širio pravu vjeru. Bilo je ugodno slušati njegove propovijedi i savjete koje je davao ili javno ili privatno. Koliko mu dugujemo! Toliko misa, toliko ispovijedi, toliko podijeljenih sakramenata... Tek u vječnosti saznat ćemo koliko je milosti isprosio za nas...</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIXs41Oe5ECKGvaSgtGRp_YXjgFcseYF4Rq8e01PQaBG-sZ4DRBKPO1MduC346YY8PzaDK6W80jurz-wH-_6UxQQgSbvVubMf8ZpG-lTKyMUYf5mhueaH82-4wVEu663-HKa3gYNl9010nw4lWE0kAOYI331KCAr5MkKb4hhU50a4GnLQc1FoPP-Ahkw/s1280/-5976672607472303217_121.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1280" data-original-width="961" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIXs41Oe5ECKGvaSgtGRp_YXjgFcseYF4Rq8e01PQaBG-sZ4DRBKPO1MduC346YY8PzaDK6W80jurz-wH-_6UxQQgSbvVubMf8ZpG-lTKyMUYf5mhueaH82-4wVEu663-HKa3gYNl9010nw4lWE0kAOYI331KCAr5MkKb4hhU50a4GnLQc1FoPP-Ahkw/s16000/-5976672607472303217_121.jpg" /></a></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Tako vi, ožalošćeni vjernici, često dolazite posjetiti grob ovog svećenika. Pomozite njegovoj duši svojim molitvama, prikažite svete Mise za njegovu dušu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Počivaj, časni svećeniče, usred naše tuge koju nosimo u Vaš grob. Počivaj u blaženom miru vječnog blagoslova i neutaživog svjetla pred Božjom prisutnošću, kojoj ste vjerno služili. Počivaj usred Kristovih svećenika. Svi će poštovati ovu zemlju koja skriva vaše tijelo, jer je to grob Božjeg čovjeka.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi23REzCjkbhsQXEwT9A_Df9jTxPBU-7XLRPPcpAISG3gANzU_nMxeLz-hlpmtNvAo8Xq1gB87ngRDlBgScm6nblbDuJ8iHl6m2ooy8AF_E8G2FS7ksC0mOXTPhzVYprYA4UzVCiZowuX7a6xW2G-TAA9z_vr1o4YWRipZzPkmwumcZVzL_XdcQ84XEmg/s1280/-5976418014695897634_121.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1280" data-original-width="961" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi23REzCjkbhsQXEwT9A_Df9jTxPBU-7XLRPPcpAISG3gANzU_nMxeLz-hlpmtNvAo8Xq1gB87ngRDlBgScm6nblbDuJ8iHl6m2ooy8AF_E8G2FS7ksC0mOXTPhzVYprYA4UzVCiZowuX7a6xW2G-TAA9z_vr1o4YWRipZzPkmwumcZVzL_XdcQ84XEmg/s16000/-5976418014695897634_121.jpg" /></a></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Slavno svjedočanstvo svog Vašeg uzornog života doći će do samog neba, Bog će čuti naše molbe i prošnje, a ako još niste na tom mjestu izabranih, Bog će Vas primiti u njega. Amen!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="text-align: center;"><b>Zborna molitva sa sprovodne Mise za svećenika:</b></div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><div class="separator" style="text-align: center;"><i>Deus, qui inter Apostolicos sacerdotes famulum tuum Rudolphum sacerdotali fecisti dignitate vigere: praesta quaesumus: ut eorum quoque perpetuo aggregentur consortio. </i><i>Per Dominum nostrum Iesum Christum, Filium tuum, qui tecum vivit et regnat in unitate Spiritus Sancti, Deus per omnia saecula saeculorum. Amen.</i></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;"><i>Bože koji si htio da među apostolskim nasljednicima u svećeništvu sluga tvoj Rudolf bude odlikovan svećeničkim dostojanstvom, podaj, molimo, da se njihovu zboru zauvijek pridruži. </i><i>Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.