Uporno
poziva Generalni poglavar i naš poglavar Distrikta na molitvu i post
s obzirom na pogibelj da će Sinodu o obitelji u Rimu od 4. do 25.
listopada unutarcrkveni neprijatelji zlorabiti da crkveni nauk o
ženidbi i obitelji prilagode duhu svijeta. Nedvojbeno će Papino
ponašanje biti odlučujuće; ishod je još neizvjestan.
Nove
pravne uredbe o parnici poništenja braka koje je početkom rujna
Papa objavio motuproprijem pridonose da se bojimo lošeg ishoda.
Novouvedeni neprecizno formulirani razlozi za poništenje ženidbe,
odluka koju će u budućnosti donositi mjesni biskup kako god on to
usko ili široko tumačio i dokinuće dvostrukog postupka provjere
dopuštaju u ovom slučaju zbilja govoriti o „rastavi na katolički
način“ koja je tu moguća.
Krista
se ranjava u Njegovoj ljubavi
Ovim
motuproprijem Papa kratko prije početka Sinode daje usmjerenje koje
je vrlo kobno. Što unutarcrkveni neprijatelji spremaju Kristovoj
Zaručnici, novo je probadanje kopljem Presvetog Srca Isusova! Brak
je prema nauku svetog Pavla u Poslanici Efežanima 5,32 znak koji
upućuje na nešto što je iznad njega: na Kristovu ljubav prema
Svojoj Zaručnici, Crkvi. U ovoj ljubavi Krista se najdublje ranjava
kada se svetište braka prilagođava željama duha vremena te ga se
time profanira. Kako onda brak još može znakovito (sakramentalno)
izreći Njegovu ljubav prema Crkvi? Kako jedan „brak“ koji se de
facto načelno čini razrješivim ili kao odnos preljuba koji se
prikriva kao takav, može biti znakom za nerazrješivu vezu ljubavi
Kristove koja povezuje Njega s Crkvom? To bi bilo profaniranje ovoga
znaka, odnosno sakramenta koji je Bog ustanovio, po kojemu Njegova
ljubav u ovome svijetu treba biti vidljiva i plodonosna.
Đavao
želi neizravno udariti na Boga
Budući
da stara zmija koja se naziva đavao ili sotona na Boga ne može
izravno udariti, ona to pokušava tim ogorčenije neizravnim putem. U
Otkrivenju čitamo u 12. poglavlju (redak 12-17) da je đavao sišao
na zemlju „gnjevan veoma“ kako bi progonio Božju i Marijinu
djecu jer on Njoj samoj i Njemu ne može naškoditi. On kršćanima
radi o glavi u naravnom i nadnaravnom životu s većim gnjevom nego
ikada, ali on time želi udariti na Mariju kao novu Evu i Krista kao
novog Adama jer je njihovim zajedničkim djelom ljubavi izvršena
žrtva otkupljenja. Što on želi postići? Neplodnost njihove
ljubavi! Njegovo nastojanje je da njihovo djelo ljubavi na Golgoti
ostane bez ploda odvodeći djecu Božju i Marijinu s njihova puta
milosti i Božjeg posinstva – zavođenjem na život u prijateljstvu
sa svijetom:
„Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom
neprijateljstvo prema Bogu?“ (Jak 4,4)
Vjernici
koji su se predali duhu vremena sablažnjavaju se zbog ljubavi
Kristove prema svojoj Crkvi koja je nerazrješiva i koja u sebe
uključuje i spremnost predanja života za Zaručnicu, Crkvu. Živjeti
takvu ljubav u braku znači krenuti na križni put i slijediti Isusa
i Mariju i onda kada to zahtijeva velike žrtve, primjerice stalnu
uzdržljivost ako se jedan bračni partner udaljio ili ako to
zahtijevaju drugi razlozi, kao primjerice obzir na zdravlje bračnog
partnera. Ljudska slabost je jedno. Za nju je Krist kao lijek
ustanovio ispovijed i time izrazio da On zna za nju i da je razumije.
Ali grješni put koji završava na vratima pakla prikazivati kao
dobar i dopušten put, to je prijevara duša i neprijateljski čin
protiv Krista! A to je ono čega se bojimo kod ove Biskupske sinode
kad čujemo od biskupā koji današnju životnu stvarnost svjetovnih
ljudi koji ne žive ni od vjere, a ni od sakramenata žele podvaliti
kao proširenje božanske Objave (biskup Bode iz Osnabrücka) kojem
se Crkva po njegovu mišljenju mora prilagoditi.
