Isus
ispunjava sva proročanstva
a)
Isus potječe iz Judina plemena
Post
49,10 „Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu
njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada – kome će
se narodi pokoriti.”
Luka
3,33 „…bijaše sin Aminadabov, Aramov, Esronov, Faresov, Judin,
Jakovljev, Izakov, Abrahamov.”
b)
Mjesto rođenja
Mihej
5,1 „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon
od davnina, od vječnih vremena.“
Matej
2,1 „Kada se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja
Heroda…“
c)
Rođen od djevice
Izaija
7,14 „Zato, sam će vam GOSPODIN dati znak: Evo, začet će djevica
i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.“
Matej
1,18 „S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija
bijaše zaručena s Josipom. Ali prije nego se zajedno nastaniše,
pokaza se da je začela po Duhu Svetom.”
d)
Vrijeme rođenja
Danijel
9, 25f „Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ ‚Neka se vrate
i neka opet sagrade Jeruzalem‘ pa do Kneza Pomazanika: sedam
sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni
trg i opkop, i to u teško vrijeme. A poslije šezdeset i dvije
sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog
kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište.“
Tumačenje:
hebrejska riječ za tjedan ista je kao za „sedam“, a jedan dan
predstavlja godinu, tako „sedam sedmica“ znači 49 godina,
„šezdeset i dvije sedmice“ su 434 godine, zbrojeno 483 godine;
naredba za ponovnu izgradnju Hrama (usp. Ezra 7, 11-26) izdana je
godine 458. prije Krista. To za Mesijin dolazak daje godinu 26.
poslije Krista koju mnogi uzimaju za nadnevak za početak Isusova
javnog djelovanja.
e)
Ubojstvo Betlehemske djece
Jeremija
31,15 „Ovako govori Gospodin: Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak
plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom,
jer njih više nema.”
Matej
2,16 „Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi,
te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška
djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno
raspitao u maga.”
f)
Djelovanje u Galileji
Izaija
8,23 - 9,1 „Jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. U prvo
vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al‘ u
vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane
Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost
vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavaju svjetlost jarka
obasja.“
Matej
4,12-16 „Kad je Isus čuo da je Ivan zatvoren, povuče se u
Galileju. Ostavi Nazaret te ode da se nastani u Kafarnaumu,
primorskom gradu na području Zabulunova i Neftalijeva plemena da se
ispuni što je rekao prorok Izaija.”
g)
Odbacivanje od strane Židova
Izaija
53,3 „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan
patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, odvrgnut.“
Ivan
1,11 „K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.“
h)
Ulazak na magaretu
Zaharija
9,9 „Klikni iz sveg grla, Kćeri Sionska! Viči od radosti, Kćeri
jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća; pravičan je i
pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu
magaričinu.”
Ivan
12,13sl „…veliko mnoštvo naroda uze grane od palmā te mu iziđe
u susret kličući: ‚Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje, kralj Izraelov!’ Isus nađe magare i sjede na nj, kao
što stoji pisano.”
i)
Izdan od prijatelja
Psalam
41,10 „Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh
moj, petu na me podiže.“
Marko
14,10 „Tada Juda Iškarijotski, jedan od dvanaestorice, ode
glavarima svećeničkim da im ga izda.“
j)
Prodan za 30 srebrnika
Zaharija
11,12 „Rekoh im tad: ‚Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako
nije, nemojte.‘ Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika“.
Matej
26,15 „…te im reče: ‚Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam?‘
Oni mu polože trideset srebrnika.“
k)
Vraćanje novaca i kupnja lončareve njive
Zaharija
11,13 „A Gospodin mi reče: ‚baci u riznicu tu lijepu cijenu
kojom su me procijenili!‘ Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u
riznicu u domu Gospodinovu.” Matej 27,5sl „Tada baci srebrnike u
hram…Glavari svećenički uzeše srebrnike i rekoše: ‘Ne smiju
se staviti u hramsku blagajnu, jer su krvarina.’ Stoga, nakon
vijećanja, kupe za njih lončarevu njivu za groblje strancima.”
l)
Njegova šutnja tijekom suđenja
Izaija
53,7 „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih.
Ko janje na klanje odvedoše ga; kao ovca, nijema pred onima što
je strižu, nije otvorio usta svojih.”
Matej
26,62.63 “Tada ustade veliki svećenik te mu reče: ‘Ništa ne
odgovaraš na ono što ovi svjedoče protiv tebe?’ Isus je šutio.”
m)
Čovjek boli
„Za
naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane
iscijeliše.” (Izaija 53,5)
Usp.
Muka Isusova kod Mt, Mk, Lk, Iv.
n)
Njegovo razapinjanje zajedno s grješnicima
Izaija
53,12 „Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu, i s mogućnicima
plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio
ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za
zločince.“
Matej
27,38 „Zajedno s njim razapnu dvojicu razbojnika: jednoga s desne
strane, a drugoga s lijeve.“
o)
Napojen žuči i octom
Psalam
69,22 “U mojoj me žeđi octom napojiše.”