</i></div></div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-4428461336739594022023-02-03T23:30:00.010+01:002023-02-16T20:37:12.805+01:00Pozdravno pismo p. Regelea, novog poglavara Austrijskog distrikta<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZDHgDeizfRzYZorcy0ZhNO3KJyi6TupbRao7MURTVK73URIbRVoj2BlrlJw6f1iwIrvi5NqhpyBzRUdb9__XH7jQUCi1l8Y_KZzTAfcVJYA8khw6n8sNP1LMDRhwpt9JXyw52u8w46L8dneGw89ZTC69tLYG1RPcSl1oqyr8IWAmdd0g86ZFjPNfjwA/s800/dscn9716ff.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZDHgDeizfRzYZorcy0ZhNO3KJyi6TupbRao7MURTVK73URIbRVoj2BlrlJw6f1iwIrvi5NqhpyBzRUdb9__XH7jQUCi1l8Y_KZzTAfcVJYA8khw6n8sNP1LMDRhwpt9JXyw52u8w46L8dneGw89ZTC69tLYG1RPcSl1oqyr8IWAmdd0g86ZFjPNfjwA/s16000/dscn9716ff.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">V</div>elečasna subraćo, časna braćo redovnici i sestre redovnice, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji!<br /><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator"><div class="separator">Dragi p. Tilošanec, p. Kolinski, dragi trećoredci, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji u Hrvatskoj,</div><div class="separator">osobita mi je radost pozdraviti vas na početku svoje službe poglavara Distrikta. Budući da i sâm imam hrvatske pretke – moja baka po majci je iz Dubrovnika – nadam se da ću uskoro ponovo moći vidjeti ovu lijepu zemlju.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Hvaljen Isus i Marija! Ovim lijepim katoličkim pozdravom započinjem svoje prvo pismo kao poglavar Austrijskog distrikta, pod koji spada šest država u kojima se razvija naš apostolat. U našem Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. distrikt odgovara redovničkoj provinciji, dakle teritorijalnoj podjeli, koja ponekad odgovara geografskim granicama neke države, ali ih često može i prekoračiti. Kroz svoju dugu zajedničku povijest, kroz zajedničku katoličku kulturu i po velikoj zajedničkoj ljubavi prema Crkvi, naše su zemlje uvijek bile ujedinjene. Stoga od srca pozdravljam sve u Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Katolička vjera od starih vremena ujedinjujuća je veza među ovim zemljama, naš rimski svjetonazor, naše bogato razvijene tradicionalne pobožnosti. Tako svi u Distriktu želimo surađivati, zauzimati se za Katoličku Crkvu u svojim zemljama, za svoje ljubljeno Svećeničko bratstvo sv. Pija X., za djelo istinske katoličke obnove.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Kao novi poglavar Distrikta smijem doći k vama i dolazim vam u ime Isusa Krista. Kako bih to bolje mogao nego s onim pozdravom, koji proglašava Njegovu hvalu? On nije samo začetnik, nego i cilj i konac mojeg poslanja, od Njega i za Njega sam ovdje. Samo i isključivo radi Njega poslan sam svima vama, da radim na Njegovu djelu, na jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Djelo Isusa Krista djelo je istine i milosti, jer „vidjesmo slavu Njegovu“, govori sveti Ivan Apostol, „puna milosti i istine“ (Iv 1).</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Svaki poglavar distrikta, a naposljetku svaki katolički svećenik, mora surađivati s božanskim djelom istine tamo, gdje ga je Bog postavio. Moramo propovijedati Njegovu Riječ, Riječ Istine, onu Riječ koja ne prolazi, čak i ako nebo i zemlja prođu (Mt 24). To je ona Riječ, koju je ostavio u Svojoj Crkvi, Katoličkoj Crkvi, koja je stup i temelj Istine. Tu Riječ moramo propovijedati, čak i ako ju svijet smatra ludošću i sablazni (1 Kor 1).