Jedan od najvećih časova ljudske povijesti bez sumnje
je onaj blaženi čas kad je Blažena Djevica Marija klečala u svom skromnom domu
u Nazaretu, a anđeo Gabrijel ušao k Njoj i pozdravio Je riječima: „Zdravo,
milosti puna! Ne boj se, Marijo; jer si našla milosti u Boga! Ti ćeš začeti i
roditi sina. Nadjeni Mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin
Svevišnjega. Gospodin Bog dat će Mu prijestolje Njegova oca Davida. On će
vladati nad kućom Jakovljevom uvijeke, i kraljevstvu Njegovu neće biti kraja.“
Marija reče anđelu; „Kako će se to dogodit kad Ja ne poznam muža?“ Anđeo Joj
odgovori: „Duh Sveti doći će na Tebe, i sila Višnjega osjenit će Te. Zato će se
Sveti, što će se roditi od Tebe, zvati Sin Božji. I Elizabeta, rođakinja Tvoja,
u starosti svojoj zače sina, i ona, koju zovu nerotkinjom, broji već šesti
mjesec. Jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar.“ (Lk 1:28-38)
1. Na riječ Marijinu: „Neka Mi bude po riječi tvojoj!“ zbilo se najveće poniženje i najveće uzvišenje u povijesti čovječanstva. Bog je naime uzeo na se našu ljudsku narav i svu bijedu, što je s njom skopčana, izuzevši grijeh. Presveta Djevica Marija postala je Majkom Božjom, dakle je uzdignuta na najviše dostojanstvo što se može zamisliti kod ljudskog stvora.
I jer je to dostojanstvo tako golemo, nije se baš odveć čuditi, da se našao krivovjerac, koji je tvrdio, da je to previše za jedan ljudski stvor, i da se prema tome Marija ne može nazvati Bogorodicom, nego samo Kristorodicom. Taj krivovjerac bio je carigradski patrijarh Nestorije. Ali nije bilo dugoga vijeka. Digao se naime sav kršćanski svijet na obranu dostojanstva Marijina na čelu sa vrhovnim poglavarom Crkve, papom. Nestorije bijaše svrgnut sa svoje stolice, a Opći crkveni sabor u Efezu 431. proglasio je članak vjere, koji glasi: „Ako tko ne prizna, da je Emanuel Bog i prema tome da je Presveta Djevica u pravom smislu riječi Bogorodica, budući da je po tijelu rodila tijelom postalu Riječ Božju, taj neka bude proklet!“ (Dz. 113)
Tu je nauku ponovio i Opći lateranski sabor 649. godine, proglašujući članak vjere: „Ako tko prema nauci Otaca ne prizna, da je Marija doista i u zbilji Bogorodica i istodobno sveta i uvijek Bezgriješna Djevica, da je naime samog Boga, Riječ, doista i zbiljski, koji je od Oca rođen prije svakoga vremena, u punini vremena bez sjemena začela po Duhu Svetom i nepovrijeđena Ga rodila, budući da je i nakon rođenja Njezino djevičanstvo ostalo nepovrijeđeno, taj neka bude proklet!“ (Dz. 256)
Kad je to tako, onda je sigurno, da ni jedan stvor, ma kako uzvišen bio, nije i ne može biti jednak Mariji. Samo Bog je veći od Nje. Mi se divimo veličini Anđela. Ali je Marija kao Bogorodica iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo veličini Arkanđela. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo uzvišenosti Prijestolja. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo uzvišenosti Gospodstva. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo veličini Poglavarstva. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo veličini Vlasti. Ali je Marija iznad njih i Vladarica njihova. Mi se divimo veličini i uzvišenosti Sila nebeskih. Ali je Marija iznad njih. Mi se divimo svetim uzvišenim duhovima nebeskim, zvanim Kerubima. Ali je Marija iznad njih i Vladarica njihova. Mi se divimo najuzvišenijim duhovima nebeskim, Serafima. Ali visoko iznad njih stoji svojim divnim dostojanstvom Bogorodice Presveta Djevica Marija.
