Nekoliko
vatikanista izražava svoje razočaranje stavom pape Franje i
Talijanske biskupske konferencije (CEI), koji su se odbili uključiti
u Marš za obitelj (1) koji je održan u Rimu u nedjelju 31. siječnja
2016.
U
svibnju prošle godine je Pucci Cipriani, koji je došao sudjelovati
u Maršu za život 12. svibnja 2015. u Rimu, ispričao na stranici
Riscossa Cristiana o razočaranju i patnji koju je doživio (on i svi
sudionici) ističući Papinu "minimalnu uslugu", koji se
zadovoljio kratkim općim pozdravom tijekom Angelusa. No, jučer je
bilo još gore. U svibnju je bio barem pozdrav.
Ovoga
puta ni riječ. Pa čak i neshvatljiva uvreda, jer oni sudionici koji
su htjeli imati Misu jučer u Bazilici svetog Petra, suočili su se s
kategoričkim odbijanjem kojega se mora usporediti s toplim prijemom
"drugih religija" u katoličkim crkvama.
U
nastavku pročitajte o razočaranju Antonija Soccija koji izvješćuje
o "zabrinjavajućem naličju" ovoga slučaja i uzvikuje:
"Je li moguće da su u Vatikanu došli do te točke?"
Sa
svoje strane i na odmjereniji način izražava Lupo Glori - u članku
kojega smo dobili od Corrispondenza Romana (2) - iznenađenje zbog
odsutnosti crkvenih vlasti koje su se našle u neobranom grožđu
pred samim katoličkim narodom koji im je uputio jedan žarki "non
possumus".
Daleko
smo od događaja iz 2007. godine, pod Benediktom XVI. kada je Camillo
Ruini, predsjednik CIS-a, vodio Obiteljski dan i kada je Crkva
izjavila udruženjima laika katolika da su oni " dužni
sudjelovati“. Dan 30. siječnja 2016., za razliku od ostalih
velikih okupljanja u obranu obitelji, ući će tako u povijest kao
spontana manifestacija koja polazi od baze, kojoj su se političke i
crkvene vlasti nužno morale pridružiti pod utjecajem entuzijazma i
poleta "naroda".
Sve
to se zbiva u trenutku kada nadbiskup Milana, mons. Angelo Scola,
poziva na uspostavu islamskog blagdana u svim školama u Milanu (3)!
Prepustimo
zaključak glasnogovorniku talijanskog obiteljskog dana Massimu
Gandolfiniju (4), koji je zaključio krikom "Za nas je borba, a
Bogu slava!".
(La
Porte Latine, 1. veljače 2016.)
Papa
"ignorira" Obiteljski dan
U
subotu, 30. siječnja, više od milijun ljudi, 2 milijuna prema
organizatorima, izašlo je na rimske ulice na Dan obitelji,
događaj kojega promiče odbor "Difendiamo i nostri Figli"
("Obranimo našu djecu"), koji mobilizira sve sredine za
obranu obitelji protiv zakona o građanskim partnerstvima vlade
Renzi, uredbe Cirinnà, nazvane po senatorici koja ga promiče.
U
srcu glavnoga grada, u ogromnom prostoru kojega nudi Circo Massimo,
okupilo se u ranim jutarnjim satima nekoliko desetaka tisuća udruga,
slupina
i obitelji iz cijele Italije i inozemstva, uključujući i
predstavnike francuskog
Manifa
pour
tous,
koji su došli pokazati svoje snažno protivljenje ozakonjenju
homoseksualnih zajednica i posvojenja, predviđenih nacrtom zakona
br. 2081. Neurokirurg Massimo Gandolfini, glasnogovornik toga
događaja, izrazio je snažno odbijanje odredbe: "neprihvatljivo
od prve do zadnje riječi, a neophodna je korjenita
operacija. Ne radi se o izmjeni triju ili četiriju riječi. Nacrt
zakona treba odbaciti u cijelosti".
U
javnoj raspravi i medijima, ovu izvanrednu nacionalnu mobilizaciju
neminovno se uspoređuje s drugom velikom manifestacijom, Dana
obitelji iz 2007. godine, koja je pokrenuta kako bi se oborio
DICO, ustanova za prava suložništva slična PACS-u kojega je
predložila vlada u vrijeme premijera Romana Prodija.