</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Sin sam i sluga Rimokatoličke Crkve. Njen nauk želim s Božjom milošću u svako vrijeme ispovijedati, razglašavati, širiti i štititi, jer je samo nauk Crkve nauk Isusa Krista, Riječ Istine. Molim vas od početka da molite za mene, da kao svećenik budem vjeran, da pristajem uz presvetu volju Božju, da služim za spasenje duša u našem ljubljenom Svećeničkom bratstvu. Željan sam na povjerenoj mi njivi Božjoj, našemu Distriktu, saditi i zalijevati; ali niti onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva jest nešto, nego Onaj tko dade rast (1 Kor 3). Bog želi našu molitvu, našu usrdnu prošnju. Bog je taj, koji po svojoj dobrohotnosti čini da hoćemo i da izvršimo (Fil 2). Bez Božje milosti neću ostvariti ništa dobro i trajno u svojoj službi. Pouzdano očekivanje da ćete svi vi puno moliti za mene, velika mi je utjeha u nadolazećem vremenu.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">Ali također vas sve pozivam na molitvu za cjelokupnu Katoličku Crkvu, osobito za sve svećenike. Gdje god se neki svećenik ima teško boriti za Krista i Crkvu, pritecite mu s posebnim žarom u pomoć nepobjedivim oružjem molitve. Molimo prije svega bez prestanka za svećenička i redovnička zvanja i za katoličke obitelji. Molimo za crkvene vlasti. Molimo uvijek osobito za našega generalnog poglavara don Davida Pagliaranija, kojemu ovdje također očitujem svoju vjernost i poslušnost.</div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwc71eGlhiUKOPOYa9QD_ljgAn1nwdnuYZB3WukFIYgSNbBq28FucAkWD3ueAZ86ELl3HemTkyR2ziLPbvrEaM5fFR8W9hIbJASIlrr4U3s2G5BtU6eVjuxpqu9pp1FQXl4OpjEpTepYhHiSdyKnzVEWS56-_D6hiJOJ6jjIxLmiufSZwEpUGXElRbnQ/s800/0f8a1262.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwc71eGlhiUKOPOYa9QD_ljgAn1nwdnuYZB3WukFIYgSNbBq28FucAkWD3ueAZ86ELl3HemTkyR2ziLPbvrEaM5fFR8W9hIbJASIlrr4U3s2G5BtU6eVjuxpqu9pp1FQXl4OpjEpTepYhHiSdyKnzVEWS56-_D6hiJOJ6jjIxLmiufSZwEpUGXElRbnQ/s16000/0f8a1262.jpg" /></a></div><br /><div><div><b>Zahvala – veliko „Bog plati“ dragomu p. Stefanu Freyu!</b></div><div><br /></div><div>Bilo je to 25. siječnja 2014., kada sam prvi puta posjetio sjedište Distrikta u Jaidhofu i poglavara Distrikta p. Stefana Freya, s kojim me je povezao jedan prijatelj, biskupijski svećenik. Tako se smijem nazvati jednim od sedmorice svećenika iz Austrijskog distrikta, koji su tijekom gotovo deset godina (2013.–2023.), tijekom kojih je p. Frey bio poglavar Distrikta, primili svećenički red. Da mogu nastaviti njegovim stopama za me je posebna čast. On je ovu službu, povezanu s bezbrojnim poteškoćama u toliko zahtjevnom Distriktu, izvršavao s potpunom predanošću. Plodovi su vidljivi svima. Jedva stižemo obavljati posao, toliko je sve naraslo. Deo gratias!</div><div><br /></div><div>Dana 29. lipnja 2023., p. Stefan Frey slavi svoju 40. obljetnicu svećeništva. Ovu obljetnicu proslavit ćemo na Tijelovo, 8. lipnja 2023. u Jaidhofu sa svom katoličkom radošću i slavljem. Već od danas srdačno ste pozvani!</div><div><br /></div><div>Dragi p. Stefan Frey, zahvaljujemo Vam od svega srca na Vašoj ljubavi, vjernosti i predanosti. Neka Trojstveni Bog sve bogato nagradi. Bili ste dobar i vjeran svećenik, pastir i učitelj našeg Distrikta, koji je morao prikazati mnoge žrtve, čak i žrtvu vlastitog fizičkog zdravlja, radi neprekidne potrebe duša, radi brige o Crkvi. Jedno veliko „Bog plati“ za sve što ste učinili za naše zemlje! U Vašem daljnjem svećeničkom djelovanju želimo Vam svako dobro i svaki blagoslov!