Prenosimo
intervju novoizabranoga generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva
sv. Pija X., p. Davidea Pagliaranija, objavljenoga na obavještajnome
portalu Bratstva.
Velečasni
Generalni poglavaru, kako se osjećate nakon Vašega izbora?
Recimo
da sam, naravno, prije izbora čuo neke glasine. Ipak, pitao sam se
koliko je to šala i je li to uopće ozbiljno. Tako da sam čekao do
danas. Trebam priznati da ni sada nisam siguran koliko sam svjestan
što se danas dogodilo.
Bio
je to dugi dan, no tjedan prije, tijekom duhovnih vježbi, prepustio
sam sve u ruke Blažene Djevice Marije i božanske providnosti.
Doista smatram da je Ona uvijek bila prisutna u povijesti Bratstva.
Ona također vodi ovaj kapitul i sve nas. No možda je još prerano
da o tome razmišljam.
Možete
li se predstaviti?
Dolazim
iz Riminija, grada na jadranskoj obali u Italiji, gdje Bratstvo već
dugo vremena ima priorat. Tu sam prvi puta došao u kontakt sa
Bratstvom sv. Pija X. Ušao sam u Bogosloviju u Flavigniju 1989.
Potom sam obavio vojni rok. 1996. sam bio zaređen za svećenika.
Proveo sam sedam godina kao svećenik u gradu gdje sam bio rođen,
tri godine u Singapuru, onda sam se vratio u Italiju i bio sam u
Argentini šest i pol godina. A sada sam ovdje.
Dosada
ste bili rektor u Bogosloviji u Argentini...
Mislim
da će mi najteže biti ostaviti to mjesto. Smatram da je to
najljepše mjesto za svećenika, a poglavito za svećenika Bratstva.
Srce Bratstva su naše bogoslovije. Nije to Menzingen! Vjerujem da
znate što mislim...
Tu
se formiraju svećenici i možemo vidjeti kako još danas milost može
potpuno preobraziti mladoga čovjeka. Svako zvanje je čudo i uvjeren
sam da netko može potpuno razumjeti što Bratstvo jest kada je radio
u Bogosloviji.
Što
očekujete od Vaša dva pomoćnika?
Trebam
priznati da su to dva čovjeka koje veoma poštujem. Poznajem ih
prilično dobro jer znam p. Bouchacourta iz Argentine i znam također
biskupa de Galarretu prilično dobro. Smatram se prilično sretnim
što mogu raditi s ljudima starijima od mene, ljudima koji daju dobre
savjete i moram reći, sa svećenikom koji je srdačan kao p.
Bouchacourt.
Imate
li kakve planirane projekte za Svećeničko bratstvo sv. Pija X.?
Cilj
Bratstva je formacija svećenika. No u isto vrijeme svećenik treba
nastaviti sazrijevati, učiti i posvećivati se tijekom cijeloga
svoga života. Mislim da tu trebamo usredotočiti sve naše napore da
pomognemo svećenicima da ustraju u svojoj težnji prema svetosti.
Doista
smatram da je svaki svećenik, svaki svećenički život, nešto poput
violinske žice koja treba biti dobro zapeta i podešena tako da može
uvijek proizvoditi točan ton... ton koji Bog očekuje od svakoga od
nas. Zato se od života i formacije u bogosloviji do onog što se očekuje
od svećenika poslije u njegovoj službi, mora nastaviti određeno
jedinstvo i slijed u težnji prema svetosti. Uvjeren sam da je to
rješenje za većinu naših problema.
Što
očekujete od vjernika i što mislite da oni očekuju od Vas?
To
je dobro pitanje. Lakše je odgovoriti na prvi dio. Prije svega,
želio bih zahvaliti vjernicima za sve njihove molitve za ovaj
kapitul i reći im da je kapitul tek započeo. Tako sada trebamo
raspraviti o svim predmetima na dnevnome redu u sljedećih nekoliko
dana. Zato im zahvaljujem na molitvama od mjeseca siječnja i molim
ih da sada velikodušno udvostruče svoja nastojanja.
A
što oni očekuju od mene? Mislim da očekuju da Bratstvo bude vjerno
svojem osnovnom poslanju. Već sam spomenuo da je ono osnovano da bi
formiralo svećenike, a svećeništvo postoji radi posvećenja duša
i tako vjernost svećenika njihovu svećeništvu, njihovu
vlastitome posvećenju, nužno utječe na vjernike. To je ono što
vjernici očekuju ne samo od mene, nego i od svih svećenika
Bratstva.
Izvor:
fsspx.news