6
2
razloga zašto prema svojoj
savjesti ne možemo sudjelovati na novoj Misi (također
poznatoj kao Misa Pavla VI., Novus Ordo, nova liturgija), bilo da se
služi na narodnom jeziku ili na latinskome, prema narodu ili prema
svetohraništu.
Iz
istih razloga držimo se vjerno tradicionalne Mise (također poznate
kao tridentska Misa, stara latinska Misa, Rimski Misal, Pijev Misal,
Misa sv. Pija V., Misa svih vremena).
1.
Zato što Nova Misa nije jasna
ispovijest katoličke vjere (što tradicionalna Misa jest); ona je
dvosmislena i protestantska. Zbog toga, budući da molimo kako
vjerujemo, slijedi da ne možemo moliti na novoj Misi na
protestantski način i još uvijek vjerovati kao katolici!
2.
Zato što promjene nisu bile
neznatne, nego se „radi o temeljitoj reformi... potpunoj
promjeni... novoj tvorevini.“ (mons. A. Bugnini, jedan od tvoraca
nove Mise)
3.
Zato što nas nova Misa upućuje na
stajalište da ,,istine... mogu biti promijenjene ili prešućene, a
da se pritom ne iznevjerimo svetome pologu vjere s kojim je katolička
vjera zauvijek povezana.“
4.
Jer nova Misa predstavlja
„zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi,
kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga sabora koji je,
definitivno određujući ‚kanone‘ obreda, podigao nepremostivu
branu protiv bilo kakvog krivovjerja koje bi moglo narušiti
cjelovitost Učiteljstva.“ (*)
5.
Zato što razlika nije u pukim
detaljima ili tek izmjeni obreda, jer „koliko toga trajno
vrijednoga pronalazi [u novoj Misi] tek sporedno ili različito
mjesto, ukoliko ga uopće pronalazi“. (*)
6.
Zato što su ,,nedavne reforme već
dostatno pokazale kako bi nove izmjene u liturgiji prouzročile
jedino posvemašnje nesnalaženje vjernikâ, koji već pokazuju
znakove nemarnosti i jasnog opadanja vjere“. (*)
7.
Zato što nas u vremenima
zbunjenosti kao sada, vode riječi našega Gospodina: „po plodovima
ćete ih njihovim prepoznati“. Plodovi nove Mise su: pad pohađanja
nedjeljne Mise u Francuskoj za 43% (kardinal Marty), za 50% u
Nizozemskoj (New York Times, 5. siječnja 1976.) za 62% u Njemačkoj
(opće istraživanje iz studenog 1985.).
8.
Zato što se „u većem dijelu
klera to očituje (obveza služenja nove Mise) kao bolna kriza
savjesti…“ (*)
9.
Zato što se u manje od sedam godina
nakon uvođenja nove Mise broj svećenika u svijetu smanjio s 413 438
na 243 307 – za gotovo 50% (statistika Svete Stolice).
10.
Zato što nam „pastoralni razlozi
navedeni u prilog tako ozbiljnog prekida s tradicijom... ne izgledaju
dovoljni.“ (*)
11.
Zato što nova Misa ne očituje
vjeru u stvarnu prisutnost našega Gospodina – dok je tradicionalna
Misa neosporno očituje.
12.
Zato što nova Misa stvara pomutnju
između stvarne Kristove prisutnosti u Euharistiji s njegovom
mističnom prisutnošću među nama te se time približava
protestantskom nauku.
13.
Zato što nova Misa zamagljuje
ono što bi trebala biti jasna razlika između hijerarhijskog
svećeništva i sveopćeg svećeništva vjernika (kako to čini
protestantizam).
14.
Zato što nova Misa naginje
krivovjernoj teoriji da vjera naroda, a ne svećenikove riječi,
uprisutnjuju Krista u Euharistiji.
15.
Zato što uvođenje luteranske
„molitve vjernika“ u novu Misu slijedi i potiče protestantsku
zabludu da su svi vjernici svećenici.
16.
