15
ili 20 otajstava Krunice?
Ovaj tekst napisan je povodom
objavljivanja apostolskog pisma pape Ivana Pavla II. kojim on predlaže
dodavanje standardnom rasporedu Krunice 5 dodatnih otajstava – tzv. 'svjetlosna
otajstva' u kojima će se razmatrati Isusovo javno djelovanje. U tekstu se
obrazlaže stajalište koji trebamo zauzeti prema toj inovaciji na temelju
Tradicije.
„Kada netko živi za novotarije,
uvijek će postojati potreba za novom novotarijom.“
(Nadbiskup Fulton J. Sheen)
Papa
Ivan Pavao II. je 16. listopada 2002. označio 24. godišnjicu svog papinstva
objavljivanjem Apostolskog pisma Krunica
Djevice Marije u kojem je proglasio „Godinu krunice“ od listopada 2002. do
listopada 2003. Dokument je također sadržavao glavne papine inovacije čiji je
pontifikat označen neprekidnim nizom novotarija. Najavio je da će dodati pet
novih otajstava krunici.
Glas
o novim otajstvima je prvi put objavljen 14. listopada preko raznih novinskih
agencija koje su tvrdile da je ta vijest procurila preko vatikanskih izvora.
Ocu Richardu Johnu Neuhausu iz časopisa First
Things bilo je teško povjerovati tim ranim izvještajima i rekao je The Chicago Tribuneu da papa vjerojatno
neće izmijeniti krunicu. „Da bi on sugerirao“, rekao je Neuhaus „ili čak
objavio neku vrstu službene promjene krunice je potpuno netipično, potpuno neprikladno“.
Neuhaus je rekao da Papa nema vlast naložiti promjene u jednoj takvoj molitvi.
Otac Neuhaus je u pravu da papa ne može naložiti
takve promjene, ali pogriješio je kada je tvrdio da je papina promjena krunice
potpuno „netipična“ za tog vrhovnog poglavara pokoncilskog aggiornamenta. Čak su i sekularne novine prepoznale Ivana Pavla II.
kao čovjeka sa strašću za postavljanje papinskih presedana.
Frank
Bruni iz New York Times-a je napisao 14. listopada: „Ponovno je papa Ivan Pavao
II. smjelo otišao tamo gdje drugi pape nisu: u sinagogu, na skijanje, daleke
zemlje s malenim brojem stanovništva. Sutra će on izgleda prijeći još jednu
granicu i načiniti značajnu promjenu u krunici, koja je bila potpisana metoda
katoličke molitve kroz mnoga stoljeća.“
Bruni
je propustio spomenuti da je Ivan Pavao također prvi papa koji je poljubio
Kuran, sudjelovao na rock'n'roll liturgijama, dopustio ministrantice, dopustio
„laike djelitelje“ pričesti na njegovim papinskim Misama, predložio „zajednički
martirologij“ koji se sastoji i od katolika i nekatolika [mučenika], hvalio
dokumente koji nazivaju potrebu da se nekatolici obrate u Katoličku crkvu
„zastarjelom ekleziologijom“, sudjelovao u „inkulturiranim“ obredima u koje je
bio uključen poganski obred i sazvao molitvene skupove svih religija u koje su
bili uključeni katolici, protestanti, židovi, muslimani, hindusi i štovatelji
zmija.
O
istoj temi Reuters je kazao: „Mijenjanjem jedne od temeljnih kršćanskih molitvi
nakon gotovo jednog tisućljeća biti će tipični način za 82-godišnjeg papu kojim
će okruniti 24 godine svojeg pontifikata obilježenog smjelim inicijativama koje
je ponekad poduzimao protivno savjetima pomoćnika.“ „Nova otajstva“ krunice su
sve iznenadila.
Apostolsko pismo
Papa
je najavio da priprema dokument koji naglašava vrijednost krunice. Poticao je
vjernike da mole krunicu, uključujući obitelji. Ivan Pavao je zatim rekao da on
želi da ljudi „ponovno otkriju ljepotu i dubinu ove molitve“.
Papa
je u većem djelu Apostolskog pisma bio vjeran svojoj riječi. Većina Rosarium
Virginis Mariae je hvalevrijedna, čak poučna. Kako se netko može raspravljati o
proglašenju „godine krunice“ da bi obnovio prakticiranje te svete pobožnosti?
