nedjelja, 21. travnja 2019.

Radost Uskrsa – kršćanska nada i vjera u uskrsnuće



Ako se radujemo nad uskrsnućem našega Gospodina – jer to je u konačnici pobjeda dobra nad zlima, pobjeda Božja nad đavlom, nad zlim duhovima, pobjeda kreposti nad porokom, vječnosti nad vremenom, vječna pobjeda života nad smrću – onda bismo trebali biti sretni.

Kao stvorenja Gospodinova, stvorenja Božja, ne možemo se nego radovati zbog pomisli da nam je Nebo ponovno otvoreno, da nam se Bog kojega nismo više poznavali, Bog koji je bio daleko od nas, još jednom približio, i da nam je otvoren put da se vratimo Bogu za koga smo stvoreni od vječnosti.

Stvoreni smo za Boga, da živimo u Bogu, da uživamo u Bogu za svu vječnost. I gle, bili smo zaključani, Nebo je bilo zatvoreno, put do Boga je bio zatvoren. Više nismo mogli ići k Njemu. Čak ni sveci Staroga zavjeta više nisu mogli ići k Bogu. Bili su tamo, čekajući u limbu, gdje ih je Gospodin posjetio nakon svoje smrti kako bi im donio nadu da će za nekoliko dana, za nekoliko trenutaka, konačno ući u vječno blaženstvo.

A taj otvoreni put, koji nam je Bog otvorio, moramo svladati! Naš Gospodin je ušao u svoju vječnost, naš Gospodin je primio svoju konačnu slavu, sveci Staroga zavjeta koji su mu se pridružili sada su u svojoj slavi i uživaju blaženo gledanje Boga, oni su u domu Očevu, ali mi još nismo tamo.

Ako se, dakle, trebamo radovati jer idemo prema tom cilju u koji se nadamo, koji želimo i žudimo postići, za koji smo stvoreni – to je cilj našega hodočašća ovdje na zemlji – onda bismo trebali biti puni nade. Krepost nade je velika kršćanska krepost. S tom nadom u našim srcima, imamo ovu duboku vjeru u uskrsnuće našega Gospodina, u njegovu pobjedu nad zlom.

Nadbiskup Marcel Lefebvre, 11. travnja 1971.

Svim čitateljima sretan i blagoslovljen Uskrs!

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.