„Svi koji budu nosili ovu medaljicu, primit će velike
milosti. Neizmjerne će biti milosti za one koji je budu nosili s pouzdanjem."
Znak ljubavi
Čudotvorna
medaljica je blagoslovina koju je priznala Katolička Crkva, vanjski znak s
unutarnjim djelovanjem. Blagoslovine ne djeluju same po sebi, nego po prošnji
Crkve i po pobožnoj uporabi vjernika. Stoga medalju prije uporabe blagoslovi
svećenik. Na nju se zazove Božji blagoslov.
Medaljica
je znak ljubavi naše nebeske Majke prema svojoj djeci. Ako medaljicu nosimo kao
znak za to da smo djeca Marijina i u pouzdanju da nam Marija po ovoj medaljici
daje svoju zaštitu i blagoslov, onda medaljica postaje znakom naše ljubavi
prema Mariji.
Podrijetlo
medaljice
Dana 27. studenog
1830. ukazala se Presveta Djevica Marija u matičnoj kući sestara Milosrdnica u
Parizu novakinji Katarini Labouré. Pod nogom Blažene Djevice, koja je stajala
na kugli zemaljskoj, motala se zmija. Time se očito upućuje na Prvu knjigu
Biblije, knjigu Postanka (3,15) gdje Bog govori sotonskoj zmiji:
„Neprijateljstvo
ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: ona će ti
glavu satirati.“
Na prstima
je Majka Božja nosila prekrasno prstenje, ukrašeno draguljima koji su se sjali
tako blistavim svjetlom da je cijeli lik Blažene Djevice bio uronjen u
svjetlost. Rekla je: „Zrake svjetla znače milosti koje izlijevam na one koji
me za to mole.“
Potom se
oko lika Blažene Djevice stvorio ovalni okvir na kojemu su zlatnim slovima bile
ispisane riječi:
„O Marijo,
bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“
Istodobno
je sestra začula glas koji joj je rekao: „Daj
napraviti medaljicu po ovom uzoru! Svi koju je budu nosili, primit će mnoge i
velike milosti. Neizmjerne će biti milosti za one koji budu nosili s
pouzdanjem.”
Onda je
sestra vidjela kako bi trebala izgledati poleđina medaljice:
Slovo M (za Marija). U slovo M usađen križ. Ispod slova dva srca:
Srce Isusovo i Marijino: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno
mačem. Sve okružuje dvanaest zvijezda
(vidi Otkrivenje 12,1). Tijekom jednog drugog ukazanja Majka Božja joj je
ponovno naložila da dade napraviti medaljicu.
Sestra
Katarina je do svoje smrti 1876. živjela u samostanu i služila potrebite i
bolesne. Njezino tijelo se može i danas ondje vidjeti neraspadnuto, a Crkva ju
je 1947. proglasila svetom. Osim po svojoj djetinjoj ljubavi prema Mariji sveta
se Katarina osobito odlikovala poniznošću. Tijekom cijelog života nije ni s kim, osim sa svojom
redovničkim poglavarima, razgovarala o ukazanjima.
„Čudotvorna“
Medaljica je brzo osvojila srca
vjernikā i puk joj je dao naziv „Čudotvorna“ jer je po njoj od samog početka
bilo mnogo čudesa. Mnoga očita obraćenja i ozdravljenja silno su pridonijela
širenju medaljice. Do smrti svete Katarine već je bilo napravljeno preko
milijardu medaljica. Marija je održala svoje obećanje. Bez broja su milosti
koje je podijelila po medaljici svojeg Bezgrješnog Začeća. Obraćenja grješnikā,
čudesna ozdravljenja od bolesti svake vrste, pomoć u velikim poteškoćama i
tjeskobama, spašavanje iz smrtnih pogibelji.
Čudotvorna medaljica je dar
majčinskog Marijinog Srca. Tako se ljubav i moć njezinog Bezgrješnog Srca
trebala na osobit način objaviti cijelom svijetu, na spasenje mnogih ljudi.
Stoga, i Vi poslušajte riječi Majke
Božje! Nosite medaljicu sa strahopoštovanjem i pouzdanjem i širite medaljicu
gdje god možete!
Molite često molitvu koja stoji na
medaljici:
„O Marijo,
bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“
Izvor: http://www.militia-immaculatae.info