Tko bi mogao naći pogrešku u papinom pozivu da se moli krunica za mir? Kako se
netko može žaliti kada papa očajava što su obitelji razdijeljene, da često
zajedno jedino gledaju televiziju i da bi trebale odvojiti neko vrijeme da
umjesto toga zajedno mole krunicu?
Također
je zanimljivo papino često pozivanje na blaženog Bartholomewa Longa
(1841.-1926.) koji je bio kršteni katolik, napustio vjeru da bi postao
sotonistički svećenik pa se zatim pokajao, obratio natrag na katolicizam i
postao apostol krunice. To je prekrasna lekcija kako je obraćenje moguće čak i
u naizgled beznadnim slučajevima.
Vjerojatno
će Pismo doprinijeti obnovi pobožnosti krunice. Deseci će tisuća katolika koji
ne slijede detalje događaja u Vatikanu, jednostavno saznati preko novina ili
župnika da papa želi obnovljenu pobožnost prema krunici i oni će udovoljiti toj
molbi. Nemam sumnji da će ovo Pismo proizvesti željeni cilj da nadahne više
katolika na tu svetu praksu.
Opet
u isto vrijeme, bezbrojni su katolici zbunjeni nepotrebnim dodavanjem pet novih
otajstava. O kakvom se to čudnom pokoncilskom uvjerenju među današnjim vođama u
Crkvi radi da katolicima tradicionalna pobožnost neće biti zanimljiva ako je
Ivan Pavao ne modernizira? Zašto je potrebno unakaziti naše pobožnosti da bi se
pridobila pažnja katolika? Zašto je bilo potrebno da Papa udari svoj osobni žig
na Krunicu, umjesto da je jednostavno promovira takvu kakva je: kao što su
radili svi pape prije njega, brojni sveci, i kao što je to radila Majka Božja u
Fatimi?
Nova otajstva
Dodatak
koji je predložio papa, koji se naziva pet svjetlosnih otajstava, usredotočuju
se na Kristov javni život. Ona su:
1.
Krštenje Kristovo na Jordanu,
2.
Svadba u Kani,
3.
Navještaj Kraljevstva Božjeg,
4.
Preobraženje,
5.
Ustanovljenje Euharistije kao sakramentalnog izraza vazmenog otajstva.
Ta
nova otajstva, prema Ivanu Pavlu, treba smjestiti između radosnih i žalosnih
otajstava.
Papa
kaže da ti dodaci nisu obavezni i objašnjava svoje razloge za promjenu. „Ja
vjerujem,“ on piše, „da se potpuno izrazi kristološka dubina krunice, da bi
bilo prikladno napraviti dodatak tradicionalnom uzorku koji bi ju, dok se
ostavlja na slobodu pojedincima i zajednicama, mogao proširiti tako da se
uključe otajstva Kristovog javnog djelovanje između Njegovog Krštenja i Njegove
Muke.“
Znate
li bilo kojeg katolika, bilo kojeg sveca, bilo kojeg papu koji je ikad
razmišljao kako krunici „nedostaje“ kristološka dubina? Zar nisu sveci i pape
stalno govorili o izvrsnosti krunice? Jesu li ikad predlagali radikalni dodatak
koji bi promijenio strukturu krunice radi „unaprjeđenja“ onoga što je već
izvrsno? Reakcija na nova otajstva bila je predvidljiva: od tradicionalnih
katolika koji to zovu „uvredom“ do sljedbenika Međugorja koji tvrde da „nosi
sve oznake božanskog nadahnuća“. Još jednom, mnogo hvaljen „papa jedinstva“
lansirao je novotariju koja razdvaja katolike.
A
pitanje je: zašto? Možda bi prije trebali upitati: zašto ne promijeniti
krunicu?
Napad na časoslov
Stalna
karakteristika papa prije II. vatikanskog bila je prezir prema novotarijama i
čuvanje Tradicije, uključujući tradicionalne pobožnosti.
