Fatima, Marijin katekizam: Bog i grijeh

Samo središte fatimske poruke je Bog: Njegova slava i štovanje koje mu duguju Njegova stvorenja.

Današnji svijet je u potpunosti izgubio osjećaj Božjega beskonačnoga dostojanstva i silnoga veličanstva. U stvarnosti je svako stvorenje „ništa” pred Njim, čak ni mala kap u beskrajnom oceanu. Pred Njegovom vječnošću je povijest svijeta, njegovo postojanje od početka stvaranja pa do kraja vremena, manje od sekunde u usporedbi s milijunima godina. Svi sveci uče nas da budemo svjesni da smo pred Njim poput prašine te su se stoga ponizivali koliko god su mogli. Upravo to je bilo najizvanrednije mistično iskustvo maloga Franje prigodom ukazanja: „Što je Bog? Nikada ne možemo to izraziti riječima. Da, to je uistinu nešto što nikada ne možemo izraziti!” Bio je toliko obuzet Božjim silnim veličanstvom da se bojao da će kad „Ga vidi” nakon smrti zaboraviti na molbe Lucije i ljudi.

Trebali bismo moliti Gospu za sličnu milost, nužnu za svaki istinski duhovni život i istinski odnos sa samim Bogom: da budemo puni udivljenja prema Njegovoj silnoj slavi i da poput anđela drhtimo u svetome strahu pred Njegovim veličanstvom (Predslovlje Mise). Božja neizmjernost čini da shvatimo potpuno ništavilo svega stvorenja i koliko je smiješno kada se čovjek napuhuje svojom malom osobnošću i svojom beznačajnom poviješću te kada smatra sebe i svoje poslove kao da su centar svijeta. To beskonačno Božje veličanstvo nije samo istina vjere koja nam je dana da o njoj razmatramo, nego je i poziv na sudjelovanje u Božjoj veličini, da „budemo ispunjeni puninom Božjom”, kako kaže sveti Pavao. Franjo je znao samo za taj cilj u svome životu. Kada su ga jedanput pitali što bi htio postati, uvijek je ponavljao: „Ne želim biti ništa! Želim umrijeti i otići u nebo!” Ali za njega je nebo prvenstveno „vidjeti Gospodina” i ljubiti ga zauvijek. Mali Franjo shvatio je svako slovo u geslu njegova svetoga zaštitnika, velikoga svetoga Franje: „Deus meus et omnia – Bog moj i sve moje!”.

Vidjevši Boga kao beskonačno veličanstvo i beskrajnu ljubav, Franjo je shvatio pravi značaj grijeha. Fatima je Gospin katekizam, koja nas uči što je zaista grijeh i što su njegove posljedice. Grijeh je iznad svega najgora moguća uvreda i negacija same Božje biti – Njegove dobrote, milosrđa, ljubavi. Kad bi bilo moguće, grijeh bi uništio Njegovo kraljevsko dostojanstvo. Grijeh je najstrašniji nemar i nezahvalnost stvorenja počinjen protiv svojega Stvoritelja. Ako bismo trebali primiti veoma dragocjeni dar od dobročinitelja, nezamislivo je da budemo ravnodušni ili nezahvalni. Još je više nezamislivo da ćemo zauzvrat što smo dobili dragocjeni dar, uvrijediti dobročinitelja, pljunuti mu u lice, izbaciti ga iz kuće pa čak ga pokušati i ubiti. Ali upravo to činimo kada griješimo: u svakome trenutku Bog nam daje sve ono što jesmo i što imamo, a mi ne samo da smo često ravnodušni prema tako neizmjernoj ljubavi, nego mu pljujemo u lice i tjeramo ga van iz naših duša, koje su Njegovo vlasništvo. Franjo nije mogao drugo nego užasavati se kada je shvatio koliko preziremo ovu beskrajnu ljubav, pa je uzviknuo: „Ne smijemo nikada više počiniti grijeh!”

Izvor: fsspx.news