Posve
nezanimljiv blog, neomodernistička naklapanja i otrcane fraze kojima u našem
narodu nitko ne bi ni vjerovao da nije duha Koncila, da nije dvoznačnosti u
samim koncilskim dokumentima, da nije modernističkih petokolonaša u strukturama
koji umreženo šire krivovjerja i uništavaju Crkvu Kristovu. Stoga, oprez!
Donosimo
nekoliko citata sa službenih stranica pokreta „Mi smo Crkva - Wir sind Kirche“,
na hrvatskom jeziku – da nisu žalosni, bili bi smiješni. Članak o blaženom
Stepincu rječito zbori o kakvom je pokretu i kakvim ljudima riječ. Suvišno je i
razmišljati o svemu tome!
I.
„Kolegijalnost: Tražimo reformu u Vatikanu kao i reformu crkvenih
zakona za krajevne crkve.
Solidarnost: Tražimo da se Crkva maksimalno založi za
socijalnu pravdu i za ljudska prava te da njezin bankarski sistem bude
transparentan.
Jednakost spolova: Tražimo jednaka prava za muškarce i žene
u Crkvi.
Službe u Crkvi: Tražimo novi pristup službama u Crkvi
koji neće isključivati oženjene svećenike.
Etika: Tražimo drugačije naučavanje morala u pogledu
kontracepcije i homoseksualnosti.
Jeste li za Crkvu sa narodom? Potpišite ovu peticiju kojom ćete
zamoliti novog Papu i…
Čim sakupimo 1 000 000 glasova predat ćemo
peticiju u Vatikan i na taj način osigurati da se vaš glas čuje.“
II.
„Wir sind Kirche
povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Künga (19. ožujka 2008)
«Njegova postojanost u obnovi rimske Katoličke crkve ulijeva nam hrabrost »
„Njegova postojanost u obnovi rimske Katoličke crkve i njegov doprinos za ekumenizam i dijalog između velikih religija za nas je ohrabrenje, nadahnuće i poticaj“, naglašava narodni crkveni pokret Wir sind Kirche, izražavajući veliko priznanje povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Künga (19. ožujka 2008.)
Küng je, naime, jedan od duhovnih otaca „Apela Naroda Božjega“ iz 1995.
Švicarski teolog, poznat u cijelom svijetu, bio je imenovan službenim peritom II vatikanskog koncila (1962 – 1965) od pape Ivana XXIII, usprkos crkvenoj izolaciji dao je velik doprinos formiranju ekumenske teologije i međureligijskog dijaloga, te i dalje nastavlja s radom aktivno i kreativno na projektima koji su njegovom zaslugom zaživjeli.“
III.
„Dok razmišljamo o
budućnosti Europe na početku tisućljeća u jednoj kritičnoj fazi povijesti
čovječanstva svjesni smo također kakve su i kolike naše odgovornosti usmjerene
na ekumenski put kršćanskih Crkava koji se prevaljuje previše sporo dok je
kršćanski narod daleko ispred onih koji ga vode. Jednako tako na nama ostaje
odgovornost glede dijaloga među religijama, a osobito sa islamom. Dodirne točke
svih religija u pogledu velikog projekta globalne socijalne etike kao i suživot
među narodima trebao bi biti izvanredni doprinos našem kontinentu i njegovim
institucijama. Vođeni riječima Evanđelja nadamo se da jedna nova Europa može
doprinijeti izgradnji drugačijeg svijeta koji je moguć.“
IV.
Alojzije Viktor Stepinac, primas
Hrvatske u jednom od najmračnijih razdoblja naše povijesti, bio je i ostao
jedan od najkontroverznijih biskupa Katoličke crkve.
Dok ga Vatikan smatra žrtvom komunističkog režima, u isto vrijeme, mnogo je onih koji ga smatraju odgovornim za progon i zločine počinjene nad pravoslavnim Srbima između '41 - '45 godine u državi-marioneti zločinca Ante Pavelića poznatoj kao NDH.
Dok ga Vatikan smatra žrtvom komunističkog režima, u isto vrijeme, mnogo je onih koji ga smatraju odgovornim za progon i zločine počinjene nad pravoslavnim Srbima između '41 - '45 godine u državi-marioneti zločinca Ante Pavelića poznatoj kao NDH.
Slučaj Stepinac još uvijek nije dovoljno i objektivno istražen zbog toga što za to nisu nikada bili povoljni uvjeti. Nažalost, prije nekoliko dana, osvjedočili smo se kako hrvatska javnost još uvijek nije zrela za taj odlučujući pothvat.
Knjiga koju predstavljamo iskreni je
pokušaj da se ovom slučaju pristupi distancirano i što objektivnije. M.A.
Rivelli potrošio je velik dio vremena na ovu povijesnu studiju. Uistinu
iznenađuje objektivnost oko koje se autor trudio u svojoj studiji. Knjiga u
svom prvom djelu donosi vrlo zanimljive činjenice o političkim uvjetima u
Kraljevini SHS, te uzrocima osnivanja ustaškog pokreta u inozemstvu. Autor
posvećuje dobar dio svojih misli Stepincu i religioznoj stvarnosti u kojoj se
pod utjecajem katoličkog fanatizma razvio najgori oblik zločinstva unutar NDH -
hrvatski klerofašizam. Zanimljiv je također i treći dio knjige koji govori o
bijegu ustaša poslije rata te o sudbini ustaškog pokreta u emigraciji. Suđenje
Stepincu nije bilo predmet ove studije. Knjiga je vrijedno povijesno djelo koje
također baca svjetlo na svjetsku političku situaciju tijekom rata kao i u prvim
godinama nakon njegovog završetka.
Iako je M.A.Rivelli u svojoj Italiji poznat kao "popožder", mi jedino možemo dodati; činjenice ostaju činjenice. Knjigu toplo preporučamo za čitanje. U nastavku slijedi intervju s autorom Rivellijem koji je vodio Vittorio Bellavite, glasnogovornik pokreta Noi Siamo Chiesa u Italiji.
(…)
A Stepinčeva odgovornost?
Sudjelovao je još od prvih dana
nacifašističke invazije u akreditaciji ustaškog režima, često prisustvujući
manifestacijama režima: član je Pavelićeve vlade - marionete, odobravao je
ultranacizam antisrpski te šutio o progonima (izuzevši – čini se – neke
homilije koje nisu ostavile traga ni u kakvom pisanom dokumentu ili u uputama
za svoj kler): bio je na liniji prisilnog preobraćenja izuzev rasprave sa
ustašama tko bi ih trebao prihvatiti i izvršiti. Poznati povjesničar narodnih
demokracija Francois Fejto okarakterizirao je Stepinca kao „ozlojeđen simbol
hrvatskog katoličkog šovinizma“.
Komentar: Blaženi Alojzije, veliki i dobri pastiru svog hrvatskog
puka, moli za nas i štiti nas od novih hordi zla koje nas žele uništiti – sada
još podmuklije nego nekada!