N
eki krivovjernici, poput Luthera i Calvina, htjeli su u Evanđeljima pronaći Djevici Mariji neki grijeh. U tom pogledu, Kristova bi Majka bila nemarna prema Djetetu Isusu u Hramu i izgubila bi strpljenje s Njim nakon što bi ga pronašla.
Ali nije bilo nemara u Djevičinom razmišljanju zajedno sa svetim Josipom, jer je Onaj koji je došao kako bi stekao status punoljetne osobe pred Zakonom, bio među prijateljima i obitelji u hodočasničkoj povorci. Što se tiče riječi koje je Majka Božja uputila svome božanskome Sinu, one su bile izraz njezina iznenađenja, njezine ljubavi i njezine tuge.
Ali nije bilo nemara u Djevičinom razmišljanju zajedno sa svetim Josipom, jer je Onaj koji je došao kako bi stekao status punoljetne osobe pred Zakonom, bio među prijateljima i obitelji u hodočasničkoj povorci. Što se tiče riječi koje je Majka Božja uputila svome božanskome Sinu, one su bile izraz njezina iznenađenja, njezine ljubavi i njezine tuge.
Treba reći suprotno, da apsolutno trajno neprijateljstvo između Blažene Djevice i sotone izraženo u Postanku 3, 15 implicitno potvrđuje njezino izuzeće od grijeha, barem smrtnoga.
Štoviše, od ključne je važnosti pozdrav arkanđela Gabrijela, „milosti puna“. Smrtni grijeh je isključen jer ova punina sadrži utvrđenost u milosti. A što se tiče lakoga grijeha, kao što je sv. Albert Veliki rekao u svojemu Mariale: „Gdje je laki grijeh, postoji izvjestan nedostatak milosti; ali Marija je bila puna milosti; stoga u njoj nije bilo grijeha.“
Štoviše, od ključne je važnosti pozdrav arkanđela Gabrijela, „milosti puna“. Smrtni grijeh je isključen jer ova punina sadrži utvrđenost u milosti. A što se tiče lakoga grijeha, kao što je sv. Albert Veliki rekao u svojemu Mariale: „Gdje je laki grijeh, postoji izvjestan nedostatak milosti; ali Marija je bila puna milosti; stoga u njoj nije bilo grijeha.“
Treba spomenuti i ovaj tekst iz Pjesme nad pjesmama koji sveta Crkva primjenjuje na Presvetu Djevicu: „Sva si lijepa, o ljubljena moja, i nema ljage na tebi!“
Crkveni oci daju odraza ovim svetim riječima. Sv. Augustin je dao teološki motiv: „Da bih častio Gospodina, želim da s obzirom na grijeh [o Mariji] nema rasprave.“
Glas Učiteljstva opjevao je istu istinu. Na taj način Tridentski sabor potvrđuje da čovjek „nije u stanju tijekom cijeloga svoga života izbjeći sve grijehe, čak ni one lake, osim po posebnoj Božjoj povlastici, kao što Crkva drži u pogledu Presvete Djevice.” (Šesta sjednica, kanon 23.).
Papa Pio IX., u Buli Ineffabilis Deus, koja proglašava Bezgrešno Začeće Blažene Djevice, štoviše potvrđuje: „Dakle, daleko iznad svih anđela i svih svetih, Bog ju je tako čudesno obdario obiljem svih nebeskih darova izlivenih iz riznice Njegovoga božanstva da bi ova majka, uvijek potpuno slobodna od svake ljage grijeha, sva lijepa i savršena, posjedovala onu puninu svete nevinosti i svetosti od koje se iza Boga ne može ni zamisliti ništa veće, a koje izvan Boga nijedan um ne može uspjeti u potpunosti shvatiti.“
Teologija samo ponavlja ovu tradiciju potvrđujući da Djevica nije počinila nikakav stvarni grijeh. Ovo savršenstvo je vrlo prikladno iz nekoliko razloga, kako kaže sv. Toma Akvinski:
Sramota roditelja odražava se na dijete. Sramota grijeha odrazila bi se na Sina Božjega.
Jedinstvena srodnost između Marije i Riječi to zabranjuje: „Kakvo jedinstvo ima Krist s Belijalom?“
Jedinstvena srodnost između Marije i Riječi to zabranjuje: „Kakvo jedinstvo ima Krist s Belijalom?“
Konačno, anđeoski naučitelj citira Knjigu mudrosti: „Mudrost [Riječ] neće ući u zlobnu dušu, niti će boraviti u tijelu podložnom grijesima.“ (Summa, III, q. 27, a. 4).
Prepustimo posljednju riječ sv. Efremu koji nam govori o Djevici, „bez ljage, bez mane, bez pokvarenosti, nego posve skromna, potpuno strana svakoj nečistoći, svakom nedostatku, zaručnica Božja, naša gospodarica.“
Izvor: fsspx.news