Skromni radnici ovog velikog djela, radimo u tišini i u nadi. Molimo: to je
uvjet uspjeha: prinosimo zadovoljštinu, jer je najveća bol vidjeti kako se Boga
vrijeđa i psuje; trpimo, borimo, umrimo ako bude potrebno, sigurne da gore
bdije Providnost, Svemogućnost nam pomaže i pobijedit će; Dobrota misli na sve,
beskrajna Ljubav priginje se k nama da nas vodi k svojim božanskim namjerama.
Mi smo Marijin rod, a sam je Bog zametnuo trajno neprijateljstvo između tog
roda i Sotonine rase; to je rod kojemu
je On sam dao pobjedu po Isusu Kristu, a da nas pak ne oslobodi muke, da nam ne
oduzme čast i zaslugu borbe.
Nadajmo se dakle! Radimo pune povjerenja i neustrašivosti. Što ćemo učiniti
mi slabe žene? Što ćemo učiniti? Već smo to rekli: molit ćemo, prinositi
zadovoljštinu, ljubit ćemo, trpjet ćemo! Drugi će biti apostoli, djelatni borci
u borbi prsa u prsa; mi, s dragom Djevicom Marijom, bit ćemo žrtve paljenice,
skrivene u Isusu Kristu, prinesene za žrtvu s Isusom Kristom, te s Njim, za
Njega i u Njemu postići ćemo spasenje svijeta.
Naše postojanje, naš život su već same po sebi protest protiv sadašnjih
Sotoninih djela. Božja Providnost, već prema potrebama vremena, daje da nastaju
različni Redovi koji trebaju, svatko pak po vlastitoj karizmi i vlastitim
snagama, pomoći svetoj Crkvi. U tišini naših samostana, potpomognute božanskom
milošću, hodit ćemo u obrnutom smjeru od Sotone; bezboštvu i mržnji
suprotstavit ćemo ljubav!
[Četvrti dio odlomka iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske
utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova od 8. prosinca 1882. godine]