Sinoda
o Amazoniji održat će se u Rimu od 6. do 27. listopada 2019. s
temom ,,Amazonija: novi putovi za Crkvu i za integralnu ekologiju”.
Ova će sinoda okupiti u Vatikanu više od 200 biskupa koji dolaze iz
devet zemalja (Brazil, Bolivija, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru,
Surinam, Venezuela i Francuska Gvajana). Kao želja pape Franje za
koga ,,Amazonija predstavlja odlučujući test za Crkvu”,
sinoda se održava nešto više od četiri godine nakon objavljivanja
enciklike Laudato si s ciljem ,,zaštite zajedničkoga doma”.
Ali
iza ovih tema okoliša kriju se ekleziološke teme, kao što su to
otvoreno izjavili voditelji sinode, na čijem je čelu brazilski
kardinal Claudio Hummes, predsjednik Panamazonske crkvene mreže
(REPAM) i
generalni relator sinode. ,,Imamo veliku potrebu za novim putevima,
da se ne bojimo novosti, da ih ne sprečavamo i da im se ne
odupiremo”. Time se jasno podrazumijeva
da moramo razmotriti dosad nepredviđena rješenja da se olakša
situacija Crkvi u Amazoniji, gdje se osjeća teški nedostatak
svećenika i redovnika i gdje se vjernici svaki dan pridružuju
evangeličkim sektama koje se šire. Riječi kardinala Hummesa,
utemeljene na Instrumentum laboris (radnom dokumentu za sinodu),
objavljene su 17. lipnja 2019., kada su biskupi pozvani da razmisle o
tim „novim putovima“, kako bi između ostalog istražili i
pitanje svećeničkoga ređenja ,,oženjenih muškaraca dokazanih
kreposti“ (viri probati). Iz te perspektive sinoda bi mogla
predložiti ,,da se prouči mogućnost svećeničkog ređenja
starijih muževa, po mogućnosti autohtonih, koje njihova zajednica
poštuje i prihvaća, čak i ako imaju postojeću i stabilnu obitelj,
kako bi se osigurala dostupnost sakramenata koji prate i održavaju
kršćanski život”.
Nasuprot
izrazu ,,ređenje oženjenih muškaraca”,
biskup Erwin Kraütler daje prednost ,,osobama u braku”.
Bivši biskup Xingua u Brazilu, kojeg je papa Franjo zadužio za
pripremu sinode, potvrđuje bez treptaja okom da ,,mnoge udane žene
predsjedaju autohtonim katoličkim zajednicama na području
biskupije. Te žene se ne zadovoljavaju slavljenjem liturgije riječi
nedjeljom. One također krštavaju, pripremaju ljude za krštenje i
pričest te posjećuju bolesne”. Sukladno
tome, pita se biskup Kraütler, ,,zašto ne bi bilo moguće zarediti
ove žene? I to ne samo u slučajevima nedostatka svećenika ili
dostupnosti oženjenih muškaraca za zaređenje”.
Takva
su ekleziološka pitanja iza sinode o okolišu: biskupi su pozvani da
,,spase” Crkvu pod izgovorom spašavanja
Amazonije... U skladu s time se može razumjeti kritika koju su
protiv Instrumentum laboris iznijeli kardinali Gerhard Müller,
Walter Brandmüller i Raymond Burke. Međutim, pobornici radikalne
reforme Crkve na to ne obraćaju pažnju. Tako Rodrigo Coppe
Caldeira, povjesničar i profesor religijskih znanosti na Sveučilištu
Belo Horizonte u središnjem Brazilu, procjenjuje da su „kritike
izrečene o ovoj sinodi zapravo novo poglavlje u sukobu koji je
započeo izborom Bergoglija za papu“. Prema njegovim riječima, u
stvarnosti postoje ,,dvije sukobljene struje, obje sljednici Drugoga
vatikanskoga sabora“. Tu je u pravu i to je ono što slabi kritike
upućene sinodi. Nastavlja dalje: ,,Prvi, slažući se sa stavovima
Svetoga Oca, smatraju da su legitimni sljednici Koncila. Oni žele
gurnuti Crkvu u smjeru novih perspektiva, poput ređenja oženjenih
muškaraca ili otvorenosti za ženski đakonat“.
