 |
| Serijal |
Sv. Alfonz Liguori iznosi u svome djelu Slave Marijine:
O.
Silvanus Razzi, kamaldolijanac, prenosi kako je jedan mladić izgubio svog oca, na što ga je njegova majka poslala na prinčev dvor. Majka, koja je gajila veliku pobožnost prema Djevici Mariji, pri odlasku sina nagnala ga je da obeća da će svaki dan izreći "Zdravo Marijo" i dodati ove riječi: "Blažena Djevice, pomozi mi na času moje smrti".Mladić je stigao na dvor, ali uskoro je počeo voditi veoma raspušten život tako da mu je njegov učitelj morao dati otpust. U očaju, bez načina da se uzdržava, otišao je u divljinu i postao cestovni pljačkaš, no čak ni onda nije propustio preporučiti se Djevici, kako ga je njegova majka uputila.
Idući tako pao je u ruke tijela pravde i bi osuđen na smrt. Pronašavši se u zatvoru, večer prije svojeg pogubljenja i misleći o svojoj sramoti, o žalosti svoje majke, i smrti koja ga je čekala, zaspe tako gorko plačući.
A Vrag, videć ga tako potlačenoga žalošću, ukaza mu se u obličju naočitog mladog muža, i reče mu da će ga osloboditi od smrti i iz zatvora ako posluša njegove upute. Osuđenik je prihvatio učiniti sve što mu ima naložiti.
Zatim, tobožnji mladi muž mu obznani tko je, Vrag, i da mu je došao u zatvor u pomoć. Na prvu, naredi mladiću da se odrekne Isusa Krista i svetih Sakramenata. Mladić pristade.
Potom naloži mu da se odrekne Djevice Marije i njezine zaštite. "Ovo", reče mladić, "ja neću nikada učiniti". I okrenuvši se Mariji, ponovi uobičajenu molitvu koju ga je majka naučila: "Blažena Djevice, pomozi mi na času moje smrti".
Čuvši te riječi Vrag nestade. Mladić osta u velikoj boli zbog zla koje je učinio odrekavši se Isusa Krista. Zazva Blaženu Djevicu, i ona mu je zadobila, po svojem zagovoru, veliku žalost za sve njegove grijehe, tako da je učinio ispovijed s velikom skrušenošću.
Na putu za vješala dogodilo se da je baš prolazio pokraj lika Djevice, pozdravio ju je uobičajenom molitvom: "Blažena Djevice, pomozi mi na času moje smrti". Tada, na zapanjeno divljenje svih prisutnih, kip prigne svoju glavu i odzdravi ga.
Dirnut duboko, osuđenik zamoli da mu bude dopušteno poljubiti stope lika. Krvnici odbiše njegov zahtjev no potom pristaše poradi velike vike naroda. Mladić se prigne i poljubi njezine stope, na to Marija ispruži svoju ruku s tog kipa, uzme ga za ruku, držala ga je tako čvrsto da ga nijedan napor više nije mogao maknuti.
Na ovo čudo, mnoštvo poče uzvikivati: "Oprost, oprost", i oprost bijaše udijeljen. Vrativši se na zemlju, vodio je uzorit život i bio veoma privržen Djevici Mariji, koja ga je izbavila iz vremenite i vječne smrti.
 |
| Djeva pruža ruku osuđeniku |
Izvadak iz St. Alphonsus de Liguori, Slave Marijine
NY: P.J. Kennedy & Sons, 1888, str. 212-214