Isus
- Sin Božji
1.
Krist - Sin čovječji.
U
Knjizi Danijelovoj (Dan 7,13) govori se o Mesiji kao o jednome koji
izgleda kao „Sin čovječji“.
Više
od 80 puta Isus uzima za sebe naziv „Sin čovječji – Mesija“ .
Uvijek ponovno Isus naglašava svoje poslanje: „Moram navijestiti
radosnu vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.“ (Lk
4,43)
„Bog
će sam doći da vas otkupi.“ (Iz 35,4)
„Ti
si moj sin, ja te danas rodih…dat ću ti u nasljedstvo narode i u
posjed krajeve zemlje.” (Ps 2,7)
„Evo
Jaganjca Božjeg!“ (Iv 1,29), tako Ivan Krstitelj označava Isusa,
Mesiju.
2.
Isus Krist naziva se istobitnim Sinom Božjim
Ovdje
se pod „Sinom“ ne misli u općem značenju – primjerice kao
miljenik ili Božji poslanik – ili sin kao što smo svi djeca
Božja, nego sin u jednom vrlo točnom i samo njemu odgovarajućem
smislu. I Židovi su jasno razumjeli domašaj njegovih riječi: Isus
tomu ne proturječi. On je uistinu „ljubljeni Sin“ (Mk 1,11sl).
On
također razlikuje između svojeg položaja kao Sin i načina kako su
primjerice učenici „sinovi“: „moj Otac“ i „vaš Otac“
(Mt 7,11 i 21). „Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga
svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.“ (Iv 8,23)
On
sebi pripisuje božansku spoznaju:
„Nitko
ne pozna Sina, nego jedino Otac, i nitko ne pozna Oca nego jedino Sin
i onaj kojemu to Sin hoće objaviti.“ (Mt 11,27)
On
si prisvaja božansku narav:
„Prije
nego što je postojao Abraham, ja jesam.“ (Iv 8,58) On moli Oca: „A
sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe slavom koju sam imao kod tebe
prije nego je postao svijet.“ (Iv 17,5)
U
konačnici su Otac i Sin istobitni:
„Ja
i Otac smo jedno.“ (Iv 10,30) ,,Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“
(Iv 14,9) „Otac moj neprestano djeluje, danas kao i uvijek. I ja
tako radim.” (Iv 5,17)
Tako
zahtijeva božansku čast,
“…da
svi poštuju Sina kao što poštuju Oca!“ (Iv 5,23) „Gospodin moj
i Bog moj!“ (Iv 20,28)
3.
Isus stvara ovisnost između vjere u njega i spasenja svakog čovjeka
„Tko
vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, ne će
vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Iv 3,36)
Vjera
u Isusa uvjet je ozdravljenja:
„Vjera
te je tvoja ozdravila.“ (Mt 9,22)
Tako
će, tko u njega vjeruje, imati život vječni: „Tko vjeruje u
mene, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11,26)
„Jer
je Bog tako ljubio svijet da je predao svojega jedinorođenog Sina da
svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.
Tko vjeruje u njega, ne će biti suđen; tko ne vjeruje, taj je već
osuđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ (Iv
3,16)
Mnoge
Isusove izjave o sebi tako bivaju jasnije:
„Ja
sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet
će dovijeka.“ (Iv 6,51)
„Ja
sam svjetlo svijeta.“ (Iv 8,12)
„Ja
sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se.“ (Iv 10,9)
„Ja
sam put i istina i život.“ (Iv 14,6)
4.
Njegovi učenici vjeruju u njegovo božanstvo
On
pita učenike u Cezareji Filipovoj:
„Za
koga me vi držite?“ Petar: “Ti si Krist, Sin Boga živoga!”
Toma:
„Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28)
Ivan:
„Ovaj je istiniti Bog i vječni život!“ (1 Iv 5,20)
Pavao:
„Bog koji je iznad svega, neka bude blagoslovljen uvijeke. Amen.“
(Rim 9,5)
„…čekajući
blaženu nadu i slavni dolazak velikog Boga i Spasitelja našega
Isusa Krista.“ (Tit 2,13)
„..da
je Isus Krist – Gospodin.“ (Fil 2,11) „Dok je bio u Božjem
obličju, on se nije grčevito držao svoje jednakosti s Bogom, nego
je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao jednak ljudima.
Vanjštinom je bio kao čovjek. Ponizio je samoga sebe postavši
poslušan do smrti…Na Isusovo se ime ima pokloniti svako koljeno
bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom.“ (Fil 2,6)
5.
Krist prisvaja sebi samoočitovanje vječnoga Boga u Starom zavjetu
U
Starom zavjetu Bog se očituje Mojsiju imenom ,,Ja jesam“ (JHWE).
