Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Pavlu VI. (17. srpnja 1976.)

Sveti Oče,

budući da mi je zabranjen svaki pristup kako bih Vam se obratio, neka Bog dade da ovo pismo dođe do Vas, da Vam tako izrazim svoje osjećaje dubokoga štovanja, ali da Vam u isto vrijeme s prijekom molbom iznesem predmet naših najusrdnijih želja, za koje se nažalost čini da su predmet rasprave između Svete Stolice i brojnih vjernih katolika.

Sveti Pio X. - Životne postaje našeg nebeskog zaštitnika

IZBOR: 4. KOLOVOZA 1903.

GESLO: INSTAURARE OMNIA IN CHRISTO

USTOLIČENJE: 9 KOLOVOZA 1903.

KRAJ PONTIFIKATA: 20. KOLOVOZA 1914.

PRETHODNIK: PAPA LAV XIII.

IME: GIUSEPPE MELCHIORRE SARTO

DATUM ROĐENJA: RIESE, 2. LIPNJA 1835.

DATUM PREMINUĆA: RIM, 20. KOLOVOZA 1914.

Sveti Pijo X., lat. Pius PP.X., 257. nasljednik apostola Petra, rođen je u mjestu Riese (danas Riese Pio X) u sjevernotalijanskoj pokrajini Veneto, provinciji Treviso, 2.lipnja 1835. godine kao Giuseppe Melchiorre Sarto (u prijevodu: Josip Melkior Krojač) kao drugo od jedanaestero djece u siromašnoj obitelji gradskog činovnika Giuseppea Battiste i Margherite rođene Sanson, a dan kasnije je kršten u župnoj crkvi.

Rodna kuća pape Pija X. obnovljena prigodom stote obljetnice preminuća

Nadbiskup Lefebvre u posjetu rodnoj kući svetog Pija X.

Mladi Giuseppe Melchiorre Sarto

Bio je izvrstan učenik. Tijekom osnovne škole mjesni ga kapelan poučava u latinskom jeziku. Tadašnji patrijarh Venecije, kardinal Jacopo Monico, i sam rodom iz Riesea, osigurao mu je besplatno školovanje u sjemeništu u Padovi koje je bilo poznato u cijelom onom kraju.

40 godina vjernosti izvoru

Škola u Saint-Préu

19. srpnja biskup je Bernard Fellay u južnofrancuskom Brignolesu slavio svečanu pontifikalnu Misu. Prigoda je bila četrdesetgodišnje postojanje Školskih sestara dominikanki od Saint-Préa. Školske sestre dominikanke od Saint-Préa su jedan od prvih lijepih plodova tradicionalnog otpora navodnim reformama koje potresaju Crkvu (ne samo u Francuskoj).

Jedna skupina od otprilike 26 sestara „Školskih sestara dominikanki iz Toulousea“ suprotstavile su se 1974. godine uvođenju liturgijske reforme i revolucioniranju redovničkog života. Otišle su i utemeljile jednu školu koja je postala centrom jedne kongregacije u stalnom rastu koja danas ima otprilike 120 sestara i koja vodi sedam škola u Francuskoj i dvije u Argentini. Svake godine mnogobrojna zvanja pronalaze put u ovu kongregaciju, među njima ima već zvanja i iz drugih zemalja, primjerice iz zemalja njemačkog govornog područja.

Prošlu se subotu okupilo oko 1000 bivših učenica i prijatelja Kongregacije na jubilejsko slavlje.

Biskup je Fellay sa sestrama obnovio posvetu Kongregacije Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Među čestitarima se bile i različite prijateljske zajednice.

