N
akon što je starac Šimun blagoslovio novorođenče Isusa i navijestio Njegovu veličinu kao svjetlo koje će prosvijetliti svijet i donijeti slavu izraelskome narodu, obraća se Blaženoj Djevici i proriče da će Njezin Sin biti znak proturječja i da će mač probiti Njezinu dušu (Lk 2, 34-35). Ovaj izraz predviđa borbu, proturječja, boli, odnosno način na koji će se izvršiti djelo otkupljenja koje je opjevao Šimunov hvalospjev. Tu sveti starac jasno najavljuje patnju našega Spasitelja i supatnju Blažene Majke. Predviđa da će jedni biti za Isusa, drugi protiv Njega. Mnoge će izbaviti od grijeha i odvesti u Nebo.
Ali On će također biti razlog pada za mnoge koji će odbiti čuti Njegovu poruku te će se zatvoriti u svome grijehu, čime će zaslužiti vječni pakao. „Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo; jer su njihova djela bila zla“ (Ivan 3, 19).
Blažena Djevica će užasno patiti od nezahvalnosti ljudi, a još će više patiti kada vidi svoga Sina kako je okrutno zlostavljan i ubijen. Mač koji sveti starac najavljuje je dakle mač Marijine supatnje.
Stoga je otajstvo 2. veljače veličanstvena objava uvriježene izreke: per crucem ad lucem - Samo se po križu dolazi do svjetla.
Šimunova pjesma puna je svjetlosti, mira i blagosti. Kada ide čestitati roditeljima, može se zamisliti radosno lice staroga svetoga čovjeka, puno zahvalnosti i svete zadivljenosti. Međutim, odmah nakon toga njegove su proročke oči zasigurno potamnjele, a riječi su mu ispale oštre i prodorne poput mača naviještenoga Mariji.
Šimunova radost i njegove proročke riječi koje su naviještale veliku stvarnost ove božanske otkupiteljske žrtve i s njom povezan zakon njezine majčinske boli, Mariji su bile poznate već od trenutka anđeoskoga navještenja. Da, Ona je već svakodnevno proživljavala ove radosti i boli od putovanja u Betlehem do ovoga trenutka.
Šimunov zadivljeni zanos bio je tek blijeda usporedba s Marijinom žarkom i ljubeznom radosti, a patnje koje je prorekao odgovarale su već započetome bolnome iskustvu u Njezinome Srcu.
S vrlo dubokim znanjem Njezin se um, kao i obično, sabrao kako bi razmislio o riječima koje je čula: „Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu“ (Lk 2, 33).
Evanđelje to izvještava odmah nakon pjesme Šimunove radosti, ali Marija je ostala u ovome duševnome stanju, iako su odmah uslijedile riječi duboke tuge. A Ona je velikodušno odgovorila unutarnjom obnovom svoga herojskoga i ljubeznoga „fiat (neka mi bude)”.
Blažena Djevica će užasno patiti od nezahvalnosti ljudi, a još će više patiti kada vidi svoga Sina kako je okrutno zlostavljan i ubijen. Mač koji sveti starac najavljuje je dakle mač Marijine supatnje.
Šimunova pjesma puna je svjetlosti, mira i blagosti. Kada ide čestitati roditeljima, može se zamisliti radosno lice staroga svetoga čovjeka, puno zahvalnosti i svete zadivljenosti. Međutim, odmah nakon toga njegove su proročke oči zasigurno potamnjele, a riječi su mu ispale oštre i prodorne poput mača naviještenoga Mariji.
Šimunova radost i njegove proročke riječi koje su naviještale veliku stvarnost ove božanske otkupiteljske žrtve i s njom povezan zakon njezine majčinske boli, Mariji su bile poznate već od trenutka anđeoskoga navještenja. Da, Ona je već svakodnevno proživljavala ove radosti i boli od putovanja u Betlehem do ovoga trenutka.
S vrlo dubokim znanjem Njezin se um, kao i obično, sabrao kako bi razmislio o riječima koje je čula: „Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu“ (Lk 2, 33).
Evanđelje to izvještava odmah nakon pjesme Šimunove radosti, ali Marija je ostala u ovome duševnome stanju, iako su odmah uslijedile riječi duboke tuge. A Ona je velikodušno odgovorila unutarnjom obnovom svoga herojskoga i ljubeznoga „fiat (neka mi bude)”.
Izvor: fsspx.news