Posljednja nedjelja nakon Duhova, kao što je
razumljivo, progovara nam o posljednjim događajima na kraju svijeta,
o drugom Isusovu dolasku. Čuli smo današnje evanđelje u kojemu
Gospodin zapravo proriče dva događaja – propast Jeruzalema i kraj
svijeta, njegov drugi dolazak. Ta su dva proročanstva u tekstu
isprepletena i zato nije lako razlikovati što se odnosi na jedan, a
što na drugi događaj. Oni su također u međusobnom odnosu jer
propast Jeruzalema nije samo jedinstveni događaj koji bi stajao sam
za sebe, nego je on istovremeno slika posljednjih događaja na kraju
svijeta. A što će se točno dogoditi na kraju svijeta i kako će
teći ti događaji? O tome nam govori Isus kada se obraća učenicima
prije svoje muke, vrlo iscrpne navještaje nalazimo potom u Knjizi
otkrivenja sv. Ivana apostola,
neke stvari nam na pojedinim mjestima naznačuje i sv. Pavao (npr. u
Drugoj Solunjanima), a važan proročki navještaj nalazimo i u
Starome zavjetu, u Knjizi proroka Danijela.
Nema ništa što bi toliko intrigiralo ljudsku maštu kao posljednji
događaji prije drugog Isusova dolaska i zato nije čudno da su
mnoge sekte (poput npr., adventista i Jehovinih svjedoka) na temelju
ovih izvještaja proricale točan datum kada će se dogoditi smak
svijeta, da ove izvještaje tumače na najrazličitije, krive načine,
pa i da se među katolicima šire kriva shvaćanja o pojedinim
događajima. Pokušat ćemo zato na temelju katoličkog nauka –
predaje, crkvenih otaca, naučitelja, mistika, velikih teologa,
pogledati značenje pojedinih događaja koji su nam navješteni u sv.
Pismu.
,,Kada
vidite na svetom mjestu grozotu pustoši“. Prorok Danijel koji je
živio u 6. st. pr. Kr.,
u babilonskom sužanjstvu, prorekao je strašne događaje koji će
uslijediti nakon tri stoljeća. Tada se podigao sirijski kralj Antioh
Epifan koji je okrutno progonio Židove – zauzeo je Jeruzalem,
provalio u hram i u njega postavio Zeusov kip i prisiljavao Židove
da se odreknu vjere u pravoga Boga te da se klanjaju idolima. No to
proročanstvo ne staje na tom događaju, nego se odnosi i na strašne
događaje na kraju povijesti. Sv. Pavao nam u Drugoj poslanici
Solunjanima (2, 3-4) govori da ,,treba da najprije dođe otpad, i
objavi se čovjek grijeha, sin propasti, koji se protivi ili podiže
iznad svega što se zove Bog ili što se štuje, tako da će on
sjesti u hramu Božjem pokazujući sebe kao da je Bog“. Prije
drugoga Isusova dolaska treba na svijet doći antikrist – čovjek
grijeha, sin propasti, kako nam govori sv. Pavao, koji će se praviti
Bogom. O njegovu djelovanju govori nam sv. Ivan u Otkrivenju, a
crkveni oci, mistici izložili su nam po Božjem prosvjetljenju još
detaljnije njegov lik i pokušat ćemo pogledati što će se to točno
dogoditi i kako će nastupiti antikrist. On će biti ponajprije jedna
konkretna osoba – ne neka određena skupina ili društvo, nego
čovjek. Pomislili bismo možda da će antikrist biti sam sotona koji
će se utjeloviti, no – kako nam tumači sv. Ivan Damaščanski i
sv. Hildegarda – on neće biti istovremeno đavao i čovjek, nego
pravi čovjek koji će se roditi od žene i koji će u svemu
oponašati Krista. Odatle i značenje riječi antikrist – on će
biti Kristova imitacija, ali na negativan način, najveći Kristov
protivnik tako da će zavoditi ljude na potpuni otpad od Boga i on će
biti najgori čovjek koji je ikada živio.
