Naša katolička vjera danas: kriza u Crkvi i nova Misa

Donosimo šesti i sedmi nastavak serijala ,,Naša katolička vjera danas“ koji donosi sažeti odgovor na pitanje postoji li danas stvarna kriza u Crkvi te obrađuje problem novoga obreda Mise.

Sveta Ana i Bezgrešno Začeće

Sveta Ana bila je unutarnje svetište u kojem je oblikovano živo svetohranište, u kojem će Sin Božji postati čovjekom. Svečana definicija dogme o Bezgrešnom Začeću pruža nam još veći uvid u čudesno dostojanstvo svete Ane.

Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije dogodilo se u utrobi sv. Ane, čineći je svojom baš kao što se utjelovljenje Bogočovjeka snagom Duha Svetoga dogodilo u čistoj Marijinoj utrobi. Naravno, razlika između njih je velika, ali postoji bliska paralela: Bezgrešna Majka koja će postati Majka Božja bila je stvorena od mesa i krvi svete Ane, kao što je Bogočovjek bio oblikovan od mesa i krvi Marijine. U oba slučaja je Duh Sveti ušao i učinio golemo čudo milosti.

U trenutku Začeća sveta Ana i sveti Joakim dali su Mariji tijelo i krv koje će Marija uskoro predati Isusu, a koje su oni primili od predaka. Ali to tijelo i ta krv koju su primili kao okaljane od istočnoga grijeha, predali su svom djetetu bez ikakve ljage. Bossuet je mogao reći: "Marijino Začeće (u kojem su sudjelovali Ana i Joakim) prvo je i izvorno vrelo Krvi Isusove, koja teče u našim venama kroz Sakramente i koja donosi dah života svakom dijelu Mističnoga Kristovog Tijela - Crkve. "

Blažena Djevica Marija bila je bezgrešna pri svom Začeću te su kao posljedica toga njezin otac i majka bili Božji službenici u ostvarenju djela koje će zauvijek ostati jedinstveno u povijesti čovječanstva.

Tu vidimo temelj slave svete Ane. Da bi stvorilo anđele i ljude, Presveto Trojstvo nije takoreći tražilo pomoć izvan sebe. U ostvarenju Bezgrešnoga Začeća je to isto Presveto Trojstvo uzelo za pomoć dvije osobe koje će biti majka i otac Blažene Djevice. Tim činom im je dodijeljen značaj jedinstvene veličine.

Ne možemo govoriti o utjelovljenoj Riječi, a da istovremeno ne spominjemo nju koju je Bog odabrao za svoju Majku. Propuštajući to učiniti, kako to Crkveni Oci dokazuju, otvaraju se vrata heretičkim napadima na samu Kristovu osobu. Isto bi tako govoriti o Bezgrešnom Začeću bez spominjanja Svete Ane, koja je tako divno sudjelovala u ovoj izvrsnoj kreaciji, bilo umanjivanje dostojanstva i veličanstvenosti Majke Božje.

Izvor: fsspx.news

Naša katolička vjera danas: Povijest Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Donosimo četvrti i peti nastavak serijala ,,Naša katolička vjera danas“ koji donosi sažeti pregled povijesti Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. - od osnutka FSSPX-a, preko početka kontroverzije s rimskim vlastima potaknute posjetom vizitatora Ecôneu 1974. god., sve do biskupskih posvećenja 1988. godine.

Međugorje: vatikanski ,,da, ali”

Prema odredbi pape Franje biskupije i župe mogu sada organizirati službena hodočašća u hercegovačko selo Međugorje koje su posjetili već milijuni vjernika. Sveta Stolica još nije donijela odluku o nadnaravnom značaju marijanskih ukazanja.

Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, i nadbiskup Henryk Hoser, posebni apostolski vizitator Svete Stolice, objavili su odluku rimskog pape 12. svibnja 2019. godine za vrijeme nedjeljne Mise koja se služila u župi Međugorje.

Vijest je odmah potvrdio privremeni upravitelj Vatikanskog ureda za medije, Alessandro Gisotti: ,,S obzirom na znatan broj ljudi koji odlaze u Međugorje i obilne plodove milosti koji su odatle proizašli, ovo odobrenje je dio posebne pastoralne brige koju je Sveti Otac htio dati toj stvarnosti, s ciljem poticanja i promicanja njegovih dobrih plodova”.

