Christus Rex

Trebamo muški angažman!



,,Mudri može više, nego jaki, razboriti više, nego vrlo krepki! (Izr 24,5)

Vojska Bezgrješne koju je osnovao p. Maksimilian Kolbe a obnovio p. Karl Stehlin, danas ima više od 80.000 članova diljem svijeta. Sada radi na tome da za ovaj naročiti apostolat u Švicarskoj osnuje muške skupine, da bi muškarce pridobila kao sredstvo Bezgrješne za sasvim poseban oblik katoličke akcije. Hoće li doći na vidjelo božanski plan utemeljen na ljudskoj naravi i božanskom planu spasenja?

1. Katolička akcija

Neizrecivo je Božje otajstvo zašto se želi koristiti ljudskim sredstvima za širenje Njegova kraljevstva na zemlji i spasenje besmrtnih ljudskih duša. Tu naravno možemo navesti nekoliko prikladnih razloga.

Prije svega, kralj ne izvodi sam svoje naredbe, barem ne sve, nego ostavlja njihovu provedbu svojim slugama. To ni na koji način ne umanjuje kraljevsku čast i veličanstvo, nego ju uzvisuje. Nadalje je također vrlo prikladno za ljude i to da takav nalog također umanjuje ljudsku oholost. Doista je ponižavajuće da trebamo drugome čovjeku, pa bio on i svećenik, priznati svoje grijehe kako bismo se oslobodili svojih okova. S druge strane, ova naredba daje čovjeku sigurnost, budući da je tjelesno biće i da spoznaje pomoću osjetila. Za njega je utješno i smirujuće iskusiti Božje djelovanje kroz ljudske instrumente, posebice kada se radi o naviještanju Evanđelja i podjeli sakramenata. Ovdje dolazi do izražaja Božja pedagogija usmjerena prema čovjeku. Pogledajmo poznati primjer: Savla je na putu za Damask nebesko svjetlo zbacilo s konja i oslijepilo ga – to je izravan Božji zahvat. No povratak njegova vida nije se dogodio Božjim zahvatom, već polaganjem ruku Ananije, Isusova učenika u Damasku (usp. Dj 9, 3-19). Sam Gospodin u postupku ozdravljenja, koristi takva stvorena sredstva. On nije vratio vid čovjeku slijepom od rođenja jednostavnom zapovijedi, nego je učinio kal od pljuvačke i gline, premazao oči i rekao mu da se opere u kupalištu Siloam. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući (Iv 9,1-7).

Dostojanstvo je i čast za svakog krštenog i krizmanog kršćanina sudjelovati kao Božje sredstvo u vječnom spasenju ljudi. Nije li za kist čast ako slikar pomoću njega stvara prekrasnu sliku? Svakako, Bog nas ne treba, ali On nas želi. Neprocjenjiv je dar Božje milosti i nezaslužen izbor moći sudjelovati u tajni spasenja. Naravno, ovo se prvo odnosi na svećenika, a zatim redom na svakoga kršćanina. Roditelji, koji kroz kršćanski odgoj pripremaju svoju djecu za Bogu ugodan život, čine to u ime Boga. Učitelj koji prenosi djeci ne samo znanje nego i vrline i kršćansku mudrost, sredstvo je u ruci Svevišnjega. Kralj, predsjednik države, koji vlada svojim narodom u pravdi, sprječava bezbožnost i nemoralnost i aktivno podupire djelovanje Crkve, ispunjava svoju dužnost, štiti svoju dušu i duše mnogih iz njegova naroda. Ne kaže uzalud sv. Alfons Liguori da kršćanski kralj može više učiniti za spas naroda nego stotine misionara.


U ovom Božjem nalogu ne nalazimo samo dostojanstvo i čast, nego i nalog, obvezu i odgovornost. „Jao meni ako ne navješćujem Evanđelje” (1 Kor 9,16), uzvikuje Pavao, apostol pogana. Sluga koji je zakopao svoj talent umjesto da ga je odnio mjenjaču nije bačen u tamu gdje je plač i škrgut zubi zbog toga što je pronevjerio novac, nego zato što je besposličario i jer nije oplodio povjereni mu talent. Papa Pio XI. je upozorio biskupe: „Napominjite vašim vjernicima laicima da im valja kao laičkim apostolima u tišini ili javno, naravno u podređenosti vama i vašim svećenicima, pomoći širenju spoznaje Krista i ljubavi prema Njemu i tako zavrijediti časni naziv: rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod tebi stečen. Dalje isti Papa govori: „Cilj ove akcije je u skladu s njezinom naravi prodrijeti u duše s pravim duhom Isusa Krista pod nadzorom crkvene hijerarhije, s obzirom na obaveze i uvjete koji proizlaze od različitih položaja i razlika u staležima u privatnom i društvenom životu. Svatko mora shvatiti da je snažna Katolička akcija potrebna ne samo za razvoj vjerskog života i za dobro Crkve, već isto tako u interesu civilizacije i države. Još jednom ćemo citirati istog Papu: ,,Jasno je da Katolička akcija, baš kao i Crkva čiji je neposredni pomagač, ne slijedi materijalni, nego duhovni cilj. Sastavni je dio njezine naravi da je kao i Crkva iznad i izvan političkih stranaka. Jer ona ne služi posebnim interesima ove ili one skupine, nego spasenju duša. Radi se o što je moguće intenzivnijem širenju kraljevstva našega Gospodina Isusa Krista među pojedincima, u obiteljima i u javnom životu. Pod Kristovom zastavom mira okupiti u srdačnom skladu i čvrstom poretku sve vjernike koji dragovoljno žele služiti ovoj svetoj i sveobuhvatnoj apostolskoj kampanji.