Tako,
kada bi mogli otići nazad u vrijeme i pitati bilo kojeg papu prije II.
vatikanskog zašto nikada nije dodao „nova otajstva“ krunici, odgovor bi mogli
lako pretpostaviti. „Zato što“, pretkoncilski papa bi rekao, „kada bih dodao 5
novih otajstava, morao bi dodati novih 5 desetica. Ako bih dodao pet novih
desetica, onda se krunica više ne bi mogla zvati 'Gospin Časoslov'. Katolička
predaja, moji sveti prethodnici i Naša Blažena Majka referirali su se na
krunicu kao na Njezin 'Časoslov' jer se 150 Zdravo Marija 15 desetica krunice
podudaralo s 150 Davidovih psalama. Bilo bi drsko od mene dodati 5 desetica. To
bi bilo desetkovanje cijelog koncepta Marijinog 'Časoslova', pojma posvećenog
stoljećima upotrebe, pojma koji je rabila sama Kraljica Neba. Nadalje, ako ja
učinim tu radikalnu promjenu krunice, što će onda spriječiti i radikalnije
promjene u budućnosti?“
Povijest Marijinog časoslova
Cijela
povijest krunice povezana je sa 150 psalama Starog zavjeta, još poznatima kao
Davidov psaltir. Od početka katoličke povijesti, redovnici i pustinjaci molili
su te psalme kao dio svojeg svakodnevnog liturgijskog života.
Sveti
Benedikt je, u svom svetom Pravilu, objasnio da redovnici u pustinji recitiraju
svaki dan 150 psalma. Sveti Benedikt je uredio Psalme za svoje redovnike tako
da svih 150 bude izrecitirano u jednom tjednu. Tako je nastao Božanski časoslov
(Brevijar) koji su svećenici i redovnici molili svaki dan do pokoncilskog
aggiornamenta koji je revolucionizirao i časoslov i Misu.
Priča
o „Marijinom časoslovu“ prema izvještajima počinje s irskim redovnicima u 7.
stoljeću. Ti redovnici su podijelili 150 Davidovih psalama u obliku Na tri
coicat – trima skupinama po pedeset. Uređeni na takav način, „pedesetice“ su
služile i kao molitva za razmatranje i kao tjelesna / pokornička molitva.
Ljudi
srednjeg vijeka su u svojoj velikoj ljubavi prema našoj Gospi odlučili podesiti
„ružarije“ na Njenu čast. Komponirali su psalme u hvalu Mariji koji su
odgovarali 150 Davidovih psalama. Sv. Anzelmo Canterburijski (1109.) je uredio
takav ružarij. U 13.stoljeću, sv. Bonaventura podijelio je 150 Marijanskih
psalama u tri skupine. Prva skupine je počinjala s riječi Ave, sljedeća sa
Salve, i svaki od zadnjih pedeset psalama započinjao je s riječi Gaude. Takav
ružarij hvale dobio je ime Gospin Časoslov.
Ubrzo
nakon toga običaj moljenja Zdravo Marijo postao je zamjena za recitiranje
psalama u čast Gospi. „Do 13. stoljeća“, piše redemptorist, o. James Galvin, „broj
Ave je postavljen na sto i pedeset, jednako broju Davidovih psalama.“
Sveti
Toma Akvinski objašnjava da je Davidov psaltir, sastavljen od sto i pedeset
psalama, podijeljen u tri jednaka dijela od pedeset psalama. Ta tri jednaka
dijela figurativno predstavljaju tri stanja u kojima se vjernici nalaze: stanju
pokore, stanju pravednosti i stanju slave. Slično tome, objašnjava otac Anthony
Fuerst, „Marijin ružarij je podijeljen na tri jednaka dijela od pedeset Zdravo
Marijo da bi se potpuno izrazili termini vjerničkog života: pokora, pravednost
i slava.“
Samo
nebo je objavilo neizmjernu vrijednost tog Časoslova. Naša blažena Majka je
rekla 1214. sv. Dominiku da „propovijeda njezin časoslov“ da bi ražario vjeru,
obratio grješnike i zgazio tvrdoglavo krivovjerje. Sveti Ljudevit Montfortski
govori o tome u svom veličanstvenom djelu, Tajna krunice.