Djevojke koje se zanimaju za redovnički život Školskih sestara dominikanki mogu pisati na francuskome ili na njemačkome na adresu:

Ew. Mutter Generaloberin
Cours Saint Dominique
Saint-Pré
83170 La Celle
Frankreich

Rušitelji su Crkve već izišli iz mode

Pastoral nije umjetnost kompromisa i popuštanja: to je umjetnost skrbi za duše u istini. Kada je ovo rečeno, svi su razumjeli: također, a i nadasve oni koji su izopačivali i kritizirali. Jezik dobroga pastira oprečan je onomu što govore neki današnji teolozi. Ne vjerujem u mogućnost raskola. Oni koji rabe svoju crkvenu službu za podrivanje Crkve, vrijede, u biti, u očima svijeta samo stoga što postoji ona Crkva koji oni kane razoriti u ime „buduće Crkve čovječnosti“. K tome, ima mnoštvo znakova, navlastito izvan Europe, koji pokazuju da su rušitelji Crkve izišli iz mode.

[Misao kardinala Giuseppea Sirija uzet iz časopisa „Renovatio“, VI, 1970.]

Celibat - čisto crkveni zakon ili apostolsko naslijeđe? (II.)

Objavljujemo u povodu intervjua vatikanskog Državnog tajnika Parolina, koji svećenički celibat stavlja na raspravu, članak u tri dijela autora Heinza-Lothara Bartha koji je objavljen u mjesečniku KIRCHLICHE UMSCHAU o apostolskom podrijetlu svećeničkog celibata.

Nakon prvoga, slijedi drugi dio članka o apostolskom podrijetlu celibata.

Nedostatci na Drugom vatikanskom saboru i u Katekizmu Katoličke Crkve

Štoviše. U „Presbyterorum Ordinis“ (PO broj 16) Drugog vatikanskog sabora celibat se označava prikladnim, a ne nužnim što je dalo prigodu za iritacije, a neprijateljima neoženjenog svećenika tjeralo vodu na njihove mlinove. Da su se koncilski oci kod ove procjene pozivali ne samo na istočne Crkve, nego baš i na navodno drukčiju praksu prve Crkve, i to s obzirom na 1 Tim 3,2-5 i Tit 1,6, može se označiti nespretnim, upravo lakoumnim; to odgovara u svakom slučaju ondašnjim istraživanjima (4), kojima su već i ranije iznijete alternative.

Vidi se još jedanput više koliko je loša savjetodavnost u modernoj Crkvi ako ishitreno stavlja nekakve navodno sigurne znanstvene spoznaje protiv svojeg višestoljetnog nauka i prakse. Slično se dogodilo, kako bismo spomenuli barem dva primjera, i kod uvođenja pričesti na ruku i izmjene smjera celebracije. Obje novotarije mjerodavno su promicane pomoću odgovarajućih studija bonskog liturgičara Otta Nussbauma koje su kasnije barem u bitnim vidicima opovrgnute istraživanjima. Za dobru je pak stvar potrebno vremena! Baš jedna institucija koja je u vremenskoj sferi stara dva tisućljeća te osim toga zastupa vječne istine, a po osobi svojeg Utemeljitelja i po svojoj biti i cilju čak strši čak i u vječnost, trebala bi se uzdržati svakog oblika žurbe u svojim bitnim odlukama.

Liberalizam je pripravio put komunizmu

Da bi se objasnilo kako je komunizam uspio da ga bez ispitivanja prihvate radničke mase, valja se prisjetiti da su one na to već bile pripravljene napuštanjem vjere i morala u što ih je bila dovela liberalna ekonomija. Sa smjenama rada čak i nedjeljom nije im se davalo vremena da zadovolje čak ni temeljne vjerničke obveze na blagdane; nije se mislilo na izgradnju crkava kod radionica, niti na olakšanje rada svećeniku; štoviše, nastavilo se s pozitivnim promicanjem laicizma. Sada se, dakle, žanje nasljedstvo zabluda koje su toliko puta oštro prekorili Naši Prethodnici i Mi sami i ne treba se čuditi da je već naširoko raskršćanjeni svijet poplavila komunistička zabluda.

Odlomak uzet iz enciklike „Divini Redemptoris“ pape Pija XI.