Ovo je časno ime Božje koje se zbog straha ne izgovara.
U
knjizi Ponovljenog zakona ime se Božje „Ja jesam“ tumači
riječima „ANI HU“:
„Ipak,
vidite da SAM JA, i samo JA (ANI HU), i da nema boga osim mene!“
(Pnz 32,39)
Nijedan
smrtni čovjek ne smije ovaj „JA JESAM“ – „ANI HU“
primijeniti na sebe kao Bog GOSPODIN.
„Vi
ste moji svjedoci, veli Gospodin, i moj sluga kojega sam izabrao, da
spoznate i vjerujete mi i uvidite da SAM JA. Prije mene nije bilo
boga, niti će ga poslije mene biti. JA, jedino JA, JESAM (ANI HU)
Gospodin!” (Iz 43,10)
Isus
preuzima ove riječi i primjenjuje ih na sebe: „Već vam sada
kažem…;
da vjerujete da JA JESAM“ (Iv 13,19). „Kad podignete Sina
Čovječjega, onda ćete spoznati da JA JESAM.“ (Iv 8,28)
„Jer
ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.“
(Iv 8,24)
On
sebe naziva Božjim imenom i označava se vječnim:
„Prije
nego je postojao Abraham, JA JESAM.“ (Iv 8,58)
To
je za židove bila strašna hula, tako da odmah „uzeše kamenje“
da ga pogube kao bogohulnika:
„Tada
uzeše kamenje da bace na nj. A Isus se sakri i izađe iz Hrama.”
(Iv 8,58)
6.
Isus djeluje kao Bog
a.)
On oprašta grijehe
Grijeh
je prijestup protiv Boga i sam Bog ga može oprostiti. Međutim, Isus
otpušta grijehe i potvrđuje stvarnost ovoga događaja, koji se po
sebi ne može nadzirati, po ozdravljenju bolesnih (Mt 9,22sl).
b.)
Krist daje novu zapovijed
On
autoritativno tumači Božju zapovijed i postavlja jednu novu uz nju:
„Čuli ste da je kazano starima…A ja vam kažem!“ (šest puta u
propovijedi na gori Mt 5, 21-44) „Novu vam zapovijed dajem!“ (Iv
13,34) On je gospodar nad danom Gospodnjim: „Ovdje je više nego
Hram…Jer je Sin Čovječji gospodar subote.“ (Mt 12,6sl) On šalje
svoje anđele i drži sud: „Jer Sin Čovječji doći će sa svojim
(!) anđelima…I tada će vratiti svakome po njegovim djelima.“
(Mt 16,27) S prirodnim katastrofama pojavit će se na sud i svi će
čuti njegov sud (Mt 24,29).
c.)
Krist je darovatelj života
„A
ovo je volja mojega Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega
ima život vječni, i ja (!) ću ga uskrisiti u posljednji dan.“
(Iv 6,40) „Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin
oživljuje koje hoće.“ (Iv 5,21)
d.)
Krist čini mnoga čudesa
Isus
dokazuje istinitost svojih riječi po ozdravljenjima bolesnih i
uskrisivanju mrtvih: „Hoću (!), budi čist!“ (Mk 1,41) „Velim
ti, ustani!“ (Mk 5). Po čudesima na stvorenim stvarima (umnažanje
kruha, utišavanje oluje, hodanje po vodi). Oslobađa mnoge od
opsjednutosti (Mk 1,23). Vijest o Isusovim čudesima širi se po
cijeloj zemlji. Marko to sažima na sljedeći način: „Tada reče
svojim učenicima neka zbog mnoštva naroda bude uvijek spremna
lađica za njega, da ne dođe u stisku. On je, naime, mnoge iscijelio
te su stoga navaljivali na nj svi bolesni, da ga se dotaknu.“ (Mk
3, 9-10)
7.
Isusa osuđuju jer se sam „pravi Sinom Božjim“
„Mi
imamo zakon, i po zakonu mora umrijeti jer se je pravio Sinom
Božjim.“ (Iv 19,7)
„Nego
je i Boga nazivao svojim Ocem i time se pravio jednak Bogu.“ (Iv
5,18)
A
onda Isus stoji na sudu: „Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenoga?“
(Mk 14,61) I potom odgovori:
„ANI
HU – JA SAM; i vidjet ćete Sina Čovječjega gdje sjedi s desne
Svemogućega i dolazi na nebeskim oblacima.“ (Mk 14,62)
Na
to Veliko vijeće odlučuje pogubiti Isusa: „Čemu trebamo još
svjedoke! Čuli ste hulu!“ (Mk 14,63)