„Sveti
se Dominik,“ piše sveti Ljudevit, „vidjevši da težina ljudskih grijeha ometa
obraćenje albigenza, povukao u šumu blizu Toulousea gdje je neprestano molio
tri dana i tri noći. Za to vrijeme nije činio ništa osim plakao i činio tešku pokoru
da bi umirio srdžbu Svemogućeg Boga. Koristio je toliko svoju stegu da je
njegovo tijelo bilo razderano i na kraju je pao u komu.“
Naša
Gospa mu se zatim ukazala, praćena s tri anđela. Ona je rekla: „Dragi Dominiče,
znaš li koje oružje Presveto Trojstvo želi koristiti za popraviti svijet?“
Sveti
Dominik ju je molio da mu kaže. Gospa mu je odgovorila: „Želim da znate da je, u ovoj vrsti rata, ovan za probijanje vrata
uvijek bio anđeoski časoslov koji je kamen temeljac Novoga zavjeta. Zato
ako želiš doprijeti do tih otvrdlih duša i osvojiti ih ponovno za Boga, propovijedaj Moj časoslov.“
Gospine
riječi sadrže dvije posebno zanimljive točke:
1.
Ona rabi jezik vojujuće Crkve. Ona ne govori o krunici na sentimentalni način
da bi postigli dobre osjećaje ili jedinstvo svih religija. Ne, Ona ju spominje
kao ovna za probijanje bedema krivovjerja.
2.
Ona dvaput rabi pojam „časoslov“, koji se odnosi na krunicu kojoj je određeno
150 Ave koje ju povezuju s Davidovim psalmima.
Što
se tiče tradicionalne strukture krunice, msgr. George Shea piše: „Budući da se
njezinih 150 Zdravo Marijo podudara s 150 Psalama časoslova, cijela krunica se
ponekad zove Gospin časoslov. Ustvari, to je bila njezina uobičajena oznaka sve
do kraja 15. stoljeća, dok je krunica (ružarij) bilo rezervirano za dio, npr.
trećinu Gospinog časoslova.“
Tek
negdje pred kraj 15.-tog stoljeća, blaženi Alaus de Rupe žestoko je protestirao
protiv izraza „ružarij“ ili „krunica“ i inzistirao na tome da se zadrži naslov
Gospin časoslov. Msgr. Shea ističe da je papin prvi znak da se Marijin časoslov
uobičajeno zove „krunica“ nalazi u Apostolskoj konstituciji pape Lava X.,
Pastor Aeterni iz 6. listopada 1520., preko tristo godina nakon što je Gospa
govorila svetom Dominiku.
Nepromjenjiv papinski jezik
Kroz
stoljeća postojano nalazimo kod papa pojam Marijinog „časoslova“, kao poveznicu
sa 150 Davidovih psalama. Apostolska konstitucija pape Lava X. Pastor Aeterni
iz 6. listopada 1520. rabi pojam „Marijin
časoslov“ povezano s krunicom. Papa sveti Pio V. napisao je u Consueverunt
Romani 17. rujna 1569.: „I tako je Dominik tražio jednostavan način molitve i
preklinjanja Boga, dostupan svima i potpuno pobožnima, koji se zove krunica ili
Časoslov Blažene Djevice Marije, u
kojem je ista blažena Djevica štovana anđeoskim pozdravom koji se ponavlja sto
i pedeset puta, odnosno, prema broju Davidovih psalama, i s Gospodnjom molitvom
za svaku deseticu.“
Papa
Lav XIII. je napisao: „Baš kao što po molitvi Božanskog časoslova, svećenik
prinosi javnu, stalnu i najdjelotvorniju molbu; takva je i molba koju prinose
svi članovi bratovštine molitvom krunice, ili 'Gospinog časoslova' ...“
Papa
Lav XIII. je kasnije rekao: „Formula krunice je , također, izvrsno prilagođena
zajedničkoj molitvi, tako da je nazvana, ne bez razloga 'Marijin časoslov'.“
Papa
Pio XI. napisao je u svojoj enciklici Ingravescentibus Malis: „Među različitim
molbama kojima se uspješno utječemo Djevici Majci Božjoj, sveta krunica bez
sumnje zauzima posebno i istaknuto mjesto. Ta moliva, koji neki zovu Časoslov
Djevice ili Brevijar Evanđelja i kršćanskog života, je bila označena i
preporučena od našeg prethodnika kojeg se rado sjećamo, Lava XIII...“
Nažalost,
papa Ivan Pavao II. je učinio taj pojam „Marijin časoslov“ zajedno s njegovom
ispravnom povezanošću s Davidovim časoslovom, zastarjelim kao fundacije za
spašavanjem samoupravnih poduzeća. Svatko tko prihvaća dvadeset desetica
krunice i još se uvijek referira na krunicu kao Marijin časoslov, rabit će
pojam lišen značenja. Zašto uvoditi takvu promjenu? Zašto ne bi papa Ivan Pavao
pokazao malo više poštovanja prema pobožnim osjećajima katolika širom svijeta,
svojim prethodnicima i Majci Božjoj tako što će ostaviti Njezin časoslov na
miru?
