Naš Gospodin
posijao je gorušičino sjeme prije 2000 godina u svetoj zemlji i
poslije je dao kvasac Evanđelja, prave vjere, pravoga nauka, da bi
se ovo sjeme razraslo i da bi kvasac prekvasao cijelu zemlju, cijelo
čovječanstvo. On je rekao svojim učenicima, svojim apostolima:
„Idite po svem svijetu i učinite sve narode mojim učenicima,
krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Isus je htio da svi
narodi na ovom svijetu postanu katolički narodi. On je kao Bog i
čovjek ustanovio samo jednu Crkvu, samo jednu vjeru i to je
gorušičino sjeme u 300-400 godina doista izraslo u veliko drvo i
kvasac koji ukvašuje Rimsko Carstvo koje je prije bilo u
idolopoklonstvu – što znači da su častili idole, đavle. U 300
godina Rimsko Carstvo je službeno dopustilo da katolička vjera
postoji, a znamo da su prije toga katolici bili progonjeni. Dakle, za
400 godina idolopokloničko Rimsko Carstvo postalo je službeno
katoličko carstvo. Bilo je potrebno nešto manje od 400 godina ovom
Isusovu gorušičinom sjemenu i kvascu evanđelja i prave vjere da
preobrati ovo carstvo iz idolopoklonstva u pravu katoličku vjeru, da
službeno časte pravoga Boga. Ali bili su potrebni milijuni
mučenika, muškaraca, žena i djece, svih dobi, svih uzrasta. Sve se
događa to po žrtvi. Isus nas je otkupio svojom žrtvom na križu.
Nije moglo biti drugačije jer živimo pod istočnim grijehom. I samo
po žrtvi možemo se spasiti, s Božjom milošću Isus nam je to i
omogučio.
Ali u četvrtom
stoljeću đavao je našao nekog Arija koji je počeo širiti
krivovjerje. Zanimljivo je da je od svih biskupa ostala samo mala
šačica pravovjernih katolika. Svi ostali biskupi postali su
krivovjerci, arijanci. Većina svećenika postali su arijanci. Samo
je puk, narod ostao većinom katolički. Od te šačice biskupa
najpoznatiji je sveti Atanazije koji je danas crkveni naučitelj. Tu
je bio i sveti Hilarije iz Poitiersa, treći sveti Bazilije Veliki,
četvrti kojega možda dobro poznajete je sveti Antun Pustinjak koji
nije bio biskup. Iz ove šačice koja je stala uz tradiciju i koji
nisu postali arijanci, Bog je opet iz gorušičina sjemena napravio
drvo prave vjere u sljedećem stoljeću. Onda su došli poganski,
idolopoklonski narodi u Europu u 5., 6. stoljeću. Ali Francuska je
bila prva koja je u šestom stoljeću postala službeno katolička,
francuski kralj postao je katolički kralj. Onda je Crkva išla
dalje, drvo je raslo, raslo, i kvasac je kvasio čovječanstvo. U 16.
stoljeću opet je đavao našao jednog čovjeka, Martina Luthera i
taj je čovjek počeo s protestantizmom. Ali Bog je opet našao svoje
ljude koji su išli protiv protestantizma. Pogledajmo Englesku. Znamo
da je kralj Henrik VIII. u 16. stoljeću počeo s protestantizmom.
Htio se oženiti s Ann Boleyn, koja je bila njegova kćerka. To je
istina iz povijesti koju malo tko zna. Imao je kćer sa ženom svoga
dvorjanika. Htio se s njome oženiti, ali Papa je rekao da ne može
jer je njegov prvi brak s Katarinom Aragonskom bio valjani brak i što
je Bog združio, to čovjek ne može rastaviti. Henrik VIII. je osim
toga htio postati poglavar Katoličke Crkve, a to nije moguće. To
može biti samo Papa. Svi su biskupi u Engleskoj, osim jednog,
potpisali da priznaju kralja Henrika za crkvenog poglavara. Samo je
sveti John Fisher rekao: „Ne, kralj ne može biti poglavar Crkve i
on se ne može oženiti s Ann Boleyn jer je ona njegova kćerka i jer
je njegov brak s Katarinom Aragonskom valjan, a što je Bog združio,
to čovjek ne može rastaviti.“ I platio je to jer se držao
tradicije, prave vjere, nije postao krivovjernik, anglikanac. Platio
je to svojom glavom, ali on je danas u nebu. Između svih biskupa
našao se samo jedan koji je rekao: „Ne!“ To je dokaz za riječi: uzak je put koji vodi u nebo, a širok je put koji vodi u pakao. U
dvadesetom stoljeću Katoličku crkvu infiltrirali su komunisti,
masoni i modernisti. Postoje dokazi za to jer su se neki obratili pa
su rekli: „Poslali su nas da postanemo svećenici, redovnici, da
dođemo što više u hijerarhiji Crkve i da ju onda iznutra
uništimo.“ I na II. vatikanskom saboru ti modernisti i drugi koji
su infiltrirali Crkvu napravili su modernističku revoluciju. Oni su
zloupotrijebili koncil za svoju revoluciju. Na samom koncilu bio je i
nadbiskup Lefebvre, biskup iz Francuske. Imao je oko sebe nekoliko
stotina biskupa (od oko 2400) koji su bili za tradiciju, da se
tradicija održi. Bili su protiv modernizma, ali kada je koncil
završio i kada su otišli kući, svi su se pokolebali, svi su se
predali, samo je nadbiskup Lefebvre i biskup Anton de Castro Mayer iz
Južne Amerike, samo su ova dvojica rekla odlučno – ne! –
modernizmu, odlučno – ne! – novoj Misi. Bog se ne mijenja, vjera
se ne mijenja. A znamo da teološki aksiom kaže - ,,Lex orandi, lex
credendi, lex vivendi“. Kako moliš, kakva ti je Misa, takva ti je
vjera. Kakva ti je vjera, takav ti je život. Kakav ti je život,
takva ti je smrt. Kakva ti je smrt, takva ti je vječnost.