Različite Crkve?

U toku pregovora koje je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. vodilo s autoritetima Svete Stolice za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI., javila su se protivljenja jedne manje skupine svećenika, gdje je najodlučniji glas imao biskup Richard Williamson. Ti su se pojedinci protivili bilo kakvom pokušaju rješavanja problema oko kanonskog statusa Bratstva, koji su posljedica nepravednih i nezakonitih osuda nadbiskupa Lefebvrea i FSSPX-a iz vremena pape Pavla VI. U pregovorima se potvrdilo ono činjenično stanje koje je na snazi u Crkvi od Drugog vatikanskog sabora naovamo; da se naime ne radi samo o praktičnim nego ozbiljnim doktrinarnim pitanjima, o čemu službeni autoriteti (uključujući tadašnjeg papu Benedikta), nažalost nisu htjeli, i ne žele dopustiti otvorenu raspravu. Sve reforme promatraju se još uvijek kao nešto nedodirljivo; i upravo zbog dosljednosti načelima katoličke vjere, biskup Fellay i pregovarači nisu htjeli pristati na ikakav kompromis, koji bi ugrozio daljnje očuvanje, i borbu za čistoću vjere i tradicije u Crkvi. Unatoč tome, dotični disidenti (koji su sami sebe nazvali - ,,Otpor"), neumorno su širili lažne i nepravedne optužbe i poticali na pobunu protiv autoriteta u Bratstvu. Stoga su ili sami napustili, ili su isključeni iz FSSPX-a. Nakon što su pregovori završeni, potvrdilo se ono što je uviđajima i prije bilo jasno: da se radilo o osobama koje su upale u mnogovrsne doktrinarne probleme - rigorističkog svjetonazora nespojivog s katoličkim mentalitetom, koji se razvijao na bazi osobne neuravnoteženosti, ekscentričnosti, skrupuloznosti i(li) formalizma. Tako se kod istih razvio jedan poremećaj opsesivne, parazitske borbe i napadanja FSSPX-a, uz izostanak gotovo ikakvog pozitivnog sadržaja u navještanju vjere i izgradnji kršćanskog puka. Došlo je do očitovanja onog istog duha podijeljenosti, koji obilježava sedisvakantistički pokret, nasuprot stabilnom jedinstvu Bratstva koje je uvijek nadvladalo svaku krizu – onu sedisvakantističku iz prve polovice 80-ih, pa disidenata za biskupskih ređenja; s još većim poletom, te je tako i ovdje slučaj.

Članak koji prenosimo predstavlja jedan od najvažnijih doktrinarnih odgovora na spomenute rigorističke zablude. U njemu p. Laisney – ugledni svećenik i teolog u Bratstvu, odgovara na doktrinarnu konfuziju biskupa Williamsona, koji čitav koncept gradi na neprihvatljivom shvaćanju Crkve.

Citat iz Eleison komentara:

,,Velika zbrka vlada danas oko identiteta prave Crkve našeg Gospodina ovdje na zemlji i raznih imena kojima je nazivaju. Većina sadašnje zbrke dolazi od najvećeg problema Crkve današnjice, a to je dijabolički Drugi vatikanski koncil (1962.-1965). Pokušajmo razmrsiti dio zbrke…

Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak

Sebastiano del Piombo: sv. Ivan Zlatousti, oko 1509., u crkvi S. Giovanni Crisostomo u Veneciji

Iz Homilijā svetog Ivana Zlatoustoga, biskupa

Navaljuju mnogi valovi i ozbiljne oluje, ali se mi ne bojimo da ćemo se utopiti, jer počivamo na hridini. More bjesni, no ne može razoriti kamen. Neka se valovi uzdižu, Isusovu lađu ne mogu potopiti. Čega da se bojimo? Pitam. Reci mi, zar smrti? Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak. Ili zar progona? Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Zar zaplijene dobara? U svijet ništa ne donijesmo, i zacijelo ništa iz njega ne možemo ni ponijeti. Što je u ovom svijetu strašno, držim dostojnim prijezira, a njegova dobra vrijednim podsmijeha. Siromaštva se ne plašim, za bogatstvom ne čeznem. Smrti se ne strašim, niti žudim za životom, osim radi vašeg napretka. Zato mislim na ono što je sadašnje i molim vašu ljubav da ima povjerenja.

