Posveta Srcu Isusovu
Veliki teolog i promicatelj pobožnosti Srcu Isusovu, značajni papa Pijo XI. u enciklici "Miserentissimus Redemptor"
od 8. V. 1928. piše: "Sigurno je, da medu različitim pobožnostima, kojima se časti presveto Srce, treba
na prvo mjesto staviti i spomenuti
posvetu, kojom sebe i sve svoje prinosimo Srcu Isusovu,
priznajući da smo sve to dobili od vječne Božje ljubavi.
Naš je Spasitelj objavio nevinoj učenici svoga
Srca sv. Margareti Mariji koliko želi da ga ljudi časte tom pobožnošću. Nije to stoga želio da mu se dade što ga po pravu ide, nego ga je na to potakla neizmjerna ljubav prema nama. Prva je od
svih izvršila tu pobožnost sama Svetica, sa svojim duhovnim ocem Klaudijem de
la Colombiere. Nasljedovali su ih s vremenom pojedini ljudi, potom privatne obitelji
i zajednice, napokon
sami vladari, gradovi i kraljevstva ... U prošlom stoljeću, a i u našem, dovele
su spletke nevjernika dotle, te je zavladalo mišljenje da Krist Gospodin nema vrhovnoga
gospodstva. Crkvi navijestiše rat odlukama, protivnim Božjem
i naravnom pravu. Dapače se vikalo:
Nećemo da ovaj vlada nad
nama! (Lk 19, 14) I gle, upravo po spomenutoj
posveti zaorio je jednodušno posve protivan
glas štovatelja presvetoga Srca, koji
je tražio njegovu slavu i branio njegova
prava: Treba da Krist vlada (1. Kor. 15,25) — Dođi kraljevstvo
tvoje. To napokon urodi sretnim događajem: Na početku ovoga stoljeća, uz klicanje svega kršćanstva posvetio je naš predšasnik Leon XIII. Presvetomu
Srcu sav ljudski rod, koji po prirođenom pravu pripada Kristu, u kojem su opet ujedinjene sve stvari (Ef. l,10)."
