30. Kao što u naravnom i tjelesnom rađanju postoje
otac i majka, tako i nadnaravnome i duhovnome postoji Otac, a to je
Bog i majka, a to je Marija. Sva prava Božja djeca i predodređenici
imaju Boga za Oca i Mariju za majku; a tko nema Mariju za majku:
heretici, raskolnici, itd., koji mrze ili gledaju s prezirom ili
ravnodušnošću Djevicu, nemaju Boga za Oca, ma koliko se oni
hvastali da imaju, jer nemaju Mariju za majku. Jer, da je imaju za
majku, ljubili bi je i častili, kao što svako pravo i dobro dijete
naravski ljubi i časti svoju majku koja mu je dala život.
Najstalniji i najpouzdaniji znak po kojemu ćemo
razlikovati heretike, čovjeka koji širi krivu nauku, odbačenika, s
jedne strane, od predodređenika s druge strane jest taj, što
heretik i odbačenik preziru Presvetu Djevicu ili su hladni prema
njoj pa nastoje svojim riječima i primjerima umanjiti njezino
štovanje i ljubav prema njoj. Oni to rade javno ili tajno,
kadkada pod lijepim izlikama. Jao! Bog Otac nije Mariji rekao da se
nastani u njima, jer su oni Ezavi.
31. Bog Sin hoće da sebe oblikuje i, na neki način,
neprestano utjelovljuje u svojim udovima po svojoj dragoj Majci, te
joj veli: „Uđi u baštinu Izraelu“ (Sir 24,8). Kao da joj
time kaže: Bog, moj Otac, dao mi je u baštinu sve narode zemlje,
sve ljude, dobre i zle, predodređenike i odbačenike. Jedne ću
voditi zlatnom palicom, a druge gvozdenom. Jednima ću biti otac i
odvjetnik, drugima pravedan osvetnik, a svima sudac. Ali ti, moja
mila Majko, ti ćeš imati za svoje nasljedstvo i posjed samo
predodređenike, kojih je praslika Izrael; kao dobra majka ti ćeš
ih roditi, hraniti, odgojiti; a kao njihova vladarica ti ćeš ih
voditi, njima upravljati i braniti ih.
32. „Čovjek i čovjek rođen je u njoj“ (Ps
86,5), kaže Duh Sveti. Neki Oci tumače te riječi tako da je prvi
čovjek, koji se je rodio od Marije, Čovjek-Bog, Isus Krist; a drugi
da je samo čovjek, posinak Božji i Marijin. Ako se je Isus Krist,
Glava ljudi, rodio od Marije, tada se i predodređenici, koji su
udovi ove Glave, nužno moraju roditi od nje. Nikada jedna te ista
majka ne daje na svijet glavu bez udova, niti udove bez glave, jer bi
to bila nakaza u prirodi; jednako u redu milosti Glavu i udove rađa
jedna te ista majka. Ako bi se koji od mističnoga tijela Kristova,
koji predodređenik, rodio od druge majke, ne od Marije, koja je
rodila Glavu, to on u stvari ne bi bio predodređenik niti od Isusa
Krista, nego nakaza u redu milosti.
33. Uz to, budući da je Isus plod Marijin sada kao i
uvijek, kako to o Njemu ponavljaju Nebo i zemlja tisuću puta svaki
dan : I blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus, to je sigurno
da je Isus Krist zbilja plod i djelo Marijino, kako za svakoga
čovjeka koji ga posjeduje, tako i za sve ljude uopće. Zato, ako je
koji vjernik oblikovao Isusa u svome srcu, on može slobodno reći:
„Velika hvala Mariji! Onaj koga ja posjedujem, njezino je djelo i
njezin plod; ja Ga bez nje ne bi imao“. Mariji se mogu primijeniti,
s većim pravom negoli ih sveti Pavao primjenjuje sebi, ove riječi:
„Djeco moja, koju ponovno s bolovima rađam dok se Krist ne
oblikuje u vama (Gal 4,19)“. Ja rađam – veli Marija –
svaki dan djecu Božju, sve dok se Isus, moj Sin, ne oblikuje u njima
u puninu svoje dobi. (...)
35. Kad se Marija ukorijeni u kojoj duši, ona tu
proizvodi čudesa milosti, kako to može samo Ona, jer samo je Ona
plodna Djevica, koja niti je kada imala niti će ikada imati sebi
slične u čistoći i plodnosti. Marija je proizvela s Duhom Svetim
najveće djelo što ga je ikada bilo ili će ga biti: Boga-Čovjeka;
i Ona će, dosljedno, proizvesti najveće stvari i u zadnja vremena.
Njoj je pridržana tvorba i odgoj velikih svetaca, koji će se
pojaviti pri koncu svijeta, jer samo ova izvanredna i čudesna
Djevica može u zajedništvu s Duhom Svetim proizvesti osobite i
izvanredne stvari. (...)
38. Marija je Kraljica Neba i Zemlje po milosti, kao što
je Isus Kralj po naravi i po pravu pobjednika. No, kao što je
kraljevstvo Isusa Krista osobito u srcima, to jest u unutarnjosti
čovjekovoj, prema onoj riječi: Kraljevstvo je Božje u vama (Lk
17,21) isto je tako kraljevstvo Presvete Djevice poglavito u
čovjekovoj unutarnjosti, to jest u ljudskoj duši, i upravo u dušama
Marija sa svojim Sinom prima veću slavu negoli u svim vidljivim
stvorenjima. Zato je sa svecima možemo nazivati Kraljicom srdaca.
(...)
49. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se
ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog
dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o
osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom
Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno. To bi se po
svojoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline
kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to
istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite. On tu kaže da
bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog
njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije
protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen. Ali za
drugog dolaska Isusa Krista, Marija treba biti poznata i otkrivena po
Duhu Svetome, da po njoj privede ljude na spoznanje, ljubav i službu
Isusa Krista, jer sada više ne postoje razlozi koji su vodili Duha
Svetoga da sakrije svoju Zaručnicu za njezina života i da je samo
malo objavi i nakon što je naviješteno Evanđelje.
50. Bog, dakle, hoće objaviti i očitovati Mariju,
remek-djelo svojih ruku, u ovim posljednjim vremenima.
(Preuzeto iz:
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfort, Rasprava o pravoj pobožnosti
prema Blaženoj Djevici Mariji)