Prenosimo
ovaj potresan članak koji je objavila Corrispondenza Romana. Premda
na prvi pogled, čitajući sve ove strahote, netko može pomisliti da
takve stvari koje nemaju veze sa zdravom pameti kod nas ionako nikada
neće zaživjeti, valja imati na umu nadnacionalnu vlast neprijatelja
Crkve koji ove suludosti potiču i financiraju s ciljem podrivanja
svakog zdravog, osobito katoličkog društva. Dakle, nećemo još
dugo čekati. Uvođenje „Spolnog odgoja“ tek je početak. Ako
Crkva u Hrvata zauzme stav nemiješanja i ne želi većma biti
„opsjednuta“ moralnim temama-što, nažalost, mnogi zaključuju
iz riječi samog Rimskog prvosvećenika-očekuje nas borba prsa u
prsa s mračnim hordama koja će htjeti uzeti našu djecu i pokušati
ih upropastiti.
Prošlih
je tjedana blog „27esimaora“ talijanskih dnevnih novina „Corriere
della Sera“, već unaprijed izvješćivao o modi sljedećih
mjeseci: srednji stil-neutralni stil, takozvani „Gender fusion“
ili „Fusion des genres“. Pripremimo se na posjet velikim robnim
kućama u kojima ćemo uz tradicionalne muške i ženske odjele
pronaći moderni „srednji“ odjel za one koji se ne prepoznaju u
starim stereotipima muškarca i žene.
Maria
Teresa Veneziani govori nam kako će „sljedeću zimu žene nositi
kapute i prsluke muških tkanina koji ne mogu biti većma virilne:
flanel,prugaste, čak i urešene finim komadima kao što su rese od
perja ili jais(…) Osmoza je između spolova neizbježna. Stilisti
su je uhvatili i nude svoj doprinos. Ovaj pak put rade na muškarcu,
mameći ga materijalima i detaljima koji su do jučer držani
savršeno ženskima.(…) Vidjeti danas muškarca s neuobičajenom,
hirovitom torbom ili cipelama drži se normalnom stvari. Prije si
držan barem ekscentričnim“.
Autorica
članka naglašava s očitim zadovoljstvom kako će slična rasprava
„biti pretpovijest za francusku djecu koja će pohađati prvih 500
osnovnih škola u kojima otpočinje program jednakosti igara: lutke i
autići svima na raspolaganju“.
U
Francuskoj je stupanjem na snagu zakona Taubira, koji je želio
predsjednik F. Hollande, u jeku prava kulturna revolucija koja među
najvažnijim ciljevima ima odgoj novih naraštaja po novoj
antropologiji koja se temelji na dženderističkoj teoriji. Odgojni
programi kojima se već eksperimentiralo u zemljama kao Švedska gdje
je otvoren vrtić Egalia o kojem je baš „Corriere della Sera“
on-line govorio u članku Eve Perasso 29. lipnja u kojemu nema ni
dječaka ni djevojčica. U Egaliji se svi zovu zamjenicom srednjeg
roda i ništa unutra ne smije podsjećati na sada već prevladane
muške ili ženske stereotipe u ime izbora spola, slobodnog od
vanjskih uvjetovanja.
Dakle,
miču se boje po kojima su se oduvijek prepoznavali muškarci i žene,
tamnoplava i ružičasta i nastupa progon igara, bajki i svega onoga
što priječi slobodno i svjesno samoodređenje vlastite
seksualnosti. „U temelju projekta Egalia jest borba sa spolnom
diskriminacijom. Mala djeca, svi od jedne do šest godina, ne zovu se
po svojem spolu, nego ih se bez razlike naziva imenom. „friend“,
prijatelj/-ica, a umjesto „on“ ili „ona“ porabi se zamjenica
srednjeg roda „hen“ koja ne postoji u švedskom rječniku, ali se
porabi u feminističkim i homoseksualnim krugovima. Igre i knjige
izmiješane su, u tipologiji i u bojama, bez stvaranja izričito
ženskih prostora odvojenih od muških zona“.
Autorica,
nakon što je podsjetila kako je i „onkolog Umberto Veronesi već
ranije nagoviještao budućnost koja će težiti i „hormonalnoj“
jednakosti. Jedan „antropološki“ fenomen, prouzročen promjenom
obiteljskih i društvenih uloga koje su dovele do biološke
modifikacije“ zaključuje članak citirajući sociologa Érica
Frassina koji tvrdi da „ono protiv čega se vodi borba, jest
heteroseksualnost kao norma. Moramo početi misliti na svijet u kojem
heteroseksualnost neće biti normalna“. Takva vizija obrće naravni
model obitelji koja se temelji na zajedništvu muškarca i žene radi
nametanja novog „ponovno izgrađenog“društva u kojem će obitelj
biti polimorfna (proširena, monoparentalna, homoparentalna). Sa
srednjim stilom također i u modi afirmira se džender ideologija
koja razara ljudsku osobu niječući njezinu unaprijed zadanu narav,
u ime lažnog samoodređenja pojedinca. U lice stvarnosti…