D
jevica Marija je Kraljica pustinje: „Quae est ista? Tko je Ona koja se nalazi u pustinji, oslonjena na svoga Ljubljenoga?” Tišina udivljenja pred Djevicom Marijom. Quae est ista? Škola tišine započinje udivljenjem.
Kada o Njoj razmatramo, kada ju promatramo, ne možemo joj se ne diviti. Ovo udivljenje koje odgovara posebno visokomu obliku ljubavi bit će za nas početak povećanja milosti, porast tišine.
Tišina pustinje... Ona je, Djevica Marija, koja je pozvana u pustinju da čuje svoga Ljubljenoga, da je On poučava i uzdiže. Ona je uistinu prva, najprivilegiranija, Ona koja je prije svih ostalih pozvana u pustinju. Ona je bila potpuno odvojena od svega stvorenoga po svomu Bezgrješnomu Začeću. Pred Bogom je Djevica Marija čista sposobnost. U Njoj nema apsolutno ničega što može spriječiti ovo izlijevanje Božje punine. Ona je za Boga zaista savršena pustinja. U Njoj se Bogu ništa ne suprotstavlja. Ta Božja sposobnost je snaga koja se neprestano obogaćuje božanskom puninom: od prvoga trenutka Njezinoga začeća je to punina milosti. Ona je ispunjena stupnjem milosti koji nadmašuje stupanj svih svetih i anđela zajedno, a ta se punina milosti neprestano povećava.
Kada o Njoj razmatramo, kada ju promatramo, ne možemo joj se ne diviti. Ovo udivljenje koje odgovara posebno visokomu obliku ljubavi bit će za nas početak povećanja milosti, porast tišine.
Tišina pustinje... Ona je, Djevica Marija, koja je pozvana u pustinju da čuje svoga Ljubljenoga, da je On poučava i uzdiže. Ona je uistinu prva, najprivilegiranija, Ona koja je prije svih ostalih pozvana u pustinju. Ona je bila potpuno odvojena od svega stvorenoga po svomu Bezgrješnomu Začeću. Pred Bogom je Djevica Marija čista sposobnost. U Njoj nema apsolutno ničega što može spriječiti ovo izlijevanje Božje punine. Ona je za Boga zaista savršena pustinja. U Njoj se Bogu ništa ne suprotstavlja. Ta Božja sposobnost je snaga koja se neprestano obogaćuje božanskom puninom: od prvoga trenutka Njezinoga začeća je to punina milosti. Ona je ispunjena stupnjem milosti koji nadmašuje stupanj svih svetih i anđela zajedno, a ta se punina milosti neprestano povećava.
Ona potom i na tjelesni način postaje pustinja ispunjena Isusom Kristom. Ona devet mjeseci fizički nosi onoga koji je milost. Stoga u Njezinoj duši postoje uistinu one osobine pustinje zbog kojih je Isus Krist tamo potpuno doma, potpuno doma s Njom. Ona nije samo ona koju Bog poziva u pustinju, Ona je stvarno, čak i dvostruko takoreći, pustinja, zbog svoga Bezgrješnoga Začeća i zbog prisutnosti Božanskoga Djeteta u svome krilu. Stoga je Ona uistinu ta savršena pustinja u koju u potpunosti može ući Vječni.
Ona je poučena na puno dublji način i razumije ga utoliko bolje jer: „Njoj je Bog u prvomu redu namjeravao progovoriti kada je rekao da će je privući u pustinju da razgovara s Njezinim Srcem te na jedinstven način otkada je nestvorena riječ, Riječ koja je postala tijelo, sišla u Nju da tamo prebiva”. Ona je začela u samoći, tišini, velikoj tajnosti. Ona je svetohranište svevišnjega Boga. To je jedna od najvećih milosti koja nam se može podariti: milost da otkrijemo ovaj marijanski hram i da uđemo u njega da bismo pronašli Isusa. On je još uvijek živ u Mariji. Bog je u Njoj. Ona je Božji grad, onaj kojega je On izabrao. Prebiva u Djevici kao u vlastitome hramu. Majka Utjelovljene Riječi, duh Njezina Sina joj je dan s obilježjem pripadnosti koji je čini Njegovim normalnim i povlaštenim svetištem... Njegovom pustinjom. Ona je mjesto gdje Njezin Sin prebiva na normalan i povlašteni način.