K
ao što travanjske kiše donose svibanjsko cvijeće, tako i nevolje donose cvijeće vrline.
Naša Majka Marija vrlo dobro poznaje ovu istinu i zato koristi nevolje kako bi pripremila svoje vojnike za duhovnu borbu. Nedavni korona virus vrijeme je za nju da nas pripremi za još strašnije oluje koje će doći u budućnosti.
Iako one mogu biti vrlo različite, današnja kriza i sutrašnja imaju isti zajednički nazivnik: strah.
Marijin veliki trenutak straha bio je kad je Krist ležao prostrt na zemlji u smrtnoj borbi u vrtu, moleći se: "Oče, neka me mimoiđe ovaj kalež!" Dok se Kristovo tijelo treslo od straha, Marijinu dušu potresao je strah poput potresa. Koji su ga užasi i boli čekali, što je trpio? U svojoj sobi, odnedavno u pratnji svetoga Ivana koji je pobjegao k Njoj s Kristova suđenja, razmišljala je o tome kako bi ga i gdje mogla susresti u Njegovoj muci. Za razliku od apostola koji su se, tjerani samoočuvanjem, razbježali u svim smjerovima, Marija, poticana božanskim milosrđem, planirala je predusresti Krista na Njegovom putu do Kalvarije.
Ovo je prva lekcija kako se boriti protiv straha. U vremenima strašnih nevolja, poput Marije, moramo se usredotočiti na Krista Raspetoga. Gdje je On? Kako da ga nađemo u ovom trenutku? Gdje Ga susrećemo? Marija je vidjela svoju priliku onoga trenutka kad su se vrata Pilatove palače otvorila da pošalju Krista u smrt, i pošla je preko grada kako bi ga srela na putu Križa. Ako smo u blizini Gospe, mi smo usmjereni na Krista, kada Ona ustane da sretne Krista, mi ćemo poput Ivana ići za Njom, i poput njega, ostat ćemo na putu koji vodi k Njemu. Uzaludno rasuđivanje poput: "Što će ljudi misliti?" - jednostavno umire u našim umovima kada je Marija naš vodič do Krista. Ne možemo predvidjeti kako će se pokazati pravilan kut izvršenja Božje volje, ali postat će jasno ako ga potražimo u Marijinu Srcu.
Ova prva lekcija sadrži važno stajalište. Strah nas može natjerati da zaziremo od pravde ako on nadvlada pravi razum. Strah zbog kojega se Krist potresao, potresao je i Mariju, ali nije ju mogao nadvladati. Njezin se duh već dugo uvježbavao u ljubeznom razmatranju Krista, Njenoga života i duše.
Ali Marijin um nije samo razmatrao o Kristovom fizičkom izgledu. Gledala ga je u Njegovim suštinskim stavovima – "Ali neka ne bude moja volja, nego Tvoja volja neka bude." Samo je Božja volja sidro duše koja nas tjera da s Davidom kažemo: "Čekao sam Onoga koji me je spasio od kukavnosti duha i od oluje." Ps 54, 9.
Druga lekcija je da Marija nije ostala besposlena. Čim je mogla, otišla je k Njemu, slijedila ga je, suosjećala je s Njim. Ušla je u vatrenu liniju, i to ne daleko od nje, ne bezumnom hrabrosti, već nadahnućem Duha Svetoga, božanske ljubavi. Vojnici kažu isto. Oni su uplašeni dok granate ne počnu padati, a zatim se počnu kretati. Marijini vojnici kreću se kroz posvećenje svega što čine za nju, po činovima zadovoljštine u svemu što trpe u jedinstvu s Njom i u duhu stalnoga zajedništva sa Njezinim Sinom.
To je konačni Marijin cilj da Isus, od posvete Njoj do zajedništva s Kristom, zavlada u srcima svih ljudi!
Izvor: fsspx.news