A ako je ne nadvisuju ni najčistiji duhovi nebeski, tko bi Je onda na zemlji prestigao čašću i dostojanstvom? Zar patrijarsi, zar proroci, zar apostoli, zar mučenici, zar ispovjedaoci, zar djevice ili bilo što drugo? Ne čitamo li u litanijama Majke Božje za sve te redove i vrste, da je i njihova Kraljica? Kraljica patrijarha, kraljica proroka, kraljica apostola, kraljica mučenika, kraljica ispovjedalaca, kraljica djevica, kraljica sviju svetih. Divno je doista neiskazano dostojanstvo Bogorodice!
2. Nitko pak zdrave pameti neće sigurno posumnjati da je Bog uzdignućem Marijinim na toliko dostojanstvo povezao s Njom i nebrojene milosti. I tu je lijepo rekao kardinal Faulhaber: „Bog nije svojih milosti pričvrstio za zvijezde nebeske; jer ih mi ne bismo mogli odanle skinuti. No Bog nije svojih milosti potopio poput bisera ni u dubine morske; jer odatle ih opet ne bismo mogli mi izvaditi. Bog je svoje milosti položio u ruke Marijine, u majčinske ruke, jer su majčinske ruke uvijek spremne punim šakama dijeliti.“
Taj osjećaj o Marijinoj dobroti i moći kao Bogorodice prožimao je oduvijek čitavo kršćanstvo. Zato su se Njoj utjecali ponajprije griješnici, da se spasu od osvete srdžbe Božje. I to je posve razumljivo. Ta već je poganin Aleksandar Veliki rekao jednom zgodom: „Jedna jedina suza moje majke poništava mnoge smrtne osude.“ Ako je dakle već jedan poganin tako častio svoju majku, tko bi se usudio pomisliti, da Krist Gospodin manje štuje svoju Majku, kojoj za ljubav, kad Ga zaprosi, briše i poništava smrtne osude nad nesretnim griješnicima?
Njoj su se utjecali kršćani u velikim nevoljama, koje su snalazile kršćanstvo, kao na primjer za vrijeme opsade Beča od Turaka, za vrijeme velike pomorske bitke kod Lepanta i u premnogim drugim zgodama, a događaji su pokazali, da im nada nije bila uzaludna.
Njoj su se utjecali u žalostima osobnim pojedini ljudi. Tako je učinio npr. sveti Franjo Saleški, kad ga je kao studenta u Parizu snašla smrtna žalost kod pomisli, da nije među izabranima, nego je osuđen na vječnu propast. Bogorodica mu je isprosila potpuni mir duše tako, da je vjerno služio Bogu u radosti srca do konca svoga života.
Njoj su se utjecali kršćani u neizlječivim bolestima, kad je svaka ljudska nada bila izgubljena. Tko se hoće u tome uvjeriti, može otići u Lurd u liječnički ured za konstatacije, pa će naći bezbroj slučajeva, što li sve ne djeluje tamo Bogorodica i kakve bolesti ozdravlja baš onda, kad su ljudi već prekrižili dotičnog bolesnika kao neizlječivoga.
Uostalom nemoguće je u jednoj propovijedi iznijeti sve divne odlike Majke Božje, koje izviru iz Njezina dostojanstva Matere Božje. Pogledajte samo litanije Majke Božje, da se uvjerite o tome, što nam je Bog dao u dostojanstvu Matere Božje.
3. Međutim, Bog, koji je od vijeka predvidio Njezino dostojanstvo Matere Božje, od vijeka je odlučio izuzeti Ju i od svake mrlje, a napose od mrlje grijeha istočnoga, s kojim dolazi svaki čovjek na ovaj svijet. Ta je istina o Bezgriješnom Začeću Majke Božje stara, koliko je i sveta Crkva. Bog je to, rekao je veliki bogoslovac, Duns Scotus, mogao učiniti, jer je svemoguć. Dolikovalo se, da to i učini, jer je Marija imala postati Majkom Božjom. Dakle je i učinio, da ne bude ni jednog časa pod vlašću grijeha i sotone Ona, koja je donijela svijetu Isusa, koji je došao, da razori grijeh i slomi vlast sotoninu. Tu je istinu o Bezgriješnom Začeću Majke Božje svečano definirao ili proglasio člankom vjere svete uspomene papa Pio IX. godine 1854., pa će sada biti upravo sto godina tome proglašenju, premda je, rekosmo, sama istina stara koliko i kršćanstvo.
4. Što pak slijedi za nas iz istine o dostojanstvu Bogorodice, iz istine o Njezinom Bezgiješnom Začeću? Slijedi dužnost, da Majku Božju štujemo svim srcem i dušom. U Svetom Pismu čitamo, kako je kralj Salomon, kad je njegova majka Betsabeja došla k njemu da ga nešto zamoli, ustao sa kraljevskog prijestolja, pošao joj u susret i posadio je sebi s desne strane prijestolja. Ako je Salomon tako počastio svoju majku, koja je nekad bila griješnica, kud više časti Krist svoju Bezgriješnu Majku Mariju. A ako je sam časti visoko, onda je svakom zdravom čovjeku jasno, da od drugih traži, da časte Njegovu Majku, kako dolikuje Njezinom visokom dostojanstvu. I zato nećete naći niti jednog sveca, koji nije častio Mariju djetinjim štovanjem. Tako je činio sveti Bernardo, tako sveti Franjo Saleški, tako sveti Franjo Asiški, tako sveti Franjo Borgia, tako sveti Alfons Liguori, tako sveti Efrem Sirac, tako sveti Anselmo, tako sveti Ivan Damašćanski, tako sveti Alojzije Gonzaga, tako sveti Ivan Berhmans, tako sveta Terezija od Djeteta Isusa, tako sveti Gabrijel od Prežalosne, tako sveti Bernardin Sijenski, tako bezbrojni drugi sveci i svetice Božje. Bogorodica im je uzvratila upravo majčinskom ljubavlju i dobrotom i odvela ih u život vječni. Ljubite Je i častite i vi svi, pa će i vama svima uzvratiti na isti način i dovesti vas u život vječni.
1. Na riječ Marijinu: „Neka Mi bude po riječi tvojoj!“ zbilo se najveće poniženje i najveće uzvišenje u povijesti čovječanstva. Bog je naime uzeo na se našu ljudsku narav i svu bijedu, što je s njom skopčana, izuzevši grijeh. Presveta Djevica Marija postala je Majkom Božjom, dakle je uzdignuta na najviše dostojanstvo što se može zamisliti kod ljudskog stvora.
