U otajstvu Utjelovljenja Marija postaje Majkom svih ljudi jer dajući život Glavi Mističnoga Kristova tijela, ona ga daje istovremeno svim njegovim udovima.
U svojoj enciklici Ad diem illum (2. 2. 1904.) sv. Pio X. izjavljuje: „Nije li Marija Majka Kristova? Tada je ona također i naša majka”. Iz njezinoga božanskoga majčinstva potječe njezino duhovno majčinstvo za sve ljude.
On to dokazuje pozivajući se na Marijinu ulogu u otajstvu Utjelovljenja: „Moramo uistinu vjerovati da je Krist, Riječ koja je Tijelom postala, također Spasitelj čovječanstva. Imao je fizičko tijelo poput bilo kojega drugoga čovjeka a uz to je kao Spasitelj ljudske obitelji imao duhovno i mistično tijelo, tj. zajednicu onih koji vjeruju u Krista. ‘Tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu’ (Rim 12, 5). Dakle Blažena Djevica nije začela vječnoga Sina Božjega samo zato da bi On mogao postati čovjekom uzimajući svoju ljudsku narav od nje, već i zato da bi sredstvima naravi koja je preuzeo od nje mogao biti Otkupitelj ljudi. Zbog toga je anđeo rekao pastirima: ‘Danas vam se rodio Spasitelj koji je Krist Gospodin’ (Lk 2, 11).
Zbog toga je u istome svetome krilu svoje prečiste Majke Krist uzeo Tijelo i ujedinio sa sobom duhovno tijelo koje su oblikovali oni koji će vjerovati u njega. Stoga se može reći da je Marija koja je nosila Spasitelja u sebi također nosila sve one čiji je život sadržan u Spasiteljevom životu.”
Dakle Marija nas je već nosila u svojoj utrobi kao buduću braću svoga Sina. Nedvojbeno nas Ona tada nije poznavala po pojedinačnom znanju, ali nas je htjela onakvima kakvima nas je Isus želio da budemo i ljubila nas je posebnom ljubavlju kojom nas je ljubio Njezin Sin.
I Sveti Otac zaključuje: ,,Stoga svi mi koji smo sjedinjeni s Kristom, kao što Apostol kaže: ‘udovi Njegovoga tijela, Njegova mesa i Njegovih kostiju’ (Ef 5, 30), proizašli smo iz utrobe Marijine poput tijela sjedinjenoga sa svojom Glavom. Stoga premda na duhovan i otajstveni način, svi smo mi djeca Marijina i ona je Majka sviju nas. ‘Majka, duhovna doduše, ali uistinu Majka nas, koji smo udovi Kristovi’ (S. Aug. L. de S. Virginitate, c. 6).”
Ako se koje majčinstvo u suštini sastoji u davanju i njegovanju života, može li se istinsko ljudsko majčinstvo zamisliti bez posebne ljubavi prema djetetu? Može li se to zamisliti posebno u Srcu najsavršenije majke? Budući da je Marijina ljubav prema nama neusporediva, budimo vrijedna djeca takve majke i ljubimo je zauzvrat postojanom i vjernom ljubavlju.