Ipak,
postoje duboke razlike između prosvjeda 12. svibnja 2007. godine, i
ove sadašnje, 30. siječnja 2016. Tijekom desetak godina, čini se
da su se odnosi nazočnih snaga doslovno preokrenuli. Ako je u 2007.
godini Talijanska biskupska konferencija (CEI), bila ta koja je
pozvala katolike da izađu na ulice protiv neprihvatljivog nacrta
zakona, danas su paradoksalno uloge obratne, nakon događaja na trgu
sv. Ivana Lateranskog 20. lipnja 2015., kada je tisuće ljudi
prosvjedovalo protiv poučavanja rodne teorije u školama, danas su
sami katolici uputili snažni "non possumus"
crkvenoj hijerarhiji, pozivajući je da im se pridruži.
Očita
i nagla promjena koju iznosi na vidjelo novinar Agostino Giovagnoli
koji piše za dnevni list La Repubblica, ističući taj
jedinstveni pokret baze: "Godine 2007. pod Benediktom XVI. je
Camillo Ruini, predsjednik CIS-a, vodio Dan obitelji; laičke
katoličke udruge bile su dužne sudjelovati; toga dana govornik je
bio Savino Pezzotta, koji je prethodne godine bio službeni
izvjestitelj s Nacionalnog kongresa talijanske Crkve; cilj je bio
srušiti DICO. Talijanska Crkva je, zapravo, izašla na ulice,
zbijajući redove, u ime moralnih vrijednosti o kojima se ne
pregovara, nego vodeći političku borbu. Događaj 30. siječnja, s
druge strane, nije bio namjera CEI-a, a biskupi su o tome izrazili
različita mišljenja. Katoličke udruge nisu dužne sudjelovati i
zapravo će samo neke biti nazočne."
Nekoliko
udruga je zanemarilo svoje "strateški" proturječne vizije
tijeka akcije koju treba poduzeti da bi se zaustavio naizgled
nezaustavljivi revolucionarni proces te su se ujedinile kako bi
potvrdile temeljnu vrijednost naravne ustanove obitelji zasnovane na
neraskidivosti braka između muškarca i žene, osnovne jedinice
oblikovanja čovjeka i životno važne za svako društvo. Od onih
koji su izrazili potporu Danu obitelji, bila je sa svojim zastavama
nazočna udruga Famiglia Domani, uvijek prva u redu za
cjelovitu obranu istine i naravnog i kršćanskog poretka.
Udruga
je u svojoj tiskovnoj izjavi o pridruživanju Danu obitelji
navela da nije mogla isključiti potpuni NE zakonu Cirinnà "kao
prvo Ne građanskim zajednicama bilo koje vrste, a
kao drugo NE 'usvajanju djece'." Dan
30. siječnja 2016., za razliku od ostalih velikih okupljanja u
obrani obitelji, tako će ući u povijest kao spontana manifestacija
pokrenuta iz baze, a kojoj su se političke i crkvene vlasti nužno
pridružile pod utjecajem entuzijazma i poleta "naroda".
S
tog jedinstvenog podija Circusa Maximusa, lišenog bilo kakve
političke reprezentacije, čuli smo po prvi put govore koje se
nitko nikada nije usudilo izustiti, znakovito sažete u završnom
pozdravu glasnogovornika Massima Gandolfinije koji je završio
uzvikom "Za nas je boj, a Bogu slava!".
(Lupo
Glori, Corrispondenza Romana)
Uznemirujuće
„naličje“. Je li moguće da je Vatikan dotle došao?
Kao
što znamo, ne ubrajam se u ljubitelje pape Bergoglija, ali zbog
neizlječive nade i dalje očekujem neko lijepo iznenađenje koje će
osporiti moje negativno mišljenje. Svaki put se razočaram.
U
subotu ujutro, razgovarajući s prijateljima, rekao sam: ako ne zbog
očinskog osjećaja ili zajedničkih ideala, barem zbog političke
lukavosti (koja Bergogliju ne nedostaje), mislim da će Papa barem
dati neki znak.
U
osnovi, tim dobrim i hrabrim ljudima bila bi dovoljna mala poruka i
oni bi je počastili i pokrili sinovskim pljeskom.
Ako
se sjetimo da je Bergoglio čak razgovarao u društvenom centru
Leoncavalla (5) i blagoslovio te političke aktiviste pozivajući ih
na nastavak borbe, mislio sam da će barem moći poslati pozdrav ili
blagoslov ljudima iz Dana obitelji, koji je na kraju krajeva njegov
katolički narod.
Ne
mislim govoriti izravno, osobno, kao što je učinio u društvenim
centrima, ali barem napisati dva retka pozdrava. Barem ne pokazati
eventualno neprijateljstvo s njegove strane, koje bi objektivno bilo
neugodno i neprikladno.