Današnje zlo leži s jedne strane u poražavajućoj kulturnoj revoluciji, koja diljem svijeta širi sve vrste negativnosti; ali još više u neaktivnosti, inertnosti i ravnodušnosti takozvanih dobrih. Kršćanstvo naših dana je vojska u bijegu, uspavana vojska, kojoj ne leži žarko na srcu širenje kraljevstva Isusa Krista. Zato se na poseban način traži energično zalaganje katoličkih muževa: energično zalaganje, muško zalaganje!


2. Katolički muškarac

On je glava ljudskoga društva. Njemu je uglavnom povjerena služba vanjskih poslova, ženi služba unutarnjih poslova. Dužnost i odgovornost mu je velika: kao oca obitelji, kao liječnika, kao novinara, kao političara, kao državnika. Trebamo ljude, katolike od glave do pete, katolike ne samo nedjeljom, nego i radnim danom, ne samo u obitelji, nego i na radnom mjestu i među prijateljima, katolike ne samo u privatnom, nego i u javnom životu. Trebamo katoličke muževe po uzoru na Garcia Morena iz 19. stoljeća u Ekvadoru, iz 20. stoljeća po uzoru na Salazara, predsjednika Portugala, jednog Engelberta Dollfußa, austrijskog kancelara od 1932. do 1934., jednog Konrada Adenauera, njemačkog kancelara od 1949. do 1963. Još u Starom zavjetu nalazimo u Makabejcima svijetli primjer u borbi za prava Boga i njegovo kraljevstvo, kaže tada Juda Makabejac braći: ,,Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje! (1 Mak 3,43). Trebamo muškarce kršćanskog razmišljanja pune apostolske snage, muškarce koji odbacuju strah i kukavičluk, kojima leži na srcu želja za ostvarenjem Božjega kraljevstva na zemlji, koji znaju da se ne mogu spasiti ako se i drugi ne spašavaju. Gdje je danas nestala volja kršćana za osvajanje svijeta za ljubljenoga Kralja? Želimo li nekadašnji kršćanski Zapad vratiti vjeri i Kristovu zakonu? Da? Onda moramo odrediti put i uzeti sredstva koji dovode do toga.


Zašto je kršćanski muž danas tako mlak, nemoćan, pun kompromisa s duhom vremena i pun kompleksa s obzirom na moderni svijet s njegovim čudima u tehnologiji i prirodnim znanostima? Nije li to nedostatak vjere kada više nije svjestan svoga krsnoga obećanja da će se oduprijeti đavlu i njegovoj zavodljivosti? Ako više ne stavlja Kraljevstvo milosti beskrajno iznad svega materijalnog, zemaljskog, čisto ljudskog, iznad karijere, udobnosti, luksuza, odmora i ugleda među ljudima? Jako lijepo kaže Charles de Foucauld, sada proglašen blaženim, u pismu generalu Laperrineu: „Kada sam ušao u redovnički život, vjerovao sam da ću morati navješćivati posebno krotkost i poniznost. Do trenutka dok nisam vidio da je ono što mi najviše nedostaje dostojanstvo i ponos. Ne zaboravimo zanimljiv razgovor pape Pija X. s brojnim kardinalima: ,,Što je danas najviše potrebno za spasenje duša? pitao je papa. - ,,Podizati katoličke škole, rekao je jedan - ,,Ne. - ,,Izgraditi više crkava, rekao je jedan drugi - ,,Također ne. - „Probuditi svećenička zvanja”, rekao je treći. - „Ne, ne”, ponovio je Pijo X., „ono što je sada najpotrebnije jest imati u svakoj župi skupinu laika koji su vrlo kreposni, vrlo odlučni, prosvijetljeni u svojoj vjeri i koji su pravi apostoli.

3. Sredstvo Bezgrješne

Grignon Montfortski govori nam da je po Blaženoj Djevici Mariji Isus Krist došao na svijet i da preko Marije treba vladati u svijetu. A Pijo XII. navješta svijetu da će Kristovo kraljevstvo započeti preko Marijina kraljevstva.

U ovom pogibeljnom vremenu otpadništva od vjere, Bog nam je u svojoj beskrajnoj dobroti dao vlastitu Majku kao vrhovnog zapovjednika u velikim duhovnim bitkama. Svugdje ona odabire siromašna, neugledna sredstva za svoje poslanstvo i obnovu Kristova kraljevstva u svijetu: u La Saletteu 1846. dvoje male djece, Melanie i Maximina, u Lurdu 1858. Bernardicu, u Fatimi 1917. godine troje malih pastira. Zašto danas ne bi trebalo skupiti, na poseban način pod plaštem Bezgrješne, katoličke muškarce da ustanu za Božje kraljevstvo i zatim djeluju da Njemačka, Švicarska, Austrija i Hrvatska ponovno postanu katoličke? Zašto baš pod znakom Bezgrješne? Jer je današnje društvo zagađeno moralnom pokvarenošću, kao što to svijet vjerojatno nikada do sada nije vidio i kako je vjera u svetoj Crkvi zabludama onečišćena, a nepovrijeđenost i djevičanstvo sakramenata i svete Misne Žrtve izobličeno krivovjernim tendencijama. Stavimo se bezuvjetno na raspolaganje kao sredstvo Bezgrješne kao što je to učinio primjerice p. Maximilian Kolbe. Pitajmo se svakog jutra kad ustanemo što u ovom novom danu možemo učiniti na slavu i izgradnju kraljevstva Božjega.

Molimo ju da nas učini dostojnima slaviti ju i da nam dade snagu protiv Njezinih neprijatelja.

Zaitzkofen, listopad 2017. godine
p. Franz Schmidberger

Izvor: Ritter der Immaculata, br. 1 (2018.)


Arhiva bloga

Glasnik: