U ime Oca i Sina i Duha
Svetoga. Amen.
Draga
moja braćo,
u
veličanstvenoj Enciklici Quas Primas Njegove Svetosti Pape Pija XI.
kojom je uspostavljen blagdan Krista Kralja, Papa objašnjava zašto je naš
Gospodin Isus Krist uistinu kralj i daje dva posebna i duboka razloga. Doista
postoje mnogi dokazi iz Svetoga pisma. Upravo smo čitali evanđelje u kojemu se
Gospodin naš Isus Krist proglasio kraljem. Postoje mnogi odlomci iz psalama i u
Novome zavjetu koji izražavaju odlike našega Gospodina Isusa Krista kao kralja.
Ali Njegova Svetost Pio XI. želi produbiti naše znanje o razlozima ove kraljevske
povlastice.
Prvi
razlog je ono što Crkva naziva ,,hipostatska unija“, jedinstvo božanske osobe našega Gospodina s
Njegovom ljudskom naravi. Naš Gospodin je kralj jer je Bog. Doista, u našemu
Gospodinu ne postoje dvije osobe, ne postoji jedna božanska osoba i jedna
ljudska osoba. Postoji samo jedna osoba - božanska osoba koja je izravno
preuzela ljudsku dušu i ljudsko tijelo bez posredovanja ljudske osobe. Prema
tome, kada govorimo o Isusu Kristu, kažemo osoba Isusa Krista. A ta Isusova
osoba je božanska osoba. Svakako, Isus Krist je i Bog i čovjek otkada je
preuzeo ljudsku dušu i ljudsko tijelo. Tako su ljudska duša i ljudsko tijelo
našega Gospodina Isusa Krista postali tako blisko sjedinjeni s Bogom da se ne
mogu razdvojiti. Osoba našega Gospodina Isusa Krista je posve božanska, a
Njegovo tijelo i duša su po njegovoj osobi ,,pobožanstvenjeni“.
Prema tome, naš
Gospodin Isus Krist kakav se predstavio na putovima Palestine, pa čak i onaj
kakav se predstavio kao dijete u Betlehemu, je kralj. Ne samo da posjeduje
osobine za ovu kraljevsku povlasticu, nego Crkva uči i da je po tome jedinstvu
Boga s ljudskom naravi, dušom i tijelom koje je On preuzeo, naš Gospodin Isus
Krist u suštini, po naravi - spasitelj, svećenik i kralj. On ne može biti drugo nego Spasitelj, jer On jedini može reći da je On
Bog. On jedini može reći da je On taj svećenik, taj Veliki svećenik – Onaj koji
uistinu čini vezu između neba i zemlje – a sam On jedini može reći da je On
kralj. On nije kralj po uzoru na kraljevstva ovoga svijeta, to jest na
određenom teritoriju i ograničen na zemlju, prema ljudima. Doista, naš Gospodin
je kralj ne samo zemlje, nego i neba. Ovo je prvi duboki razlog kraljevanja
našega Gospodina Isusa Krista, a u to se moramo uvjeriti da bismo vidjeli
našega Gospodina kao kralja, našeg osobnoga kralja. Naš je Gospodin Isus Krist
naš kralj.
Ali
on je i kralj iz još jednog razloga. Papa Pio XI. objašnjava razumljivo da je
naš Gospodin Isus Krist kralj po podvigu. Kakvom podvigu?
To
je zato što je naš Gospodin Isus Krist sve pobijedio svojom Krvlju, svojim
Križem i Kalvarijom. Regnavit a ligno Deus, Bog zavlada sa drveta, tj.
sa Križa, Naš Gospodin je pokorio sve duše, kojegod one bile, po pravu -
strogome pravu. Sve duše, budući da su stvorene od Boga, čak i ako žive samo
trenutak ovdje na zemlji, su po pravu podložnici našega Gospodina Isusa Krista
jer ih je On osvojio svojom Krvlju. Želi ih spasiti. Želi ih sve otkupiti
svojom Krvlju, božanskom Krvlju, kako bi ih doveo do neba. Da, naš Gospodin, po
svojoj predragocjenoj Krvi i svome Križu, je po pravu naš kralj. To je upravo
razlog zbog kojega su u ranim stoljećima nakon Konstantinova mira, kada su
kršćani službeno mogli izložiti križ u crkvama, kapelama i drugim mjestima
štovanja, obično predstavljali našega Gospodina Isusa Krista kao okrunjenoga
kralja, okrunjenoga krunom kraljeva. Krist je zasigurno naš kralj i On je kralj
po svome križu.