Druga je struja, s druge strane, ,,vrlo oprezna o Franjinom
pontifikatu i smatra Sinodu o Amazoniji pokušajem uvođenja dubokih
promjena u Crkvu”.
S
političke strane su se konzervativni brazilski zastupnici, skloni
vladi Jaïra Bolsonara, također mobilizirali protiv Sinode. Ovi
zastupnici odlučili su organizirati sastanak u Rimu 4. i 5.
listopada kako bi se osvrnuli na način na koji Vatikan treba
pristupiti pitanju zaštite okoliša. Konkretno, izbacivanjem sa
vlasti ,,ekoloških političara koji bi stanovništvu amazonskoga
područja uskratili razvoj”.
Ova
,,protusinoda“ uopće ne zabrinjava rimske vlasti. Kardinal Lorenzo
Baldisseri, generalni tajnik sinode, mirno je rekao: „Već znamo da
će Sinoda o Amazoniji izazvati snažne reakcije. Ali ulozi su
previše važni da bismo je izbjegli“. ,,Amazonija se tiče svih
nas“, dodao je kardinal Claudio Hummes za Avvenir prigodom sastanka
održanog 19. i 21. ožujka na sveučilištu Georgetown u
Washingtonu. ,,Tu je budućnost planeta i u pitanju je čovječanstvo.
Jer bez Amazonije svijet neće preživjeti“, dodao je. – Više se
ne radi o spašavanju samo Amazonije i Crkve, već i planeta i
čovječanstva! Iskorištavajući to da bi se mogli rediti oženjeni
muškarci i žene...
Progresivisti
se pripremaju
Od
28. do 31. kolovoza održan je u samostanu u Belamu (Brazil) sastanak
kao priprema za predstojeću Sinodu o Amazoniji. Skoro šezdeset
brazilskih biskupa i isto toliko svećenika, redovnika i laika
susreli su se kako bi proučili posljednji put Instrumentum laboris
koji će poslužiti kao osnova za razmišljanje tijekom sastanka
prelata u Rimu.
,,Mi
beskompromisno branimo Amazoniju“, grmjeli su biskupi na kraju toga
sastanka. ,,Zahtijevamo da vlade poduzmu hitne mjere protiv nasilne i
iracionalne agresije na prirodu, beskrupuloznog uništavanja šume
koja ubija tisuće godina staru floru i faunu putem požara
prouzročenih kriminalnim ponašanjem“. I za zaključak: ,,Mi,
biskupi Amazonije, smatramo da ova sinoda dolazi u presudnom trenutku
u našoj povijesti“.
Kao
pozadinu ovim retoričkim frazama potrebno je pročitati dokument pod
naslovom „Prema Panamazonskoj sinodi: izazovi i doprinosi iz
Latinske Amerike i Kariba“, kojeg je napisalo u travnju ove godine kao
rezultat sastanka u Bogoti (Kolumbija) 28 teologa iz dvije
organizacije koje promiču teologiju oslobađanja: „Amerindia“ i
„REPAM“.
Ovaj
je dokument objavljen 3. rujna na web stranici LifeSiteNews. „Nije
fer da mislimo i kažemo da bi trebala prevladavati samo jedna vrsta,
već naprotiv; sve vrste imaju svoju vrijednost i zajedno otkrivaju
vrline otajstva života. Slično tome, nije pošteno reći da je samo
jedna religija istinita, a ostale dekadentne, jer sve one otkrivaju
Božje otajstvo i otkrivaju mnoge načine na kojima hodimo u
vjernosti i ljubavi prema Bogu ” (str. 86).
