Christus Rex

IZBORNIK

Propovijed nadbiskupa Lefebvrea za blagdan Krista Kralja (28. 10. 1979.)


U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Draga moja braćo,

u veličanstvenoj Enciklici Quas Primas Njegove Svetosti Pape Pija XI. kojom je uspostavljen blagdan Krista Kralja, Papa objašnjava zašto je naš Gospodin Isus Krist uistinu kralj i daje dva posebna i duboka razloga. Doista postoje mnogi dokazi iz Svetoga pisma. Upravo smo čitali evanđelje u kojemu se Gospodin naš Isus Krist proglasio kraljem. Postoje mnogi odlomci iz psalama i u Novome zavjetu koji izražavaju odlike našega Gospodina Isusa Krista kao kralja. Ali Njegova Svetost Pio XI. želi produbiti naše znanje o razlozima ove kraljevske povlastice.

Prvi razlog je ono što Crkva naziva ,,hipostatska unija, jedinstvo božanske osobe našega Gospodina s Njegovom ljudskom naravi. Naš Gospodin je kralj jer je Bog. Doista, u našemu Gospodinu ne postoje dvije osobe, ne postoji jedna božanska osoba i jedna ljudska osoba. Postoji samo jedna osoba - božanska osoba koja je izravno preuzela ljudsku dušu i ljudsko tijelo bez posredovanja ljudske osobe. Prema tome, kada govorimo o Isusu Kristu, kažemo osoba Isusa Krista. A ta Isusova osoba je božanska osoba. Svakako, Isus Krist je i Bog i čovjek otkada je preuzeo ljudsku dušu i ljudsko tijelo. Tako su ljudska duša i ljudsko tijelo našega Gospodina Isusa Krista postali tako blisko sjedinjeni s Bogom da se ne mogu razdvojiti. Osoba našega Gospodina Isusa Krista je posve božanska, a Njegovo tijelo i duša su po njegovoj osobi ,,pobožanstvenjeni.

Prema tome, naš Gospodin Isus Krist kakav se predstavio na putovima Palestine, pa čak i onaj kakav se predstavio kao dijete u Betlehemu, je kralj. Ne samo da posjeduje osobine za ovu kraljevsku povlasticu, nego Crkva uči i da je po tome jedinstvu Boga s ljudskom naravi, dušom i tijelom koje je On preuzeo, naš Gospodin Isus Krist u suštini, po naravi - spasitelj, svećenik i kralj. On ne može biti drugo nego Spasitelj, jer On jedini može reći da je On Bog. On jedini može reći da je On taj svećenik, taj Veliki svećenik – Onaj koji uistinu čini vezu između neba i zemlje – a sam On jedini može reći da je On kralj. On nije kralj po uzoru na kraljevstva ovoga svijeta, to jest na određenom teritoriju i ograničen na zemlju, prema ljudima. Doista, naš Gospodin je kralj ne samo zemlje, nego i neba. Ovo je prvi duboki razlog kraljevanja našega Gospodina Isusa Krista, a u to se moramo uvjeriti da bismo vidjeli našega Gospodina kao kralja, našeg osobnoga kralja. Naš je Gospodin Isus Krist naš kralj.

Ali on je i kralj iz još jednog razloga. Papa Pio XI. objašnjava razumljivo da je naš Gospodin Isus Krist kralj po podvigu. Kakvom podvigu?

To je zato što je naš Gospodin Isus Krist sve pobijedio svojom Krvlju, svojim Križem i Kalvarijom. Regnavit a ligno Deus, Bog zavlada sa drveta, tj. sa Križa, Naš Gospodin je pokorio sve duše, kojegod one bile, po pravu - strogome pravu. Sve duše, budući da su stvorene od Boga, čak i ako žive samo trenutak ovdje na zemlji, su po pravu podložnici našega Gospodina Isusa Krista jer ih je On osvojio svojom Krvlju. Želi ih spasiti. Želi ih sve otkupiti svojom Krvlju, božanskom Krvlju, kako bi ih doveo do neba. Da, naš Gospodin, po svojoj predragocjenoj Krvi i svome Križu, je po pravu naš kralj. To je upravo razlog zbog kojega su u ranim stoljećima nakon Konstantinova mira, kada su kršćani službeno mogli izložiti križ u crkvama, kapelama i drugim mjestima štovanja, obično predstavljali našega Gospodina Isusa Krista kao okrunjenoga kralja, okrunjenoga krunom kraljeva. Krist je zasigurno naš kralj i On je kralj po svome križu. 

