Vrijeme
antikristovo, lažni prorok, treći svjetski rat, masovna apostazija,
izdaja, propadanje crkvenih struktura, masonska urota, nova Sodoma i
Gomora, horde nastranih koje uništavaju kršćansku civilizaciju,
droga, razvrat, epidemije, poplave, potresi – sve su to riječi
koje stalno čujemo, čitamo, o kojima raspravljamo, pišemo i
razmišljamo, riječi koje nam ulijevaju strah.
Mnoštvo
je toga istinito, dragi Bog zna što nas uskoro očekuje. Možda nas
zbilja iščekuju strahote koje nitko ne predviđa. No, to prepustimo
Božjoj Providnosti!
U
svemu tome valja ostati trezven, normalan i valja čuvati radost u
Gospodinu, daleko od senzacionalizma, rijeke poruka, objava, delirija
straha, zlosutnih predviđanja, širenja straha i panike.
Upravo
nam sveti Ivan u Otkrivenju dovikuje Kristove riječi:
„Ja sam Alfa i Omega, Prvi
i Posljednji,
Početak i Svršetak!“
(Otkrivenje 21, 6). Zar da ne vjerujemo Kristovim riječima?! A i
psalmist pjeva: „Gospodnja
je zemlja i sve na njoj“.
Zar
da i u to da sumnjamo, a držimo se vjernima crkvenom nauku?!
Zlo
i grijeh nisu jači od našega Gospodina Isusa Krista. Sotona vodi
rat samo da što je više moguće duša odvuče u vječno prokletstvo
– no, konačna pobjeda je Božja.
Kristovo
je obećanje jasno: „Ja
sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“
(Mt 28, 20). Crkva je nepobjediva, neuništiva. Crkva će biti
vidljiva do Kristova drugog dolaska. Pa makar i slijedilo još
nekoliko papa koji se ne uspijevaju othrvati modernistima, svetu
Crkvu nitko i ništa ne može uništiti!
„Na
kraju će moje Srce pobijediti!“,
obećanje je naše Nebeske Majke u Fatimi. Tradicionalna sveta Misa i
duhovnost najsnažnije su oružje protiv nahrupe nevjere i
otpadništva. Život i djelo mons. Lefebvrea raskrinkavaju liberalno
- modernističku poharu koja nas udaljuje od Krista i Crkve i čine
lakim plijenom duhu antikristovu.
No
opet, mons. Lefebvre nije želio vjernike strašljivce u deliriju
objava, poruka, straha i panike. Osim toga, nije želio ni vjernike
koji žive mondenim načinom života, koji u svojoj svagdašnjici
žive kao liberali, a načelno se deklariraju kao tradicionalni
katolici. Cjelovitu katoličku vjeru valja živjeti svaki dan, u svim
životnim situacijama: i u samostanu i u braku, i u mladosti i u
starosti. Mons. Lefebvre nije želio nikakav elitizam: stoga, budimo
skromni i ponizni poput njega. Od njega učimo što je dobrota,
blagost i malenost uz potpunu vjernost katoličkim načelima. Hrabro
noseći svoj križ, podnoseći laži i klevete, porugu, osude.
Prihvaćajući sve žrtve koje Gospodin šalje. A to je istinska
Tradicija – i takva je nepobjediva.
Tu
smo u prednosti u usporedbi sa zapadnim zemljama. Još su svježe
uspomene na žrtve koje su se morale prinositi zbog vjernosti Jednoj,
Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj.
Život
je katolikā neodvojiv od duha žrtve i odricanja, duha tako strana
današnjem vremenu uživalaštva i opijenosti ovostranošću.
Tko
želi pobjeći od žrtve i trpljenja i tko izgubi nadnaravni pogled
na ljudsku povijest, antikrist došao ili ne došao, za njega je trka
završila, a bitka odlučena.
I
vrlo vjerojatno i za one koji postanu plijenom opsjenara, koji
preuveličavaju moć zla, kao i onih koji svrgavaju pape i Crkvu
proglašavaju mrtvom.
U
svim protivštinama Sveto nam pismo uvijek ulijeva snagu i radost, a
promišljanje o stvarnosti koja nas iščekuje nakon ovoga života,
kršćaninu katoliku je razlogom nade i vjere u pobjedu pa makar
slijedile i najgore kušnje.
Sveti
nam Ivan Apostol i Evanđelist u Otkrivenju, znajući za kušnje koje
očekuju kršćane i Crkvu u njezinu povijesnom hodu, jasno zbori o
prelijepoj stvarnosti koja slijedi nakon ovog varavog svijeta, nakon
samo nekoliko desetljeća boravka na ovoj zemlji. Važno je ne ostati
vani s psima, vračarima, ubojicama, bludnicima, idolopoklonicima i
svima onima koji ljube i čine laž – a tu nam pomaže sveta
Tradicija prokušanim metodama: molitvom, postom i sakramentalnim
životom.
Promišljajmo
skupa sa svetim Ivanom o ljepoti novog Jeruzalema u vremenu u kojem
je smiješno samo spominjanje najsigurnije stvarnosti – života
nakon smrti:
Novi
Jeruzalem (Otk 21,9 – 22,15)
I
dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zala
konačnih te progovori sa mnom: "Dođi, pokazat ću ti
Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!" I prenese me u duhu na goru
veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od
Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena
slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa
dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena
dvanaest plemena
Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja,
od juga vrata troja, od zapada vrata troja.
Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena
dvanaestorice apostola Jaganjčevih.
Moj
subesjednik imaše mjeru,
zlatnu trsku, da izmjeri
grad, vrata njegova i zidine. Grad se stere u četvorini: dužina mu
jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija -
dužina mu i širina i visina jednaka. Izmjeri i njegove zidine: sto
četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio
anđeo. Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od
čistoga zlata, slična čistu staklu. Temelji su gradskih zidina
urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa,
drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od
sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila,
deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta,
dvanaesti od ametista. Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od
svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo.
Hrama
u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i
Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta
Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi
će hoditi u svjetlosti njegovoj,
a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. Vrata mu se ne
zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. 26U
nj će se donijeti slava i čast naroda. Ali u nj neće unići ništa
nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su
zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.
I
pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz
prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred
gradskoga trga, s
obje strane rijeke, stablo života
što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca
svoj rod. A lišće
stabla za
zdravlje
je narodima. I
neće više biti nikakva prokletstva.
I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se
njegove klanjati 4i
gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći
više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla
sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke
vjekova.
I
reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog,
nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama
njegovim što se ima dogoditi ubrzo. I evo, dolazim ubrzo! Blago
onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!"
Ja,
Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred
noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi:
"Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji
čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!"
A
zatim će mi: "Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer -
vrijeme je blizu! Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu!
Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno!
Svet neka se i dalje posvećuje!"
"Evo,
dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu
djelu!"
"Ja
sam Alfa i Omega, Prvi
i Posljednji,
Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će
pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju
psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i
čini laž."