Preuzvišenom nadbiskupu Marcelu Lefebvreu
nadbiskupu u miru, biskupu Tullea
nadbiskupu u miru, biskupu Tullea
Vaše pismo od 2. lipnja 1988. primio sam na
znanje sa silnom i dubokom boli.
Vođen jedino brigom oko jedinstva Crkve u
vjeri u objavljenu istinu koja je Nasljedniku apostola Petra zapovjednički nametnuta
dužnost, prošle sam godine odredio apostolsku vizitaciju Bratstva sv. Pija X. i
njegovih djela koju je proveo kardinal Edouard Gagnon. Nakon ove vizitacije
uslijedili su razgovori, ponajprije sa stručnjacima Kongregacije za nauk vjere,
a onda između Vas samih i kardinala Josepha Ratzingera. U tijeku ovih razgovora
izrađena su rješenja koja ste Vi prihvatili i potpisali 5. svibnja 1988. Ova bi
rješenja omogućila Bratstvu sv. Pija X. da postoji i da djeluje u Crkvi u punom
jedinstvu s Vrhovnim Pastirom, čuvarem jedinstva, u istini. Apostolska je
Stolica sa svoje strane tijekom ovih pregovora s Vama težila samo za jednim
ciljem: da potiče ovo jedinstvo i da ga štiti, u poslušnosti prema božanskoj
Objavi koja je dana i koja se tumači po crkvenom Učiteljstvu, naime u dvadeset
i jednom ekumenskom saboru od Niceje do Drugog vatikanskog sabora.
U pismu koje ste mi uputili, čini se da ste
sve odbacili što se postignuto tijekom pregovora koji su prethodili. U tome
jasno izražavate svoju namjeru da „sami sebi date sredstva da nastavite Vaše
djelo.“ Vaša nakana, uskoro i bez apostolskog mandata zarediti jednog ili više
biskupa, u flagrantnom je proturječju ne samo s propisima kanonskog prava, nego
i s protokolom potpisanim 5. svibnja i s uputama koje se odnose na ovaj problem
koje su sadržane u pismu koje Vam je kardinal Ratzinger na moje osobno traženje
napisao 30. svibnja.
Opominjem Vas, časni brate, s očinskim srcem,
ali i s potpunom ozbiljnošću, koju zahtijevaju sadašnje okolnosti da se
odreknete Vaše namjere. Ova namjera, ako se ostvari, može biti samo
raskolničkim činom čije su neizbježne teološke i crkvenopravne posljedice Vama
znane. Pozivam Vas da se neodloživo u poniznosti vratite
punoj poslušnosti Kristovu Namjesniku.
Ne samo da Vas pozivam, nego ja Vas molim,
poradi rana Krista Našega Otkupitelja, u ime Kristove koji je u predvečerje
Svoje muke molio za svoje učenike „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21).
S ovom molbom i s ovih pozivom povezujem svoju
svakodnevnu molitvu Mariji, Majci Kristovoj.
Dragi brate, ne dopustite da ova godina, na
osobit način posvećena Majci Božjoj, njezinom majčinskom Srcu nanosi nove rane.
Vatikan, 9. lipnja 1988.