Zar ne čuješ kako Gospodin kaže: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondje sam ja među njima. A zar da ne bude tamo gdje je skupljen tako brojan narod, vezan sponama ljubavi? Njegov imam zalog: zar se uzdam u vlastite sile? Imam njegovo pismo: to mi je štap, sigurnost moja i mirna luka. Makar se uznemirio sav svijet, ja imam njegov proglas, čitam njegova pisma: to mi je zid i zaštita. A što je to pisano? Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.

Krist je sa mnom, koga da se bojim? Pa uzdigli se protiv mene i valovi, i mora, i bijes prvaka, sve je to za mene slabije od paučine. I da me nije zadržala vaša ljubav, ni danas ne bih bio odbio da otputujem drugamo. Uvijek naime kažem: Gospodine, budu volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a ne što hoće ovaj ili onaj. To je moja utvrda, nepomična stijena i štap koji se ne svija. Ako to Bog hoće, neka bude. Ako želi da ostanem ovdje, zahvaljujem mu. Gdje god bude htio, iskazujem mu hvalu.

Ali gdje sam ja, ondje ste i vi; gdje ste vi, ondje sam i ja: jedno smo tijelo, a tijelo se ne odjeljuje od glave niti glava od tijela. Rastavljeni smo mjestom, ali smo povezani ljubavlju. Pa ni sama smrt neće to moći odijeliti. Jer ako i premine moje tijelo, živjet će duša i sjećati se naroda.

Vi ste moji građani, vi ste mi očevi, braća, sinovi, vi ste mi udovi i tijelo, csvi ste mi svjetlo – čak ugodnije od ovoga svjetla. Jer što mi takvo zrȁka donosi kao što mi donosi vaša ljubav? Sunčeva mi je zraka od koristi u ovom životu, a vaša mi ljubav plete vijenac za budućnost.

(Prije progona, br 1-3; PG 52, 427-430)

Tijelovske procesije po prioratima Bratstva sv. Pija X.

Tijelovo se veoma svečano proslavlja po svim prioratima Bratstva sv. Pija X. diljem svijeta. U gradnji i kićenju tijelovskim oltara sudjeluje cijela župna zajednica. Živost Tradicije i ljepota tradicionalne liturgije i procesija i u današnjem nekršćanskom svijetu sivila i nemira pokazuje koliko je snažna katolička vjera i koliko je lijep život katoličkog vjernika kada se modernizmu ne dopušta uništavati prelijepe običaje Crkve. Donosimo fotografije iz dva njemačka priorata:

 

Tijelovo 2014. godine u Göffingenu/Riedlingen

Križarska vojna svete Krunice: rezultati

Prije točno mjesec dana je završila Križarska vojna svete krunice na koju je bio pozvao biskup Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Biskup je Fellay pozvao da se od 1. siječnja do Duhova izmoli pet milijuna krunica. Ovaj je cilj uvelike premašen.

Sveukupno se izmolilo preko šest milijuna krunica po cijelome svijetu na navedene nakane. Osobito je Azijski distrikt velikodušno podržao Križarsku vojnu izmolivši sam preko dva milijuna krunica, a nakon njega slijedi distrikt u SAD-u.