Zato što nova Misa ukida svećenikov
pokajnički čin (,,Confiteor“), koji on izgovara zajedno s
narodom, i tako promiče Lutherovo odbacivanje katoličkog nauka da
je svećenik sudac, svjedok i posrednik pred Bogom.
17.
Zato što nas nova Misa upućuje na
shvaćanje da narod koncelebrira sa svećenikom – što je protivno
katoličkoj teologiji!
18.
Zato što je šest protestantskih
službenika (slika ispod) surađivalo u stvaranju nove Mise (slijeva
ispod: George, Jasper, Shepherd, Kunneth, Smith i Thurian s Pavlom
VI.).
19.
Zato što su autori nove Mise poput
Luthera ukinuli prikazanje (ofertorij) - koje je vrlo jasno
izražavalo žrtveni, pomirbeni značaj Mise, i sveli ga na
jednostavni prinos darova.
21.
Zato što narativni način
posvete u novoj Misi upućuje na to da se radi o spomen-činu, a ne o
pravoj žrtvi (= protestantska teza).
22.
Zato što nas teškim propustima
nova Misa dovodi do uvjerenja da se radi samo o gozbi (=
protestantski nauk), a ne o žrtvi za oproštenje grijeha (=
katolički nauk).
23.
Zato što promjene kao: stol umjesto oltara, okrenutost prema narodu
umjesto svetohraništu, Pričest na ruku itd., naglašavaju
protestantska učenja (npr., Misa je samo gozba, svećenik je samo
predsjedatelj zajednice, itd.).
24.
Zato što su i sami protestanti kazali da su „nove euharistijske
molitve napustile krivu perspektivu žrtve koja se prinosi Bogu“
(„La Croix“, 10. prosinca 1969.).
26.
Zato što je nova Misa izrađena
u skladu s protestantskom definicijom Mise: „Gospodnja večera ili
Misa je sveti zbor ili skupština Božjeg naroda koji se sastaje pod
vodstvom svećenika da slave spomen Gospodnji“ (definicija nove
Mise - Opća uredba Rimskog misala, br. 7, 6. travnja 1969.).
27.
Zato što se nova Misa
dvosmislenostima želi istodobno svidjeti katolicima i protestantima;
tako da je „dvolična“ i uvredljiva prema Bogu kojem se gadi bilo
kakvo licemjerje: „Prokuni dvoličnika, jer su upropastili mnoge
koji su živjeli u miru.“ (Sir 28,13).
28.
Zato što su lijepe, poznate
katoličke crkvene pjesme, koje su stoljećima nadahnjivale narod,
izbačene i zamijenjene novim crkvenim pjesmama koje po stilu i
osjećajnosti odgovaraju protestantskim pjesmama, čime se još više
pojačava već jasan dojam da se više ne prisustvuje katoličkoj
Misi.
29.
Zato što nova Misa sadrži
nejasnoće koje suptilno daju prednost krivovjerju (herezi), što je
opasnije nego kad bi bila jasno krivovjerna budući da poluhereza
napola sliči istini!
30.
Zato što Krist ima samo jednu
zaručnicu, Katoličku Crkvu, a njezino bogoslužje ne može služiti
religijama koje su s njom u neprijateljstvu.
31.
Zato što nova Misa slijedi formu
Cranmerove krivovjerne anglikanske mise i metode koje se rabe za
njenu promidžbu precizno slijede metode engleskih krivovjernika.
32. Zato što je sveta Majka Crkva kanonizirala brojne engleske mučenike koji su ubijeni jer su odbijali sudjelovati na Misi kakva je nova Misa!
33. Zato što su protestanti, koji su se nekoć obratili na katoličanstvo, sablažnjeni kada vide da je nova Misa jednaka obredu kakav su pohađali kao protestanti. Jedan od njih, Julien Green, postavlja pitanje: „Zašto smo se obratili?“
34. Zato što statistike pokazuju veliki pad broja obraćenika na katoličanstvo nakon uvođenja nove Mise. Obraćenja, kojih je bilo do 100 000 godišnje u SAD-u, pala su na manje od 10 000!