Onda
moramo uzeti u obzir načela ove naravi Gospodina našega Isusa Krista, kralja
ovoga podviga koji je Isus izvršio nad našim srcima i našim dušama svojom smrću
na križu. Je li naš Gospodin Isus Krist svakodnevno u praksi, u svim našim
djelima, u svim našim mislima, uistinu naš kralj? Papa Pio XI. nastavlja u
svojoj enciklici opisivati način na koji naš Gospodin mora biti naš kralj.
On
mora biti kralj naših umova i naših misli jer nam On daje istinu. Isus Krist je
Istina, jer je On Bog.
Je
li onda naš Gospodin Isus Krist doista kralj naših misli? Je li On onaj koji
istinski usmjerava sve naše misli, naša razmišljanja, naš intelektualni život,
u životu naše vjere? Je li naš Gospodin Isus Krist doista onaj tko je svjetlo
naših umova? Je li On kralj naše volje?
On
je Zakon. Ploče zakona koje su se nalazile u kovčegu saveza u Starome zavjetu,
one su predstavljale upravo našega Gospodina Isusa Krista, koji se danas nalazi
u našim svetohraništima. Ali danas imamo Zakon, koji ga neizmjerno nadvisuje, u
našim svetohraništima, u našim ,,kovčezima saveza“. Nije to više hladno kamenje
Staroga zavjeta, nego sam Gospodin Isus Krist koji je Zakon. Riječ Božja je Zakon po kojoj je sve stvoreno, u kojoj su sve
stvari stvorene. On je Zakon ne samo duša,
umova, volja, nego je On zakon cijele prirode. Svi zakoni koje otkrivamo u prirodi dolaze od našega
Gospodina Isusa Krista - dolaze iz Riječi Božje. Dovoljno je promisliti da sva bića slijede neusporedivom vjernošću
Božje zakone, da slijede fizikalne zakone, kemijske zakone i sve zakone
vegetativne prirode i životinjske prirode. Te
zakone oni besprijekorno slijede.
I
mi također moramo slijediti na predani način, na slobodan način, Božje zakone upisane
u naša srca. Upravo zbog naše slobode moramo se pridružiti ovome zakonu
koji je put do naše sreće, put do vječnoga života.
Čovjek
se okrenuo od ovoga zakona.
Gospodin
Isus Krist zato mora biti - mora ponovno postati – kraljem naše volje i moramo uskladiti
našu volju s njegovim Zakonom, njegovim zakonom ljubavi, njegovim zakonom
milosrđa, zapovijedima koje nam je dao i za koje nam je On sam rekao da obuhvaćaju
sve druge zapovijedi: ljubiti Boga i svoga bližnjega. Nisu li te dvije zapravo
jedna te ista zapovijed? On je taj koji nam
govori. Jesu li doista naše volje podređene
zakonu Gospodina našega Isusa Krista? Je li
Isus Krist uistinu kralj naše volje?
Konačno,
Isus mora biti, kao što nam papa Pio XI. govori, kralj naših srdaca. Jesu li naša srca
doista povezana s našim Gospodinom Isusom Kristom? Jesmo li svjesni činjenice da je naš Gospodin Isus Krist naše
SVE – Omnia in omnibus? Isus
Krist je sve i u stvarima. On je taj koji
je ipso omnia constant kao što kaže sv. Pavao. U Njemu sve stoji, u Njemu živimo, u Njemu jesmo i djelujemo. To je ono što sv. Pavao objašnjava u svom govoru na areopagu:
,,In ipso vivimus, in ipso movemur, in ipso sumus“ – On drži sve u svojoj
ruci.