Antikrist
će nastojati imitirati Krista doista u svemu, u cijelome svome životu
i djelovanju. On će se predstaviti kao najveća dobrota, da bi tako
došao do moći i zaveo ljude da mu se klanjaju. Imitirat će Krista
od samoga početka, od svoga rođenja. Predstavit će se kao da je na
čudesan način došao na svijet, a bit će rođen u okolici Babilona
od majke Židovke koja će biti bludnica i neće se znati tko mu je
otac. Već u vrijeme njegova rođenja pojavit će se čudesni
znakovi, kao što je to bilo za Kristova rođenja s pojavom svjetla
u Betlehemu i čudesne
zvijezde na nebu koja je
vodila mudrace. Već
s 10 godina će imati takvu moć i znanje da će nadvisivati sve
ljude svoga vremena. Živjet će skrivenim životom do svoje
tridesete godine kao što je to Isus živio i tada će početi javno
djelovati. Kao što je Isus bio ispunjen Božjom snagom, silom Duha
Svetoga, tako će antikrist biti opremljen svom sotoninom moći, kako
nam to tumači sv. Ivan Zlatousti. Imat će razum, mudrost i
neopisivu govorničku moć, bit će izvanredan u svim znanostima,
jezicima, umjetnostima, imat će dopadljiv izgled te će sam njegov
nastup privlačiti ljude da mu iskazuju ljubav i poštovanje.
Predstavit će se kao novi Mesija te će ga zato Židovi
prihvatiti jer će najprije
naučavati da treba ispunjavati židovski zakon, posebno obrezanje i
svetkovanje subote, ali
na kraju će proglasiti potpunu slobodu od svih božanskih i crkvenih
zapovijedi. Put koji u stvarnosti vodi prema paklu predstavit će kao
put prema nebu. Kao što je Isus imao svoga preteču, sv. Ivana
Krstitelja, tako će i antikrist imati svojega koji se u Otkrivenju
opisuje kao lažni prorok. Crkveni
oci nam tumače da će lažni prorok biti jedan biskup koji će biti
najveći otpadnik od vjere ikada te će upućivati ljude da se
antikristu klanjaju.
Antikrist
će se nametnuti kao svjetski vladar. On će najprije zavladati i
podići svoju prijestolnicu u Jeruzalemu. Kada vide njegovu moć,
doći će kraljevi iz drugih zemalja te mu se podložiti i tako će
on moći vladati cijelim svijetom. Tada će antikrist nametnuti svoju
strahovladu. Započet će strašni progoni kršćana, kakvih nikada
nije bilo, koji nadmašuju sve progone rimskih careva zajedno.
Antikrist će se proglasiti bogom i prisiliti sve ljude da mu
iskazuju božansku čast, a svatko tko to odbije, bit će strašno
mučen i ubijen. Opustošit će crkve i pretvorit ih u svoje hramove,
svugdje će biti izložena njegova slika kojoj će se trebati
klanjati i priznavati ga kao božanstvo. To je grozota pustoši o
kojoj nam govori prorok Danijel i koju spominje Isus u evanđelju.
Kao što je Krist u svijet poslao apostole, tako će i antikrist
poslati u svijet svoje apostole. To su lažni kristi i lažni proroci
o kojima nam govori Isus u današnjem evanđelju. Oni će
propovijedati njegov bezbožni nauk – da je antikrist božanstvo
kojemu se treba klanjati, da su ljudi slobodni od svih moralnih
zakona, da svatko može živjeti prema svojoj požudi, a kao potvrdu
svoga nauka činiti će čudesa, kao što nam govori današnje
evanđelje. To neće biti prava čudesa jer đavao njih ne može
činiti, nego će to biti prividna čudesa. Ozdravljivat će bolesne,
čak uskrisivati mrtve i moć zavođenja će biti tolika da će mnogi
kršćani biti zavedeni i teško da će se itko naći tko neće biti
u napasti da posumnja u Krista. U Jeruzalemu će biti antikristova
prijestolnica, a on će također osvojiti i Rim te će ondje podići
svoju drugu prijestolnicu, kao što nam to govori Majka Božja u La
Salleteu te će ubiti papu, kao što nam to naviješta Majka Božja u
Fatimi. Njegova vlast trajat će tri i pol godine (Dan 7,25) po
Božjem dopuštenju. Ako bi ovaj najstrašniji progon trajao duže,
nijedan kršćanin ne bi preživio i nitko se ne bi spasio ako se ne
bi skratili ti dani, kao što nam govori Gospodin u današnjem
evanđelju.
No
Bog neće ostaviti kršćane bez utjehe. Poslat će im dva proroka,
Iliju i Henoka (Otk 11). Oni su jedina dva proroka Staroga
zavjeta koji su uzneseni
na nebo. Zapravo nisu
uzneseni u samo nebo, nego u raj zemaljski gdje su ostavljeni da
čekaju svoje drugo poslanje koje im je Bog odredio na koncu vremena.
