+.jpg)
Uistinu, ne ćemo nikada dovoljno razmatrati Gospodina našega Isusa Krista. Za nas će on uvijek ostati misterij (tajna), tajna stvaranja i naravi, tajna milosti naše vjere. Ne smijemo prosuđivati ovostrane stvari bez da mislimo na Njega, bez da on bude pravilo našega razmišljanja. Naša bi misao trebala biti: “Kako bi Isus prosudio ovaj čin, ovu misao, ovo djelovanje?” On je pravilo našega razmišljanja, model naše svetosti, uzrok naše svetosti i milosti. On je naš Stvoritelj, zato jer je sve po Njemu stvoreno, molimo u Vjerovanju, i ništa nije bez njega postalo, kaže nam Apostol Ivan u svome Prologu.
Ništa, uistinu ništa nije postalo bez Riječi tj. bez Isusa Krista. Zato naše misli, naša razmatranja, naša kontemplacija trebaju biti uvijek usmjereni ka Isusu. To je ono što mijenja naš život. On živi u slavi, zato trebamo naučiti poznavati ga kao Boga i Čovjeka. No ne smijemo se zadovoljiti čisto razumskim i knjižničarskim poznavanjem. Moramo Ga ljubiti, nasljedovati, živjeti od Njega i za Njega: jedinoga Boga, jedinoga Spasitelja i Velikog Svećenika.
Ništa, uistinu ništa nije postalo bez Riječi tj. bez Isusa Krista. Zato naše misli, naša razmatranja, naša kontemplacija trebaju biti uvijek usmjereni ka Isusu. To je ono što mijenja naš život. On živi u slavi, zato trebamo naučiti poznavati ga kao Boga i Čovjeka. No ne smijemo se zadovoljiti čisto razumskim i knjižničarskim poznavanjem. Moramo Ga ljubiti, nasljedovati, živjeti od Njega i za Njega: jedinoga Boga, jedinoga Spasitelja i Velikog Svećenika.
Mons. Marcel Lefebvre; Vi trasmetto quello che ho ricevuto; Milano 2010; Sugarco edizioni