U
evanđeoskom izvještaju Blažena Djevica se ne spominje od Isusova pokopa do Njegova uzašašća. Je li moguće zamisliti da bi Ona bila odsutna u vrijeme objava uskrsloga Krista? Je li moguće da je ta šutnja trebala biti posljedica toga što Marija nije imala nikakve veze s Kristovim spasiteljskim djelom? Među velikom količinom dokaza koji nam pokazuju Marijinu prisutnost - premda skrivenu i beskrajno diskretnu - u središtu otkupiteljskoga djela, spomenimo jedan primjer.Ovom se riječi izražava sličnost, najdublje sjedinjenje obiteljske veze i jednakost prava i dužnosti.
Gospodin nije mogao upotrebiti bolje zadivljujući naziv, izražajniji od toga ljubeznoga sjedinjenja sa sobom i od toga duhovnoga srodstva na koje ih poziva.
„Moja braćo” - ova je riječ također svojstveni izraz Njegova božanskoga i vrlo slatkoga milosrđa, odgovor Njegove neiscrpne božanske dobrote, Njegove ljubezne blagonaklonosti za vjernost svojih. I to upravo u onomu trenutku kada se povećala udaljenost između njihove kukavnosti, njihova zatajenja, njihova bijega i Njegova Uskrsnuća u novomu stanju slave i pobjede.
Pred njihovom nevjerom i sumnjama, Isus ne oklijeva nazvati ih najpoticajnijom i najnježnijom riječi: „braća“.
Ali ako su oni Njegova braća, onda su i Marijini sinovi. Upravo zato što su postali Marijini sinovi, On ih sada naziva „moja braća”! I razumijemo zašto ih naš Gospodin nije tako zvao prije svoje muke, jer je Marija tek u podnožju Križa postala uistinu njihova Majka („evo ti Sina - evo ti Majke“).
Stoga gledajući svoju Majku Isus im se obraća kao svojoj braći, dajući im potrebne upute tijekom četrdeset dana nakon Njegova uskrsnuća.
Pod okriljem svoje Majke priprema svoju „braću” za njihovo poslanje, da u Njegovo Ime pođu u cijeli svijet kako bi naviještali Istinu i davali Život.
I ako će On nakon četrdeset dana uzaći na Nebo, Njegova će braća uvijek biti obavijena zaštitom Njegove Majke, koja je ujedno postala i njihovom Majkom, što je izvor hrabrosti i utjehe u njihovim apostolskim djelima, ugode i majčinskoga milosrđa u najmračnijim satima njihova misionarskoga života.
I mi imamo povlasticu biti „Isusova braća” po svojemu krštenju. Tako se i nama On obraća tijekom ovoga uskrsnoga vremena: „Vi ste moja braća, jer sam vam dao svoju Majku za vašu Majku. Nikada to nemojte zaboraviti!”
Izvor: fsspx.news
Ali ako su oni Njegova braća, onda su i Marijini sinovi. Upravo zato što su postali Marijini sinovi, On ih sada naziva „moja braća”! I razumijemo zašto ih naš Gospodin nije tako zvao prije svoje muke, jer je Marija tek u podnožju Križa postala uistinu njihova Majka („evo ti Sina - evo ti Majke“).
Stoga gledajući svoju Majku Isus im se obraća kao svojoj braći, dajući im potrebne upute tijekom četrdeset dana nakon Njegova uskrsnuća.
Pod okriljem svoje Majke priprema svoju „braću” za njihovo poslanje, da u Njegovo Ime pođu u cijeli svijet kako bi naviještali Istinu i davali Život.
I mi imamo povlasticu biti „Isusova braća” po svojemu krštenju. Tako se i nama On obraća tijekom ovoga uskrsnoga vremena: „Vi ste moja braća, jer sam vam dao svoju Majku za vašu Majku. Nikada to nemojte zaboraviti!”
Izvor: fsspx.news