Oni će s velikom moći propovijedati evanđelje i boriti se protiv
antikrista, utvrđivati kršćane u vjeri i antikrist i njegovi sluge
im neće moći nauditi. Imat će moć da na svakoga tko im se
približi i bude im htio nauditi zazovu oganj s neba koji će ih
spaliti, kao što je to činio Ilija za svoga djelovanja u SZ-u. Po
Božjoj odredbi oni će dovršiti svoje poslanje tako što će doći
u Jeruzalem gdje će ih antikrist ubiti svojom vlastitom rukom i
ostaviti njihova tjelesa neukopana (Otk 11, 7-8) – zabranit će pod
prijetnjom smrtne kazne da ih se ne smije ukopati, dolazit će
antikristovi poklonici sa svih strana svijeta, rugati se njihovim
tjelesima, pljuvati na njih i huliti. Gotovo svi će pomisliti da je
to konačna antikristova pobjeda. No onda će se dogoditi jedno
veliko iznenađenje. Bog će ih nakon 3 i pol dana uskrisiti i podići
u nebo. Činit će se da se dogodio veliki obrat što će antikrista
razbjesniti te će upriličiti veliku manifestaciju – na Maslinskoj
gori odakle je Krist uzašao na nebo će okupiti sve svoje poklonike
da bi pokazao kako on može učiniti isto i htjet će zbaciti s neba
Henoka i Iliju i tada će se dogoditi njegov konačni poraz. Isus će
ga ubiti dahom svojih usta (2 Sol 2,8) – poslat će arkanđela
Mihaela koji će udariti poput munje, ubiti te će pasti na zemlju i
progutat će ga zemlja.
To
će biti Božja konačna pobjeda nad antikristom i tada će nastupiti
razdoblje velike Kristove vladavine o
čemu čitamo u 20.
poglavlju Knjige otkrivenja
i što nam naviješta
Majka Božja u Fatimi. Tada će Kristov namjesnik, Sveti Otac,
posvetiti Rusiju Njezinu Bezgrješnom Srcu i
dogodit
će se obraćenje svih naroda, katolička vjera će se posvuda
proširiti, bit će satrta krivovjerja i zavladat će mir Kristova
Kraljevstva, vlast Presvetih Srdaca
Isusova i Marijina. Neće se dakle dogoditi Kristov drugi dolazak
odmah nakon pada antikrista, nego će proteći još jedno vrijeme
njegove vladavine i tada će nastupiti kraj – dogodit će se
velika, konačna bitka između Krista, njegova anđela protiv sotone
i zloduha kada će oni biti konačno pobijeđeni, nastupit će
konačni sud, opće uskrsnuće i nastat će novo nebo i nova zemlja.
To
je dakle nauk sv. Pisma i Predaje o događajima pri svršetku svijeta
– o pojavi i djelovanju antikrista i njegovu svršetku, o Kristovoj
vladavini i njegovu drugom dolasku. Stvarnosti su to koje su uvijek
aktualne i trebaju pobuđivati naše najdublje zanimanje te im
trebamo pridati veliku važnost. Premda nam se čini da sve to nije
blizu, da se neće dogoditi sad odmah jer su prošle tolike godine,
stoljeća, a opet se sve to još nije dogodilo. No s druge strane,
opet možemo spoznati po određenim znakovima da se to približava.
Jedan od tih bitnih znakova bit će opće udaljivanje i otpad od
Boga. Živimo u vremenu kada se to nikada nije više i jasnije
ostvarivalo. Današnji svijet u sve većoj mjeri otpada od vjere.
Nikada se nije toliko ljudi izjašnjavalo kao agnostici, ateisti, i
čini se da svijet sve više tone prema ponoru bezboštva, a to je
sigurno prikladan teren za dolazak antikrista.