35. Zato što je tradicionalna Misa izgradila mnoge svece: „Nebrojeni sveci su se na njoj obilno hranili pravom pobožnošću prema Bogu…“ (papa Pavao VI., Apostolska konstitucija ,,Missale Romanum“).
36. Zato što je narav nove Mise takva da olakšava profanacije svete Euharistije, do kojih dolazi takvom učestalošću kakva je bila nečuvena kod tradicionalne Mise.
37. Zato što nova Misa, usprkos prividu, prenosi novu vjeru, a ne katoličku vjeru. Ona prenosi modernizam i točno slijedi taktiku modernizma, služeći se nejasnom terminologijom da bi podmetnula i promicala zablude.
38. Zato što uvodeći brojne mogućnosti odabira, nova Misa potkopava jedinstvo liturgije, od koje svaki svećenik može po vlastitoj želji odstupiti pod krinkom kreativnosti. Neizbježno dolazi do nereda, praćenog nedostatkom poštovanja.
39. Zato što mnogi dobri katolički teolozi, poznavatelji crkvenog prava i svećenici ne prihvaćaju novu Misu te potvrđuju da je ne mogu služiti mirne savjesti.
40. Zato što je nova Misa uklonila stvari kao što su: poklecanja (ostala su samo tri), pranje svećenikovih prstiju
nad kaležom, čuvanje svećenikovih prstiju od svakog profanog doticanja nakon posvećenja, posvećeni oltarski kamen i relikvije, tri oltarnika (svedeni na jedan), a sve to „samo dodatno potvrđuje kako je ovdje na nečuveni način uključeno odbacivanje vjere u dogmu stvarne prisutnosti“.(*)
41. Zato što je tradicionalna Misa obogaćena i sazrela u stoljećima svete Tradicije, kodificirao ju je (ne izmislio) papa koji je bio svetac, Pio V., dok je nova Misu stvorena umjetno.
42. Zato što su zablude nove Mise koje su naglašene u izdanju na narodnom jeziku čak prisutne i u latinskom tekstu nove Mise.
43. Zato što nas nova Misa, svojom nejasnoćom i popustljivošću izlaže Božjoj srdžbi tako što olakšava rizik nevaljanih posveta: „Hoće li svećenici, koji u bliskoj budućnosti ne budu imali tradicionalnu formaciju, nego se budu samo oslonili na Novus ordo, kako bi ‚učinili ono što čini Crkva‘, zaista valjano izvršavati posvetu? U to se može sumnjati.“ (*)
44. Zato što ukidanje tradicionalne Mise podsjeća na proroštvo iz Danijela 8,12: „Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa svagdanjom žrtvom“, i na izjavu sv. Alfonza de Liguorija da zato što je Misa nešto najbolje i najljepše što postoji u Crkvi ovdje na zemlji, đavao nam ju je neprestano htio pomoću krivovjeraca oduzeti.
45. Zato što su na mjestima gdje je tradicionalna Misa sačuvana vjera i revnost u narodu veći. Dok suprotno vrijedi ondje gdje vlada nova Misa (Izvještaj o Misi, Biskupija Campos, u: ,,Roma“, Buenos Aires, br. 69, kolovoz 1981.).
46. Zato što uz novu Misu ide i novi katekizam, novi moral, nove molitve, novi Zakonik kanonskog prava, novi kalendar, jednom riječju - nova Crkva, potpuna revolucija s obzirom na staru. „Liturgijska reforma...ne zavaravajte se, upravo tu počinje revolucija“ (Msgr. Dwyer, Nadbiskup Birminghama, glasnogovornik Biskupske sinode).
47. Zato što istinska ljepota tradicionalne Mise sama po sebi privlači duše; dok nova Misa, bez vlastite privlačnosti, mora izmišljati novotarije i zabavu da bi se svidjela ljudima.
48. Zato što Nova Misa utjelovljuje brojne zablude koje je osudio papa sv. Pio V. i Tridentski koncil (cijela Misa na narodnom jeziku, glasno izgovaranje riječi Posvete itd.; usp. osudu jansenističke sinode u Pistoji), odnosno papa Pio XII. (npr. oltar u obliku stola; usp. Mediator Dei).