Ovdje donosimo druge rezultate Križarske vojne svete Krunice:

Gorući oganj: Pio X. – euharistijski Papa

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. 2014. godine slavi stotu obljetnicu preminuća svojeg slavnog zaštitnika. Ova stogodišnjica pape Sarta vrijeme je zahvale. Zahvale Bogu za tako dobrog pastira čije Učiteljstvo do danas prosvjetljuje katolike. Zahvale Bogu za onoga koji je proročko upozoravao na pustošenja modernizma. Zahvala Bogu za izvrstan primjer svećeničke svetosti. Zahvala Bogu za jednog tako dobrog zaštitnika koji je Bratstvo sv. Pija X. u njegovoj četrdesetčetverogodišnjoj povijesti tako veličanstveno štitio.

Ali proslava stogodišnjice uvijek mora biti vremenom promišljanja i ispita savjesti. Kako smo se nadahnjivali revnošću našega zaštitnika, njegovom gorućom željom „sve u Kristu obnoviti“?

Sveti Pijo X. bio je Božji čovjek široka srca koji je htio da se našega Gospodina Isusa Krista uvijek i svagdje ljubi, da mu se klanja i da ga se slavi. To je bio njegov program reforme, istinski program obnove kršćanstva.

U velike „pijovske“ reformske poticaje spada i promicanje češćeg primanja svete Pričesti. Pijo X. je izdao dva dekreta o Pričesti. 26. prosinca 1905. izišao je dekret „Sacra tridentina synodus“ o svakodnevnoj Pričesti po nauku Tridentskoga sabora. 8. kolovoza 1910. izišao je dekret „Quam singulari“ o pravovremenoj prvoj Pričesti, nazvan po latinskim uvodnim riječima: „Kojom je jedinstvenom ljubavlju Isus Krist na zemlji bio privržen djeci…“.

Redakcija Mitteilungsblatta (časopisa Njemačkog distrikta) razgovarala je s paterom Henryjem Wuilloudom, Poglavarom Švicarskog distrikta o velikom euharistijskom papi.

Mitteilungsblatt: Poznata Malahijina proročanstva o papama – koja se možda mogu pripisati svetom Filipu Neriju – označavaju pontifikat Pija X. riječima „Ignis ardens“ – gorući oganj“. Zar se ova izjava ne može veoma dobro odnositi na euharistijski reformski program Pija X.? Zašto se Pija X. naziva „euharistijskim papom“?

Pater Henry Wuilloud: Teološki savjetnik mons. Lefebvrea na II. vatikanskom saboru bio je Victor-Alain Berto (1900.-1968.) Bio je to izvrstan svećenik koji je istodobno bio i talentiran pisac. Prigodom proglašenja svetim pape Pija X. napisao je: „Svetost kršćana svetost je udova; svetost jednog pape svetost je pak glave, dakle odlična svetost. Samo je papa stijena na kojoj je Crkva sagrađena; samo papa je u usporedbi s Crkvom ono na vidljiv način što je Isus na nevidljiv način: glava.“ (Abbé Berto, Pour la sainte Eglise romaine).

Modernizam – velika hereza

U čemu se sastoji hereza modernizma i što su joj posljedice? Kako možemo prakticirati krjepost ufanja u vjeri da pokoncilska kriza na koncu popusti?

U prošlosti su se podigli mnogi glasovi protiv onoga što Svećeničko bratstvo sv. Pija X. označava pogubnim zabludama modernizma, a koje su društvo i čak i Crkva posve prihvatili.

Jedan je od ovih glasova bio i belgijski filozof Marcel de Cortes (1905.-1994.) koji je nedavno citiran u posljednjem talijanskom izdanju “Sì Sì No No“. Mnogi naši čitatelji možda ne znaju za njegov članak iz 1965. godine, „La grande hérésie“ (Velika hereza), ozbiljnu dijagnozu pokoncilskih promjena koje potječu od modernističke hereze, sinteze svih drugih hereza:

„jedna duhovna degeneracija koja seže dublje od svega što je Crkva u svojoj povijesti iskusila, zloćudna bolest-rak, u kojoj se stanice vrlo brzo umnažaju kako bi uništile što je još zdravo u mističnom Tijelu. To je pokušaj pretvoriti Božje kraljevstvo u kraljevstvo čovjeka, Crkvu koja je posvećena klanjanju Bogu zamijeniti Crkvom koja služi kultu humanosti. To je najstrašnija i najogavnija od svih hereza.“

Stota obljetnica preminuća pape Pija X.