Moramo
se onda pitati što su mislili Blažena Djevica Marija i sveti Josip. Vjerujem da tu
nalazimo izvrstan primjer. Ako uistinu želimo
da Isus Krist bude naš kralj, moramo pokušati zamisliti kakav je bio Nazaret. Isus, Marija i Josip. Što
je Marija mislila o Isusu? Što je Josip
mislio o Isusu? Nevjerojatno! To je velika tajna, nedokučiva tajna dobrote, ljubavi Božje.
Pomisliti da je On dopustio da dva stvorenja, koje je on izabrao, da žive s
Njim! Za sv. Josipa tijekom trideset
godina, za Blaženu Djevicu tijekom trideset i tri godine, u prisnosti Isusa, u prisnosti
onoga koji je Bog. On je taj bez koga ni
Marija ni Josip nisu mogli govoriti, misliti niti živjeti. Marija nosi Isusa u naručju, nosi Boga u naručju! Kao što Evanđelje često kaže da nije Ona ta koja je nosila
Isusa, nego da je Isus nosio nju. Jer Isus
je bio mnogo veći od nje, jer On je Bog. Samo
pomislite što je bilo na duši, volji i u srcu Blažene Djevice Marije koja je
živjela s Isusom, gledajući ga sa njegovim mladim drugovima, gledajući ga kako
radi sa svetim Josipom.
Također
imamo radost živjeti s našim Gospodinom.
Čak
i ispod nježnog omota njezina tijela, Blažena Djevica Marija se klanjala živome
Bogu jer je znala - znala je da je živi Bog bio u Njezinoj utrobi. To je znala po anđelovu
navještenju. I sveti Josip to je dobro znao.
Mi
također znamo da imamo živoga Isusa u našim svetohraništima pod nježnim
euharistijskim prilikama. Isus je tamo! Ne samo da
ga imamo u našim svetohraništima, nego i na način na koji bih rekao da je
gotovo intimniji od onoga Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, kada nam se
Gospodin daje kao naša duhovna hrana.
Zamislite
da uistinu u našim tijelima, u našim srcima nosimo Isusa - nosimo Boga koji nas
podržava, jer bez njega nećemo moći živjeti niti postojati, izreći nijednu
riječ niti misliti ijednu misao. I mi toga Boga nosimo u svetoj Euharistiji!
Zamolimo
našega Gospodina Isusa Krista kada ga primamo u sebe da On bude naš Kralj - da
nam može dati misli Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, da nam može dati srca
Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, ta bića koja je od svoje vječnosti izabrao
da budu njegovi čuvari, da budu oni s kojima će živjeti.
Molite
ih - molite Mariju i Josipa - da nam pomognu živjeti pod slatkim kraljevanjem
našega Gospodina Isusa Krista. Nadamo
se da ćemo jednog dana biti u tom Kraljevstvu i da ćemo
ga vidjeti u njegovoj raskoši i u njegovoj slavi, kao što govorimo tako često
kad izgovaramo Anđeo
Gospodnji: ut per passionem ejus et crucem ad resurrectionis gloriam perducamur
– da po muci Njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo.
Doista,
i mi moramo na zemlji proći Isusovu muku i križ da bi se jednoga dana mogli
pridružiti slavi Njegova uskrsnuća, toj slavi koja obasjava raj, koja jest raj,
jer je Bog raj. Naš Gospodin Isus Krist je Nebo. U Njemu ćemo živjeti u Božjoj
milosti po Božjoj milosti. Ako ga imamo kao
našega kralja ovdje na zemlji, onda ćemo ga imati kao našega Kralja za svu
vječnost.
Molimo
danas Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa, ne samo za nas nego i za naše
obitelji, za sve one koji nas okružuju da bi mogli doći na svjetlo našega
Gospodina Isusa Krista da prepoznaju zlo, a također i za one koji Mu se ne
pokoravaju ili se od njega povlače. Imajte sažaljenja nad svim
tim dušama koje ne poznaju Kralja ljubavi i slave, u koga imamo sreću
vjerovati, u kojemu imamo sreću da ga ljubimo. Molimo Gospodina našega Isusa Krista
i Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa da obrate sve ove duše Gospodinu našemu
Isusu Kristu, Kralju.