Krivovjerje u Papinom međuvjerskom videozapisu?

Je li u novom videu pape Franje koji iznosi njegove molitvene nakane za novu godinu sadržano izričito krivovjerje? Komentar Johna Vennarija iz Catholic Family News o Papinom novom videozapisu: Molitvene nakane pape Franje za siječanj 2016.

Ali nije li on propovijedao izričito krivovjerje?

Franjin sablažnjivi međuvjerski videozapis

Katolici diljem svijeta zgražaju se najnovijim očitovanjem koncilskih zastranjenja. To je videozapis kojeg je objavio papa Franjo za svoje molitvene nakane za siječanj – panreligijsko slavljenje svih svjetskih religija u kojem Franjo poziva na dijalog i tvrdi da smo mi - članovi svake religije - svi "djeca Božja".[1]

Naravno, nema poziva na obraćenje nekatolika na jedinu pravu vjeru.

Video izaziva mnoge rasprave u društvenim medijima, katolici kritiziraju prezentaciju kao krivovjernu i modernističku. Ipak, jedan se možda dobronamjerni svećenik činio zbunjen svom tom zbrkom: "Žao mi je", rekao je, " koja je to izjava krivovjerna? Ne vidim nijednu izjavu u kojoj se tvrdi da su sve religije jednake (pluralizam)?"

Tu je ključ za razumijevanje onoga što je doista na djelu. Modernizam se rijetko koristi "preciznim izjavama koje su krivovjerne". Njegova metoda je praksa – novi način djelovanja koje se sukobljava s vjekovnim Učiteljstvom. Današnje međuvjerske aktivnosti daju dojam da su sve religije dovoljno dobre za spasenje, što je vjerojatno glavna vjerska zabluda našega vremena. Ljudi diljem svijeta vidjeli su Ivana Pavla II. i papu Benedikta XVI. na međuvjerskim molitvenim okupljanjima u Asizu, kako stoje rame uz rame s budistima, hindusima, rabinima, muslimanima, protestantima, i zaključuju da je bilo koja religija Bogu više ili manje prihvatljiva. To je vizualni izraz vjerske ravnodušnosti koja navodi duše na prihvaćanje krivovjernog nauka.

Samo jedan primjer: na dan smrti pape Ivana Pavla II., dobio sam telefonski poziv od mlade dame iz Novog Zelanda, obiteljske prijateljice. Radila je u situaciji u kojoj je surađivala s muslimanima i hindusima. Kad je rekla ovim nekatolicima, blago i s ljubavlju, da se moraju obratiti u jednu pravu Katoličku crkvu da bi spasili svoje duše, muslimani i hindusi su joj se smijali. "Vaš papa to ne vjeruje", nasmijali su se, misleći na Ivana Pavla II, "vaš papa to ne uči. Vaše papinske međuvjerske aktivnosti to ne prenose. Vaš Papa moli s Dalaj Lamom i hindusima. Vaš Papa posjećuje džamije i ljubi Kuran. Vi ste u raskoraku s vlastitim papom. Zašto bismo vas trebali slušati?"

Ovdje vidimo podizanje novih hetero-praksi iznad nauka, koji dovodi pojedinca do mišljenja na tragu krivovjernog nauka.

To je ista taktika koju su progresivci koristili na nedavnoj Sinodi - zagovarajući promjenu prakse primanja pričesti razvedenih i ponovno oženjenih, a zatim ponavljajući samo ono što bi najnaivniji prihvatili: "ali nismo promijenili nauk".

Zar nismo ništa naučili u proteklih 50 godina? Cijela revolucija II.vatikanskog se temelji na taktici uzvisivanja "pastorala" iznad "nauka", bez izričitog mijenjanja nauka, ali ipak stvarajući revoluciju u katoličkim stavovima.

Druga taktika modernizma i koncilske revolucije je znakovita šutnja o onim točkama nauka koje se protive novoj orijentaciji - po riječima uglednog p. Edwarda Hanahoea, ekumenisti "se pretvaraju da Učiteljstvo nije govorilo."

Nikada nećete čuti koncilske Pape, od Ivana XXIII do danas, ponavljati jasnu osudu vjerske ravnodušnosti kakvu nalazimo u Mirari Vos pape Grgura XVI:

,,Dolazimo do drugog vrlo plodnog uzroka zala od kojih, na našu žalost, trpi suvremena Crkva. To je indiferentizam, odnosno ono zlo mišljenje koje se proširilo na sve strane kroz obmane zlih. Prema tom mišljenju, vječno spasenje duše može se postići ispovijedanjem bilo koje vjere, dokle god je čovjekov moral u skladu s normama pravde i poštenja. Morate istjerati iz ljudi povjerenih vašoj brizi ovu najbjedniju zabludu u tako očito važnoj i tako potpuno jasnoj stvari.

Jer, budući da je Apostol upozorio da postoji jedan Bog, jedna vjera, jedno krštenje, oni koji se pretvaraju da put prema [vječnom] blaženstvu počinje od bilo koje religije, trebali bi se bojati i trebali bi ozbiljno razmisliti o činjenici da su, prema svjedočanstvu samoga Spasitelja, oni protiv Krista jer nisu za Krista; i da jadno rasipaju jer Njime ne sabiru; te da će shodno tome oni zasigurno zauvijek propasti, osim ako se ne budu držali katoličke vjere i očuvali je cjelovitom i netaknutom."

"Pretvaraj se da Učiteljstvo nije govorilo" i uzvisivanje heteroprakse iznad nauka su dvije glavne modernističke taktike koncilske revolucije.

P. S.: Da ne zaboravimo, pan-religijsku aktivnost ohrabrivali su svi koncilski pape, uključujući neposrednog prethodnika pape Franje. Da dademo samo jedan primjer, međuvjersko usmjerenje je bilo u punom zamahu tijekom pontifikata navodno konzervativnog pape Benedikta XVI. Vidi moj izvještaj (poveznica ispod) s pan-vjerskog okupljanja pape Benedikta u Asizu u 2011. na kojem sam bio prisutan. Takvo djelovanje je produbilo postavljene temelje za hrabriji pristup pape Franje.

Kod susreta 2011. u Asizu, nigerijski je profesor Wande Abimbola, predstavnik afričke Joruba religije, došao na propovjedaonicu, dok su se članovi svjetskih religija okupili u svetištu asiške crkve Gospe od anđela s papom Benediktom. Abimbola je pjevao molitvu i tresao udaraljkama dok je govorio delegatima da se do mira može doći samo većim poštivanjem autohtonih religija. ,,Mi uvijek trebamo imati na umu da je naša vlastita religija, uz religije koje prakticiraju drugi ljudi, vrijedna i dragocjena u očima Svemogućega, koji je stvorio sve nas s takvim brojnim i različitim sustavima načina života i vjerovanja", kazao je on.

Poveznica na članak: "Asiz III: na susretu u Asizu Benedikta XVI. 2011. zazivani poganski bogovi u katoličkoj bazilici"

Fusnote:

1 Strogo govoreći, Franjina kategorična tvrdnja da su katolici i pripadnici svih vjera "djeca Božja" je odstupanje od pravog katoličkog nauka. Pismo nam govori da smo bez krštenja djeca gnjeva. "Te po naravi bijasmo djeca gnjeva" (Ef 2, 3). Mi smo primljeni u Božju obitelj po krštenju i pripadnošću jedinoj pravoj Crkvi koju je ustanovio Krist, Katoličkoj crkvi. To je vjekovni katolički nauk kojeg papa Franjo žrtvuje na oltaru lažnog koncilskog ekumenizma.