Godine 2014. katolički svijet slavi svetog papu Pija X. koji je prije 100 godina dovršio svoj zemaljski hod. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. povjerio je njegov poštovani Utemeljitelj ovome izvanrednom papi kao nebeskom zaštitniku.

U sljedećim ćemo se mjesecima uvijek ponovno vraćati na izvanredno djelo reforme i krjepostan život prvog pape koji je od 16. stoljeća naovamo proglašen svetim.

Kasniji se Pio X. rodio 2. lipnja 1835. u mjestu Riese, otprilike 30 kilometara sjeverozapadno od Venecije. Njegovim pobožnim roditeljima, poštaru Giambattistu Sartu (1792. – 1852.) i njegovoj supruzi Margheriti (1813. – 1894.), darovano je desetero djece. Samo nekoliko sati nakon rođenja kršten je i dobio djedovo ime. Giuseppe Melchiorre je zbog smrti dvojice dječaka zbilja bio najstariji od rastućeg broja braće i sestara, jednog brata i sedam sestara.

Pokrajina Veneto je u ono vrijeme pripadala Habsburškoj monarhiji. Riese se crkveno pripadao biskupiji Treviso. Njegovo je djetinjstvo prožeto skromnošću roditeljskoga doma. U svojoj oporuci mogao je kasniji papa napisati: „Siromašan sam rođen i siromašno sam živio“.

Živahni i bistri dječačić, kojega su svi zvali „Beppi“, bio je revan ministrant. S deset godina je krizman i primio je – po ondašnjem običaju – s dvanaest godina prvu svetu Pričest. Seoski je župnik zamjećivao rane znakove zvanja i omogućio je inteligentnom mladiću pohađanje gimnazije u mjestu Castelfranco koje je bilo udaljeno sedam kilometara, put koji je Giuseppe uglavnom prelazio pješice. Danas brončani spomenik „mladoga Sarta“ s cipelama na leđima podsjeća na ovaj način života koji je danas nestao. S osobitom je ljubavlju učenik često boravio u svetištu Madonna delle Cendrole.

 Međunarodna bogoslovija iz Ecônea slavi svetu Misu u svetištu Madonna delle Cendrole

S petnaest je godina stupio u sjemenište u Padovi i već je godinu kasnije primio kleričku tonzuru. 1852. godine umro je njegov otac, a njegova majka koja još nije imala četrdeset godina morala je sama skrbiti za obitelj. Izreka: „Bog će se za sve pobrinuti“, koja se kasnije često čula na usnama sveca, potjecala je od njegova velikog pouzdanja u Božju Providnost što je naučio od svojih roditelja. Zahvaljujući velikodušnosti venecijanskog kardinala patrijarha koji je potjecao iz Riesea i drugih dobročinitelja mogao je nastaviti studirati.

Peta kolona sekularizacije (III.)

Redoviti rad pete kolone koji je događao tijekom cijele kršćanske povijesti, počevši od konca XII. stoljeća i u tijeku XVIII. stoljeća bio je zlokobnijim od Voltaireovog bogohuljenja i razuzdanosti mondenih. Uistinu, ona ne bi mogla nikada trijumfirati da njezini pioniri nisu pronašli zločinačku suradnju loše vođenog kršćanskog naraštaja, a koje je vodio kler, počesto daleko od Rima.

Indiferentizam: oni koji se ne brinu za nauk religije

Ravnodušje prema vjeri (indiferentizam) pokazuje često ljudi koje se inače drži učenima ili obrazovanima.

Jednog čovjeka znanosti imenom Darwin jedanput upitaše što on misli o Kristu; on odgovori: „40 se godina bavim proučavanjem glista; raditi studije o Kristu, za to još nisam imao vremena.“ Jadan je takav učenjak!