I jer je to dostojanstvo tako golemo, nije se baš odveć čuditi, da se našao krivovjerac, koji je tvrdio, da je to previše za jedan ljudski stvor, i da se prema tome Marija ne može nazvati Bogorodicom, nego samo Kristorodicom. Taj krivovjerac bio je carigradski patrijarh Nestorije. Ali nije bilo dugoga vijeka. Digao se naime sav kršćanski svijet na obranu dostojanstva Marijina na čelu sa vrhovnim poglavarom Crkve, papom. Nestorije bijaše svrgnut sa svoje stolice, a Opći crkveni sabor u Efezu 431. proglasio je članak vjere, koji glasi: „Ako tko ne prizna, da je Emanuel Bog i prema tome da je Presveta Djevica u pravom smislu riječi Bogorodica, budući da je po tijelu rodila tijelom postalu Riječ Božju, taj neka bude proklet!“ (Dz. 113)
Tu je nauku ponovio i Opći lateranski sabor 649. godine, proglašujući članak vjere: „Ako tko prema nauci Otaca ne prizna, da je Marija doista i u zbilji Bogorodica i istodobno sveta i uvijek Bezgriješna Djevica, da je naime samog Boga, Riječ, doista i zbiljski, koji je od Oca rođen prije svakoga vremena, u punini vremena bez sjemena začela po Duhu Svetom i nepovrijeđena Ga rodila, budući da je i nakon rođenja Njezino djevičanstvo ostalo nepovrijeđeno, taj neka bude proklet!“ (Dz. 256)
Kad je to tako, onda je sigurno, da ni jedan stvor, ma kako uzvišen bio, nije i ne može biti jednak Mariji. Samo Bog je veći od Nje. Mi se divimo veličini Anđela. Ali je Marija kao Bogorodica iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo veličini Arkanđela. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo uzvišenosti Prijestolja. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo uzvišenosti Gospodstva. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo veličini Poglavarstva. Ali je Marija iznad njih i njihova Kraljica. Mi se divimo veličini Vlasti. Ali je Marija iznad njih i Vladarica njihova. Mi se divimo veličini i uzvišenosti Sila nebeskih. Ali je Marija iznad njih. Mi se divimo svetim uzvišenim duhovima nebeskim, zvanim Kerubima. Ali je Marija iznad njih i Vladarica njihova. Mi se divimo najuzvišenijim duhovima nebeskim, Serafima. Ali visoko iznad njih stoji svojim divnim dostojanstvom Bogorodice Presveta Djevica Marija.
A ako je ne nadvisuju ni najčistiji duhovi nebeski, tko bi Je onda na zemlji prestigao čašću i dostojanstvom? Zar patrijarsi, zar proroci, zar apostoli, zar mučenici, zar ispovjedaoci, zar djevice ili bilo što drugo? Ne čitamo li u litanijama Majke Božje za sve te redove i vrste, da je i njihova Kraljica? Kraljica patrijarha, kraljica proroka, kraljica apostola, kraljica mučenika, kraljica ispovjedalaca, kraljica djevica, kraljica sviju svetih. Divno je doista neiskazano dostojanstvo Bogorodice!
2. Nitko pak zdrave pameti neće sigurno posumnjati da je Bog uzdignućem Marijinim na toliko dostojanstvo povezao s Njom i nebrojene milosti. I tu je lijepo rekao kardinal Faulhaber: „Bog nije svojih milosti pričvrstio za zvijezde nebeske; jer ih mi ne bismo mogli odanle skinuti. No Bog nije svojih milosti potopio poput bisera ni u dubine morske; jer odatle ih opet ne bismo mogli mi izvaditi. Bog je svoje milosti položio u ruke Marijine, u majčinske ruke, jer su majčinske ruke uvijek spremne punim šakama dijeliti.“
Taj osjećaj o Marijinoj dobroti i moći kao Bogorodice prožimao je oduvijek čitavo kršćanstvo. Zato su se Njoj utjecali ponajprije griješnici, da se spasu od osvete srdžbe Božje. I to je posve razumljivo. Ta već je poganin Aleksandar Veliki rekao jednom zgodom: „Jedna jedina suza moje majke poništava mnoge smrtne osude.“ Ako je dakle već jedan poganin tako častio svoju majku, tko bi se usudio pomisliti, da Krist Gospodin manje štuje svoju Majku, kojoj za ljubav, kad Ga zaprosi, briše i poništava smrtne osude nad nesretnim griješnicima?
Njoj su se utjecali kršćani u velikim nevoljama, koje su snalazile kršćanstvo, kao na primjer za vrijeme opsade Beča od Turaka, za vrijeme velike pomorske bitke kod Lepanta i u premnogim drugim zgodama, a događaji su pokazali, da im nada nije bila uzaludna.