Međutim, čini se da u istom priopćenju Rim ima određene pridržaje: ,,Treba poduzeti brigu da se izbjegne stvaranje zabune ili dvosmislenosti s doktrinarnog stajališta glede takvih hodočašća. To se odnosi i na pastire svih redova i razina koji namjeravaju ići u Međugorje te ondje javno celebrirati ili koncelebrirati“. Uistinu, sama ukazanja još uvijek nisu službeno priznata.

Ova nedosljednost pokazuje apsurdnost takve situacije. Ili su ukazanja od Boga ili nisu od Boga, te stoga hodočašća moraju biti odobrena ili moraju biti zabranjena. Ali dopuštajući hodočašća bez izjašnjavanja o temeljnom pitanju, Vatikan može samo stvoriti zbrku podržavajući dvosmislenost koju tvrdi da izbjegava.

Kardinal Brandmüller odbacuje Pripravni dokument Sinode o Amazoniji

Kardinal Walter Brandmüller, predsjednik Papinskoga vijeća za povijesne znanosti od 1998. do 2009. i jedan od sastavljača glasovite dubije o Amoris Laetitiji iz 2016. godine – na koju papa Franjo nikada nije odgovorio – optužio je Instrumentum laboris (radni dokument) nadolazeće Sinode o Amazoniji za krivovjerje i otpadništvo.

Njegovu izjavu objavio je vatikanist Sandro Magister 27. lipnja 2019., deset dana nakon objave rimskoga dokumenta. On se pita o potrebi za ovom sinodom o Amazoniji pišući: ,,Treba se u načelu postaviti pitanje zašto bi se biskupska sinoda trebala baviti temama koje – kao što je sada slučaj s tri četvrtine Instrumentum laborisa – imaju u najboljem slučaju tek marginalno ikakve veze s evanđeljima i Crkvom. Očigledno se ovdje događa da se biskupska sinoda agresivno upliće u čisto svjetovne poslove države i društva u Brazilu. Trebamo se zapitati: kakve veze imaju ekologija, gospodarstvo i politika s nalogom i poslanjem Crkve?”

,,I najviše od svega: koja stručna ekspertiza ovlašćuje crkvenu Biskupsku sinodu da daje izjave u tim područjima?”

,,Ako biskupska sinoda doista to učini, to bi bilo prekoračenje granica i klerikalna drzovitost, koju bi tada državne vlasti morale odbaciti.”

Visoki prelat naglašava: ,,Treba dodati još jedan vidik koji se može pronaći kroz cijeli Instrumentum Laboris, a to je vrlo pozitivna prosudba naravnih religija, koja uključuje urođeničke prakse iscjeljivanja i slično, pa čak i mitsko-religijske prakse i oblike kultova. U kontekstu poziva na sklad s prirodom, čak se govori i o dijalogu s duhovima (br. 75)... teritorij – tj. šume amazonske regije – čak se proglašava locusom theologicusom, posebnim izvorom božanske objave. To bi bila mjesta bogojavljenja gdje se pokazuju spremišta života i mudrosti koja govore o Bogu (br. 19). Za Instrumentum laboris karakteristično je proturacionalno odbacivanje ,,zapadne” kulture koja naglašava važnost razuma. A u isto se vrijeme posljedična regresija od Logosa do mita podiže na kriterij onoga što Instrumentum laboris naziva inkulturacijom Crkve. Rezultat je prirodna religija sa kršćanskom krinkom.”

,,Naša katolička vjera danas“: Tko je bio nadbiskup Lefebvre?

Nakon što smo prije dužega vremena objavili uvodni dio i prvi videozapis iz serijala ,,Naša katolička vjera danas“ koji je napravio Američki distrikt FSSPX-a, nastavljamo sa sljedećim videozapisima iz serijala. Donosimo iduća dva nastavka koji u dva dijela daju kratki prikaz života i djelovanja nadbiskupa Marcela Lefebvrea.