Krista,
ali ne Raspetoga
Tko
tako misli, želi ubiti Krista kakav nam se objavio. Ovaj Krist nije
onaj kojega su spremni slijediti. Prijateljstvo sa svijetom koje žele
ovi ljudi jest neprijateljstvo s ovim Kristom koji poziva na
nasljedovanje nošenjem križa jer je to pobjeda Njegove ljubavi. I
tako se zadaje smrtonosni ubod kopljem da se može biti svoj vlastiti
zakonodavac. Kada je ovaj Krist uklonjen dokinućem Njegova zakona,
lako se dogovoriti sa svijetom po kojim će se zakonitostima smjeti
uređivati brak u budućnosti.
Kao
kršćani pozvani smo na nasljedovanje raspete ljubavi: „Zapovijed
vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako
i vi ljubite jedni druge.“ (Iv 13,34) Tko ne podnosi raspetu ljubav
Kristovu jer nas ona obvezuje na istu takvu ljubav, on mu iznova
dovikuje – svjesno ili nesvjesno – „Siđi s križa pa ćemo ti
vjerovati!“ – Križ, ljubav do gubitka samoga sebe, njima se čini
neprihvatljivom. Isto tako, obvezati se svojim pristankom na takvu
ljubav „dok vas smrt ne rastavi“. Križ primjerice samoće ili
uzdržljivosti u vjernosti bračnom savezu koji još traje, čak i
onda kada je jedan partner postao nevjeran, onima koji se klanjaju
duhu vremena, a ne Bogu, jest trn u oku. I stoga: Neka siđe s križa!
Onda ćemo vjerovati. Onda smo ga spremni slijediti.
Ali
Krist ne silazi s križa. On daje snagu koja ga je unatoč Njegovoj
neokrnjenoj svemoći čavlima pribila na križ i to je Njegova
ljubav: naime, Njegova čežnja oprati Svoju Zaručnicu u vlastitoj
Krvi kako bi je neporočnu doveo na vječnu svadbu. Za to on želi
sve dati. Zbog toga ostaje na križu – dobrovoljno. I radi toga
dopušta da Njegovo srce probodu oni koji na Njegovu ljubav
odgovaraju neprijateljstvom.
Konačna
borba će se dogoditi na području braka i obitelji
Sestra
Lucija, najstarija od troje djece, fatimskih vidjelaca, pisala je
kardinalu Caffarri da će se sotonin konačni okršaj protiv
Gospodina voditi na području braka i obitelji. Vodi se borba protiv
tradicionalnog nauka o ženidbi i obitelji i misli se na Božju Riječ
koja je tijelom postala. Vodi se borba protiv bračne ljubavi i
vjernosti koja ide do krajnjih granica i koja mora biti spremna na
najveću žrtvu i time se Krista pogađa u Njegovoj ljubavi i
vjernosti koja je od početka nadahnjivala Njegovo Srce otkada je
počelo kucati u Marijinoj utrobi. Od
prvog trenutka
Njegova utjelovljenja bio je podignut Njegov križ u Njegovu
srcu, tako tumači sveta Margareta Marija Alacoque jedno viđenje
Presvetog Srca Isusova koje je imala. Nasljedovanje Krista stoga može
biti samo nasljedovanje u raspetoj tj. požrtvovnoj ljubavi.
Nikoga
ne treba osuđivati. Mnogi ne znaju i mnogi su samo sljedbenici. Ali
mora biti jasno da je Krist u svojoj ljubavi koja ga je nadahnjivala
tijekom cijelog života i za koju je postao čovjekom najdublje
ranjen – kao ubod kopljem koji pogađa Njegovo presveto Srce –
ako se dira svetost ženidbe kao sakramenta ili se uljepšava i
prerušava preljub dajući ipak dopuštenje za primanje svete
Pričesti. To se nipošto ne smije dogoditi! Molimo se i žrtvujmo da
u ovoj borbi ne dođe do neprijateljskog prodora. Sveti Mihovile
Arkanđele, Sotonu i druge zle duhove koji obilaze svijetom na
propast duša božanskom jakošću u pakao strovali!
p.
Andreas Mählmann