Sv. Andrija se rodio u Betsaidi. Bio je
najprije učenik Ivana Krstitelja, zatim je pošao za Kristom komu je doveo i
svoga brata Petra. Zajedno s Filipom predveo je Kristu pogane i pokazao mu
onoga dječaka s ribama i hljebovima. Predaja veli da je nakon Duhova
propovijedao evanđelje u mnogim krajevima i da je raspet u Ahaji.
Andrija, pošto je proveo neko vrijeme
kod Isusa i mnogo toga saznao, nije to blago pohranio u sebi, nego je žurno
dotrčao svome bratu da ga učini svojim sudionikom. Zapazite što je rekao bratu:
Nađosmo Mesiju, što znači Pomazanik. Promotri zašto ovako hitro prokazuje što
je u malo vremena naučio? Time upućuje na Učiteljevu vrlinu, jer im je to on
savjetovao, a na njihov mar i revnost, jer to odmah provede. Jest, ta riječ
pokazuje da je Andrija bio duša što je svim srcem čeznula za Kristovim dolaskom
i iščekivala kad li će s neba doći te je od radosti klicala kad se, evo,
pojavio i žurno potrčala da takvo nešto dojavi drugima. Jedan drugome na
duhovnom polju pružiti ruku – to je bratska ljubav, pravo prijateljstvo,
iskreno suosjećanje.
A zapazite i spreman, hitar Petrov duh
već od početka. Odmah je bez oklijevanja potrčao. Veli se: Dovede ga k Isusu.
Neka nitko ne optužuje njegovu hitrinu što je bez mnoga ispitivanja prihvatio
riječ. Vrlo vjerojatno da mu je brat sve točno i potanko ispripovjedio, ali
evanđelisti uvijek mnogo toga u izvještaju sažimlju, pazeći na kratkoću.
Uostalom, ne veli se da je Petar odmah povjerovao, nego: Dovede ga k Isusu, da
ga njemu preda, te ga on sam o svemu pouči. Tȁ tu bijaše i drugi učenik koji je
sve to pratio.
A i Ivan Krstitelj je rekao: ,,Evo
Jaganjca!ˮ, i: ,,On krsti Duhomˮ , ostavljajući mjesta da sam Krist o tome dade
jasniji nauk. To više je to učinio Andrija koji se nije smatrao podobnim sve
protumačiti. Naprosto je svoga brata, hitra i radosna i nimalo sustezljiva, doveo
samome izvoru svjetla.
(Iz Homilijā o Ivanovu Evanđelju svetog
Ivana Zlatoustoga, biskupa (Hom, 19,1: PG 59, 120-121))