Povijest se
ponavlja. Povijest je naša učiteljica. U 4. st. ostaju samo sveti
Atanazije i šačica biskupa. U 16. st. u Engleskoj samo jedan biskup.
U 20. st. samo nadbiskup naš Lefebvre i biskup Anton de Castro Mayer.
Povijest se ponavlja. Jednom je rekao nadbiskup Lefebvre da je pričao
sa kardinalom Ratzingerom koji ga je htio uvjeriti da više nije
moguće u 20. st. da Isus Krist vlada s Marijom Kraljicom u našem
društvu. Ali Isus je rekao da kvasac treba ukvasati, pomiješati s
tri mjere brašna. Prva mjera brašna, to su srca ljudi. Isus Krist i
Marija Kraljica moraju vladati u našim srcima. To je prva mjera
brašna. Druga mjera brašna su obitelji. Isus Krist i Marija
Kraljica moraju vladati u obiteljima. On mora vladati kao Bog i kao
čovjek, On je prvi u hijerarhiji. Onda dolazi otac, pa majka i
djeca. Kao hijerarhija u Crkvi: Papa, kardinali, biskupi, svećenici
i vjernici. Treća mjera brašna su narodi. Isus mora vladati u
narodima, u politici, u gospodarstvu, svugdje sa svojim zapovijedima.
Ima deset Božjih Zapovijedi i šest crkvenih. Možemo reći da smo
do II. vatikanskog imali katoličke države, katolička kraljevstva,
s katoličkim zakonima i ustavima. Ali nakon Koncila kada se dogodila
revolucija, papinski nunciji su zahtijevali da se izbaci iz ustava da
je katolička vjera jedina vjera u državi. Sve katoličke države su
to morale izbaciti iz ustava. Poslije su u te države nahrlile sekte
sa svih strana svijeta. Prije su katolici obraćali na katoličku
vjeru, a sada se događa suprotno. Katolici u Južnoj Americi,
nekoliko stotina ili tisuća, svakodnevno napuštaju Katoličku crkvu
i postaju sektaši. To se dogodilo s tom revolucijom.
Ali Bog nam je dao
jako moćna oružja da se borimo protiv đavla i protiv modernista i
protiv zla oko nas. A najmoćnije oružje je tridentinska Misa. Zbog
toga su tu Misu de facto zabranili. De jure se ta Misa
nikada ne može zabraniti jer je papa Pio V. tu Misu kodificirao do
kraja svijeta. Jedan kanon s Tridentskog sabora kaže – ako netko
kaže da se stara Misa može promijeniti anathema sit, što
znači neka bude proklet. On više nije katolik. A ne samo da su
rekli da se može promijeniti, nego su je promijenili. Napravili od
nje potpuno protestantiziranu Misu. Ako idemo uspoređivati „Misu“
nadbiskupa Cranmera koju je napravio za anglikance, protestante u
Engleskoj, vidjet ćete da je skoro istovjetna s Novus Ordo Misom.
Po svijetu se
raširila vijest o pokolju u Francuskoj u petak. Bilo je skoro petsto
mrtvih u Parizu od onih bombaša. Francuska je bila najstarija kći
katoličke Crkve, to znači da su oni prvi kao narod postali
katolici. Ali nakon koncila, kad je počeo taj vjerski pluralizam,
Francuska je postala veliki Babilon. Danas u Francuskoj imate cijela
područja koja su pod šerijatskim pravom, gdje Francuzi nemaju
pristup. To je Francuska. Jedan autor (Elena Chidunova) u Americi je
izdao knjigu „Džamija Notre - Dame u Parizu“. Ako će tako ići
dalje, Francuska će postati muslimanska zemlja. Taj vjerski
pluralizam je nešto što je jako protiv Božje volje i to Isus
kažnjava. Zašto je Isus dopustio ove mrtve ljude u Parizu? Svašta
se događa na ovom svijetu, nešto Bog izričito hoće, a nešto On
samo dopušta. To je dopustio s toga da kaže: „Ljudi Božji,
nigdje na ovom svijetu više nema zemlje koja kaže da je katolička
vjera jedina vjera u ovoj državi, u ovom kraljevstvu.“ Još u
Irskoj katolička vjera ima privilegirani položaj, ali nije jedina.
