Naša priprava za korizmu nastavlja se današnjom
nedjeljom. Sv. Apostol Pavao pokazuje nam sasvim jasno u svojoj
Poslanici Korinćanima kojoj svrsi služe patnja i samozataja. Prve
nedjelje došašća promatrali smo, dragi vjernici, kako se možemo
svetom Misom, osobnom i zajedničkom molitvom, svetom ispovijedi,
samozatajom i dobrim djelima, pripraviti na susret sa svemogućim
Bogom. Na današnji dan trebamo te mogućnosti samozataje pobliže
razmotriti, da bismo bolje razumjeli njihov smisao.
Današnja nam poslanica u tome pomaže – u njoj sv. Apostol Pavao potanko opisuje sva svoja trpljenja i spremnost za žrtvu: ,,Od Židova sam primio pet puta četrdeset manje jedan udarac. Tri puta sam bio šiban, jedanput kamenovan tri puta sam doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubini morskoj”. Potom nastavlja nabrajanje: da su ga zarobili i razbojnici, da je bio u smrtnoj opasnosti od vlastitog naroda i od pogana. Puno je postio, a morao je podnijeti i žalost te spominje i brige kršćanske zajednice oko kojih je bio zabrinut. Kako je moguće uzeti na sebe tolike žrtve? Odgovor nam daje također sam sv. Pavao apostol: ,,Dosta ti je moja milost jer se sila usavršava u slabosti”. To znači: križ koji je stavljen na nas nije veći od onoga što možemo podnijeti. Ako se žrtvujemo za naše spasenje i za spasenje drugih, to neće nikad ostati bez uspjeha, odnosno na to još dobivamo milost.
Zato
nije teško razumijeti da je priprava za korizmu važna, no ipak, u
nju ne možemo naprosto uletjeti, početi iznenada. Nasljedovanje
Krista nije improvizacija, treba se pripremiti na svaki trenutak
nasljedovanja i svakome trenutku dati pažnju. Tako razumijemo i
poruku koju nam na današnji dan upućuje naš Spasitelj, kada govori
o sjemenu koje pada na različita tla. Jedan dio sjemena pada na
kameno tlo: ,,Koji su na kamenitu tlu, to su oni, koji doduše riječ
slušaju i s radošću primaju, ali ne uhvate korijena. Vjeruju za
neko vrijeme, ali u vrijeme napasti otpadnu”. Isto tako ugiba i
sjeme koje padne pod trnje ili na put. Kada dođu brige, užici,
bogatstvo života, ono se okreće od riječi života, odnosno ne
donosi nikakav plod.
Što
znači to da sjeme pada na dobro tlo? Da bi sjeme moglo donositi
ploda, moraju postojati uvjeti: vjernik će nepokolebljivo ustajati u
vjeri jer koristi sredstva duhovnog života. Uzima ozbiljno svetu
Misu, vlastitu i zajedničku molitvu, dobra djela, samoodricanje,
pokoru, jer zna da bez toga neće moći postići vječno blaženstvo,
da neće donijeti ploda. Post nas uči kako biti ponizan, uči nas da
stvari ovoga svijeta ispravno upotrebljavamo, po postu duša postaje
jačom. Nije tu važno prosuđivati tko se i za što odriče, nego da
to činimo za naše blaženstvo, a po tome pokazujemo i zahvalnost za
sve što smo dobili i dobivamo od svemogućega Boga. Zato je važno
poučiti djecu što znači post. Jer tko posti, tko se može vježbati
u odricanju, taj može sve cijeniti, taj promatra dobra ne u novcu i
količini, nego u kvaliteti. Poznata nam je izreka: ,,Novac ne
usrećuje!”. Koliko je to istinito – spasenje se ne može kupiti
za novac.
Nedavno
je u našim bogoslovijama održana podjela nižih redova. Tu u životu
bogoslova započinje jedan dugi proces u kojemu se korako po korak
obvezuju za našeg Gospodina Isusa Krista. Isus Krista odabire tu
našu braću u različitim stupnjevima (ostijarij, lektor, egzorcist,
akolit) i u prvom koraku prema svećeništvu
(tonzura) da mu služe. Tu je odlikovanje,
ali ujedno i odgovornost. Odlikovanje jer nisu oni sami odabrali
poziv, nego ih je pozvao Isus. Odgovornost jer prema svojem redu
moraju svojim životom davati dobar primjer i sve ljude među kojima
žive voditi svemogućemu Bogu. Molimo za njih da njihov život dade
svjedočanstvo sjemena palog na dobro tlo, da ne usahne, da ga trnje
ne uguši, nego da donese mnogostruko dobar plod.
Uistinu nije lako ići uskim putem, ali dobili smo jamstvo
od Isusa Krista da će onaj koji ustraje do kraja, postići vječno
blaženstvo. Dakle Isusov put nije nemoguć jer uvijek dobivamo
milost ustrajnosti. Amen.
p.
Péter
Papp