Kao
što je Krist imao svoje pralikove u Starome zavjetu koji su ga
predoznačivali kao spasitelja, žrtvu pomirnicu za naše grijehe,
navjestitelja božanskoga zakona – sjetimo se samo likova
Melkisedeka koji je pralik Krista kao velikoga svećenika, Izakove
žrtve koja označuje Kristovu žrtvu na križu, Mojsija kao
spasitelja izraelskoga naroda koji upućuje na Krista kao spasitelja
ljudskoga roda – tako i antikrist ima svoje pralikove u povijesti
Staroga zavjeta i ljudskoga roda. To je ponajprije Antioh Epifan koji
je okrutno progonio Božji narod Staroga zavjeta, obeščastio hram i
prisiljavao Židove na idolopoklonstvo, kao što to čitamo u
knjigama o Makabejcima. Tu su zatim rimski carevi koji su okrutno
progonili kršćane, prisiljavali ih da se trebaju klanjati poganskim
bogovima, a ako su to odbili, čekala ih je smrtna kazna. Sliku i
navještaj antikrista možemo pronaći i u novijoj povijesti, u
moćnim vladarima koji su si željeli podčiniti Crkvu i njome
upravljati da bi izobličili njezinu bit i poslanje i prilagodili je
svojoj ideologiji. Napoleon je uspio zavladati većim dijelom Europe,
kršio je prava Crkve te je lišio slobode Svetoga Oca. Još više i
eminentnije možemo tu ubrojiti komunističke diktatore koji su
željeli uništiti Crkvu – poput Lenjina i Staljina – kada su
nebrojene crkve porušene, kada su brojni svećenici i vjernici bili
progonjeni, zatvarani, mučeni. Za vrijeme Envera Hodže je u
Albaniji religija bila zabranjena i učitelji bi znali u školi djeci
postaviti pitanje tko zna učiniti znak križa da bi tako otkrili
roditelje koji uče djecu vjeri te ih potom uhvatili. Tu možemo s
pravom ubrojiti i Josipa Broza Tita pod čijom je komunističkom
strahovladom također provođen teror nad katolicima. Knjiga Hrvatski
martirologij koju je napisao don Anto Baković sadrži životopise i
svjedočanstva o svim stradalim svećenicima i posvećenim osobama
tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća i nabraja više od šesto
mučenika. A gdje su još nebrojeni civili, laici, njih desetine,
stotine tisuća koji su stradali na križnom putu, u marševima smrti
1945., po logorima i mučilištima samo zato što su voljeli svoj
narod, domovinu i Krista. Kao što su partizani sa crvenom petokrakom
na glavi mahnito ubijali katolike nakon Drugoga svjetskoga rata, tako
će i antikristovi vojnici mučiti i ubijati kada nastupi njegova
vladavina.
Pralikove
ima i lažni prorok koji će prethoditi dolasku antikrista, a to su
tvorci svih lažnih religija i ideologija koje su progonile kršćane,
vodile duše u propast. Muhamed je izmislio religiju koja odbacuje
kršćanske
svetinje
– Presveto Trojstvo,
Kristovu
Crkvu,
koja
odobrava razvrat – poligamiju, koja
je na najokrutnije načine progonila kršćane – nabijala ih na
kolac, odsijecala im glave, a to čini i danas. Preteča lažnoga
proroka je Luther koji je hulio protiv Presvete Euharistije, protiv
Blažene
Djevice Marije i svetaca, Kristova namjesnika, koji je odveo u
propast nebrojene duše. Zašto
ovdje ne spomenuti i moderniste
koji naučavaju izopačeni nauk gdje se sve religije stavlja na istu
razinu, gdje se čovjeka stavlja u središte, a progoni one koji su
vjerni Kristu u njegovu neiskvarenom nauku.
Tu su zatim filozofi koji
su preteče suvremenoga bezboštva: F. Nietzsche koji je sam napisao
djelo Antikrist u kome naviješta 'nadčovjeka' koji će prezreti,
pogaziti kršćanske vrijednosti. Feuerbach koji naučava da je
religija samo projekcija ljudskoga uma, Marx i Engels koji
proglašavaju religiju opijumom za narod i stvaraju komunističku
ideologiju kao zakletoga neprijatelja kršćanstva, koja je pokrenula
strašne progone protiv kršćana.
To
su sve samo pralikovi, slike lažnoga proroka i antikrista koji su im
u nekoj mjeri slični, ali ipak samo slika i sjena. Stvarnost
antikrista bit će neopisivo strašnija i okrutnija, gora od svih
ovih lažnih ideja i strahota zajedno. I ako se pitamo kako ćemo
prepoznati njihov dolazak, to je odgovor – to će biti nevolja
kakve nikada nije bilo na zemlji, kakvu si mi ne možemo predočiti.
,,Evo,
kazao sam vam unaprijed“ –
govori nam Gospodin – da
znate što će se dogoditi, da budete spremni i da vas ne iznenadi
kada nastupe ti strašni događaji. Molimo
zato Gospodina da nas očuva i ojača u vjeri, da možemo uvijek biti
pripravni izaći ususret
događajima posljednjih vremena. Čuvajmo tu vjeru da nas ne
pokolebaju zavodljivosti i lažni znakovi Kristova protivnika, nego
da uvijek budemo sigurni i čvrsti, da znamo kome smo i zašto
povjerovali: našemu Gospodinu Isusu Kristu koji je put, istina i
život, kojemu trebamo uvijek biti vjerni jer samo je u njemu
spasenje i život, njemu je dana vlast nad živima i mrtvima. Neka
nas on tome životu vodi snagom svoje milosti da bismo ga spremno
dočekali i da bi nas on uveo u svoje vječno blaženstvo, da bismo
postali dionicima njegove slave. Amen.
p.
Marko Tilošanec
(Propovijed
održana na Posljednju nedjelju nakon Duhova, 26. studenoga 2017.)