Onda moramo uzeti u obzir načela ove naravi Gospodina našega Isusa Krista, kralja ovoga podviga koji je Isus izvršio nad našim srcima i našim dušama svojom smrću na križu. Je li naš Gospodin Isus Krist svakodnevno u praksi, u svim našim djelima, u svim našim mislima, uistinu naš kralj? Papa Pio XI. nastavlja u svojoj enciklici opisivati način na koji naš Gospodin mora biti naš kralj.

On mora biti kralj naših umova i naših misli jer nam On daje istinu. Isus Krist je Istina, jer je On Bog.

Je li onda naš Gospodin Isus Krist doista kralj naših misli? Je li On onaj koji istinski usmjerava sve naše misli, naša razmišljanja, naš intelektualni život, u životu naše vjere? Je li naš Gospodin Isus Krist doista onaj tko je svjetlo naših umova? Je li On kralj naše volje?

On je Zakon. Ploče zakona koje su se nalazile u kovčegu saveza u Starome zavjetu, one su predstavljale upravo našega Gospodina Isusa Krista, koji se danas nalazi u našim svetohraništima. Ali danas imamo Zakon, koji ga neizmjerno nadvisuje, u našim svetohraništima, u našim ,,kovčezima saveza“. Nije to više hladno kamenje Staroga zavjeta, nego sam Gospodin Isus Krist koji je Zakon. Riječ Božja je Zakon po kojoj je sve stvoreno, u kojoj su sve stvari stvorene. On je Zakon ne samo duša, umova, volja, nego je On zakon cijele prirode. Svi zakoni koje otkrivamo u prirodi dolaze od našega Gospodina Isusa Krista - dolaze iz Riječi Božje. Dovoljno je promisliti da sva bića slijede neusporedivom vjernošću Božje zakone, da slijede fizikalne zakone, kemijske zakone i sve zakone vegetativne prirode i životinjske prirode. Te zakone oni besprijekorno slijede.

I mi također moramo slijediti na predani način, na slobodan način, Božje zakone upisane u naša srca. Upravo zbog naše slobode moramo se pridružiti ovome zakonu koji je put do naše sreće, put do vječnoga života.

Čovjek se okrenuo od ovoga zakona.

Gospodin Isus Krist zato mora biti - mora ponovno postati – kraljem naše volje i moramo uskladiti našu volju s njegovim Zakonom, njegovim zakonom ljubavi, njegovim zakonom milosrđa, zapovijedima koje nam je dao i za koje nam je On sam rekao da obuhvaćaju sve druge zapovijedi: ljubiti Boga i svoga bližnjega. Nisu li te dvije zapravo jedna te ista zapovijed? On je taj koji nam govori. Jesu li doista naše volje podređene zakonu Gospodina našega Isusa Krista? Je li Isus Krist uistinu kralj naše volje?

Konačno, Isus mora biti, kao što nam papa Pio XI. govori, kralj naših srdaca. Jesu li naša srca doista povezana s našim Gospodinom Isusom Kristom? Jesmo li svjesni činjenice da je naš Gospodin Isus Krist naše SVE – Omnia in omnibus? Isus Krist je sve i u stvarima. On je taj koji je ipso omnia constant kao što kaže sv. Pavao. U Njemu sve stoji, u Njemu živimo, u Njemu jesmo i djelujemo. To je ono što sv. Pavao objašnjava u svom govoru na areopagu: ,,In ipso vivimus, in ipso movemur, in ipso sumus“ – On drži sve u svojoj ruci.