</div><div><br /></div><div>Želim zahvaliti i svoj subraći i svim redovnicima u Distriktu. Posljednji mjeseci i godine doista nisu bili jednostavni. Doista nas je premalo da dostatno izvršimo sve zadatke. Vaše zalaganje, draga subraćo, draga braćo redovnici, drage sestre redovnice, veliko je! Budimo vazda vjerni. Potrudimo se osobito oko svete Misne Žrtve. Svako dušobrižništvo proizlazi s oltara i vodi k oltaru. Potrudimo se svi zajedno da ono osobito bude poduprto dobrom pripravom, slavljem svete Mise i zahvalom. Znam da su se svako malo na svim mjestima trebale svladavati mnoge poteškoće i da će to i dalje tako biti. Vaša istinski crkvena nastojanja sigurno će donijeti svoj blagoslov. U idućim tjednima i mjesecima želim posjetiti sve priorate i osobno razgovarati sa svim svećenicima i redovnicima. Rado ću uključiti Vas i Vaše brige u nakane svete Mise.</div><div><br /></div><div>Ove godine slavit će se u Distriktu nekoliko svećeničkih i redovničkih obljetnica. Još jedan razlog više za zahvalu. Želim ovdje ponoviti sa svom jasnoćom koji je zapravo zadatak i poslanje Svećeničkog Bratstva sv. Pija X.: to je katoličko svećeništvo, to su bogoslovije, svećenici, briga o svim katoličkim svećenicima iz biskupija i redova. O tome se radi. Tako je na to gledao naš štovani utemeljitelj nadbiskup Lefebvre, tako piše od početka u našim statutima, koje je Crkva 1. studenog 1970. svečano priznala. To je uostalom središnja zadaća poglavara distrikta – brinuti se o svećeničkim zajednicama u našim prioratima.</div><div><br /></div><div><b>Korizma 2023.</b></div><div><br /></div><div>Već za nekoliko dana opet počinje sveto korizmeno vrijeme. Čitava vojujuća Crkva u našemu vremenu trebala bi odmah pasti na koljena i prositi Gospodina za milosrđe. Sve vas srdačno pozivam da u ovom korizmenom vremenu obdržavate tradicionalne katoličke prakse: ozbiljno shvaćen tjelesni post, druga pokornička djela u dogovoru s ispovjednikom, intenzivirana molitva, velikodušno davanje milostinje. Molimo često križni put, lijepe pobožnosti muke i svete ure. Zadržavajmo se često u crkvi. Mislimo na uskrsnu ispovijed, potrudimo se i oko dobrog apostolata ispovijedi među našim obiteljima, prijateljima i poslovnim kolegama. Dovedimo ljude k ispovjedaonici, k svećeniku, ka Kristu! Budimo velikodušni, tako će mnogo toga postati plodonosnije.</div><div><br /></div><div>Ubog sam svećenik, žarko želim biti dobar sin Marijin. Pouzdajem se čvrsto u svoju nebesku Majku, da ću preko nje zadobiti svu pomoć. Stavljam ne samo sebe, već čitav Distrikt pod njezinu zaštitu. Uvijek iznova molite za me jednu Zdravomariju – na tome ću vam od srca biti zahvalan. I još jedna marijanska molba: ostanimo i nadalje vjerni onoj toliko važnoj akciji „Hrvatska moli – krunica za Hrvatsku“, posegnimo za krunicom i molimo je u javnosti, potaknimo mnoge ljude na tu molitvu!</div><div><br /></div><div>Neka sv. Josip, veliki svetac zaštitnik Hrvatske, kao i sv. Blaž, čije relikvije uvijek nosim sa sobom, čuvaju sve odane vjernike u Hrvatskoj, Crkvu i cijelu državu.</div><div><br /></div><div>Hvaljen Isus i Marija!</div><div><br /></div><div>S mojim svećeničkim blagoslovom,</div><div><br /></div><div style="text-align: right;">p. Johannes Regele</div><div style="text-align: right;">Jaidhof, na Svijećnicu, 2. veljače 2023.</div><div style="text-align: right;"><br /></div><div style="text-align: left;"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.at/de/news-events/news/gelobt-sei-jesus-christus-aus-dem-österreichischen-distrikt%08-79821">fsspx.at</a></i></div></div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-640176966253892329.post-20763845463892373442023-02-03T23:30:00.009+01:002023-02-05T06:56:53.625+01:00Dvadeset oblačenja i sedam novih klerika<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_aLSbE8LnDXTPHskp1Lhact3c9xTcI-EE7QlT5kWOztzPmSSpQZsrKu4Q95hcS7pR_-ms8c7Z4kAwqoHWumQg4FjSfkAVEBQJlw6m331UCkO7sP5tcWrQjkNsa-f4SY4dycFnLla0NYQWsXdcXwSToBMMzQfbgmQ5FoFtTeIlSKLg-iCibpHTbWqT_w/s1375/8_14.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="773" data-original-width="1375" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_aLSbE8LnDXTPHskp1Lhact3c9xTcI-EE7QlT5kWOztzPmSSpQZsrKu4Q95hcS7pR_-ms8c7Z4kAwqoHWumQg4FjSfkAVEBQJlw6m331UCkO7sP5tcWrQjkNsa-f4SY4dycFnLla0NYQWsXdcXwSToBMMzQfbgmQ5FoFtTeIlSKLg-iCibpHTbWqT_w/s16000/8_14.jpg" /></a></div><br /><div class="separator"><div class="dropcaps">N</div>a blagdan Svijećnice, 2. veljače 2023., u Bogosloviji Srca Isusova u Zaitzkofenu 20 bogoslova primilo je reverendu, a sedam tonzuru – primljeno u klerički stalež.</div><div class="separator"><span><a name='more'></a></span></div><div class="separator"><div class="separator">Nakon obreda blagoslova svijeća i procesije uslijedio je obred oblačenja. Crkva Bogoslovije bila je dobro popunjena: došlo je toliko vjernika da je trebalo osigurati dodatne klupe. Među dvadeset bogoslova koji su primili reverendu bili su Nijemci, Poljaci, Hrvati, Danac, Nizozemac i Mađar; među tonzurama su bila dva Nijemca i dva Poljaka te po jedan Nizozemac, Bjelorus i Mađar.</div><div class="separator"><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjj2O5CotUJxX6vCKGRLfKb0aXOzgfx2ruZX_6kjgdBfNA4zy8Bl6uwSAO84DFlspEZ8fO2Ajdy24ZyI_9KyCmmkTX_LA6g0bu_dNNES9pYecaEJfIxiRqH6Ozs8vaM7SSBCjWUELEKcN-aVtXGzkZNVyQKhBddRTmLIX6F9KL6Iq9DoNioWxdL4zJuA/s1280/-5971853551086975465_121.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="577" data-original-width="1280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjj2O5CotUJxX6vCKGRLfKb0aXOzgfx2ruZX_6kjgdBfNA4zy8Bl6uwSAO84DFlspEZ8fO2Ajdy24ZyI_9KyCmmkTX_LA6g0bu_dNNES9pYecaEJfIxiRqH6Ozs8vaM7SSBCjWUELEKcN-aVtXGzkZNVyQKhBddRTmLIX6F9KL6Iq9DoNioWxdL4zJuA/s16000/-5971853551086975465_121.jpg" /></a></div><div class="separator" style="text-align: center;"><i>Bogoslovi Austrijskog distrikta sa svojim poglavarom, p. Regeleom</i></div><div class="separator" style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator">Svećeničko odijelo – prepreka apostolatu? Ne, naprotiv. Msgr. Tissier de Mallerais ističe u svojoj propovijedi koliko reverenda pobuđuje zanimanje ljudi i stvara pristupačnost. Stoga je veoma potrebna u našem svijetu bez vjere, što je preuzvišeni ilustrirao jednom anegdotom. Biskup se novim klericima obratio s radosnom i ujedno ozbiljnom porukom - da klerici više ne pripadaju samima sebi, nego da odsada pripadaju Crkvi.</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator">I oni koji su primili reverendu i tonzuranti trebaju razmotriti otajstvo današnje svetkovine: na određeni način slično Djetetu Isusu, prikazali su se Gospodinu u hramu. Deo gratias!</div><div class="separator"><br /></div><div class="separator"><i>Izvor: <a href="https://fsspx.at/de/news-events/news/zwanzig-einkleidungen-–-sieben-neue-kleriker-79841">fsspx.at</a></i></div></div></div>Christus Rexhttp://www.blogger.com/profile/08920661273299978169noreply@blogger.com