Sveta Misa u Splitu, 4. rujna
2016.
Hrvatska je teritorijalno mala zemlja koja se nalazi na
razmeđu triju europskih područja – središnje Europe, Mediterana
i istočne Europe. Ona je danas još uvijek, barem službeno,
katolička (prema posljednjem popisu stanovništva 87% stanovnika
izjasnilo se katolicima) te je uvijek bila utvrdom katoličke vjere.
Zakletva koju je puk u 7. stoljeću položio papi Agatonu – da će
on uvijek ostati vjeran Petrovim nasljednicima, ostvarila se i
urodila blagoslovom. Za vrijeme turskih najezdi Hrvatska je postala
obrambenim zidom Europe, zbog čega ju je papa Lav X. označio kao
,,antemurale christianitatis“ (predziđe
kršćanstva). I u vrijeme komunizma puk se
čvrsto držao vjere i nije se dao zavesti komunističkom
propagandom. Te izvanjske okolnosti su s jedne strane na paradoksalan
način u godinama nakon koncila spriječile punu provedbu i razvoj
koncilskih reformi. Izvjesna izolacija i neprijateljski odnos režima
prema Katoličkoj crkvi vrlo su otežali razvoj crkvenog života
uopće, zbog čega se sve do pada komunizma praktički nisu mogle
graditi crkve, kao niti razviti pravi apostolat tiskanih izdanja. No s
druge se strane – barem na razini obične župe, nisu mogle
primijetiti prevelike promjene (barem ne u smislu pokoncilskog
razvoja u zapadnim zemljama). Nova Misa je doduše vrlo brzo uvedena,
ali progresivni duh reformi nije u tolikoj mjeri utjecao na puk i
crkvena klima ostala je još uvijek vrlo konzervativna.
Razumljivo je da se u takvom stanju
nisu pojavila nikakva vidljiva nastojanja za obnovom starog rimskog
obreda. Izvjesnu ulogu u tome zasigurno je igrao stav bespridržajne
vjernosti Petrovom nasljedniku, koji je u tom trenutku bio posebno
važan i zbog komunističkih pritisaka. Zbog toga su svi kritički
stavovi o crkvenoj politici proglašavani naprosto kao moguće
ugrožavanje te vjernosti. Zato desetljećima nije bilo nikakvog
organiziranog pokreta za očuvanje tradicionalne liturgije. Pa i
nakon pada komunizma, kada je Crkva konačno ponovno stekla svoju
slobodu, nije se moglo pronaći ništa takvoga. Papa Ivan Pavao II.,
koji se posebno zauzeo za političko priznanje Hrvatske, bio je
zajedno sa cijelim svojim vjerskim usmjerenjem, jedna visoko
cijenjena i neosporna ličnost. Ali s tim novim razvojem vrlo su brzo uvedene i novotarije. Crkveni život počeo je velikim
koracima nasljedovati uzore koncilskih reformi iz zapadnih zemalja i
bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi reakcija sa strane
Tradicije.
U Hrvatskoj se dakle više od 40
godina nije javno i redovno služila tradicionalna Misa. Tek 2011.,
nakon peticije jedne skupine laika, providio je zagrebački nadbiskup
jednu crkvu za služenje tradicionalne liturgije. Tu je Misu služio
jedan nadbiskupijski kanonik koji je ipak
umro 2014. i otada nema više redovite Mise u okviru nadbiskupije.
Naše Bratstvo po prvi puta je u
Hrvatskoj javno služilo Misu 2012. god. Pateri Göttler
i Trutt, uz pomoć organizacije jednog
tadašnjeg bogoslova, posjetili su našu zemlju i grad Zagreb da bi
vjernike upoznali s našim djelovanjem. Isto se dogodilo i sljedeće
godine. Potom sam u
studenome iste godine kao mladi biskupijski svećenik prešao u
Bratstvo. Otada sam bio u Bogosloviji u Zaitzkofenu kako bih produbio
svoj studij i svoju formaciju. U tom vremenu mogli smo održati više
Misa i predavanja. Naš rektor, p. Schmidberger, posjetio je Hrvatsku
tri puta – u travnju 2014., srpnju 2014. i 2015. Poglavar našeg
Distrikta, p. Frey, bio je također nekoliko puta u Hrvatskoj, jednom
p. Pfluger, a i sam sam bio u prilici više puta javno služiti Misu
u Zagrebu. Obradovao nas je također i posjet naše Bogoslovije (iz
Zaitzkofena) 1. svibnja ove godine. Najveći događaj bio je
zasigurno posjet biskupa Fellaya prošle godine u listopadu.
Istovremeno su se javili i vjernici iz još dvaju gradova – Splita
i Rijeke, gdje smo uspješno mogli otvoriti dvije nove misijske točke
i mjesta gdje će se služiti svete Mise. Objavili smo također i
nekoliko knjiga, knjižica i letaka, te pokrenuli službeni glasnik
za Hrvatsku koji je već dosegao 9 brojeva i šaljemo ga na više
adresa. Isto tako je pokrenuta i Križarska vojna za obraćenje
Hrvatske i za naš apostolat.
Taj pozitivni razvoj zanimanja za
Tradiciju
zaslužio je prema mišljenju poglavara pojačano i redovito
dušobrižništvo. Zato sam ja, nakon dovršene formacije u
Zaitzkofenu, određen za taj apostolat, zajedno s mađarskim
svećenikom, p. Pappom, koji će također povremeno djelovati u
Hrvatskoj. Poglavar našeg Distrikta, p. Frey, posjetio je Hrvatsku
povodom blagdana sv. Pija X. U sva 3 grada služio je Mise i održao
predavanja na temu poslanja našeg Bratstva u svjetlu pobožnosti
prema Bezgrješnom Srcu Marijinu
i Presvetom Srcu Isusovu. Skupilo se sveukupno gotovo 150 vjernika
koji su dugo željno iščekivali da bi naše Bratstvo redovito
služilo Mise po starom obredu. Od rujna ove godine ta će se želja
ostvariti – u Hrvatskoj će se ponovno nakon dugih desetljeća
služiti redovito, svake nedjelje, tradicionalna liturgija i
naučavati katolički
nauk, u kojemu su
naši preci othranjeni u vjeri.
Susreli
smo i nekoliko svećenika koji se prema svojim mogućnostima žele
držati stare Mise i podržavati naš apostolat. Budući da nam, kao
uobičajeno, nisu dostupne crkve, morali smo dosada služiti Mise u
iznajmljenim prostorima u hotelima ili društvenim domovima. Zato
molimo sv. Josipa da nam pomogne pronaći prikladne prostore, gdje
bismo mogli trajno uspostaviti kapele. Naše su molitve već
djelomično uslišane – u Splitu smo uspjeli pronaći prikladan
prostor i radimo na uređenju kapele.
U Hrvatskoj ima i nekoliko zainteresiranih za svećeničko i
redovničko zvanje te se nadamo i molimo Gospodina da blagoslovi naš
apostolat te nam dade milosti i snage da bismo u našoj hrvatskoj
zemlji radili za obnovu tradicionalne liturgije i katoličke vjere!
p. Marko Tilošanec
Članak je objavljen u
Mitteilungsblattu – Službenom glasniku Austrijskog distrikta,
listopad 2016.