Ivan
19,29 “Tu bijaše posuda puna octa. Tada nataknuše na izopovu
stabljiku spužvu punu octa i primaknuše je k Isusovim ustima.”
p)
Njegov bok proboden kopljem
Zaharija
12,10 „A na Davidovu kuću i na jeruzalemske stanovnike izlit ću
duh milosti i molitve. Oni će pogledati na mene, kojega su proboli,
i tugovat će za njim kao što se tuguje za prvorođencom.“
Ivan
19,34 „…nego mu jedan od vojnika probode bok kopljem, i odmah
poteče krv i voda.“
q)
Vojnici bacaju ždrijeb za njegovu odjeću
Psalam
22,19 „Među sobom dijele moje haljine i za moju odjeću bacaju
ždrijeb.“
Marko
15,24 „Tada ga razapeše i između sebe razdijeliše njegove
haljine bacivši za njih kocke tko će što dobiti.“
r)
Nijedna mu se kost ne će slomiti
Psalam
34,21 „Čuva sve njegove kosti, nijedna mu se ne će slomiti.“
Ivan
19,33 ,,A kad dođoše do Isusa, vidješe da je već umro, i ne
prebiše mu golijeni.”
s)
Pokopan u grobu bogataša
Izaija
53,9 „Odredili su mu grob za zločince. – Ali je uz bogatoga…“
Matej
27, 57-60 „Uvečer dođe bogat čovjek iz Arimateje, po imenu Josip
[...] Josip uze tijelo, zavi ga u čisto platno i položi ga u svoj
novi grob.“
t)
Njegovo uskrsnuće od mrtvih
Psalam
16,10 „Jer ne ćeš predati moje duše Podzemlju, niti dati da tvoj
pravednik gleda trulost.“
Matej
28,5 „Znam, vi tražite Isusa Raspetoga. On nije ovdje. Uskrsnuo
je, kao što je rekao.“
Talmud
potvrđuje Isusovu žrtvu na križu
I
Talmud kao i Sohar napisali su o tome izvješće kako veliki svećenik
u vremenu hrama jedanput godišnje – na Yom Kippur, na „Dan
pomirenja“ – ulazi u Svetinju nad svetinjama u Hramu i prinosi
žrtvu za otpuštenje grijeha svih Izraelaca.
Oba
spisa spominju „čudo crvene niti“ – crvena nit na čudesan
način postaje bijelom kao znak za to da je Bog prihvatio žrtvu. Iz
izvješća Sohara (Vajikra 3, sažetak):
Ovog
se dana otpuštaju svi grijesi…nečistoće dušā i tijelā…one
sve, ovoga dana. … Bog oprašta Izraelu i oslobađa ga od svih
grijeha. Ovoga dana svećenik moli za sebe, svoju kuću, svećenike,
za sve i svetište za oprost.
…Po
jednoj posebnoj crvenoj niti oni znaju je li svećenik imao uspjeh.
To se znalo ako se nit od crvene obojila u bijelo, onda se prolomilo
klicanje posvuda. Ako se nit ne bi obojila, svi su bili pogođeni jer
su znali da njihove molitve nisu uslišane.
Nit
koja postaje bijelom trebala bi biti znakom da je Bog prihvatio žrtve
i da je židovskom narodu oprostio njegove grijehe. („I ako su vaši
grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna!“ Iz 1,18).
Sam
Talmud ipak dokazuje da je ovo veliko čudo, božanska potvrda za
prihvaćanje velikosvećeničke žrtve i otpuštenje grijeha,
prestalo četrdeset godina prije uništenja Hrama. Odlomak u Talmudu
glasi (Roš Hašanah 31b):
„Prvotno
bi crvenu nit pričvrstili na vratima vanjskog (hramskog) dvorišta.
Ako je postala bijelom, narod se veselio, a ako nije postala bijelom,
bio je zabrinut. … Četrdeset godina prije uništenja Hrama crvena
nit nije više postala bijelom, nego je ostala crvena.“
Hram
je razoren 70. godine; prema tome, čudo se nije više pojavljivalo
oko godine 30., točno u vrijeme kad se dogodilo razapinjanje –
razapinjanje koje je zamijenilo žrtve Staroga saveza Isusovom smrću,
žrtvom na križu. Prema Novome zavjetu upravo se tada, kada je Isus
ispustio dušu, hramski zastor koji je skrivao Presveto razderao
nadvoje i simbolizirao je tako kraj Staroga saveza i djelotvornosti
životinjskih žrtava (Mt 27,51; Mk 15,38; Lk 23,45). Sam Talmud
potvrđuje dakle nenamjerno ovim izvješćem da odonda – četrdeset
godina prije uništenja Hrama – crvena nit nikada više nije
postala bijelom.