Ali to je smrtni grijeh protiv Gospodina. On je za nas umro na križu.
On je za nas ustao od mrtvih. On je za nas pretrpio kao Bog i čovjek
više nego ijedan čovjek može pretrpjeti. Ali sve ga države, sva
društva izbacuju iz svoje politike, iz svoga društva. Nigdje ga
više nema, ni u sudu, ni u bolnicama, itd. Tako je u Sloveniji, ne
znam kako je u Hrvatskoj. Crkva i država više nemaju ništa
zajedničko. Ali tako ne može biti. Isus je rekao: „Idite po
cijelom svijetu. Učinite sve narode mojim učenicima.“ Znači,
svaki narod mora biti katolički. Hrvatski narod, slovenski
narod,...s katoličkim ustavom i zakonima. Ali to se ne događa, ne
ide na dobro. Crkva je to do koncila ovako učila, a sad više ne
uči. Kada je nadbiskup Lefebvre pričao s kardinalom Ratzingerom
koji mu je rekao da to više nije moguće, da Isus Krist vlada
društvom, nadbiskup Lefebvre mu je rekao da to nije istina i da
njegovo Bratstvo radi na tome. Jer to je Božja volja i to mora biti
tako. Jednom je također rekao da neke svećenike tjeraju iz njihovih
župa zbog stare Mise. A svi sveci, sveta Ivana Orleanska, sveti Ivan
Marija Vianney, sveta Terezija od Djeteta Isusa, svi su se posvetili
ovom starom Misom, oni su sada u nebu. A sada svećenike tjeraju iz
župa i progone jer slave staru Misu. Kaže, to je ludo, kao da
sanjam, pitam se da li se to doista događa. Kako sad ova Misa može
postati užasna, prokleta, zabranjena za biskupe kada je ova Misa
sačuvala vjeru naraštajima kroz dva tisućljeća. No kaže, mi ćemo
tu Misu zadržati jer je to Misa svih vremena i jer je ona branik
naše vjere. Mi želimo braniti tvrđavu koja čuva našu vjeru da
možemo doći u nebo. Mi ćemo to napraviti. Poput svetog Atanazija
Velikoga koji je očuvao vjeru u 4. stoljeću, biskup Fisher u 16.,
tako je i nadbiskup Lefebvre rekao u 20. stoljeću: ne
modernizmu, ne novoj vjeri, ne novoj Misi. I tako ja vama kažem,
draga braćo, Gospodin nam je dao jako oružje protiv sotone i protiv
grijeha, a to je tridentska Misa, najmoćnije oružje. Zatim nam je
dao krunicu po Djevici Mariji. Dao nam je mogućnost da radimo
pokoru, da se žrtvujemo po Njegovu uzoru. Dao nam je Marijino
Bezgrešno Srce u Fatimi. Dao nam je dar katoličke hrabrosti da to
oružje upotrebljavamo.
Moji vjernici meni
kažu: „Velečasni, u mojoj je obitelji polovica modernista,
polovica tradicionalista. Vrijeđaju nas da smo sektaši,
krivovjerci“. Ali ako smo mi sektaši, ako smo krivovjernici, onda
bi svi pape, svi sveci do 1965. godine bili sektaši, krivovjernici,
a to nije moguće. Treba samo logički razmišljati, zdravim razumom
koji nam je Bog dao. Zato ja vama, draga braćo, kažem: držite se
tradicije, držite se prave Mise, držite se Majke Božje, molite
krunicu, činite pokoru. Budite hrabri. Ne dajte se. Ako vas
vrijeđaju zbog Isusa, budite sretni jer je vaša nagrada u nebu
velika. Ne dajte se, braćo moja hrvatska. Sam vam je Bog poslao
patera Marka Tilošanca koji je ponovno u Hrvatsku donio kvasac i
gorušičino sjeme tradicije. I po njemu je došla prava Misa, prava
vjera po kojoj se jedino možete spasiti, doći u nebo. Po kojoj
jedino možete živjeti kao katolici, po zapovijedima i istinama
katoličke vjere. I ja želim i molim za vas da očuvate tu Misu i da
podržite i molite za patera Tilošanca, da bude u Hrvatskoj
tradicionalna katolička vjera i da to gorušičino zrno i taj kvasac
uzrastu. Da vaš narod postane pravi katolički narod kao što je bio
u vašoj slavnoj povijesti. Da budete jaki, moćni i nepobjedivi za
sotonu i za grijeh.
(Propovijed p. Vidka Podržaja održana u Zagrebu, 15. studenoga 2015., na VI. nedjelju nakon Bogojavljenja (dopunsku nakon Duhova))