Ljetni kamp za dječake ,,Honor“

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. u ljeto održava kampove za djecu i mlade koji su kroz različite društvene aktivnosti, ali i ozbiljne duhovne sadržaje (sv. Misu, ispovijedi, kateheze), namijenjeni njihovoj cjelokupnoj osobnoj izgradnji. Video donosi promotivni sadržaj za jedan od kampova koji se održava u SAD-u (u saveznoj državi Maryland).

Dva kardinala i tri biskupa podsjećaju na katolički nauk

Vatikanist Edward Pentin objavio je 10. lipnja 2019. u National Catholic Register dokument od osam stranica u kome dva kardinala i tri biskupa Rimu potvrđuju osporavani katolički nauk, u ovim vremenima ,,doktrinarne pomutnje i dezorijentacije u životu Crkve”, kao što su sami izrazili. Petorica potpisnika su: kardinal Raymond Burke, pokrovitelj Malteškog vojnog reda, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, Schneider, kardinal Janis Pujats, umirovljeni nadbiskup Rige u Latviji i kazahstanski nadbiskupi Tomaš Peta iz Astane i Jan Pawel Lenga, umirovljeni biskup Karagande.

Deklaracija se najprije bavi osnovama vjere. Prvi članak govori da se izrazi ,,živa tradicija”, ,,živo učiteljstvo”, ,,hermeneutika kontinuiteta” i ,,razvoj nauka” moraju shvatiti u smislu Prvoga vatikanskoga, tj. kao homogenoga razvoja dogme. Drugim riječima, Koncil se mora tumačiti u svjetlu tradicije.

Drugi članak odbacuje dogmatski relativizam koji je osudio Prvi vatikanski sabor.

Tekst nastavlja s Vjerovanjem. Treći članak osuđuje utilitaristički i sekularizirani pojam vjere, nastao nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Pogrešno je reći ,,da se Bog proslavljuje načelno samom činjenicom napretka u vremenitom i zemaljskom stanju ljudskoga roda”.

Četvrti članak osvrće se na Nostra aetate, posebno kako ga je razvilo Povjerenstvo za vjerske odnose sa židovstvom koje je povodom 50. obljetnice koncilskoga teksta izjavilo: „To u praksi znači da Katolička crkva ne vodi i ne promiče bilo kakvo posebno institucionalno misijsko djelovanje prema židovima”. Dokument petorice prelata precizno odgovara: ,,Nakon uspostave novoga i vječnoga saveza u Isusu Kristu, nitko ne može biti spašen samo poslušnošću Mojsijevom zakonu bez vjere u Krista kao pravoga Boga i jedinoga Spasitelja čovječanstva” (Rim 3,28; Gal 2,16).

Ecône 2019.: duh Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Biskup Alfonso de Galarreta dao je mladim svećenicima zaređenima u Ecôneu 28. lipnja 2019., na blagdan Presvetoga Srca Isusova, poruku koja je bila više od homilije – pravi sažetak svećeničkoga života u duhu Utemeljitelja Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Doista, prvi generalni asistent je, osvrćući se na jedan od duhovnih nagovora nadbiskupa Marcela Lefebvrea, ukazao na bitne vidike duhovnosti Bratstva:

1. Prvenstvo nadnaravnoga duha tako da se ne da svećeničkoj duši da po svom kontaktu s naturalizmom gubi snagu;

2. Propovijedanje istinskoga nauka da bi se vjernicima dala hrana koju toliko trebaju;

3. Molitveni život u srcu apostolskoga života jer naš Gospodin je trs, a mi smo samo loze;

4. Rimski duh i ljubav prema Crkvi u njezinome stalnome naučavanju, ljubeći otajstveno tijelo Crkve kao što ga je Krist ljubio, do potpunoga predanja samih sebe;

5. Briga za crkveni hijerarhijski poredak koji se protivi neoprotestantskom sekularizmu gdje bi svećenički celibat bio opcionalan;

6. Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, posebno prema Gospi Žalosnoj, koja je intimno sjedinjena s djelom otkupljenja koje je poduzeo Njezin božanski Sin.

Svaka strana duhovnoga blaga Bratstva – koje nije drugo nego dvijetisućljetno blago Crkve – prosvijetlit će službu novozaređenih i učiniti ih da sjaje za slavu Božju i spasenje duša.