 |
| Serijal |
O
ko godine 1225. u Santaremu življaše jedna žena što je bila veoma nezadovoljna u svome braku. Uvjerena da je njezin muž više ne voli i da je nevjeran. Nakon mnogo molitava i bez popravka njezine nevolje, okrenu se vještici za pomoć.Vračarica joj obeća da će joj se njezin muž vratiti u ljubavi ako joj ona donese posvećenu Hostiju.
Žena bijaše svjesna teškog prijestupa Bogu i prestrašena pred prijedlogom strašnoga svetogrđa. Nažalost, njezina želja da vidi opet ljubav svoga muža bijaše tako jaka da ona tada popusti pred kušnjom.
Ode pribivati sv. Misi u crkvi sv. Stjepana i primi Pričest, ali Hostiju ne proguta. Namjesto toga, napusti odmah Crkvu i izvadi Hostiju iz svojih usta i stavi ju u veo ne bi li ju sakrila.
Idući tako prema špilji vračarice, krv poče izvirati iz Hostije. Količina krvi bijaše velika te se uskoro cijedila iz vela, privlačeći pažnju promatrača koji ženi nudiše svoju pomoć misleći da je ozlijeđena. Žena postade ustrašena ovim razvojem događajâ i pohiti kući umjesto špilji vračarice i stavi veo s Hostijom u drveni kovčeg u spavaćoj sobi.
Te noći ona i njezin muž probuđeni su otajstvenim svjetlom što je prodiralo iz kovčega. Nadnaravno svjetlo osvijetli cijelu sobu. Žena prizna svoj grijeh mužu i oboje probdješe noć na koljenima u klanjanju.
Sljedeće jutro župnik bijaše obaviješten i puk pojuri kući u kojoj se dogodilo čudo, da ga vidi. Svećenik odnese Hostiju crkvi sv. Stjepana u svečanoj procesiji; stavi ju u malu voštanu kuglu kako bi zaustavio krvarenje te je položi u Svetohranište. Ubrzo potom započne crkvena istraga.
Kada je svećenik otvorio Svetohranište, pronađe voštanu kuglu raspuknutu u male komade. Na tom mjestu bijaše prekrasna kristalna ampula, a unutra Krv Hostije.
Ampula je otprilike pola palca debela i dva palca u promjeru, kristalno jasna i s malim izbočenjem u strani koja sadrži najviše Krvi. To je kristal nepravilnog oblika kroz koji se može vidjeti Tijelo. Može se vidjeti istančane žilice što idu od vrha do dna Tijela i predragocjena Krv što je skupljena u jednom kraju.
Kasnije je stavljena u zlatno-srebrnu monstrancu okruženu s likovima 33 sunčeve zrake. Ondje stoji do dana današnjega. Relikvijar što sadrži čudesnu Hostiju je ponad Svetohraništa, hodočasnici mogu vidjeti čudo uspinjući se stepenicama iza glavnog oltara.
Nakon temeljite istrage što ju je provela i odobrila crkvena vlast, crkva sv. Stjepana je preimenovana u "Crkvu Svetoga Čuda". Mala kuća u kojoj se je dogodilo čudo pretvorena je 1684. u kapelu.
Od vremena čuda do danas, svake godine na drugu nedjelju u travnju mjesni glumci upriličuju događaj scenskim djelom. Ampula što sadrži čudotvornu Hostiju nosi se u procesiji od kuće-kapele do crkve. Protivno prirodnim zakonima, i nakon 750 godina Predragocjena Krv ostaje na čudesan način u tekućem obliku.
Kroz stoljeća su kraljevi, kraljice i sveci štovali Relikviju. Šest papâ je udijelilo oproste za ovu pobožnost, a sv. Franjo Ksaverski hodočastio je onomad prije svoga odlaska u misije na Daleki istok.
 |
| Santaremo: 60 km od Fatime |
Hugh O'Reilly