Svećeničko
bratstvo sv. Pija X. uspjelo je u mađarskom gradu Miškolcu u kojemu
djeluje p. Péter Papp (koji također pomaže u apostolatu u
Hrvatskoj), pronaći crkvu u kojoj će se ubuduće služiti sv. Mise.
Prenosimo izvještaj o otvaranju kapele održanom 14. svibnja, koji je sastavio jedan od tamošnjih
vjernika.
Sveta
Misa ponovno u kapeli Presvetog Srca Isusovog u Miškolcu
Gaudium
annuntiamus! Navještamo radost! Nakon više od godinu dana pregovora
Svećeničko bratstvo sv. Pija X otvara kapelu u Miškolcu. Ovom
prigodom želim zahvaliti superioru Austrijskog distrikta,
svećenicima iz Jaidhofa, tamošnjoj časnoj braći i sestrama na
njihovim molitvama te potpori kako materijalnoj, tako duhovnoj. Oni
su najzaslužniji što će se nakon 60 godina ponovno upaliti vječno
svijetlo u kapeli u Miškolcu u nekadašnjoj željezari Diósgyőr.
Isto tako želio bih se zahvaliti ravnatelju bolnice u Miškolcu što
nam je izašao u susret i dao nam na raspolaganje kapelu željezare.
Početkom
prošlog stoljeća u sklopu već postojeće željezare nalazio se
radnički dom, za ono vrijeme vrlo moderan. Da bi se udovoljilo
ondašnjim potrebama, za vrijeme vladavine Franje Josipa sagradili su
dobro opremljenu bolnicu i u sklopu bolnice kapelu Srca Isusova o
kojoj su se skrbile časne sestre, kćeri svetoga Franje Asiškog.
Župnici okolnih župa bili su pak odgovorni da se u kapeli svakog
dana prikaže sveta Misa na kojoj su, pored časnih sestara, često
pribivali liječnici, djelatnici bolnice te bolesnici.
Vjerski
život tadašnjih katolika imao je potrebu za ovakvim svetim
mjestima, a sveta majka Crkva osigurala kroz njeno svećenstvo da se
vjera širi, a vjernici hrane navještanjem Evanđelja te svetim
Tijelom Kristovim. Završetkom ll. svjetskog rata u našoj su se
zemlji nad Crkvom Kritovom nadvili oblaci tame, komunizam je od svog
samog početka imao za glavni zadatak uništenje Crkve koja je bila
prisiljena povući se u kut te biti svjedokom uništenja svojih
redova i zatvaranja samostana.
Među
nama prisutni još uvijek nam svjedoče o strašnim zlodjelima koja
su učinili komunisti u ljeto 1950. godine kada su na silu odvukli
časne sestre na odlagalište smeća te ih primorali da skinu svoje
redovničke habite i pronađu si odjeću među smećem. Kada su se
odjenule, vraćene su da služe u bolnicu, ali ovaj puta u civilu.
Kapelicu nije zadesila ništa bolja sudbina – sveta Misa se više
nije služila, oltar, klupe i cijela unutrašnjost bila je
premještana u obližnju župu gdje se i danas nalazi. Nakon toga su
prebojali zidove kako freske ne bi bile vidljive i na nekada svetom
mjestu počeli su partijski sastanci te radnička druženja i zabave.
Miškolski su vjernici osjećali potrebu da se sveta Misna Žrtva
prikazuje na njoj dostojnom mjestu i potaknuti tom potrebom počeli
su tražiti i zahvaljujući starijim vjernicima, pronašli ovu
kapelu koja je spavala svoj 50-godišnji san. Tada su počeli
pregovori koji su trajali godinu i pol dana. Vodstvo bolnice odlučilo
je da nam dade u zakup kapelu koja je u biti u državnom vlasništvu.
Nakon
potpisivanja ugovora zahvaljujući p. Marku Tilošancu uspjeli smo
dobiti oltar, a nakon toga i sve ostalo potrebno. 14. svibnja 2017.
je u 17 sati molitvom Introibo ad altare Dei započela tradicionalna sveta Misa koju je prikazao svećenik Bratstva sv. Pija
X. p. Péter Papp. Posebno nam je bilo drago što je među vjernicima
bila prisutna jedna 92-godišnja gospođa koja je bila stalni
posjetitelj kapele 40-ih godina prošlog stoljeća. Nadamo se kako će
u budućnosti ova kapela postati utvrda katoličke vjere te biti dom
svima vjernicima koji su željni da se sveta misna žrtva prikazuje
na njoj dostojan način.