Dokument
također tvrdi da Katolička crkva mora prijeći „iz netolerantnog
ekskluzivizma u stav poštovanja koji prihvaća da kršćanstvo nema
povijesni monopol na spasenje“ (str. 84), te da su „pluralizam i
raznolikost religija izrazi mudre božanske volje“ (str. 53),
pozivajući se na izraz pape Franje i velikog imama Al'Azhara u svom
Dokumentu o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički suživot
od 4. veljače 2019. godine.
Prema
ovom dokumentu, ,,Crkva utjelovljena u Amazoniji“ uključuje moć
,,osiguranja proslave nedjeljne euharistije u crkvenim zajednicama
ređenjem oženjenih svećenika... Izražavajući dobrodošlicu i
podršku... feminističku i ekološku teologiju kao potporu za
oblikovanje Crkve s vlastitim licem... Razlučujući prikladnost
zaređivanja žena za đakonat kao i stvaranje drugih vlastitih
službi, u skladu s potrebama mjesne Crkve“ (str. 81).
Što
se tiče katoličke dogme o svećeništvu koje je predviđeno
isključivo za muškarce, dokument iz Bogote smatra je „promjenjivim
'stavom' o kome bi teolozi trebali biti u stanju 'razmisliti' da bi
razlučili 'znakove vremena'“. Evo što je napisalo 28
progresivističkih teologa: „U potpunosti smo svjesni stava
Katoličke crkve o tom pitanju. Preporučujemo, međutim, da teolozi,
poštujući na dostojanstven način sadržaj vjere i u dubokom
zajedništvu s Učiteljstvom, mogu s potpunom slobodom nastaviti
razmišljanje o svećeničkom ređenju žena, obogaćujući svoju
analizu podacima iz psihologije, sociologije, antropologije,
povijesti, filozofije i hermeneutike, kako bismo mogli razaznati
prisutnost Duha u onom znaku vremena koji je, prema Ivanu XXIII.,
prisutnost žena u javnom životu “ (str. 105).
Osim
toga, „dokument poziva na 'razumijevanje i ponovno prepoznavanje
vrlina, znanja i pogleda na svijet među postojećim etničkim
domorodačkim skupinama koje i dalje imaju sposobnost čitanja i
poimanja prirode kao prave majke“ (str. 34).
U
dokumentu se „Bog naziva muško-ženskim
„Stvoriteljem-Stvoriteljicom “ i navodi se da Amazonci „imaju
svoju svetu povijest, jezike, znanja, tradicije, duhovnosti i
teologije. Svi oni žele izgraditi 'dobar život' i zajedništvo
ljudi među sobom, sa svijetom, sa živim bićima i sa
Stvoriteljem-Stvoriteljicom. Osjećaju da žive dobro u „domu“
koji im je Stvoritelj-Stvoriteljica dao na zemlji“ (str. 54). A
,,dokument se zaključuje molitvom 'Ocu i majci života'“ (str.
129).
o. Justino
Sarmento Rezende
Tko
je autor dokumenta?
Dokument
iz Bogote nije razuzdana mašta nekih teologa oslobađanja s
privatnoga susreta. Rimski Instrumentum laboris spominje njihov sastanak kao
jedan od pripremnih radova za sinodu u bilješci 1: „Uz ovaj
službeni postupak, održani su brojni seminari u Washingtonu, Rimu i
Bogoti, sa stručnjacima iz različitih područja i predstavnicima
amazonskih naroda, da bi razmotrili pitanja koja su ovdje
analizirana“.
Nadalje,
na sastanku u Bogoti bili su prisutni „četvorica ljudi uključenih
u rad pretsinodalnog vijeća (kao članovi ili stručnjaci) koje je
papa Franjo sazvao u ožujku 2018.: o. Paolo Suess (bliski suradnik
biskupa Kraütlera, biskupa koji je član pretsinodalnoga vijeća,
već spomenutoga) – o. Suess sudjelovao je kao stručnjak (peritus)
pretsinodalnoga vijeća; Maruicio Lopez (izvršni tajnik REPAM-a i
član vijeća), o. Justino Sarmento Rezende, svećenik i stručnjak
za autohtone narode i na kraju o. Peter Hughes (također stručnjak).