Fatima: „Molite trećinu krunice“
U
Fatimi Majka Božja nije tražila radikalno moderniziranu krunicu. Preko djece
nam je rekla da svakodnevno molimo „trećinu krunice“, i upozorila je na
ozbiljne posljedice ako Njezini zahtjevi ne budu ispunjeni. Zahvaljujući
zadnjoj promjeni će pak svaka nova knjiga koja prepričava ove riječi Fatimske
Gospe trebati fusnotu da bi objasnila da kada Gospa kaže „trećinu krunice“
misli na 5 desetica budući da bi trećina nove krunice s dvadeset desetica bilo
6.66 desetice.
Zagonetno
je zašto pokoncilski pape stalno daju Gospi nešto različito od onoga što Ona
traži. Naša Gospa je tražila da treća tajna bude otkrivena u 1960. Papa Ivan
XXIII. je odbio njezino objavljivanje, a tako i njegov nasljednik, Papa Pavao
VI. Godine 1964., za vrijeme II. vatikanskog sabora, papa Pavao poslao je
Zlatnu ružu u Fatimu, nešto različito od onoga što je Ona tražila. Tadašnji biskup
Lierije, biskup Venancio, rekao je ocu Caillonu da bi im bilo draže da su
primili Treću tajnu umjesto držanja Zlatne ruže.
Gospa
je također kategorički tražila posvećenje Rusije Njezinom Bezgrješnom Srcu.
Papa Ivan Pavao II. posvetio je cijeli svijet Njezinom Bezgrješnom Srcu 1982. i
1984., što je različito od onog što je Ona tražila. Ne bi li najbolji način za
širenje pobožnosti našoj Blaženoj Majci bio taj da se napokon izvrši posvećenje
Rusije, što će dovesti do njezinog čudotvornog obraćenja i pobjede Njezinog
Bezgrješnog Srca te zapaliti neviđenu svjetsku pobožnost Njezinom Srcu? Sestra
Lucija je upitala našeg Gospodina zašto On ne bi obratio Rusiju bez tog
posvećenja. Isus je odgovorio: „Zato što želim da moja čitava Crkva prepozna to
posvećenje kao pobjedu Bezgrješnog Srca, tako da nakon toga štovanje može rasti
i biti postavljeno uz pobožnost mojem Presvetom Srcu“.
To
posvećenje ostaje neispunjeno, a Rusija se nije obratila, unatoč smiješnim
pokušajima fatimskih revizionista za suprotne tvrdnje. Rastuće neprijateljstvo
između Katoličke crkve i Rusije se jasno vidi. Financial Times su nedavno
izvjestile: „Odbijen ulaz u Rusiju za već pet katoličkih svećenika ove godine,
u kampanji koju je Vatikan javno optužio kao 'progon'.“ Svećenicima je navodno
odbijen boravak u Rusiji „iz vjerskih razloga“. Ocu Stefanu Capriju je ruski
službenik rekao da može dobiti rusko državljanstvo jedino ako se oženi – što
nije opcija za katoličkog svećenika.
Times
nadalje izvještava da je u Rusiji, „mjesni (katolički) svećenik prijavio da ga
vlasti povremeno zlostavljaju; izgradnja katoličke katedrale u sjeverozapadnom
gradu Pskov je obustavljena; i Kremlj naizgled suosjeća s upornom oporbom
pravoslavne crkve u vezi posjeta pape Ivana Pavla Rusiji.“ Drugi izvješćuju o vandalizmu
i oskvrnuću katoličkih crkava u Rusiji.