Njoj su se utjecali u žalostima osobnim pojedini ljudi. Tako je učinio npr. sveti Franjo Saleški, kad ga je kao studenta u Parizu snašla smrtna žalost kod pomisli, da nije među izabranima, nego je osuđen na vječnu propast. Bogorodica mu je isprosila potpuni mir duše tako, da je vjerno služio Bogu u radosti srca do konca svoga života.
Njoj su se utjecali kršćani u neizlječivim bolestima, kad je svaka ljudska nada bila izgubljena. Tko se hoće u tome uvjeriti, može otići u Lurd u liječnički ured za konstatacije, pa će naći bezbroj slučajeva, što li sve ne djeluje tamo Bogorodica i kakve bolesti ozdravlja baš onda, kad su ljudi već prekrižili dotičnog bolesnika kao neizlječivoga.
Uostalom nemoguće je u jednoj propovijedi iznijeti sve divne odlike Majke Božje, koje izviru iz Njezina dostojanstva Matere Božje. Pogledajte samo litanije Majke Božje, da se uvjerite o tome, što nam je Bog dao u dostojanstvu Matere Božje.
3. Međutim, Bog, koji je od vijeka predvidio Njezino dostojanstvo Matere Božje, od vijeka je odlučio izuzeti Ju i od svake mrlje, a napose od mrlje grijeha istočnoga, s kojim dolazi svaki čovjek na ovaj svijet. Ta je istina o Bezgriješnom Začeću Majke Božje stara, koliko je i sveta Crkva. Bog je to, rekao je veliki bogoslovac, Duns Scotus, mogao učiniti, jer je svemoguć. Dolikovalo se, da to i učini, jer je Marija imala postati Majkom Božjom. Dakle je i učinio, da ne bude ni jednog časa pod vlašću grijeha i sotone Ona, koja je donijela svijetu Isusa, koji je došao, da razori grijeh i slomi vlast sotoninu. Tu je istinu o Bezgriješnom Začeću Majke Božje svečano definirao ili proglasio člankom vjere svete uspomene papa Pio IX. godine 1854., pa će sada biti upravo sto godina tome proglašenju, premda je, rekosmo, sama istina stara koliko i kršćanstvo.
4. Što pak slijedi za nas iz istine o dostojanstvu Bogorodice, iz istine o Njezinom Bezgiješnom Začeću? Slijedi dužnost, da Majku Božju štujemo svim srcem i dušom. U Svetom Pismu čitamo, kako je kralj Salomon, kad je njegova majka Betsabeja došla k njemu da ga nešto zamoli, ustao sa kraljevskog prijestolja, pošao joj u susret i posadio je sebi s desne strane prijestolja. Ako je Salomon tako počastio svoju majku, koja je nekad bila griješnica, kud više časti Krist svoju Bezgriješnu Majku Mariju. A ako je sam časti visoko, onda je svakom zdravom čovjeku jasno, da od drugih traži, da časte Njegovu Majku, kako dolikuje Njezinom visokom dostojanstvu. I zato nećete naći niti jednog sveca, koji nije častio Mariju djetinjim štovanjem. Tako je činio sveti Bernardo, tako sveti Franjo Saleški, tako sveti Franjo Asiški, tako sveti Franjo Borgia, tako sveti Alfons Liguori, tako sveti Efrem Sirac, tako sveti Anselmo, tako sveti Ivan Damašćanski, tako sveti Alojzije Gonzaga, tako sveti Ivan Berhmans, tako sveta Terezija od Djeteta Isusa, tako sveti Gabrijel od Prežalosne, tako sveti Bernardin Sijenski, tako bezbrojni drugi sveci i svetice Božje. Bogorodica im je uzvratila upravo majčinskom ljubavlju i dobrotom i odvela ih u život vječni. Ljubite Je i častite i vi svi, pa će i vama svima uzvratiti na isti način i dovesti vas u život vječni.
bl. Alojzije Stepinac