Ta su četvorica, prema španjolskom izvoru, glavni autori pripremnog
dokumenta za Sinodu o Amazoniji iz 2018. Generalno se smatra da je o.
Suess igrao vodeću ulogu u Instrumentum laboris
iz 2019. godine“.
Dvije
organizacije koje stoje iza sastanka u Bogoti su aktivisti u
teologiji oslobođenja pod predznakom ideologije okoliša
(environmentalizma).
Amerindia je organizacija progresivističkih teologa koja je od 1978.
imala utjecaj na južnoameričke prelate, posebno tijekom biskupskih
sastanaka Latinoameričkog biskupskog vijeća (CELAM), poput onoga na
Aparecidi u svibnju 2007., gdje je sastavljanje konačnog dokumenta
predvodio kardinal Jorge Bergoglio, tada nadbiskup Buenos Airesa.
Amerindia
je promicala tezu Leonarda Boffa, jednog od udarnika oslobodilačke
teologije, zbog koje je bio osuđen sredinom osamdesetih. Otada je
napustio svećeništvo i oženio se. U srpnju prošle godine je na
svom blogu, koji proviđa Amerindia, objavio članak u prilog ređenja
žena. REPAM je koalicija organizacija u službi ekološkog programa
pape Franje, osnovana 2014. godine, izgleda na zahtjev samog Franje.
Jedna od njegovih članica, Caritas Internationalis, rekla je o toj
organizaciji da je ona ,,projekt devet crkava amazonskoga područja,
nadahnuta papom Franjom te uz podršku CELAM-a, latinoameričkih
biskupskih konferencija”.
LifeSiteNews,
koji je otkrio dokument o Bogoti, kontaktirao je Amerindiju kako bi
zatražio imena autora ove publikacije. Oscar Elizalde Prada,
direktor komunikacija i jedan od sudionika sastanka u travnju, „odbio
je dati… informacije o tome tko je napisao koje poglavlje u
dokumentu iz Bogote, pojasnivši da 'kao što je to primjereno
komunitarnom i suradničkom duhu našeg rada u Latinskoj Americi,
nije moguće pripisati autorstvo sadržaja svakog poglavlja pomoćnoga
dokumenta koji smo objavili određenom autoru ili autorima. U tome
smo slijedili nadahnuće domorodačkih naroda, više zaokupljenih
brigom o zajedničkom domu nego njihovim protagonistima, potičući
također na sinodalni put, u dijalogu i slušanju vapaja koji izlaze
iz Crkve u Amazoniji i "jecanje sestre Zemlje", kako to
Sveti Otac govori u Laudato si' (LS 53)”.
U
tom kontekstu ne bi iznenadilo saznati da je u Rimu neposredno prije
otvaranja sinode bio prisutan Peruanac Gustavo Gutierrez, jedan od
utemeljitelja teologije oslobađanja. On će doista biti središnja
figura sastanka koji organizira Papinsko povjerenstvo za Latinsku
Ameriku u znak obilježavanja četrdesete godišnjice Konferencije u
Puebli u Meksiku. Taj će se Kongres prema španjolskoj novinskoj
agenciji Religion Digital održati u Rimu, u Generalnoj kuriji Družbe
Isusove od 2. do 4. listopada.
Napomena
urednika: Prisjetimo se da je upravo Konferencija u Puebli, treća
generalna konferencija latinoameričkog episkopata, održana 1979. u
prisutnosti Ivana Pavla II., predstavila završni dokument koji je
zapravo bio ukroćena verzija teologije oslobađanja.
Izvor: fsspx.news
Izvor: fsspx.news