Moramo se onda pitati što su mislili Blažena Djevica Marija i sveti Josip. Vjerujem da tu nalazimo izvrstan primjer. Ako uistinu želimo da Isus Krist bude naš kralj, moramo pokušati zamisliti kakav je bio Nazaret. Isus, Marija i Josip. Što je Marija mislila o Isusu? Što je Josip mislio o Isusu? Nevjerojatno! To je velika tajna, nedokučiva tajna dobrote, ljubavi Božje. Pomisliti da je On dopustio da dva stvorenja, koje je on izabrao, da žive s Njim! Za sv. Josipa tijekom trideset godina, za Blaženu Djevicu tijekom trideset i tri godine, u prisnosti Isusa, u prisnosti onoga koji je Bog. On je taj bez koga ni Marija ni Josip nisu mogli govoriti, misliti niti živjeti. Marija nosi Isusa u naručju, nosi Boga u naručju! Kao što Evanđelje često kaže da nije Ona ta koja je nosila Isusa, nego da je Isus nosio nju. Jer Isus je bio mnogo veći od nje, jer On je Bog. Samo pomislite što je bilo na duši, volji i u srcu Blažene Djevice Marije koja je živjela s Isusom, gledajući ga sa njegovim mladim drugovima, gledajući ga kako radi sa svetim Josipom.

Također imamo radost živjeti s našim Gospodinom.

Čak i ispod nježnog omota njezina tijela, Blažena Djevica Marija se klanjala živome Bogu jer je znala - znala je da je živi Bog bio u Njezinoj utrobi. To je znala po anđelovu navještenju. I sveti Josip to je dobro znao.

Mi također znamo da imamo živoga Isusa u našim svetohraništima pod nježnim euharistijskim prilikama. Isus je tamo! Ne samo da ga imamo u našim svetohraništima, nego i na način na koji bih rekao da je gotovo intimniji od onoga Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, kada nam se Gospodin daje kao naša duhovna hrana.

Zamislite da uistinu u našim tijelima, u našim srcima nosimo Isusa - nosimo Boga koji nas podržava, jer bez njega nećemo moći živjeti niti postojati, izreći nijednu riječ niti misliti ijednu misao. I mi toga Boga nosimo u svetoj Euharistiji!

Zamolimo našega Gospodina Isusa Krista kada ga primamo u sebe da On bude naš Kralj - da nam može dati misli Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, da nam može dati srca Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, ta bića koja je od svoje vječnosti izabrao da budu njegovi čuvari, da budu oni s kojima će živjeti.

Molite ih - molite Mariju i Josipa - da nam pomognu živjeti pod slatkim kraljevanjem našega Gospodina Isusa Krista. Nadamo se da ćemo jednog dana biti u tom Kraljevstvu i da ćemo ga vidjeti u njegovoj raskoši i u njegovoj slavi, kao što govorimo tako često kad izgovaramo Anđeo Gospodnji: ut per passionem ejus et crucem ad resurrectionis gloriam perducamur – da po muci Njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo.

Doista, i mi moramo na zemlji proći Isusovu muku i križ da bi se jednoga dana mogli pridružiti slavi Njegova uskrsnuća, toj slavi koja obasjava raj, koja jest raj, jer je Bog raj. Naš Gospodin Isus Krist je Nebo. U Njemu ćemo živjeti u Božjoj milosti po Božjoj milosti. Ako ga imamo kao našega kralja ovdje na zemlji, onda ćemo ga imati kao našega Kralja za svu vječnost.


Molimo danas Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa, ne samo za nas nego i za naše obitelji, za sve one koji nas okružuju da bi mogli doći na svjetlo našega Gospodina Isusa Krista da prepoznaju zlo, a također i za one koji Mu se ne pokoravaju ili se od njega povlače. Imajte sažaljenja nad svim tim dušama koje ne poznaju Kralja ljubavi i slave, u koga imamo sreću vjerovati, u kojemu imamo sreću da ga ljubimo. Molimo Gospodina našega Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju i sv. Josipa da obrate sve ove duše Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju.