Presveta
Djevica je objavila blaženom Alanu da su se najokorjeliji grješnici kajali i
gorko oplakivali svoje grijehe, čim bi sv. Dominik počeo propovijedati krunicu.
Čak su i mladići činili nevjerojatne pokore. Gdje god je propovijedao krunicu,
gorljivost i poticaji su bili toliko veliki da su se grješnici obraćali dajući
svima dobar primjer svojom pokorom i promjenom života.
Ako
dakle osjećaš da ti je savjest opterećena krivicom, uzmi krunicu i moli je na
čast kojeg otajstva života, muke i slave Isusa Krista. I budi uvjeren, da dok
ti budeš razmatrao i častio ta otajstva, on će prikazivati nebeskom Ocu svoje
svete Rane, zagovarat će te i zadobiti ti pokajanje i oproštenje grijeha. Naš
Gospodin jednog dana reče blaženom Alanu: ,,Da ovi jadni grješnici često mole
moju krunicu sudjelovali bi u zaslugama moje muke, i ja bih kao njihov
Zagovornik ublažio božansku pravdu”.
Život
je jedan rat i neprestana napast. Mi se moramo boriti ne sa neprijateljima, od
krvi i mesa, nego protiv samih paklenih sila (usp. Ef, 6,12). Koje ćemo dakle
bolje oružje upotrijebiti ako ne molitvu Očenaša koju nas je naučio naš veliki
Predvodnik, ako ne anđeoski pozdrav Zdravo Marijo koji je protjerao đavle,
razorio grijeh i obnovio svijet, ako ne razmatranje o životu i muci Isusa
Krista, čijom mišlju se moramo oboružati - kako nalaže sveti Petar - da bismo
se obranili od istih neprijatelja koje je On pobijedio i koji nas svakodnevno
napadaju?
Otkada je đavao pobijeđen po poniznosti i muci Isusa Krista - piše kardinal
Hugues - gotovo da više ne može napasti dušu koja je oboružana razmatranjem
ovih otajstava. I ako je napadne, onda je sramotno poražen. Obucite se dakle u
bojnu opremu Božju (Ef 6,11).
Uzmite
ovo Božje oružje, svetu krunicu, i satrt ćete glavu đavlu, oduprijet ćete se
svim napastima. Vjerojatno zbog tog razloga čak i jednostavni predmet svete
krunica budi toliko straha kod đavla da su se sveci često njome služili kako bi
ga okovali u lance i istjerali iz tijela opsjednutih kako nam to svjedoče mnogi
događaji.