49. Zato što nova Misa pokušava preobraziti Katoličku Crkvu u novu, ekumensku crkvu koja prihvaća sve ideologije i religije – prave i krive, istinu i zabludu – cilj koji su dugo sanjali neprijatelji Katoličke Crkve.
50. Zato što nova Misa uklanjanjem pozdrava i završnog blagoslova, kada svećenik služi sam, pokazuje sumnju u dogmu općinstva svetih.
51. Zato što su oltar i svetohranište sada odvojeni i tako označavaju podjelu između Krista u njegovom svećeniku i Žrtvi na oltaru, od Krista u njegovoj stvarnoj prisutnosti u svetohraništu, „dvije stvari koje po svojoj naravi moraju ostati zajedno“.(Pio XII.)
52. Zato što nova Misa više ne predstavlja vertikalno bogoštovlje između Boga i čovjeka, nego prije horizontalno bogoštovlje.
53. Zato što se nova Misa, iako je naizgled u skladu s uredbama Drugog vatikanskog sabora, zapravo suprotstavlja njegovim uputama, jer je sam sabor izrazio želju za očuvanjem i promicanjem tradicionalnog obreda.
54. Zato što tradicionalna latinska Misa pape sv. Pija V. nikad nije zakonski ukinuta i stoga ostaje pravi obred Rimokatoličke Crkve kojim vjernici mogu ispuniti svoju nedjeljnu obvezu.
55. Zato što je papa sv. Pio V. odobrio trajni indult (dopuštenje), koji vrijedi „zauvijek“ za slavljenje tradicionalne Mise, potpuno slobodno i dopušteno, bez skrupula u savjesti, kazne, osude ili cenzure (papinska bula „Quo primum“).
56. Zato što je papa Pavao VI., kada je javno objavio novu Misu, izjavio „obred… po sebi nije dogmatska definicija“. (19. studenog 1969.)
57. Zato što je papa Pavao VI., kada ga je kardinal Heenan iz Engleske upitao namjerava li ukinuti ili zabraniti tridentsku Misu, odgovorio: „Nije nam namjera posve zabraniti tridentsku Misu“.
58. Zato što se „u molitvi ‚Libera nos‘ (‚Izbavi nas‘, u novoj Misi) ne spominju više ni Blažena Djevica Marija, ni apostoli ni svi sveti: više se, dakle, ne moli za njezin i za njihov zagovor ni u trenutku opasnosti“. (*)
59. Zato što se ,,ni u jednoj od triju novih euharistijskih molitava ni najmanje ne spominje trpeće stanje pokojnika; ni u jednoj ne postoji mogućnost posebnoga spomena. Sve to još jednom ugrožava vjeru u pomirbenu i otkupiteljsku narav misne Žrtve.“ (*)
60. Zato što priznajemo vrhovni autoritet Svetog Oca u vođenju svete Majke Crkve, ali znamo da nam čak ni njegov autoritet ne može nametnuti praksu koja je tako jasno protiv vjere: Misu koja je dvosmislena i koja potiče na krivovjerje te zato nije Bogu ugodna.
61. Zato što, kako navodi Prvi vatikanski sabor: „Duh Sveti nije obećan Petrovim nasljednicima, da bi oni po Njegovoj objavi mogli stvoriti novi nauk, nego da Njegovom pomoću mogu nepogrešivo čuvati i vjerno tumačiti objavu ili polog vjere koji su nam predali apostoli“ (DH 3070).
62. Zato što krivovjerje ili ono što jasno podupire krivovjerje, ne može biti predmet poslušnosti. Poslušnost je u službi vjere, a ne vjera u službi poslušnosti! U ovom prethodnom slučaju, „Treba se većma pokoravati Bogu, negoli ljudima!“ (Dj 5,29)
* Citati iz: Kardinali Ottaviani i Bacci, Kratak kritički pregled Novog reda Mise – pismo upućeno papi Pavlu VI., 25. rujna 1969. Knjižica se može nabaviti u Hrvatskom tajništvu FSSPX-a.