Ali
ništa od toga. Dana 30. siječnja, Osservatore Romano izašao je
bez ijednog retka na prvoj stranici o Danu obitelji. U jutarnjim
satima, Bergoglio je održao jubilarnu audijenciju bez ikakve aluzije
na toliki kršćanski narod koji se okupio u Cirkusu Maximusu.
Bez
pisane poruke pozdrava, a za vrijeme događaja bez ijednog od onih
poziva, koje obično upućuje svome prijatelju Scalfariju, pa čak i
Pannelli.
Moji
prijatelji i ja smo se pitali: je li moguće da je papa toliko
neprijateljski raspoložen prema katoličkim obiteljima - koje
svjedoče za istinu mnogim žrtvama - da čak ni on ne zna kako to
sakriti?
[Tom
narodu] on možda zamjera, jer talijanska Crkva – koju on tri
godine tretira kao psa – odražava veliku životnost naroda, kakvu
sigurno nemaju crkve koje primjenjuju njegove teorije. On se ljuti
jer Dan obitelji pretvara u prah njegov prijekorni govor upućen
talijanskoj Crkvi kojega je održao u Firenci.
No,
je li moguće da on čak ne uspijeva sakriti svoju ogorčenost prema
vjernoj djeci koja često pokazuju pravo junaštvo u svakodnevnom
životu i koja od njega ne očekuju ništa drugo nego očinstvo?
Je
li moguće da osjeća kao osobnu neugodnost događaj kojega bi Ivan
Pavao II. i Benedikt XVI. obasuli pohvalama i blagoslovima? Kako
možemo objasniti takvo ponašanje? Zašto toliko hladnoće i
neprijateljstva?
Priznajem
da - iako su mnogi kritizirali Bergogliovo djelovanje - nikada nisam
išao toliko daleko da bih mislio da on osjeća takvo neprijateljstvo
prema katolicima vjernima vjekovnom Učiteljstvo Crkve.
Kažem
to s bolju i tjeskobom. No, baš taj osjećaj mi je došao kada
sam čuo jednu činjenicu dosad nepoznatu, koja nam nažalost
omogućuje razumjeti mnoge stvari.
Kao
što znamo, svako jutro u Bazilici svetoga Petra, slave se mnoge Mise
i postoje mnoge skupine koji rezerviraju mjesto za tu svrhu.
Dakle
prije nekoliko dana, skupina ljudi koji su trebali doći na Dan
obitelji zakazali su Misu u 7 sati u subotu ujutro. Po
pravilima, kao i uvijek. No, u posljednji trenutak stigla je neugodna
obavijest: sve mise su otkazane. Na kraju, nakon inzistiranja na
pojašnjenju, odgovoreno je - kako su mi prenijeli - za one koji su
uključeni u Dan obitelji, nije se smatralo prikladnim služiti Misu
...
Dakle,
tu smo. Mislim da je bilo koji komentar suvišan. To bi bilo to,
današnji Vatikan? Gdje je očinstvo? Pa koji bi katolički otac da
bi kaznio svoju djecu (krivu što žive svoju vjeru hrabro i
velikodušno) išao tako daleko da ih liši Mise?
Kako
je moguće koristiti tako glupu i bijednu osvetu? Zar bi to
bilo vrijeme "milosrđa"?
Nešto
trebamo hitno učiniti: moliti za one koji danas moraju biti pastiri
stada, za one koji će biti "pastiri".
Moliti
sada više nego ikada, moliti svim srcem za našu sirotu Crkvu.
(Antonio
Socci, Benoit-et-moi.fra)
Bilješke
(1)
Obiteljski dan, manifestacija koju promiče odbor
"Difendiamo i nostri Figli" ( "Branimo našu
djecu").
(2)
Prijevod Marie Perrin za LPL.
(3)
Vidi Milano, l' Apertura del kardinal Scola: "istituire una
Festa islamica in tutte le scuole" u milano.repubblica.it
i Slavljenje muslimanskog blagdana u milanskih školama u MCI.
(4)
Massimo Gandolfini: talijanski neurokirurg, glasnogovornik događaja.
Predsjednik Udruge liječnika Lombardije, Nacionalni potpredsjednik
udruge „Znanost i život".
(5)
Dana 28. listopada 2014. Papa je primio "popularne pokrete"
u društvenom centru Leoncavallo, u nazočnosti svoga prijatelja
bolivijskog predsjednika Eva Moralesa (koji mu je poklonio raspelo u
obliku srpa i čekića).