Ironično
je da su, isti tjedan kada je papa izdao svoje Apostolsko pismo o krunici,
odnosi između Vatikana i Rusije dodatno zahladili. Isti dan kada je informacija
o „novim otajstvima“ procurila u novine, 14. listopada, Vatikan je izrazio
svoju uvrijeđenost jer je crkveno dobro u Moskvi pretvoreno u javnu kuću.
Vatikan je rekao da je to dio dugotrajne prljave kampanje protiv Rimokatoličke
crkve u Rusiji.
Očigledno
je da je Gospin poziv iz Fatime za posvećenje Rusije Presvetom Marijinom Srcu
za njeno obraćenje nužnije nego ikad.
Unatoč
toj nužnosti, papinih 13,500 riječi u Rosarium Virginis Mariae tretira Fatimu
kao da praktički ne postoji. To je jedan od aspekata koji najviše zbunjuje u
njegovom Pismu. Fatima se zajedno s Lourdesom spominje samo jednom usput. Papa
je uzeo puno vremena da objasni svaku molitvu krunice: Oče naš, Zdravo Marijo,
Slava Ocu, itd., ali ne spominje da je Gospa u ukazanju u Fatimi tražila da se
nakon svake desetice doda molitva: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe,
očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše osobito one kojima je
najpotrebnije Tvoje milosrđe.“
U
Apostolskom pismu, taj skromni dodatak krunici koji je zapovjedila naša Gospa u
Fatimi se ignorira, samo da bi se dala glavna pozornost radikalnoj promjeni
Ivana Pavla. Pismo također ne spominje posebno Gospino „Bezgrješno Srce“ i ne
spominje pet prvih subota za naknadu nijednom riječju. Kao da se Fatima nije
uopće dogodila.
Sve se mora promijeniti?
Do
listopada 2002. krunica je bila jedina velika katolička institucija koja je
izbjegla promjenu. Misa je bila promijenjena da bi se uskladila s novom
ekumenskom religijom II. vatikanskog, sada imamo „novu teologiju“, „novu
evangelizaciju“, novi katekizam, novi Zakonik kanonskog prava, liberalizaciju
pravila i konstitucija redovničkih zajednica, „razuzdane“ bogoslovije,
opustošene unutrašnjosti crkava, revolucioniziran časoslov, papa Ivan Pavao II.
promijenio je Križni put 1991. dodajući petnaestu postaju.
Govoreći
o modernistima, sv. Pio X. je upozorio: „Kao prvo oni (modernisti) postavljaju
općenito načelo da se u živoj religiji sve može promijeniti i mora promijeniti,
i na taj način nastavljaju prema onome što se može reći da je među njihovim glavnim
naucima, prema evoluciji. Zakonima evolucije sve je podložno – dogme, Crkva,
bogoštovlje, knjige koje se štuju kao svete, čak i sama vjera.“
Ovdje
se sveti Pio X. osvrće ne samo na laži Darwinove / biološke evolucije, već i na
uvjerenje da u „živoj vjeri“ sve uvijek mora biti u stanju pokreta i strujanja.
To pokazuje da je religija živa!
Danas
se, modernističko poimanje da se „sve mora promijeniti“, zove neprestani
koncilski aggiornamento. Sveta krunica, za koju se prije smatralo da je iznad
dosega ljudskih manipulacija, sada je pala kao žrtva revolucionarnog bjesnila
II. vatikanskog.
To
je jedan od mnogih razloga da ćemo se moja obitelj i ja držati krunice sv.
Dominika od 15 desetica i da nećemo prihvatiti novotariju novih 20 desetica. Niti
ću učiti svoju djecu krunicu na patetični način budalaština Svjetskog dana
mladih. Naša blažena Majka iz Fatime je naučila djecu moliti krunicu takva
kakva je, i da je mole zrelo, s poštovanjem i pažnjom. Ja ću svoju djecu učiti
isto.
Dragi
sveti Oče, mi smo radosni što vi želite revitalizirati svetu krunicu. Ali
zanemarujući Fatimu i bespotrebno podvrgavajući krunicu neprestanom
aggiornamentu, vi opet slamate naša srca.
John
Venarri