Tko se zbog prijekorljivog ravnodušja uopće ne brine o vjeri, postaje posve nevjernim. Njemu bude kao biljci koja se ne zalijeva, usahne; kao svjetiljci u koju se ne dolijeva ulje, ugasi se.

Svećenička i đakonska ređenja u Zaitzkofenu

U subotu, 28. lipnja, na vigiliju blagdana apostolskih prvaka Petra i Pavla, biskup je Bernard Tissier de Mallerais na svečanom pontifikalnom obredu zaredio tri đakona i pet svećenika za Bratstvo sv. Pija X.

U svojoj propovijedi biskup Tissier objasnio je uzvišenost svećeništva i citirajući mnogobrojne tekstove svetaca i papa pokazao je kako svećenička formacija u sjemeništu Srca Isusova u Zaitzkofenu slijedi ove velike uzore. Ređenike je pozvao da sve više i više odgovore ovom velikom zahtjevu.

Dan ranije, na blagdan Presvetog Srca Isusova, biskup de Galarreta u Ecôneu je zaredio 8 svećenika. Svećenička ređenja u sjemeništu u Winoni bila su već 13. lipnja. Ondje je zaređeno 7 svećenika. Zareditelj u Winoni bio je Generalni poglavar biskup Bernard Fellay.

Donosimo prelijepe fotografije tradicionalnog svećeničkog ređenja i pozivamo naše vjernike da se sljedeće godine i sami upute u Ecône ili Zaitzkofen i sudjeluju na ovim prelijepim svečanim obredima Katoličke Crkve.

Možda je to najbolja prilika da se bez predrasuda upozna Tradiciju i osjeti kako tradicionalni svijet „diše“. Vjerujemo da će svatko tko voli svetu Crkvu i dobronamjerno se zaputi na ređenja, otkriti velika blaga za sebe, svoju obitelj i okolinu.

 

 

Sveti Pio X. Ignis ardens – Gorući oganj

Crtice iz njegova života

Njegove su sestre kasnije kazivale da bi već kao dijete svoju jutarnju i večernju molitvu obavljao s velikom sabranošću, sklopljenih ruku i pognuta pogleda. Već kao maleni dječak pokazivao je osim toga neizrecivo nježno štovanje Majke Božje i kada je mogao, odjurio bi do njezine hodočasničke crkvice u mjestu Cendrole koje je bilo udaljeno oko jedan kilometar od Riesea. Ondje su se nalazile i tri malene njive njegovih siromašnih roditelja. Kada bi začuo da zvone zvona svetišta za sv. Misu, posudio bi, budući da je zbog siromaštva svojih roditelja hodao u drevnim cipelama ili bosonog, na brzinu cipele od jednog drugog dječaka kako bi mogao ministrirati na sv. Misi.

------------

Dok je bio župnikom u Salzanu, kada mu je ponestalo novaca, podijelio je jedanput s jednim starijim čovjekom 100 kilograma žita, svoju cijelu zalihu za dugu zimu kako bi taj siromah mogao prodati polovinu i kupiti voznu kartu da bi našao posao u Veroni.

------------

U svojoj spremnosti pomoći potrebitima išao je toliko daleko da je imao jedva nešto odjeće za sebe. Njegova se sestra čak morala poslužiti lukavošću ako je povremeno htjela nabaviti za njega koji komad odjeće jer je uvijek sav novac trošio za potrebite.

Litanije predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista

I. Poplava. II. Potres. III. Glad.

IV. Vatra. V. Izbijanje vulkana. VI. Kuga. VII. Rat.

„Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.“

(Knjiga Izlaska 12,13)

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelju svijeta, Bože...
Duše Sveti, Bože...

Sveto Trojstvo, jedan Bože,...

Krvi Krista, jedinorođenoga sina vječnog Oca, spasi nas!